Dominikansko laičko bratstvo blaženog Augustina Kažotića https://blog.dnevnik.hr/op3

nedjelja, 31.05.2015.

Svetkovina Presvetog Trojstva

Doista su snažne riječi koje nam na današnji dan Crkva daje u misnim čitanjima:

Mi razumom ne možemo dokučiti tajnu Presvetog Trojstva, ali u zahvalnosti primamo nauk Crkve i u srce pohranjujemo Isusovu zapovijed: učiniti sve narode njegovim učenicima i navijestiti im radost spasenja!
Naša sestra Josipa Marija Mirjam ovako moli:



Danas je posljednji dan svibanjskih pobožnosti.
Hvala Bogu i Majci Božjoj što su još uvijek u našem narodu žive te pobožnosti! Hvala Bogu na svakoj baki koja svoje unučiće uči molitvi krunice, na svakom bogoslovu koji prebire zrnca pripremajući se za sveti red, na svakom bračnom paru koji u molitvi krunice gradi svoje zajedništvo, slogu i ljubav!
Marijo, kraljice svibnja, moli za svoju dječicu!

subota, 30.05.2015.

Himna Jubileja Reda propovjednika

Prenosimo obavijest s internet stranice Reda propovjednika o održavanju Jubileja osnutka Reda.

Još od Došašća 2005. godine u cijelom svijetu se dominikanska obitelj priprema za proslavu 800. godišnjice potvrde Reda propovjednika, koja će biti 2016. godine. To milosno hodočašće započeli smo obilježavajući osnutak Dominikanske zajednice u Prouilheu - rodnom mjestu svetog propovijedanja.

Braća i sestre na službi u Generalnoj kuriji pri Svetoj Sabini u Rimu, želeći dati cilj tom periodu od 10 godina pred Jubilej, grupirali su čitavo desetljeće jubilejskih godina pod jednu glavnu temu, koja proizlazi iz godine posvećene svetom Pavlu: "Jao nama ako ne propovijedamo evanđelje" (1Kor 9:16). Ove riječi svetog Pavla, za koje bismo mogli reći da su u srcu našeg dominikanskog poziva, predstavljaju zvijezdu vodilju koja prosvjetljuje naše korake na putu k jubilejskoj proslavi 2016. godine.
Svaka godina ima svoju podtemu, tako da se možemo fokusirati na pojedinu dimenziju dominikanskog života i služenja.

2015. godina: - "Ako ostanete u mojoj riječi, uistinu, moji ste učenici; upoznat ćete istinu i istina će vas osloboditi." (Iv 8, 31-32);
- "Za slobodu nas Krist oslobodi! " (Gal 5, 1): Dominik: upravljanje, duhovnost i sloboda

2016. godina: - "Jao nama ako evanđelja ne navješćujemo." (usp. 1 Kor 9, 16): Red propovjednika: jučer, danas i sutra

O Jubileju ćemo još pisati, a danas predstavljamo himnu Jubileja.

petak, 29.05.2015.

Zašto živjeti posvećenim životom laika u Redu propovjednika?

Iako je ova stranica prvenstveno odredište članova Bratstva, ipak se nadamo da će naša poruka doći i do onih koji još uvijek istražuju svoj poziv te da će barem neke ponukati da se ispitaju jesu li pozvani na ostvarenje svog kršćanskog poziva na svetost u okrilju dominikanske obitelji.

1. Opći poziv na svetost

Iz konstitucije Lumen gentium (Svjetlost naroda) II Vatikanskog koncila:

Možda se s propovjedaonica, u obiteljima i općenito među narodom Božjim premalo govori o tome kako su svi ljudi pozvani biti sveti. Svetost života očituje se u ljubavi prema Bogu i bližnjemu. Dakle, iako su različite životne okolnosti, duhovni pozivi i službe, svatko je pozvan da se uz Božju milost neprestano posvećuje, da u svojim mislima, riječima i djelima nasljeduje našeg Spasitelja.

2. Laici

Iz konstitucije Lumen gentium (Svjetlost naroda) II Vatikanskog koncila:



"Vremenite stvari" naziv je za zemaljske stvari - sve ono što karakterizira našu svakodnevicu. Vremenite su stvari posao, sport, obiteljski odnosi, politika, odijevanje, hobiji, kuhanje ručka, kupovanje darova, pisanje pisama...





Čitajući ove kratke izvatke možemo reći da je poziv laika doista pun dostojanstva i značajan za svijet: mi trebamo ostati u svijetu i svojim ga načinom života, vjerom, vršenjem kreposti i služenjem posvetiti - to treba postati prostor u kojem je Bog po nama prisutan. Također je bitna naša zadaća naviještati Evanđelje, jer je "vjerovati u Isusa Krista i u onoga, koji ga je poslao radi našeg spasenja, nužno da bismo se spasili" (KKC 161).

