|
FALI MI ...
Fali mi miris zemlje crne,
fali mi 'rast, nemam žira,
duša mi prazna, srce trne.
Nema bez tebe sreće ni mira.
Fale mi široki pusti drumovi,
fala mi konji i klopot kola,
fale mi sela topli domovi.
Sve mi to fali, umirem od bola.
Fali mi mjesec da snove krade,
fali mi pjesma da zore budi,
fali mi, fali al' nema nade,
fale mi moji dragi ljudi.
Fali mi njivâ, paorskog truda,
brez nji' mi tvoja slika ni cila,
žuljave ruke, tvrde ko ruda.
Ta cilu te volim Slavonijo mila!
Fali mi suncem obraz opalit,
umorne oči pune mu brige,
šta biće sutra, kog sveca slavit.
A glava puno kike side.
Fali mi šuma 'rastova stara,
fali mi stan, koljeba na Ritu,
fali mi sunce, đerma kraj bunara,
fali mi crveni mak u žitu.
Fali mi lepinja, friškog kruva,
fali i sajtluk, od dude bure,
fali mi avlije lipa duva,
fale mi tvoje pijane tambure.
Fali mi tvoje zlatno ruvo,
fali mi inat, tvoja dika,
fali mi sve štaj dida sačuvo.
Fališ mi cila, Šokadijo lipa!
Sve mi to fali, godinama tražim,
umirem dugo, na rate al' zbilja,
praznu dušu lažima blažim.
Ta fališ mi draga, Slavonijo mila!
06.listopada 2005.
|
30.12.2005., petak
Blogeri - Sretna vam Nova Godina
|
„Zgode i nezgode naroda slavonskog“ – Privlačica
Našli Babogreci, nekad davno, u Berave kad je bila prisušila - čizmu. Skupilo se cilo selo, pa gleda i niko ne zna šta je.
Poslaše po đeda Matu, najstarijeg, pa valda i najpametijeg čovjeka u selu i pokazaše čizmu:
- Štaj' to đede Mata?
Đed Mata pogleđe, uozbilji se i uvjeren reče:
- Ta, pa, ljudi, zar ne vidite?!...To je futrol za sikeru!
------------------------
Živio u Bošnjacima neki doseljenik Pava pa imao dvi žene. Bilo to našem svijetu čudno pa ga jedanput, kao u šali, priupita komšija Josa:
- Pa kako ti, Pava, izlaziš s njima dvima na kraj, a ja ne mogu s mojom jednom ?
- Meni je lakše nego tebi - nasmije se Pava. - Ana misli da sam kod Mande, Manda misli da sam kod Ane, a ja u srednjoj sobe spavam bez brige.
---------------------
Oprasila krmača dvanaestero, debeljuškasti ko valjušci, već su odbijači pa Đura odlučio da ih poštroji. Došli komšije Josa i Mata, skuvala Sana kavu, okripili se par put iz sajtlika i ajd u kočanju. Metnio Đura nogare prid kočanju i na nji dvi daščice ko valović pa dodaje prasce iz kočanje: prvo žensko, drugo žensko, pa opet žensko, pa opet i tako do kraja. A mali Iva pouči dadu Đuru:
- Znaš dado, male krmačice ispod repa imaju točku i zarez, a neraščići samo točku.
---------------------
Došao kapelan u posjete popu na selo.Ovaj nije imao kamo ga smjestiti na noćište, pa mu je ponudio svoju postelju.Kapelan je legao.Kad je u jutro prolazio čordaš duvajući u rog, skočio je pop pa onako u mamurluku gurnio kapelana u rebra i zavikao:
- Hajde Kato, požuri, pa pusti volove!
----------------------
Sudac: Kako je dugo traja vaša tučnjava?
Okrivljeni: Po prilici čet Očenaša.
------------------------
Sudac: Posljednji put vas opominjem gospodo, da kažete koliko točno imate godina, jer ću u protivnom slučaju dati vas "abšecati" po publici.
-------------------------
Sudac: Kako ste daleko bili od mjesta čina? ,_
Svjedok: Trideset i pet koraka i pol.
Sudac: Kako to da tak točno znadete?
Svjedok: Ja sam odmah koracima izmjerio, jer sam mislim da će me sigurno kakva budala i za to pitati.
----------------------
Sudac: Možete li navesti koju olakotnu okolnost?
Okrivljeni: Da bio sam devet puta do sada kažnjen, mi nije ništa koristilo.
