Prošla godina je, kao i mnoge prije, bila vrlo turbulentna.
Duga zima te kišno ljeto i proljeće su razlog za vrlo šarolike prinose na poljima. Puno toga je ovisilo o uređenosti njive i umiješnosti ratarenja. Stanje putova i kanalskih mreža ubrajam u faktor više sile iako to ne bi smjelo biti. Uglavnom, po urodima se može reći da je to prosječna godina, jedino se pozitivno ističe prinos kukuruza, a od značajnijih podbačaja - lucerka. Zapravo, ako bi kišne godine zaredale, nestajanje lucerišta će postati vrlo zabrinjavajuće.
Postavlja se pitanje da li to započinje trend ekstrema – od vrlo sušnih (2003.) do jako vlažnih (2005.) godina. Nažalost, meteorološka predviđanja za duži vremenski period su vrlo nepouzdana i ta nam činjenica daje malo prostora za prilagodbu proizvodnje.
Godinu ću pamtiti po smanjenju poticaja, poskupljenju inputa proizvodnje i svoj sili lažnih obećanja resornih političara (nije li politika zapravo samo vještina da se laže u pravi čas - Voltaire), bauku globalizma i opravdanoj bojazni od EU integracija.
Jedina svijetla točka je svinjogojstvo, ali i tu je primjetan trend sve težeg plasmana svinja. Proizvodnja mlijeka više nije isplativa kao zadnjih godina, a i tu se pokazalo da je uvozni materijal (mlijeko) daleko primamljiviji nego domaći.
Kakva će biti iduća godina?
Sa zebnjom provodimo zimu, skupljamo snagu, energiju i novce za novo proljeće. Svi mi u sebi imamo jedno mjesto gdje držimo nadu i vjeru u bolje. Valda neće ova godina biti ta koja će nam i to mjesto uzeti. Grafikon ispod nije baš obećavajući:
Moja ocjena (1-10) prosperitetnosti (profitabilnosti) pojedinih paorskih godina