Osim pekarnica koje rade i u garažama i suterenima, na neuređenom domaćem tržištu sve je više smrznutih pekarskih proizvoda iz uvoza.
Tako se u Sloveniji, uz državnu granicu s Hrvatskom, grade pekarnice velikih kapaciteta koje samo čekaju da padnu carinske barijere kako bi plasirali svoje proizvode i u Hrvatskoj.
Mlinarsko-pekarska industrija, koncem godine, obično najavi mogućnost povećanja cijena kruha, jer će uskoro pekari potrošiti brašno sa sivog tržišta, koje je značajno suzbijeno nakon uvođenja markica za brašno.
Pekari uporno traže da profunkcionira pravna država jer najveći broj proizvođača na domaćem tržištu funkcionira izvan sustava PDV-a. Primjerice, nitko nije ozbiljno shvatio upozorenje
da se 60 posto pekarskih proizvoda u Hrvatskoj proda na sivom, pa i crnom tržištu.
Osim poremećaja na tržištu, zabrinjavaju prosječni prinosi pšenice u Hrvatskoj koji su tek nešto veći od četiri tone po hektaru.
Prosječni prinosi pšenice u EU veći su od šest tona po hektaru, a u Mađarskoj su veći od sedam tona po hektaru.
Osim pšenice, hrvatski pekari imaju problema i s opremom i stručnim osposobljavanjem. Kruh se, naime, peče na otpisanoj opremi koja ne može dati kvalitetan proizvod. Primjerice, posljednja knjiga o pekarstvu na domaćem tržištu izdana je još 1977. godine.
Stoga ne treba čuditi kada veliki proizvođači kruha i drugih pekarskih proizvoda u Hrvatskoj, Mlinar iz Križevaca i Čakovečki mlinovi, upozoravaju da hrvatski pekari nisu pripremljeni
za ulazak u EU, iako se njihovi proizvodi već nalaze na hrvatskom tržištu.
Isti upozoravaju da su domaće cijene kruha i drugih pekarskih proizvoda dva do četiri puta niže od onih u zemljama EU. Na sreću hrvatskih potrošača, cijene kruha se slobodno određuju na tržištu pa će proizvođači kruha morati dobro iskalkulirati prije negoli se odluče podići cijene.