|
FALI MI ...
Fali mi miris zemlje crne,
fali mi 'rast, nemam žira,
duša mi prazna, srce trne.
Nema bez tebe sreće ni mira.
Fale mi široki pusti drumovi,
fala mi konji i klopot kola,
fale mi sela topli domovi.
Sve mi to fali, umirem od bola.
Fali mi mjesec da snove krade,
fali mi pjesma da zore budi,
fali mi, fali al' nema nade,
fale mi moji dragi ljudi.
Fali mi njivâ, paorskog truda,
brez nji' mi tvoja slika ni cila,
žuljave ruke, tvrde ko ruda.
Ta cilu te volim Slavonijo mila!
Fali mi suncem obraz opalit,
umorne oči pune mu brige,
šta biće sutra, kog sveca slavit.
A glava puno kike side.
Fali mi šuma 'rastova stara,
fali mi stan, koljeba na Ritu,
fali mi sunce, đerma kraj bunara,
fali mi crveni mak u žitu.
Fali mi lepinja, friškog kruva,
fali i sajtluk, od dude bure,
fali mi avlije lipa duva,
fale mi tvoje pijane tambure.
Fali mi tvoje zlatno ruvo,
fali mi inat, tvoja dika,
fali mi sve štaj dida sačuvo.
Fališ mi cila, Šokadijo lipa!
Sve mi to fali, godinama tražim,
umirem dugo, na rate al' zbilja,
praznu dušu lažima blažim.
Ta fališ mi draga, Slavonijo mila!
06.listopada 2005.
|
31.01.2006., utorak
Bez melioracijskih sustava nema konkuriranja na tržištu Europe
"Glas Slavonije"
VINKOVCI - Otkako je Vlada RH krajem studenoga prošle godine donijela Nacionalni plan navodnjavanja vrijedan 318 milijuna eura, Ministarstvo poljoprivrede intenziviralo je aktivnosti na njegovoj realizaciji. Osim iz državnog proračuna, iz kojeg bi trebalo biti izdvojeno 213 milijuna eura, ostatak potrebnih sredstava ostvarit će se preko pretpristupnih fondova EU i pomoću kredita komercijalnih banaka.
- Riječ je o iznimno važnom planu čija je izrada trajala dvije godine, a njime bi trebalo biti obuhvaćeno približno 65.000 hektara površina u Vukovarsko-srijemskoj županiji koje je ocijenjeno visokopogodnim za uključenje u sustav melioracije. Očekivana realizacija planirana do 2010. godine trebala bi se kretati oko 35.000 hektara na području najistočnije hrvatske županije, a sve predviđene površine u sustavu bi trebale biti do 2020. godine - objasnio je Milan Ivezić iz Državne uprave za vodu.
Prema njegovim riječima, gotovo svi naši poljoprivredni proizvođači moraju se uključiti u program, a resorno ministarstvo pokrenut će i medijsku kampanju kako bi privuklo što više njih.
- Važno je da što više krajnjih korisnika pristupi programima kako bi iskoristili sredstva na raspolaganju u tri EU pretpristupna fonda - FAR, ISPA i SAPARD. Cijena uvođenja sustava navodnjavanja kreće se oko 9.100 eura po hektaru i država i poljoprivrednici projekt ne mogu izvesti bez pomoći EU. Osim toga, naša poljoprivredna proizvodnja bez korištenja melioracijskih sustava ne može biti konkurentna cijenom na EU tržištu - objasnio je Ivezić.
Ministarstvo istovremeno kreće i s uređivanjem detaljne kanalske mreže trećeg i četvrtog reda kako bi se stvorile i osnovne pretpostavke za provedbu Nacionalnog programa navodnjavanja.
- Na području RH ima 15.000 kilometara neuređenih kanala trećeg i četvrtog reda, a najviše njih je upravo u istočnoj Slavoniji. Velik problem nam je i to što u Vukovarsko-srijemskoj županiji 3.500 kilometara tih kanala još uvijek nije razminirano, naglasio je državni tajnik za vodu Zdravko Krmek.