-----------------------
Slavonac na predavanju o štetnosti alkohola.
Predavač:
- Ako pred magarca stavite dvije kante, jednu sa rakijom, a drugu sa vodom, što mislite za koju će se kantu opredijeliti.
- Naravno za vodu - javi se netko.
- Da, a zašto ?
-Zato što je magarac - promrmlja Slavonac
------------------------
Skoro da nije prošla nijedna večer, a da se nekoliko mladih prijateljica iz Budrovaca nije iskradalo iz roditeljskog doma i pošlo u selo. Jedna zabrinuta majka napokon upita svoju kćerku kamo to svake večeri odlazi.
- Pa idemo se, mamo, igrati žmire.
- A kako se vi to, dite, igrate?
- Mi ti se, mama, skupimo oko jednog plasta sijena i onda cure gurnu glavu u kamaru, a dečki nas jebedu. I onda mi moramo pogađati koji je.
- I jesi ti, kćeri, kad pogodila? - upita mama.
-Je, majko, baš svašta pitaš. Pa da ispadem iz igre!
--------------------------
- E, Mata, nije jednostavni u pecati ribu. O svemu moraš voditi računa: o vodi, tlaku, naoblaci, a i o onoj muškoj stvari.
- Kako to? - začudno će Mata.
- Lipo. Ako ti je ona stvar u livoj nogavici - bacaš livo, ako je u desnoj - bacaj desno.
- A što ako stoji pravo ?
- E, onda nećeš ići na pecanje
----------------------------
Dok je seljački svit u rpe živijo, obzimu kad je jako stislo i mladi su iz kućara u toplu sobu seljili. Sobe velike bile, peći cipanicama ložite, kreveti jedan do drugog narediti, pa svi zangot prizime.
Al, mladom svitu je to ne zgodno bilo, mladi svit svoji-potrebe ima, kako, a kreveti škripe - škripe, sve se čuje Tako i Ivo duro, noć za noć, a onda sto Mariju napadat, no mu došlo.
- Ta, jesi li lud, dado će čuti
- Neće čut! Dado spava! - još tiše će on, pa da provjeri, polako vikne; Dado, dado!
- Štaj'? - odzovne se dado, ni on još zaspo.
- Sta ćemo sutra radit?! - Ivo će tobož, samo da nješta pita.
-Sad radi to šta si počeo, a sutra ćemo videt šta ćemo radit! - odma je dado zno koliko je sati, ta, i on je to u mladosti proso.
-----------------------------------
Pošao Faba s novim automobilom u Slavonski Brod i na raskršću kod semafora uz neboder doživio nepriliku. Svjetla se smjenjuju: crveno, zeleno, ali motor ne pali. Našao se u blizini milicionar i izvadivši blok upita Fabu:
- Sto ćemo sada ?
-Nisam ja kriv što mu niti jedno svjetlo nije po volji.
------------------------------------
Kod liječnika je gužva i ne može sve pregledati te kaže sestri da obavijesti bolesnike u čekaonici da više neće nikoga primiti. Sestra to reče pacijentima. A jedan poviče:
- A što ću ja, sestro, sa mojim pečenjem ?
Kada je to čuo doktor, reče sestri da uvede toga s pečenjem. Čovjek ude, a doktor reče:
- Pa gdje vam je pečenje?
- Pa, gospon doktore, znate, kad mokrim jako me peče dolje!
-----------------------------------
Martin je htio kupiti dobru kobilu, ali na nekoliko vašara nije uspio naći odgovarajuću. Tražeći kobilu, naišao je na prijatelja Tunu koji mu je rekao gdje ima takva kakvu on želi.
- Vidio sam ju, al mi se ne sviđa. Ritka je - reče zabrinuto Martin.
- Kako znaš da je ritka? - upita znatiželjno Tuna.
- Ima veliku onu stvar - odgovori Martin, na što Tuna odmahne glavom i ozbiljnim tonom odvrati:
-To nije falinka. I moja Beza ima veliku, al nije ritka. Ja metnem štipaljku i imam dvi. I onda malo u jednu, malo u drugu.
--------------------------------
Karta Stipa raub s prijateljima i odjednom oduševljeno poviče:
-Ruža, skuvaj kavu! Dobio sam te ne natrag!
--------------------------------
Bać - Josa spavao u jednoj sobi, a njegova žena Manda u drugoj. I oni se dogovore da će Josa tiho zviždati kad se požele no raditi, da ne probude djecu.
