|
FALI MI ...
Fali mi miris zemlje crne,
fali mi 'rast, nemam žira,
duša mi prazna, srce trne.
Nema bez tebe sreće ni mira.
Fale mi široki pusti drumovi,
fala mi konji i klopot kola,
fale mi sela topli domovi.
Sve mi to fali, umirem od bola.
Fali mi mjesec da snove krade,
fali mi pjesma da zore budi,
fali mi, fali al' nema nade,
fale mi moji dragi ljudi.
Fali mi njivâ, paorskog truda,
brez nji' mi tvoja slika ni cila,
žuljave ruke, tvrde ko ruda.
Ta cilu te volim Slavonijo mila!
Fali mi suncem obraz opalit,
umorne oči pune mu brige,
šta biće sutra, kog sveca slavit.
A glava puno kike side.
Fali mi šuma 'rastova stara,
fali mi stan, koljeba na Ritu,
fali mi sunce, đerma kraj bunara,
fali mi crveni mak u žitu.
Fali mi lepinja, friškog kruva,
fali i sajtluk, od dude bure,
fali mi avlije lipa duva,
fale mi tvoje pijane tambure.
Fali mi tvoje zlatno ruvo,
fali mi inat, tvoja dika,
fali mi sve štaj dida sačuvo.
Fališ mi cila, Šokadijo lipa!
Sve mi to fali, godinama tražim,
umirem dugo, na rate al' zbilja,
praznu dušu lažima blažim.
Ta fališ mi draga, Slavonijo mila!
06.listopada 2005.
|
28.11.2005., ponedjeljak
Tržište još uvijek ne prihvaća ekoproizvode!
|
Iz "Glasa Slavonije "
Ratko Suman iz Tovarnika odustaje od ekološke proizvodnje jabuka
ILOK - Kad nudi trgovcima eko jabuke, koje već godinama proizvodi, nailazi na podsmijeh i tvrdnje da takve jabuke još ni jedan kupac nije tražio. Zbog toga Ratko Suman, iz Tovarnika, nakon višegodišnjeg truda i nadanja da će jednoga dana ipak moći na tržište plasirati svoje ekojabuke, odustaje od ekološke proizvodnje jer je uzalud čekao bolje dane.
- Kad smo se vratili iz progonstva, odlučili smo se zajedno s nekolicinom mještana za proizvodnju voća i podigli dva hektara jabučnjaka. Slušali smo i čitali o prednostima ekološke proizvodnje, koristili i državne poticaje, sadili genetski podobne sorte, obilazili su nas i predstavnici vlasti i novinari. Svi su se divili i hvalili nas. Ali tek sada smo uvidjeli da je sve uzalud, sve dok naši ljudi ne budu znali što je ekoproizvod i dok takve proizvode ne budu i tražili - kaže Ratko.
Ekološku proizvodnju pogađaju sve nevolje kao i standardnu proizvodnju voća jer su i voćari ove godine osjetili posljedice velikih hladnoća i prekomjernih oborina, što se znatno odrazilo na prinose, ali i na kvalitetu proizvoda. Nepovoljni vremenski uvjeti zahtijevali su vrlo često tretiranje voćaka zaštitnim sredstvima. Pojedini su voćari obavili i po 17 prskanja, a ipak nisu uspjeli dobiti baš kvalitetne jabuke. A što su onda mogli očekivati proizvođači ekojabuka koji unatoč velikim potrebama nisu voćnjake tretirali kemijskim zaštitnim sredstvima razvrstanim u grupu otrova nego u većini prirodnim sredstvima? Ekovoćnjaci, inače, daju u normalnim uvjetima prinose kao i drugi voćnjaci, ali kad se uzme u obzir sav trud, očekuje se i veća cijena ekojabuka, a ne da ih se nema kome prodati. Nudio je Suman svoje jabuke s ekodeklaracijom i Konzumu i Billi te drugim trgovačkim lancima, ali nitko nije htio niti razgovarati o kupnji. Čak su i na tržnici ljudi samo prolazili pokraj njegovog štanda.
- Ratka posebice ljuti što ljudi radije kupuju jabuke i drugo voće najčešće zbog lijepog izgleda i luksuznog pakovanja te ako je iz inozemstva, i ne misleći da pogledaju deklaraciju i kupe zdravije voće.