M.Lešić
|
25.01.2006., srijeda
Položaj mliječne proizvodnje u pregovorima s EU
„Mljekarski list“
Proizvodnji i preradi mlijeka kao vrlo osjetljivoj grani gospodarstva pridaje se u takvim pregovorima posebna pozornost.
Proizvodnja mlijeka u zemljama Europske unije veća je od potrošnje te se ona sustavom kvota od 1984. godine ograničava da bi se na taj način postigla njezina stabilnost. Interes je
dakle Europske unije da se razina proizvodnie mlijeka i u svakoj novoj zemlji ograniči, dok je s druge strane, interes svake od ovih zemalja da se postigne što veća proizvodna kvota.
Ovo se rješava pregovorima gdje se na argumentiran način nastoji uvjeriti drugu stranu u opravdanost zahtjeva. Ovi se argumenti najvećim dijelom temelje na podacima o dosadašnjoj proizvodnji mlijeka kao i drugim relevantnim razlozima.
Što se tiče podataka o proizvodnji uzimaju se one količine mlijeka koje su u promatranom razdoblju tijekom jedne godine bile isporučene na preradu u mljekare. Osim ovih količina u određivanju kvote uzimaju se u obzir i podatci o prodaji mlijeka neposredno na farmi. Dok je prvi podatak koji pokazuje otkupljene količine mlijeka za preradu iskazan kao statistički podatak u dosadašnjim slučajevima, podatak o direktnoj prodaji na farmi nije bio ni u jednoj od zemalja koje su postale punopravne članice Europske unije 2004. godine službeno potvrđen.
Uvažavajući podatke o otkupljenim količinama mlijeka kao i one koji su dobiveni procjenom kao mlijeko prodano direktno na farmi, na kraju se pregovora donosi odluka o dodjeli nacionalne kvote. Ovako dodijeljena kvota jednoj državi raspoređuje se nakon toga proizvođačima prema količini do tada ostvarene proizvodnje. Pri ovom rasporedu svaka zemlja može dio kvote uzeti kao tzv. nacionalnu rezervu kojom može intervenirati u slučajevima kada se za to pokaže objektivna potreba.
Uvažavajući značaj i obim sadašnjeg restrukturiranja mliječnog govedarstva nameće se potreba osiguranja dodatnih rezervi za dodjelu mliječnih kvota onim proizvođačima koji tek ulaze u proizvodnju mlijeka. U ovom dijelu međutim treba biti vrlo oprezan kako ne bi došlo do situacije da neke od novoizgradenih farmi ne mogu dobiti dostatnu vrijednost mliječne kvote budući je ona već raspoređena. Zbog toga je od interesa da se u novonastaloj situaciji ubrzanije priđe izgradnji novih i adaptaciji postojećih farmi jer će odlaganje izgradnje otežati mogućnost dodjele dostatne količine kvote za proizvodnju mlijeka na tim farmama.
Valja znati da se nakon raspodjele kvote mlijeko može proizvoditi samo u količini koja je dodijeljena. Svaka veća proizvodnja od odobrene znači za zemlju u kojoj se to pojavi plaćanje značajnih kazni koje danas iznose oko 0.31 Euro/litri za više isporučenog mlijeka. U tom slučaju zemlja će ovaj iznos dalje naplatiti od svojeg farmera koji je isporučio mlijeko iznad količine dodijeljene mu proizvodne kvote.
Pri razmatranju položaja proizvodnje mlijeka valja uzeti u obzir i činjenicu da su novčani poticaji u ovoj proizvodnji vrlo mali te da od 2006. godine iznose 24.49 Eura/toni mlijeka. Pri tome treba ipak računati na mogućnost korištenja novčanih poticaja koji se isplaćuju po hektaru zemlje. Jasno je da nas i u ovom dijelu očekuju složeni pregovori.
Valja posebno naglasiti značaj obveze donošenja tržnog reda za mlijeko gdje će se prihvatiti pravna stečevina Europske unije i na taj način osigurati povoljniji uvjeti tržišta mlijekom i mliječnim proizvodima.