Ujutro oko dva sata stoji Manda na vratima Josine sobe i tiho pita:
-Jesil ti fićko il mi se samo pričinjilo?
-------------------------------
-Doktore, kako moja žena?
-- Loše. Utvrdio sam izvanmateričnu trudnoću.
- Zaboga, pomagaj. Evo ti tisuću Eura, samo nemoj nikome kast da sam profulo' rupu.
-------------------------------
Mladenci uđoše poslije vjenčanja u sobu, a po starom obi-j čaju snaše vire kroz ključanicu.! U sobi sa strane se nalazi stol na kojem stoji polić s rakijom napola prazan, ali nije u vidnom polju ključanice. Mladoženja uzima polić i obrati se mladoj:
- Oho, ovo je već načeto! Mama s druge strane:
- Ma nije to ništa, sinko, mi smo inače iz pičatije obitelji.
|
27.12.2005., utorak
Slavonski hrastovi
|
Iz časopisa "Hrvatske šume"
Unatrag stotinu godina Slavonija je još bila više od 60 posto pokrivena šumom. Posebno su bile krasne šume hrasta lužnjaka s golemim 200 do 300-godišnjim stablima. Danas je taj postotak šumovitosti gotovo prepolovljen, a od starih hrastovih šuma ostali su tek tragovi – pojedinačna stabla u šumskom predjelu Južno Radiševo, skupina od 10 stabala nedaleko od Drenovaca blizu Županje i jedan manji rezervat, Prašnik kod Okučana. Dva spomenuta objekta zakonom su zaštićena.
Slavonija je u doba Turaka bila rijetko naseljena zemlja, a slavonska šuma hrasta lužnjaka se skoro dva stoljeća razvijala bez značajnijeg utjecaja čovjeka. S obzirom na to da je šuma prirodna tvorevina s osobitim svojstvima da se može sama obnoviti i širiti, to njezino svojstvo došlo je do punog izražaja tijekom ta protekla dva stoljeća. Upravo zbog toga smo još u XVIII. stoljeću imali razvijenu prašumu slavonskih hrastika. Početkom XIX. stoljeća, 1808., počinje premjeravanje, opisivanje i procjenjivanje šuma u Slavoniji, a Opći šumski zakon donijet je 3. prosinca 1852. godine. Šume su u to vrijeme predstavljale najveće prirodno bogatstvo Slavonije, jer se drvo počelo koristiti za gradnju kuća i čitavih sela. Uništavanje slavonskih šuma počinje 1752. godine, s prvim paljenjem pepeljika za potašu na području đakovačkih šuma. Eksploatacija slavonskih šuma, u smislu korišćenja građevnog drva, počinje 1830. godine, kada se u Slavoniji počela izrađivati bačvarska građa. Od 1830. – 1861. eksploatacija slavonskih šuma tekla je sporo. Otkako je 1861. godine izgrađena željeznička pruga Sisak – Trst, eksploatacija je bila intenzivnija.
Visoka vrijednost hrastika
Nakon što su prve količine građe slavonske hrastovine doprle u svijet (Njemačka, Francuska, Engleska i dr.) počela je jagma za slavonskim šumama i »slavonska hrastovina« postaje pojam kvalitete i visoke vrijednosti. Vlastodršci su tu konjunkturu iskoristili i počeli šume prodavati na licitaciji – tko da više. Procjenjuje se da je 1870. godine u Posavini bilo još oko 130.000 katastarskih jutara starih slavonskih hrastika, da bi krajem 1925. godine ostalo još samo 9.330 k.j. (5.364 ha) s oko 19-3.000 starih hrastova te oko 984.000 m3 hrastova tehničkog drva. Od 1861. do 1912. godine, znači punih 50 godina, udarale su sjekire, brujale ručne pile, tutnjale jarmače (gateri), sve je živo po Slavoniji bilo u pokretu, a zatim je najednom sve utihnulo i stalo. Nestalo je starih slavonskih orijaša.
 Stari slavonski hrastici stvarani su tijekom stoljeća, a čovjek ih je samo u nekoliko desetljeća potpuno iskorijenio. Posljednji stari hrastovi posječeni su u vremenu od 1946. do 1951. u području Spačve (Vinkovci) i Surduk–Varcagi kod Andrijevaca. U gospodarskoj jedinici Trizlovi-Rastovo, odnosno šumskom predjelu Južno Radiševo kojim gospodari šumarija Gunja, ostavljeno je 12 starih slavonskih orijaša da prkose vremenu i čovjeku i pokažu kako su nadživjeli sve ljudske prognoze u svojoj propasti.