Zabrinut je Suman za budućnost voćara kojima je i predsjednik udruge. Izlaz vidi u edukaciji kupaca, poštenijem odnosu trgovačkih tvrtki koje najčešće ucjenjuju i podcjenjuju proizvođače, zatim u uređenju tržišta voća, u redovitijem plaćanju otkupljenog voća i, na kraju, u što skorijoj gradnji hladnjače i preradbenih kapaciteta bez koje više nije moguće imati sigurnost u proizvodnji.
Autor: S.Sslihović
|
25.11.2005., petak
UDRUGA UZGAJIVAČA SVINJA DIŽE GLAS PROTIV MINISTARSTVA I STOČARSKE MAFIJE
Iz "Glasa Slavonije"
Ili ozbiljan uzgoj, ili kućni ljubimci!
DONJI MIHOLJAC - Članovi Udruge uzgajivača svinja Osječko-baranjske županije na sastanku u Donjem Miholjcu izrazili su nezadovoljstvo odnosom Ministarstva poljoprivrede prema svinjogojstvu, pogotovo što se tiče smanjenja i kašnjenja poticaja.
Tajnik Sveza svinjogojskih udruga Hrvatske Vladimir Prpić upozorio je da bi s ulaskom u EU mnogi mali proizvođači mogli jednostavno nestati ili uzgajati svojih nekoliko krmača ili tovljenika kao kućne ljubimce. On je prenio planove Ministarstva, prema kojima bi se novom strategijom u svinjogojstvu trebale graditi tipske fame, i to posebno za tov, za sustave krmača+prase ili nukleus farme s čistim rasplodnjacima namijenjene remontu ostalih farmi.
Većina svinjogojaca, međutim, smatra da takvi planovi zbog visokih cijena takvih objekata u Hrvatskoj nisu realni, budući da je samo za dokumentaciju potrebno dati i 250.000 kn, a kreditne mogućnosti uzgajivača svinja uglavnom su iscrpljene.
Predsjednik zadruge Svinjogojac iz Donjeg Miholjca Mario Pačarić istaknuo je da u hrvatskom svinjogojstvu ne može biti reda dok je na sceni stočarska mafija, koja otkupljuje svinje na crno za račun klaonica.
Autor: L.LAZAR KOROV
|
22.11.2005., utorak
I On je prvo sebi stvorio bradu
|
"IZMJENE I DOPUNE PRAVILNIKA O NAČINU I UVJETIMA PROVEDBE MODELA POTICANJA PROIZVODNJE"
Članak 5.
U članku 22. stavak 5. mijenja se i glasi:
"(5) Objekti za preradu mlijeka upisani u Upisnik ovlaštenih objekata za preradu mlijeka dužni su HSC-u dostaviti podatke o otkupljenim količinama mlijeka po korisnicima, za razdoblje tekuće godine:
– siječanj – ožujak, do 10. travnja
– travanj – lipanj, do 10 srpnja..."
Članak 16.
Članak 54. mijenja se i glasi:
" Prema podnesenim zahtjevima u tekućoj godini, isplaćuju se:
1. poticaji za mlijeko – u roku od 60 dana od isteka tromjesečja u kojem je mlijeko predano..."
_________________
Paor:
A to znači da će prvi poticaji za mlijeko proizvedeno u 2006.g., biti u lipnju te godine.
Ovlaštena gospoda se ponašaju kao da su nama ta sredstva neplanirani dobitak na lutriji ili neobavezujuća milost vladajućih nam birokrata. Kako se jednostavnim potezom pera uskrati skoro jedini redoviti izvor prihoda paora mljekara.
Za svo to vrijeme krojači naše sudbine će dobivati redovita mijesečna primanja, a da li ćemo mi imati pravo u ladicu zametnuti razne mjesečne račune, hoćemo imati razumijevanja kod naše marve da se neće razboljeti, traktori pokvariti, školske autobuse neplatiti...?
|
21.11.2005., ponedjeljak
Koče li prostorni planovi razvitak stočarstva
|
Iz "Glasa Slavonije"
Kad farmeri ne mogu podizati farme
Kad se Nikola Severović u Radeljevu Selu na obroncima kalničkoga gorja, opredijelio za stočarstvo, čak napustivši radno mjesto u koprivničkom Bilokalniku, mislio je na posao za više naraštaja. Stoga, pripovijeda, nije žalio ni truda ni novca da bi podigao modernu lauf staju za pedesetak muznih krava, koliko je, po procjeni savjetodavnih službi, bilo ekonomično za njegovo obiteljsko gospodarstvo. Neugodno se iznenadio već na početku.