Posebno valja istaći da će Republika Hrvatska, kada postane punopravna članica, preuzeti i sve odredbe koje uređuju trgovinu s drugim zemljama. Na taj način raspolagat će se učinkovitim mehanizmima kontrole uvoza i izvoza, istim onim kojima se danas Europska unija štiti od prekomjernog uvoza, uz mogućnost korištenja izvoznih stimulacija kada ćemo naše robe izvoziti u tzv, treće zemlje odnosno zemlje koje nisu u Europskoj uniji. Ulaskom Hrvatske u Europsku uniju ona gubi status treće zemlje te nakon toga ove zemlje za izvoz svojih proizvoda neće moći koristiti izvozne subvencije što znači da će njihovi proizvodi imati višu cijenu i biti manje konkurertni.
|
22.01.2006., nedjelja
Baby beef traži carine na uvoznu govedinu
"Vijesnik"
Udruga Baby beef je dobro upoznata sa svime što Ministarstvo poljoprivrede čini na zaštititi
domaće proizvodnje govedine, no carinska zaštita je vezana za ugovor Hrvatske s WTO-om i ne može se mijenjati, kažu u Ministarstvu.
Stočari okupljeni u Udruzi za tov junadi Baby beef traže da Vlada na 200 dana uvede dodatne carine na uvozno svježe goveđe meso kako bi se zaštitila domaća proizvodnja.
Tajnik te udruge Zvonimir Nemet ustvrdio je kako je u prošloj godini došlo do eksplozije uvoza goveđeg mesa po dampinškim cijenama iz Poljske i Brazila, navodeći da je uvezeno oko 6678 tona ili kao u prijašnjih 10 godina ukupno, pa je cijena domaćoj junadi pala za 15 %.
Zbog toga domaći stočari sada ne mogu prodati vlastitu junad te imaju višak od 4000 junadi, koja je sve teža, i zbog toga gomilaju gubitke.
Ne dođe li do uvođenja dodatnih carina, domaća će proizvodnja i dalje padati, a mnogi će od nje odustati, kaže Nemet. Dodaje da istodobno zarađuje uvozni lobi, cvjeta i crno tržište, a na tome država godišnje gubi oko milijardu kuna, budući da se, kako tvrdi, oko 60 posto prometa stoke u Hrvatskoj odvija bez ikakve dokumentacije.
Nemet je naveo da je lani u Hrvatskoj službeno zaklano 166.000 goveda, a stvarno oko 200.000.
Ispada da u prosjeku potrošnje govedine po stanovniku manje od osam kilograma, dok je to stvarno dvostruko više, što će nam naštetiti pri ulasku u Europsku uniju koja priznaje samo šest posto crnog tržišta, napominju u Baby beefu.
Predsjednik Udruge Toni Raić napomenuo je da je riječ o dampinškom uvozu (ispod tržišne cijene) točnije o visoko subvencioniranom mesu u zemljama iz kojih dolazi. Takav je uvoz bez zaštitnih carina generator sivog tržišta jer su domaći stočari prisiljeni prodavati svoju junad na crno. Stoga stočari traže primjenu odredbi zakona.
|
20.01.2006., petak
Seljaci: Vlada mrzi Slavoniju
"Jutarnji list"
- Ovo je prvi premijer otkako je utemeljena neovisna hrvatska država koja mrzi Slavoniju, koja želi uništiti Slavoniju zato što je u njoj najviše sitnih poljoprivrednih gospodarstava. Ovdje je najviše plodne zemlje koju ne žele dati seljacima, već to drugima prodati i masno naplatiti - rekao je Dragutin Dukić, predsjednik Udruge uzgajatelja simentalskog goveda Požeške županije na sjednici predstavnika HSS-a Brodske županije i udruga sjeverne Hrvatske te Slavonije i Baranje.