Ovim člankom želimo podsjetiti upravo na tu skupinu prastarih slavonskih hrastika. Dva su hrasta, jedan 1970., a drugi 1993. doživjeli svoju fizičku zrelost. Pojedinačni prsni promjer preostalih 10 iznosi oko 150 cm, visina 33,5 metara, a ukupna drvna masa po jednom stablu iznosi 27 m3.
Za slavonsku hrastovinu iz toga doba kroničari navode da joj zbog njezinih svojstava nema premca u cijelom svijetu te da je na tržištima zapadne Europe bila vrlo tražena i dominantna. Od svoj stava ove hrastovine spomenut ćemo: finoću i pravilnost godova, elastičnost, lakoću obrade, zlatnožutu boju, a posebno dimenzije. Trupci od 20 metara dužine nisu bili nikakva rijetkost, a niti promjeri od 120 cm. Za današnje pojmove to su doista zavidne dimenzije, ali su ipak mnogo manje od onih koje su u prijašnja vremena dostizali stari hrastovi slavonskih šuma.
Spomena je vrijedna i priprema za svjetsku izložbu u Parizu 1900. godine. Tamo je, naime, ovdašnje proizvode trebao upotpuniti jedan pozamašan trupac. No izostao je, navodno zbog nedovoljnih profila željezničkih tunela. Riječ je o orijaškom stablu iz šumskog predjela Javićka greda, šumarije Rajić, Direkcija šuma Vinkovci, kojem je izmjeren prsni promjer od 260 cm, a drvna masa 65 m3. Donji šuplji dio tog stabla dopremljen je 1900. g. željeznicom u Vinkovce, a bivolskim zapregama u dvorište kuće direktora direkcije šuma gdje je preuređen u vrtnu sjenicu. Korišten je kao vrtna sjenica u čiju je šupljinu bio smješten stol s nekoliko stolaca. Nakon Prvoga svjetskog rata dolazi do njegovog preseljenja u Šumarski muzej Beograd, gdje je već načet zubom vremena i završava svoj nekoliko stoljeća dug život.
|
23.12.2005., petak
Paorska božićnica
|
Paor:
Mi paori smo zbiljam čudne biljke. Iako volimo kukati (kako nas je opisao neki dan naš vrli ministar), iako nam nikad dosta pravice, mi nećemo prosvjeovati, pisati apele, niti izvoditi bilo kakve iznudice glede božićnice, trinaeste plaće, darova djeda Mraza (iliti Božićnjaka), a da ne spominjem brojne proračunske nam dugove. Otkako je „svita i vika“ paori su na začelju materijalnih privilegija.
Svejedno, nama je Božić vrhunac, nama je Božić povratak prirodi i korijenima, tradiciji i duhovnom osvježenju, obitelji i veličanstvenom ugođaju.
To je vrime kad s neizmjernim poštivanjem obiđemo svoje usnule i umorne njive, obamrle šljivike i jasinjike, pozdravimo bezbojne livade i skinemo kapu zahvale kraj stare koljebe.
To je vrime kad mi naše blago darivamo najljepšim sijenom i najmekšom slamom, toplom odajom i posebnom pažnjom.
Stručak žitne slame u prednjoj sobi je samo simbol, a pravi znak je osmjeh i sretno i radosno srce.
Eto, to je i moja božićnica.
Svima sretan, mirom i božjim blagoslovom obdaren Božić
|
22.12.2005., četvrtak
Prasetinu traže u Dalmaciji, Šokci sve više jedu purice
Iz "Glasa Slavonije"
DONJI MIHOLJAC - U predblagdanskoj potrošačkoj groznici koja je već dobrano zahvatila brojne hrvatske domove, posebno mjesto zauzima blagdanski meni, na kojem je u Slavoniji i Baranji tradicionalno za Božić prevladavala mlada prasetina. Međutim, čini se da tradiciju iz naših domova sve više istjeruju trendovi sa Zapada pa, umjesto prasetine, na stolovima sve češće završavaju purice ili raznorazne druge mesne prerađevine. Na tu činjenicu jučer je posebno upozorio predsjednik Udruge proizvođača svinja Osječko-baranjske županije Nenad Milošević, koji je, kao i brojni njegovi kolege iz udruge, gotovo šokiran ovogodišnjom predblagdanskom potražnjom mesa.
