|
FALI MI ...
Fali mi miris zemlje crne,
fali mi 'rast, nemam žira,
duša mi prazna, srce trne.
Nema bez tebe sreće ni mira.
Fale mi široki pusti drumovi,
fala mi konji i klopot kola,
fale mi sela topli domovi.
Sve mi to fali, umirem od bola.
Fali mi mjesec da snove krade,
fali mi pjesma da zore budi,
fali mi, fali al' nema nade,
fale mi moji dragi ljudi.
Fali mi njivâ, paorskog truda,
brez nji' mi tvoja slika ni cila,
žuljave ruke, tvrde ko ruda.
Ta cilu te volim Slavonijo mila!
Fali mi suncem obraz opalit,
umorne oči pune mu brige,
šta biće sutra, kog sveca slavit.
A glava puno kike side.
Fali mi šuma 'rastova stara,
fali mi stan, koljeba na Ritu,
fali mi sunce, đerma kraj bunara,
fali mi crveni mak u žitu.
Fali mi lepinja, friškog kruva,
fali i sajtluk, od dude bure,
fali mi avlije lipa duva,
fale mi tvoje pijane tambure.
Fali mi tvoje zlatno ruvo,
fali mi inat, tvoja dika,
fali mi sve štaj dida sačuvo.
Fališ mi cila, Šokadijo lipa!
Sve mi to fali, godinama tražim,
umirem dugo, na rate al' zbilja,
praznu dušu lažima blažim.
Ta fališ mi draga, Slavonijo mila!
06.listopada 2005.
|
10.11.2005., četvrtak
Već smo unaprijed potrošili sve ono što smo zaradili
|
Iz "Glasa Slavonije"
IAKO SU OSTVARILI REKORDAN PRINOS ŠEĆERNE REPE, BRAĆA ČAPO NEZADOVOLJNA
KUTOVI - Ova je godina za Ernesta i Samira Čapu, poljoprivrednike iz Kutova u općini Zdenci, koji obrađuju 200 hektara zemlje u zakupu, jedna od najboljih u posljednjih šest godina. Iako su zadovoljni i sojom, još više ih raduju proizvodni rezultati šećerne repe. U proizvodnji slatkog korijena, kaže 25-godišnji Samir, ostvarili su prinos od rekordnih 70 tona po hektaru. Braća Čapo ističu kako upravo šećernoj repi poklanjaju najviše pažnje jer se ta kultura pokazala najisplativijom i stoga će u proljeće posijati 30 hektara, dvostruko više. Vađenje šećerne repe za njih je najvažniji jesenski posao. Završili su ga u nedjelju poslijepodne, kada smo ih posjetili na pisti gdje su dovozili posljednju prikolicu na istovar. Iako urod i cijena repe jamče solidnu zaradu, braća Čapo nisu zadovoljna. Muče ih velike novčane obveze. Samo za zakup zemlje godišnje odlazi 100.000 kuna, a za slijevnu vodnu naknadu 34.000 kuna.
- Sretni smo što smo imali lijepo vrijeme prilikom vađenja repe, jer da je padala kiša bilo bi blata i više primjesa, a time i manje novca. Očekujemo da ćemo, nakon što nam virovitička Šećerana odbije troškove, dobiti oko 250.000 kuna. No, što nam to vrijedi kada smo taj novac već unaprijed potrošili. Unatrag mjesec dana samo za gorivo je otišlo 50.000 kuna, a toliko ćemo dati i za zimsku brazdu na 145 hektara. Dok izmirimo stare obveze, ostatak ćemo uložiti u mehanizaciju - govore Ernest i Samir. Uz te nedaće, ovi su mladi poljoprivrednici nezadovoljni i kašnjenjem isplate poticaja. Novac za repu, kaže Samir, možemo očekivati u ožujku, a do tada treba živjeti uz kredit i račune. "Rata za traktor iznosi 5.500 kuna mjesečno, a doprinosi za mirovinsko i zdravstveno osiguranje 4.000 kuna. A gdje su režijski troškovi? Može se od poljoprivrede živjeti, ali teško", kaže 27-godišnji Ernest koji je oženjen, a uz suprugu i dva sina te brata, s njima žive i njegovi roditelji. Braću Čapo muči i što ne mogu ostvariti povrat 25 posto sredstava za kapitalna ulaganja prilikom kupnje traktora. "Država nam godinu dana duguje 140.000 kuna, međutim, taj novac ne možemo dobiti dok ne podmirimo dug za doprinose koji iznosi 20.000 kuna. Predložili smo prebijanje, no odbijeni smo. Država svoje uzima, a kada treba dati, onda ide teže i sporije", zaključuju razočarana braća Čapo.
Autor: S.FRIDL
|
|
|