Rečeno mi je da mogu podići objekt samo za 29 krava, jer da je tako predviđeno prostornim planom kaže Nikola Severović dodajući da ga gradnja takve staje stoji gotovo milijun i pol kuna, a s dvadesetak krava više bila bi skuplja samo za 200.000. Međutim, pomoći nije bilo, jer županijski prostorni plan, navode u stručnim službama ureda državne ispostave, ne omogućuje u građevinskoj zoni podizanje staja za više od 29 grla.
Tu smo nemoćni ističe Dražen Kozjak iz spomenute državne ispostave, jer sve uvjete određuju prostorni planovi općina i njima višeg reda, s čime je malo tko od stočara uopće upoznat. Na to ih gotovo nitko ne upozorava, čak ni savjetodavne službe te stoga ostaju zatečeni. No osim prostora ograničavaju i drugi uvjeti, pa ih samo dvadesetak posto, pošto pribave lokacijsku dozvolu, uopće započinje s gradnjom. S time se ne susreću samo farmeri Koprivničko-križevačke županije nego i drugdje, a problemi će, tvrde bolje upućeni u probleme, postati još izražaniji kad sve općine prihvate prostorne planove za što je, inače, kranji rok početak iduće godine. Budući da je on već nekoliko puta pomican, gotovo trećina hrvatskih općina koje ih još nemaju, ubrzano završavaju te poslove, a kako je za njihovu izradu u zemlji ovlašteno samo dvadesetak projektantskih kuća, spomenuti se dokumenti u pravilu fabriciraju te prihvaćaju bez bitnih rasprava.
Stoga ljudi okrivljuju administraciju da im ona ne dopušta uz dvorišta graditi staje ili pak tovilišta, a sami su digli ruke za prostorni plan koji upravo takvo što ne dopušta ističe Zlatko Filipović, ravnatelj županijskog Zavoda za prostorno uređenje u Koprivnici. Spomenuti bi planski dokumenti, dodaje, trebali selektivno rješavati područje općine razmatrajući postojeće okolnosti. Tako bi se u većoj urbanoj sredini mogla zabranit gradnja određenog tipa staja, ali istodobno dopustiti u nekom zaseoku. No takvo što trebaju potaknuti sami mještani sa svojim općinskim rukovodstvom, a to se, na žalost, u praksi rijetko događa.
Zbog toga u nekim sredinama općeniti prostorni planovi koče, umjesto da unapređuju život u njima smatra Zlatko Filipović uz pripomenu da će već uskoro u Koprivničko-križevačkoj županiji ukinuti ograničenja te prepustiti općinama da to same utvrde.
Jovo ROJČEVIĆ
|
16.11.2005., srijeda
Kad od viška glava boli
|
Paor:
Nakon kišnog ljeta, najvažnija ratarska kultura u Slavoniji - kukuruz, je dobro urodio. Nažalost, tržište, a i država su odmah reagirali: otkupna cijena kukuruza je formirana u visini od 0,65 kn/kg standarnog zrna. Kakva nam je korist od te berićetne žetve vidi se u tablici ispod.
Kalkulacija profitabilnosti sjetve kukuruza 2005. za veličinu 1kj, u kn
Ove jeseni je dodatni problem što se ti viškovi kukuruza ne mogu riješiti pretvorbom u meso (svinjetinu ili junetinu) i tako pokušati ostvariti dobit na njemu. Naprosto, potražnje nema. U slavonskom selu nikad manje nije bilo svinja u tovu, a ni to malo se jako teško prodaje.
Konvoji brodova i kamiona su propisno uposleni uvozom smrznutog mesa iz zemalja od Argentine do Poljske dok naši kukuruzi trunu na poljima i čardacima.
|
11.11.2005., petak
Demografija porazna:
|
Iz zbornika radova sa skupa Razvojne perspektive ruralnog svijeta Slavonije i Baranje
Posljednji popis stanovništva iz 2001. ustanovio je prvi put nakon 2. svj. rata smanjenje broja stanovnika (ukupnu depopulaciju) Slavonije i Baranje za ukupno 7,9%. Prema tom popisu u 850-tak samostalnih naselja tog područja živjelo je ukupno 821 629 stanovnika ili 18,5% stanovništva Hrvatske. Prosječna opća gustoća naseljenosti iznosi 74,09% stanovnika na četvorni kilometar, što znači da je to rijeđe naseljeni prostor u odnosu na Hrvatsku u cijelosti!