- Čini mi se da će ove godine 95 posto prasetine iz slavonsko-baranjskih svinjaca završiti u Istri i Dalmaciji, odakle nakupci dolaze gotovo svakodnevno i traže odojka više. Potražnja je čak tolika da ne pitaju za cijenu, nego plaćaju odmah, u "kešu", i po vrlo povoljnoj cijeni: 18 kuna za kilogram - kaže Milošević, dodajući da bi realna cijena bila od 14 do 16 kuna za kilogram prasetine.
No, premda su kao proizvođači zadovoljni, jer je u prosjeku svaki prodao po četrdesetak prasaca, riješili se viškova i pritom uspjeli i nešto zaraditi, Milošević naglašava da su kao Slavonci i lokalpatrioti nezadovoljni i razočarani jer će ove godine tek svako dvadeseto prase iz njihovih svinjaca završiti na domaćim stolovima.
- U razgovoru s drugim proizvođačima saznao sam da im je gotovo svima prodaja povećana u odnosu prema istom razdoblju prošle godine za 30-40 posto. Međutim, svi oni uspjeli su zaklati samo dva-tri praseta po domaćim narudžbama. Sve ostalo otišlo je u druge dijelove Hrvatske. Stoga se i ja, kao i brojni moji kolege, počinjem ozbiljno pitati jesu li se Slavonci odrekli prasetine ili im je standard toliko nisko pao da više nemaju ni za prasetinu. A jasno je da ako ljudi oko nas nemaju novca, nećemo ga imati ni mi - zaključuje Milošević.
Autor: L.ANIČIĆ
|
20.12.2005., utorak
I kruh ćemo uvoziti?!
|
"Iz "Vijesnika"
Osim pekarnica koje rade i u garažama i suterenima, na neuređenom domaćem tržištu sve je više smrznutih pekarskih proizvoda iz uvoza.
Tako se u Sloveniji, uz državnu granicu s Hrvatskom, grade pekarnice velikih kapaciteta koje samo čekaju da padnu carinske barijere kako bi plasirali svoje proizvode i u Hrvatskoj.
Mlinarsko-pekarska industrija, koncem godine, obično najavi mogućnost povećanja cijena kruha, jer će uskoro pekari potrošiti brašno sa sivog tržišta, koje je značajno suzbijeno nakon uvođenja markica za brašno.
Pekari uporno traže da profunkcionira pravna država jer najveći broj proizvođača na domaćem tržištu funkcionira izvan sustava PDV-a. Primjerice, nitko nije ozbiljno shvatio upozorenje
da se 60 posto pekarskih proizvoda u Hrvatskoj proda na sivom, pa i crnom tržištu.
Osim poremećaja na tržištu, zabrinjavaju prosječni prinosi pšenice u Hrvatskoj koji su tek nešto veći od četiri tone po hektaru.
Prosječni prinosi pšenice u EU veći su od šest tona po hektaru, a u Mađarskoj su veći od sedam tona po hektaru.
Osim pšenice, hrvatski pekari imaju problema i s opremom i stručnim osposobljavanjem. Kruh se, naime, peče na otpisanoj opremi koja ne može dati kvalitetan proizvod. Primjerice, posljednja knjiga o pekarstvu na domaćem tržištu izdana je još 1977. godine.
Stoga ne treba čuditi kada veliki proizvođači kruha i drugih pekarskih proizvoda u Hrvatskoj, Mlinar iz Križevaca i Čakovečki mlinovi, upozoravaju da hrvatski pekari nisu pripremljeni
za ulazak u EU, iako se njihovi proizvodi već nalaze na hrvatskom tržištu.
Isti upozoravaju da su domaće cijene kruha i drugih pekarskih proizvoda dva do četiri puta niže od onih u zemljama EU. Na sreću hrvatskih potrošača, cijene kruha se slobodno određuju na tržištu pa će proizvođači kruha morati dobro iskalkulirati prije negoli se odluče podići cijene.
|
14.12.2005., srijeda
HUP: ulaskom u EU, svaki će treći seljak propasti
|
Iz "Jurarnjeg lista" - intervju Stipana Bilića, predsjednika HUP-ove Udruge prehrambene proizvodnje
Seljak može biti konkurentan njemačkom ako ima prosječno 70 hektara zemljišta. Takvo bi imanje stajalo 1,5 milijuna eura. Ako to pomnožimo s oko 30.000, dolazimo do 45 milijardi kuna, koliko bi morala investirati država.