Dukić je optužio Vladu "da je u dvije godine vlasti napravila veći masakr nad seljacima nego srpski agresor u pet godina".
|
19.01.2006., četvrtak
SAD: Ispitivanje među farmerima
Paor: Kakvi bi tek rezultati bili kod nas...
Poznati američki agrarni časopis Successful Farming («Uspješni farmer») sproveo je ispitivanje na temu: «Da ponovo imate 18 godina, započinjete radnu karijeru, da li biste je započeli kao farmer?» Evo i odgovora: odabrao bih da budem farmer i donosio bih iste odluke (19%), odabrao bih da budem farmer i donosio bih dosta različitih odluka (45% ), izbjegao bih da budem farmer i posvetio bih se agrobiznisu (6%), izabrao bih zanimanje totalno drugačije od poljoprivrede (30%).
|
15.01.2006., nedjelja
Za mentalno zdravlje bolji život na selu
"Jutarnji list"
Ljudi koji žive na selu imaju bolje mentalno zdravlje od onih koji žive u gradovima i većim naseljima, dokazuju posljednja istraživanja.
Neke teorije sugeriraju kako izolacija ruralnog življenja, nedostatak socijalnih kontakata i druge pogodnosti koje nudi grad imaju negativan utjecaj na mentalno zdravlje stanovika sela.
No druga pak studija pokazuje višu razinu uobičajenih bolesti kao što su depresija i tjeskoba upravo u urbanim sredinama, i također veću razinu samoubojstava.
Istraživanje koje je pisano za British Journal of Psychiatry otkrilo je kako ljudi koji žive na selu imaju znatno bolje zdravlje od onih koji žive u gradu.
U istraživanju je ukupno sudjelovalo 7659 ispitanika iz Engleske, Walesa i Škotske, uzimajući u obzir činjenice poput godina, bračnog statusa, zaposlenja, financija te problema s fizičkim zdravljem.
- Razlike su male, ali znakovite, ako gledamo razinu uobičajenih mentalnih problema između urbanih i ruralnih stanovnika - kažu istraživači.
Saša Jokić
|
13.01.2006., petak
PDV
"Bjelovarac"
- pregled kretanja cijena najvažnijih polj. proizvoda (izvor: OECD)
Posljednjih su dana zaredale procjene koliko je hrvatska poljoprivreda spremna prihvatiti pravila igre Europske unije i što bi se dogodilo da joj se ovoga trenutka priključimo. Rezultat je, kako god gledali, poražavajući pa neke seljačke udruge otvoreno zagovaraju usporavanje priključenja Uniji jer će domaća poljoprivreda jednostavno biti progutana. Ovdašnji seljaci imaju premalo zemlje i stoke da bi mogli opstati u posve tržišnim uvjetima Europske unije i država članica koje snažno subvencioniraju svoju proizvodnju hrane. Sve to stoji, no za razliku od domaćega, europski je seljak naučio razmišljati tržišno pa su tamošnje farme organizirane kao mala poduzeća. Hrvatskom je seljaku tek prije dvije godine zapravo rečeno da bi morao mijenjati stare navike i razmišljati poduzetnički ako želi živjeti i zaraditi od poljoprivredne proizvodnje.
Koliko je to uhvatilo korijena pokazuje broj gospodarstava prijavljenih u sustav PDV-a. U Bjelovarsko-bilogorskoj županiji u Upisniku je evidentirano 11 500 gospodarstva, no u sustavu PDV-a je prijavljeno njih svega 995, ili nešto iznad osam i pol posto. Gola statistika pokazuje da su taj sustav najozbiljnije shvatili poljoprivredinci iz Grubišnoga Polja jer ih je uključeno dvadeset posto, a istodobno je s toga područja u Upisniku evidentirano najmanje poljoprivrednih gospodarstava. Nešto bolji omjer, devet i pol posto, još drži Daruvar, dok Bjelovar, Garešnica i Čazma imaju oko šest posto seljaka u sustavu PDV-a. Iako su to još uvijek slabi rezultati, ipak se ove godine bilježi vidan porast novoprijavljenih.
