četvrtak, 19.11.2009.

Psiho

Radnički dom, Radnički trg 2 (kod tržnice), petak 20.11.2009. u 21.00 h

Psiho (Psycho)(1960.)

Režija: Alfred Hitchcock
Scenarij: Robert Bloch, Joseph Stefano
Uloge: Anthony Perkins, Janet Leigh, Vera Miles, John Gavin, Martin Balsam

Tajnica Marion, umjesto da svome šefu preda klijentovih 40 000 dolara, bježi s novcem u Kaliforniju do svog zaručnika Sama. No prije no što stigne do Samove kuće, zaustavlja se u jednom motelu uz cestu, u kojem radi čudni mladić Norman...

Svoju sklonost prema intervencijama u žanrovsku strukturu klasičnog narativnog filma, Alfred Hitchcock doveo je do vrhunca u Psihu, filmu koji je inaugurirao žanr modernog horora (zajedno s filmom Smrt u očima M. Powella, 1960.) te je, po nekim tvrdnjama, unutar prostora žanrovskog filma pružio mogućnost ''larpurlartističkog'' poimanja medija.

U prvom dijelu filma fokalizator je lik Marion, a u drugom se fokalizacijsko središte gubi i zamjenjuje perspektivama likova Normana, Sama, Lile i Arbogasta te, naposljetku, i psihijatra koji tumači Normanovo psihopatološko stanje. Ubojstvom Marion u prvom dijelu filma junakinju s kojom se publika identificira, redatelj drastično podriva zakonitosti klasične naracije, dok u drugom dijelu, kombiniranjem različitih fokalizatora, uskraćuje mogućnost trajnije identifikacije s bilo kojim od likova, sprečavajući gledatelja da konačnu pobjedu Lile i Sama doživi kao katarzu.

Štoviše, činjenica da su likovi Sama i Lile bezlični, osobito u usporedbi s Marion, gledatelja može uputiti na suosječanje s podrobnije razvijenim likom Normana, posebno s obzirom na pretposljednju scenu u kojoj ''majka'' posve zavlada njime. Stoga je R. Wood postavio tezu o samom gledatelju kao protagonistu filma.

Sam film se također tumači i kao modernističko ostvarenje, a sobzirom na žanrovski kontekst, katkada čak i kao anticipacija postmodernizma.
(izvor: D. Radić, HFL, 2003.)