Velika je Iluzija naših pregovarača da će poljoprivreda profitirati ulaskom u EU. Profitirat će samo potrošači, obični građani, zbog jeftinijih uvoznih proizvoda, ali više od trećine poljoprivrednika će propasti.
Nije mi jasno ni kako u Ministarstvu mogu govoriti da će poticaji biti veći ako je EU već zaključila da se od sadašnjih 313 eura po hektaru do 2013. godine moraju prepoloviti zbog viška hrane - ustvrdio je Štipan Bilić, predsjednik Udruge prehrambene industrije i poljoprivrede pri Hrvatskoj
udruzi poslodavaca.
Prepolovljeni poticaji
Na temelju istraživanja tržišta Europske Unije te trenutačne i moguće buduće situacije u poljoprivredi, u Hrvatskoj udruzi poslodavaca izradili su projekciju situacije u kojoj bi se Hrvatska našla da je ove godine ušla u EU. Velik dio te projekcije temelji se na izvješću Josa Havnesa, britanskoga agronoma koji je izradio dokument o zajedničkoj poljoprivrednoj
politci i njezinu utjecaju na na poljoprivrednu politiku Hrvatske.  Prema toj projekciji, Hrvatska bi imala 140 milijuna eura manje poticaje u poljoprivredi, i to ako se za referentnu godinu uzme prijeratna godina kad je proizvodnja bila mnogo veća. Ako se uzme neka od poslijeratnih
godina, ističu u IIUP-u, poticaji bi bili manji 240 milijuna eura.
- Naš sadašnji poljoprivredni proračun iznosi ukupno više od 300 milijuna
eura. Ako želimo zadržati postojeću razinu poticaja, koja iznosi oko 375 eura po hektaru, što je na razini trenutačnih poticaja u EU, Vlada će morati iz vlastitog proračuna izdvajati do 240 milijuna eura. Po svoj prilici mi taj novac nećemo imati, niti ćemo ga moći izdvajati - stoji u projektu HUP-a.
Realno gledajući, zaključuju u HUP-u, ulaskom u EU ukupan poticaj poljoprivredi bit će prepolovljen ili čak sveden na četvrtinu.
Neisplativa proizvodnja
- To će istodobno biti i korisno jer sadašnjim plaćanjem svega i svačega individualnim gospodarstvima samo otežavamo razvoj modernog konkurentnog poljoprivrednika - kaže Bilić.
Primjerice, seljak Europske Unije za prinos pšenice od 6,5 tona po hektaru zaradi 1007 eura po hektaru, dok hrvatski seljak za prosječni prinos od 3,2 tone po hektaru ostvari prihod od 585 eura, a poduzeća 816 eura. Međutim, pristupom u EU, navodi se u istraživanju, poticaji će za naše proizvođače biti samo 75 eura po hektaru, a tržišne cijene bit će niže od 100 do 110 eura po toni. To znači da bi poduzeća po hektaru zaradila oko 600 eura, a seljaci samo 400 eura, što je 50 posto europskog prosjeka.
- Tako nekonkurentna proizvodnja sigurno bi propala. Nadoknađivanje smanjenja dohotka povećanjem cijena neće biti moguće. Poticaj je još niži za, primjerice, kukuruz i iznosi 100 eura po toni, uz prinos od šest tona po hektaru, što je prihod od najviše 680 eura po hektaru - rekao je Bilić.
Sergej Trajković
|
13.12.2005., utorak
SAPARD program
|
Paor: - Tresla se brda...?!