Žurba u sustav PDV-a, svojedobno dočekanoga na "nož", može se protumačiti strahom od gubitka poticaja jer komercijalna gospodarstva moraju biti tom sustavu. S druge strane, tko se doista želi ozbiljno baviti poljoprivredom jednostavano će morati voditi računa o "papirima" i poštivanju zakonskih odredaba jer, ako ne ranije, onda nakon ulaska u Eurospku uniju više nema u nas omiljene prodaje na crno. Da se to može i u Hrvatskoj, pokazuje primjer nekoliko županijskih stočara koji jesu u sustavu PDV-a. Mogu računati na povrat preplaćenoga poreza, prodaja stoke se može pratiti, a njima viškovi i niske cijene ne prave nepremostive teškoće. No PDV nije sam po sebi rješenje jer ti su stočari prije svega sami ispitali tržište, pronašli stalnoga kupca i ugovorili godišnju proizvodnju uz poznate uvjete. A upravo je to korak koji još mora napraviti većina domaćih poljoprivrednika koja glavnim krivcem za sve svoje probleme radije označava državu.
D.Vitanović
|
09.01.2006., ponedjeljak
Ekologija
Sa - poljoprivrednik.com
Propisima u Holandiji je limitirana upotreba tečnog stajnjaka na taj način da rasuta količina stajnjaka ne sme da sadrži više od 200 kilograma fosfora po hektaru travnjaka, a već se uveliko vodi diskusija da se ta količina smanji na 70 kilograma po hektaru.
O kakvom se ograničenju radi najbolje potvrđuje podatak da jedna krmača sa njenih 20 tovljenika, zavisno od konverzije hrane, godišnje izluči 22 do 31 kilogram fosfora. Pošto se manje od 22 kilograma fosfora izluči pri konverziji hrane od 3,5 kilograma, a više pri konverziji od 4,5 kilograma, jasno je da selekcija i oplemenjivanje svinja pozitivno utiču i na očuvanje čovekove okoline.
Propisi u vezi dozvoljene količine tečnog stajnjaka su najoštriji u Irskoj gde svaka farma, zavisno od količine obradivog zemljišta, ima propisanu proizvodnu kvotu stajnjaka. Poznat je primer farmera Pet o Kifa koji pošto nema zemlju i ratarsku proizvodnju, tečni stajnjak sa farme s 2.000 krmača iznosi kod 120 suseda u arealu od 80 kilometara. Zbog toga su mu troškovi uklanjanja stajnjaka 5 centi po kilogramu polutki, što je znatno više od nacionalnog proseka, koji iznosi jedan cent. Da se radi o zaista velikom trošku treba istaći da je prosečna naconalna cena utrošenog rada 13,4 centa po kilogramu polutke...
Prof. dr Milan Teodorović
|
07.01.2006., subota
O tržištu poljoprivrednog zemljišta
Iz časopisa „Glasnik MPŠ Srbije“
Razvijeno tržište zemljišta podrazumeva da njime gazduje onaj koji je najsposobniji da izvuče
najviše iz njega, tj. da najviše zaradi obrađujući ga. Ne postoji zemlja u kojoj je u potpunosti razvijeno tržište zemljišta. Takođe, sve je više u trendu EU da je nebitna zarada sa zemljišta već njegova netržišna kategorija odnosno njegova uloga u ruralnom razvoju. To znači da je možda ekonomski dobro da svo zemljište u jednom selu pripadne jednom gazdi i da on, koristeći velike mašine i malo radne snage snizi cenu koštanja i time zaradi najviše po jedinici površine. A šta sa ostalim poljoprivrednicima koji tu žive, pitate se? Zemljište nije moguće seliti, teško ga je proširivati ili pak dizati na sprat. Kroz zemljište se najviše reflekuje sukob između ekonomskog i ruralnog razvoja. Evropa se odlučila da podržava ruralni, a SAD ekonomski razvoj.