Odabrani pokazatelji dobno-spolne strukture seoskog stanovništva Slavonije i Baranje 1961. i 2001. godine: 
Poljoprivreda više nije vodeća gospodarska grana na slavonsko - baranjskom selu. Razlozi su brojni. Navodimo samo neke: snažna industrijalizacija, koja je u potrazi za radnom snagom izazvala ubrzanu deagrarizaciju, nepovoljan gospodarski položaj poljoprivrede i društveni položaj seljaka poljoprivrednika, neprimjerena gospodarska politika, a napose agrarna politka, malo i rascijepkano seosko gospodarstvo, znatno zaostajanje poljoprivrednog dohotka u odnosu na dohodak ostvaren u sekundarnom i tercijarnom sektoru, opće nezadovoljstvo životom na selu zbog izostanka društvenih i kulturnih sadržaja i sl.
Alica Wertheimer-Baletić, Dražen Živić
|
10.11.2005., četvrtak
Već smo unaprijed potrošili sve ono što smo zaradili
|
Iz "Glasa Slavonije"
IAKO SU OSTVARILI REKORDAN PRINOS ŠEĆERNE REPE, BRAĆA ČAPO NEZADOVOLJNA
KUTOVI - Ova je godina za Ernesta i Samira Čapu, poljoprivrednike iz Kutova u općini Zdenci, koji obrađuju 200 hektara zemlje u zakupu, jedna od najboljih u posljednjih šest godina. Iako su zadovoljni i sojom, još više ih raduju proizvodni rezultati šećerne repe. U proizvodnji slatkog korijena, kaže 25-godišnji Samir, ostvarili su prinos od rekordnih 70 tona po hektaru. Braća Čapo ističu kako upravo šećernoj repi poklanjaju najviše pažnje jer se ta kultura pokazala najisplativijom i stoga će u proljeće posijati 30 hektara, dvostruko više. Vađenje šećerne repe za njih je najvažniji jesenski posao. Završili su ga u nedjelju poslijepodne, kada smo ih posjetili na pisti gdje su dovozili posljednju prikolicu na istovar. Iako urod i cijena repe jamče solidnu zaradu, braća Čapo nisu zadovoljna. Muče ih velike novčane obveze. Samo za zakup zemlje godišnje odlazi 100.000 kuna, a za slijevnu vodnu naknadu 34.000 kuna.
- Sretni smo što smo imali lijepo vrijeme prilikom vađenja repe, jer da je padala kiša bilo bi blata i više primjesa, a time i manje novca. Očekujemo da ćemo, nakon što nam virovitička Šećerana odbije troškove, dobiti oko 250.000 kuna. No, što nam to vrijedi kada smo taj novac već unaprijed potrošili. Unatrag mjesec dana samo za gorivo je otišlo 50.000 kuna, a toliko ćemo dati i za zimsku brazdu na 145 hektara. Dok izmirimo stare obveze, ostatak ćemo uložiti u mehanizaciju - govore Ernest i Samir. Uz te nedaće, ovi su mladi poljoprivrednici nezadovoljni i kašnjenjem isplate poticaja. Novac za repu, kaže Samir, možemo očekivati u ožujku, a do tada treba živjeti uz kredit i račune. "Rata za traktor iznosi 5.500 kuna mjesečno, a doprinosi za mirovinsko i zdravstveno osiguranje 4.000 kuna. A gdje su režijski troškovi? Može se od poljoprivrede živjeti, ali teško", kaže 27-godišnji Ernest koji je oženjen, a uz suprugu i dva sina te brata, s njima žive i njegovi roditelji. Braću Čapo muči i što ne mogu ostvariti povrat 25 posto sredstava za kapitalna ulaganja prilikom kupnje traktora. "Država nam godinu dana duguje 140.000 kuna, međutim, taj novac ne možemo dobiti dok ne podmirimo dug za doprinose koji iznosi 20.000 kuna. Predložili smo prebijanje, no odbijeni smo. Država svoje uzima, a kada treba dati, onda ide teže i sporije", zaključuju razočarana braća Čapo.
Autor: S.FRIDL
|
|
|