Cilj SAPARD programa je pomoći održiv razvoj poljoprivrede i seoskih područja u zemljama kandidatima tijekom razdoblja pripreme za članstvo u EU, pomoći u rješavanju problema koji se odnose na dugoročnu prilagodbu poljoprivrednog sektora te pomoći u primjeni mjera Zajedničke poljoprivredne politike EU u zemljama kandidatima. Zemlje članice moraju osigurati primjenu procedura za odobravanje projekata i nadzor provedbe i trošenja odobrenih financijskih sredstava kakve se primjenjuju u zemljama članicama EU. Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva kao nadležno tijelo za provedbu SAPARD programa, mora donijeti SAPARD program i ustrojiti SAPARD Agenciju tijekom 2005. godine, kako bi se sredstva za financiranje projekata mogla početi isplaćivati u 2006. godini. U suradnji s Europskom komisijom, ministarstvo je započelo sa aktivnostima za primjenu Programa krajem 2004. godine, te je do sada pripremljen prvi nacrt Programa te je usvojena izmjena ustrojstva Ministarstva radi osnivanja Agencije unutar njega. SAPARD program utvrđuje prioritetne ciljeve unutar kojih će se odobravati projekti poljoprivrednicima. Nacrtom su predložene investicije u:
1. poljoprivredna gospodarstva – korisnici su fizičke i pravne osobe te obiteljska poljoprivredna gospodarstva upisana u Upisnik poljoprivrednih gospodarstava definirana Zakonom o poljoprivredi (NN 66/01). Država u tim pravnim osobama ne smije imati više od 25% vlasničkog udjela.
2. unaprjeđenje prerade i marketinga poljoprivrednih i ribarskih proizvoda – korisnici su pravne osobe registrirane za navedene djelatnosti te obiteljska poljoprivredna gospodarstva definirana Zakonom o poljoprivredi (NN 66/01). Država u tim pravnim osobama ne smije imati više od 25% vlasničkog udjela.
3. razvoj i unaprjeđenje ruralne infrastrukture – korisnici su jedinice lokalne samouprave. Korisnici za protupožarne putove su jedinice lokalne samouprave na I. II. području ugroženosti od požara
4. tehnička pomoć za izradu projekata – korisnik je Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva.
Nakon konačnog definiranja svih aktivnosti, uvjeta i dokumentacije, potencijalni korisnici biti će detaljno upoznati sa SAPARD programom. U cilju informiranja javnosti biti će proveden cijeli niz promotivnih aktivnosti. Za financiranje odobrenih mjera EU u pravilu osigurava 50% sredstava, a preostalih 50% zajednički financiraju zemlja kandidat i korisnik projekta (poljoprivrednik). Korisnici sredstava podnositi će svoje prijedloge projekata temeljem natječaja koji raspisuje SAPARD Agencija. Financirati će se isključivo projekti koji su u skladu s prioritetima utvrđenima u Programu te nakon odabira pomoću kriterija koje također definira Program. Ministarstvo planira informirati zainteresirane poljoprivrednike i javnost o detaljima u svezi provedbe program putem seminara (prvi Tjedan SAPARDA već se održao 28. 02. do 04.03.u 5 najvećih gradova).
Ravnateljstvo za tržišnu i strukturnu potporu u poljoprivredi Ministarstva postalo je tijelo za implementaciju SAPARD programa. Trenutno se radi na izradi procedura za proces akreditacije SAPARD Agencije. Nakon odobrenje Europske komisije uz objavu odluke o prenosu prava provođenja programa na akreditiranu Agenciju Ravnateljstvo će započeti s radom kao SAPARD Agencija.
|
09.12.2005., petak
Pogled na stanje svinjogojstva u USA
|
Slobodni prijevod by Paor s http://www.agriculture.com
Prošlog proljeća, poslije godine poznate po profitima u svinjogojstvu, naglo je povećan broj krmača uvedenih u intezivnu proizvodnju. Znači, tri miliona svinjskih jedinica više na tržištu aktivira crveno svjetlo upozorenja - strahuju proizvođači.
Evo što pokazuju brojke:
20 najvećih proizvođača u USA imaju 140700 krmača više nego lani. Od tog broja, 61200 krmača su apsolutno povećanje, a ostatak je već bio u proizvodnji u raznim oblicima.
Više od polovice tog povećanja, oko 34000 krmača, dolazi sa postojećih farmi gdje se uzgajivači uključuju u proizvodnju tek od praseta - pa nadalje. Npr. Iowa Select Farms je zahvaljujuću toj tendenciji povećala broj krmača za 20000.
20 najvećih već imaju nove farme na crtaćim pločama, kao i nove akvizicije. Pored toga nastaju nove proizvodne jedinice na srednjem zapadu, poneke veličine i 64000 krmača, a koje su izgrađene od strane manjih nezavisnih uzgajivača.
Sve to ne prouzrokuje posebni nivo panike, ali doista, moguće zasićenje tržišta svinjetinom je potencijalna opasnost.