U svim zemljama u tranziciji zemljišno pitanje je izbijalo u prvi plan. Izuzimajući Poljsku i Sloveniju, u ostalim zemljama istočnog bloka većina zemljišta je bila državna i data je na upravljanje velikim kombinatima koji, menadžmentom i strukurom, nisu prilagođeni tržišnoj ekonomiji. Zato je bilo neophodno izvršiti privatizaciju zemljišta i napraviti pravu zemljišnu reformu. To je svuda i urađeno na više ili manje uspešniji način, ali su svi u prvih deset godina tranzicije beležili ogromne padove u proizvodnji. Zemlju su obično dobijali oni koji su prethodno radili u tim kombinatima, a koji nisu imali iskustva ni u proizvodnji, ni u prodaji. Postoji tržište zakupa i tržište prodaje zemljišta. Tržište zakupa je mnogo merodavnije u vrednovanju poljoprivrednog zemljišta, a naročito vrednovanju onog koji njime gazduje. Znači onaj koji je spreman da plati najveću zakupninu u stanju je i da najviše izvuče od zemljišta. Onaj ko proizvodi pšenicu ne može da plati više od 50-100 EURA, ali onaj ko proizvodi profitabilnije kulture, npr. voće, povrće i sl. spreman je da plati mnogo više.
S druge strane, kupovina nije dobar meritelj vrednosti poljoprivrednog zemljišta jer, iako je kvalitet mnogo bolji u Vojvodini, cene zemljišta su po nekoliko puta niže nego u Centralnoj Srbiji. OK, ima to veze sa ponudom i potražnjom, ali i sa mnogo čim drugim što nije u vezi sa tržištem.
Vlasnici zemljišta se pre opredeljuju za rentiranje zemljišta jer ono podrazumeva niže trškove transakcije i nije trajno. Potencijalni korisnici zemljišta se pre odlučuju na zakup, ako je visok stepen neizvesnosti ulaganja u poljoprivrednu proizvodnju. Zato je tržište zakupa obično dominantnije nego tržište prodaje.
|
06.01.2006., petak
Kratki osvrt na moj paorluk
Paor:
Prošla godina je, kao i mnoge prije, bila vrlo turbulentna.
Duga zima te kišno ljeto i proljeće su razlog za vrlo šarolike prinose na poljima. Puno toga je ovisilo o uređenosti njive i umiješnosti ratarenja. Stanje putova i kanalskih mreža ubrajam u faktor više sile iako to ne bi smjelo biti. Uglavnom, po urodima se može reći da je to prosječna godina, jedino se pozitivno ističe prinos kukuruza, a od značajnijih podbačaja - lucerka. Zapravo, ako bi kišne godine zaredale, nestajanje lucerišta će postati vrlo zabrinjavajuće.
Postavlja se pitanje da li to započinje trend ekstrema – od vrlo sušnih (2003.) do jako vlažnih (2005.) godina. Nažalost, meteorološka predviđanja za duži vremenski period su vrlo nepouzdana i ta nam činjenica daje malo prostora za prilagodbu proizvodnje.
Godinu ću pamtiti po smanjenju poticaja, poskupljenju inputa proizvodnje i svoj sili lažnih obećanja resornih političara (nije li politika zapravo samo vještina da se laže u pravi čas - Voltaire), bauku globalizma i opravdanoj bojazni od EU integracija.
Jedina svijetla točka je svinjogojstvo, ali i tu je primjetan trend sve težeg plasmana svinja. Proizvodnja mlijeka više nije isplativa kao zadnjih godina, a i tu se pokazalo da je uvozni materijal (mlijeko) daleko primamljiviji nego domaći.
Kakva će biti iduća godina?
Sa zebnjom provodimo zimu, skupljamo snagu, energiju i novce za novo proljeće. Svi mi u sebi imamo jedno mjesto gdje držimo nadu i vjeru u bolje. Valda neće ova godina biti ta koja će nam i to mjesto uzeti. Grafikon ispod nije baš obećavajući:
Moja ocjena (1-10) prosperitetnosti (profitabilnosti) pojedinih paorskih godina
|
|
|