Proizvodnji i preradi mlijeka kao vrlo osjetljivoj grani gospodarstva pridaje se u takvim pregovorima posebna pozornost.
Proizvodnja mlijeka u zemljama Europske unije veća je od potrošnje te se ona sustavom kvota od 1984. godine ograničava da bi se na taj način postigla njezina stabilnost. Interes je
dakle Europske unije da se razina proizvodnie mlijeka i u svakoj novoj zemlji ograniči, dok je s druge strane, interes svake od ovih zemalja da se postigne što veća proizvodna kvota.
Ovo se rješava pregovorima gdje se na argumentiran način nastoji uvjeriti drugu stranu u opravdanost zahtjeva. Ovi se argumenti najvećim dijelom temelje na podacima o dosadašnjoj proizvodnji mlijeka kao i drugim relevantnim razlozima.
Što se tiče podataka o proizvodnji uzimaju se one količine mlijeka koje su u promatranom razdoblju tijekom jedne godine bile isporučene na preradu u mljekare. Osim ovih količina u određivanju kvote uzimaju se u obzir i podatci o prodaji mlijeka neposredno na farmi. Dok je prvi podatak koji pokazuje otkupljene količine mlijeka za preradu iskazan kao statistički podatak u dosadašnjim slučajevima, podatak o direktnoj prodaji na farmi nije bio ni u jednoj od zemalja koje su postale punopravne članice Europske unije 2004. godine službeno potvrđen.
Uvažavajući podatke o otkupljenim količinama mlijeka kao i one koji su dobiveni procjenom kao mlijeko prodano direktno na farmi, na kraju se pregovora donosi odluka o dodjeli nacionalne kvote. Ovako dodijeljena kvota jednoj državi raspoređuje se nakon toga proizvođačima prema količini do tada ostvarene proizvodnje. Pri ovom rasporedu svaka zemlja može dio kvote uzeti kao tzv. nacionalnu rezervu kojom može intervenirati u slučajevima kada se za to pokaže objektivna potreba.
Uvažavajući značaj i obim sadašnjeg restrukturiranja mliječnog govedarstva nameće se potreba osiguranja dodatnih rezervi za dodjelu mliječnih kvota onim proizvođačima koji tek ulaze u proizvodnju mlijeka. U ovom dijelu međutim treba biti vrlo oprezan kako ne bi došlo do situacije da neke od novoizgradenih farmi ne mogu dobiti dostatnu vrijednost mliječne kvote budući je ona već raspoređena. Zbog toga je od interesa da se u novonastaloj situaciji ubrzanije priđe izgradnji novih i adaptaciji postojećih farmi jer će odlaganje izgradnje otežati mogućnost dodjele dostatne količine kvote za proizvodnju mlijeka na tim farmama.
Valja znati da se nakon raspodjele kvote mlijeko može proizvoditi samo u količini koja je dodijeljena. Svaka veća proizvodnja od odobrene znači za zemlju u kojoj se to pojavi plaćanje značajnih kazni koje danas iznose oko 0.31 Euro/litri za više isporučenog mlijeka. U tom slučaju zemlja će ovaj iznos dalje naplatiti od svojeg farmera koji je isporučio mlijeko iznad količine dodijeljene mu proizvodne kvote.
Pri razmatranju položaja proizvodnje mlijeka valja uzeti u obzir i činjenicu da su novčani poticaji u ovoj proizvodnji vrlo mali te da od 2006. godine iznose 24.49 Eura/toni mlijeka. Pri tome treba ipak računati na mogućnost korištenja novčanih poticaja koji se isplaćuju po hektaru zemlje. Jasno je da nas i u ovom dijelu očekuju složeni pregovori.
Valja posebno naglasiti značaj obveze donošenja tržnog reda za mlijeko gdje će se prihvatiti pravna stečevina Europske unije i na taj način osigurati povoljniji uvjeti tržišta mlijekom i mliječnim proizvodima.
Posebno valja istaći da će Republika Hrvatska, kada postane punopravna članica, preuzeti i sve odredbe koje uređuju trgovinu s drugim zemljama. Na taj način raspolagat će se učinkovitim mehanizmima kontrole uvoza i izvoza, istim onim kojima se danas Europska unija štiti od prekomjernog uvoza, uz mogućnost korištenja izvoznih stimulacija kada ćemo naše robe izvoziti u tzv, treće zemlje odnosno zemlje koje nisu u Europskoj uniji. Ulaskom Hrvatske u Europsku uniju ona gubi status treće zemlje te nakon toga ove zemlje za izvoz svojih proizvoda neće moći koristiti izvozne subvencije što znači da će njihovi proizvodi imati višu cijenu i biti manje konkurertni.