Mi paori smo zbiljam čudne biljke. Iako volimo kukati (kako nas je opisao neki dan naš vrli ministar), iako nam nikad dosta pravice, mi nećemo prosvjeovati, pisati apele, niti izvoditi bilo kakve iznudice glede božićnice, trinaeste plaće, darova djeda Mraza (iliti Božićnjaka), a da ne spominjem brojne proračunske nam dugove. Otkako je „svita i vika“ paori su na začelju materijalnih privilegija.
Svejedno, nama je Božić vrhunac, nama je Božić povratak prirodi i korijenima, tradiciji i duhovnom osvježenju, obitelji i veličanstvenom ugođaju.
To je vrime kad s neizmjernim poštivanjem obiđemo svoje usnule i umorne njive, obamrle šljivike i jasinjike, pozdravimo bezbojne livade i skinemo kapu zahvale kraj stare koljebe.
To je vrime kad mi naše blago darivamo najljepšim sijenom i najmekšom slamom, toplom odajom i posebnom pažnjom.
Stručak žitne slame u prednjoj sobi je samo simbol, a pravi znak je osmjeh i sretno i radosno srce.
Eto, to je i moja božićnica.
Svima sretan, mirom i božjim blagoslovom obdaren Božić