Mogu li prerađivačke tvornice preraditi toliku svinjetinu?
Nove tvornice će pomoći...
TriumpJoseph, Missouri: Po kapacitetu je sposobna da zakolje 1000 svinja na sat ili oko 4 mil. godišnje. Triump je u vlasništvu 5 najvećih proizvođača u USA: Christensen Farms, The Hanor Company, New Fashion Pork, TriOak Foods, and Eichelberger Farms. Šesti vlasnik je Allied Producers' Cooperative, grupa nezavisnih proizvođača iz Iowa, Nebraska, Kansas, and Minnesota. Tvornica je uspješna zato što se pridržava "tri C", kaže Bob Christensen, vlasnik Christensen Farms, Sleepy Eye, Minnesota. "Capacity, capital, and commitment." (kapacitet, kapital, odlučnost).
Broj krmača u Triumph vlasništvu je 351350kom....
-12 najvećih u USA:
|
02.12.2005., petak
Pola jutra voćnjaka nitko neće u besplatan najam!
Iz "Glasa Slavonije"
VALPOVČANIN JOZO LEKO IZNAJMLJUJE VOĆNJAK S 380 STABALA AJDARED JABUKA
VALPOVO - U sedamdesetoj godini, valpovački umirovljenik i veliki zaljubljenik u voćarstvo Jozo Leko odlučio se na nadasve čudan potez i još neobičniju ponudu - besplatno davanje u najam voćnjaka koji je sam zasadio prije deset godina i koji je u odličnom stanju! Zvuči nevjerojatno, ali unatoč njegovom traganju nitko mu se dosad nije javio da želi besplatno preuzeti u najam njegov voćnjak?!
Još uvijek pomalo u nevjerici, jer su se samo dvije osobe došle zanimati za njegovu ponudu i poslije odustale, Leko kaže kako mu je voćnjak u neposrednoj blizini Metlinaca, na površini od pola hektara, prava dragocjenost, za koju se deset godina brinuo pravom roditeljskom brigom i stoga ga ne želi povjeriti nekom u koga ne može biti siguran.
"Svih 380 stabala ajdared jabuka zasadili smo sami, bdjeli nad njima i pazili da se sve u ovom voćnjaku, od orezivanja do prskanja, berbe i košenja, učini na vrijeme. Nagrada za naš trud bio nam je prosječan urod od šest do sedam tona jabuka godišnje, na kojima smo čisto zarađivali oko 10.000 kuna", otkriva nam poznati valpovački voćar, ali i povrtlar koji je prije dvije godine uzgojio megaprimjerke jabuka i rajčica, teških nekoliko kilograma. Na žalost, sedmo desetljeće života i sve veće teškoće i ograničenja u obavljanju zahtjevnih voćarskih poslova, u kojima mu više nije imao tko pomagati, natjerali su Jozu na nimalo laku odluku - da voćnjak da u najam.
"Prodaja nikako nije dolazila u obzir, jer mislim da se od voćnjaka ne bih mogao rastati. Stoga sam odlučio da bi najbolje rješenje bilo dati ga nekom znalcu koji će se za njega brinuti na isti način kao što sam ja to dosad činio. Zauzvrat tražim jedino nekoliko gajbi jabuka, uz koje ćemo se tijekom zimskih mjeseci supruga i ja prisjećati dana i sati koje smo provodili u svom voćnjaku...", sjetno kaže Leko.
Autor: L.ANIČIĆ
- iz "Večernjeg lista"
|
01.12.2005., četvrtak
EU: Budžet 2006-Najviše novca za poljoprivredu
|
Paor: Za ili protiv EU...
Brisel - Najveći dio novca iz budžeta u 2006. (106 milijardi €) biti će potrošen na pomoć farmerima (46 %) i siromašnijim regijama (30 odsto).
Francuska je tradicionalno najveći primalac ovih fondova. Farmeri iz deset država koje su se pridružile 2004. počeli su primati subvencije u visini od 25 % od stope koja se isplaćuje farmerima iz ostalih 15 zemalja. Po pravilu, poljoprivreda igra veću ulogu u ekonomijama novih država članica nego u razvijenijim privredama starijih članica. Poljska će uskoro postati jedan od najvećih primalaca ove pomoći. Međutim, EU je izložena pritisku da smanji poljoprivredne subvencije da bi se zemljama u razvoju dala veća šansa da izvoze svoju hranu u Evropu.
|
|
|