3. Svetost + laici + Red propovjednika

Naša je Crkva bogata riznica Božjih milosti u kojoj svaki čovjek, u skladu sa darovima koje ima, može ostvariti svoj poziv na svetost. Red propovjednika je prepoznat i priznat 1216. godine kada je papa Honorije Dominiku i njegovoj braći odobrio da studiraju i propovijedaju radi spasenja duša.
Te dvije karakteristike Reda, studij i propovijedanje, i nama danas trebaju biti poput dvije cipele: jedno bez drugog ne ide, a još teže bi išlo bez oboje. Ono što je karakteristično za dominikance, a što se odnosi i na dominikanske laike, je traženje Istine (jedno je od gesla Reda - VERITAS). I dok nam se čini da je naša svakodnevica prepuna riječi, opet je današnjem čovjeku potrebna Riječ - ona koja daje smisao, služi kao putokaz, preobražava i posvećuje čitav život.
Propovijedanje se vrši primjerom uređenja života, ali i riječima - radi toga potrebno je da laik dominikanac bude spreman na studij. Katari pred kojima je sveti Dominik branio jednu, svetu i istinitu vjeru živjeli su prije 800 godina, ali naša je današnjica prepuna "katara" kao i duša koje zavedene lutaju u besmislu i srljaju u vječnu propast. One nas trebaju!

4. Sredstva

Budući da je naša zadaća kao laika (posvetiti vremenite stvari) i kao dominikanaca (navijestiti Istinu) prevažna, potrebna su nam sredstva kojima uređujemo svoju nutrinu i iz kojih crpimo snagu za služenje Crkvi. Zato članovi našeg Laičkog bratstva, uz nastojanje oko čestog primanja sakramenta pomirenja, svakodnevno idu na svetu misu i primaju Tijelo Kristovo. Kaže sveti Toma Akvinski: "Euharistijski Kruh mjesto da se izmijeni u onoga, koji ga blaguje, on pretvara svoga blagovatelja u sebe".
Osim toga molimo Časoslov i time očitujemo jedinstvo sa cijelom Crkvom. Na poseban način častimo Blaženu Djevicu Mariju moleći svakodnevno krunicu.
Tu je još čitanje Svetog pisma i drugog duhovnog štiva, čašćenje našeg zaštitnika blaženog Augustina, molitva za dominikanska zvanja, rast u osobnoj molitvi i askezi... Na kraju, nipošto ne treba zanemariti i tjedne sastanke, na kojima primamo pouku od našeg duhovnika p. Dominika i vježbamo se u zajedništvu.
Život u laičkom bratstvu donosi veliku promjenu, jer iziskuje vremenski angažman i predanost poslanju Reda. Duhovni plodovi, kako svjedoče braća na sastanku, dolaze u izobilju, tako da se ne treba bojati - Gospodin sve što mu se pokloni, stostruko uzvraća!

četvrtak, 28.05.2015.

Gostovanje na Radio Mariji

Dogodilo se to gotovo spontano...
Pater Dominik vraćao se iz Beograda, kamo je išao propovijedati u sklopu pobožnosti 13 utoraka svetom Anti, i žurio da stigne na planirano gostovanje u emisjiji Ignacijevim putevima na Radio Mariji.
Sjetio se tako da pozove i nas iz trećeg reda, da ukrademo komadić medijskog prostora za sebe i predstavimo se slušateljima Radio Marije. Uvodnu riječ o Bratstvu držao je pater Dominik, a kasnije su se predstavili redom brat Igor, sestra Maja i sestra Laura Katarina.



Lijepo su nas dočekali pa je tih sat vremena na Radiju prošlo kao minuta!
Ovdje možete poslušati što smo govorili:

srijeda, 27.05.2015.

Sveti pripadnici trećeg reda

Sveta Katarina Sijenska, blažena Ozana Kotorska, sveti Martin Porres i sveta Ruža Limska četiri su primjera svetih dominikanskih trećoredaca - blago nama kad imamo takve zaštitnike i prijatelje na nebu!

Riješite kviz pa vidite kojem od njih ste slični

utorak, 26.05.2015.

Stožerne kreposti

U našem Bratstvu u tijeku je ciklus razmatranja o stvarnostima koje čine posvećeni život.
Kako smo čuli od našeg duhovnika i učitelja, patera Dominika, vrijedi sljedeće:

Slušajući kako nam pater Dominik tumači ove pojedine sastavnice, a potom ih povezuje u cjelinu i oduševljava nas da ono primljeno pretočimo u življeno, zahvalni smo Gospodinu što nas je odabrao da idemo putem posvećenja ("Ne izabraste vi mene, nego ja izabrah vas" - Iv 15, 16).

O krepostima govori Katekizam Katoličke Crkve u točkama 1803-1829.
O stožernim krepostima govori točka 1805:



Danas prenosimo molitvu blaženog kardinala Alojzija Stepinca za stožerne kreposti.

ponedjeljak, 25.05.2015.

Kviz

Dragi dominikanci, svi koji ćete to tek postati i svi vi koji nas volite,

evo malo pobožne zabave - riješite kviz u prilogu!

Za sve one koji točno odgovore na sva pitanja imamo spremne nagrade.

Javite u komentarima ako ste uspjeli, pa ćemo se lako dogovoriti o preuzimanju trofeja

nedjelja, 24.05.2015.

Duhovi

Na današnji dan radosno ćemo klicati

Koja je riznica bogatstva sveta majka Crkva! Ovaj himan vjerojatno je napisao Rabanus Maurus Magnentius u 9. stoljeću. Doista je milosno istim riječima kao naši prethodnici stoljećima slaviti Duha Svetoga!
Ispunjeni Duhom mudrosti, razuma, savjeta, jakosti, znanja, pobožnosti i straha Božjega, radosni krenimo u posvećeni život, da svetu vjeru pronesemo svijetom i čitavog ga zapalimo vatrom Božje ljubavi!

subota, 23.05.2015.

Primanje u novicijat

Ulazak u novicijat je poseban trenutak u životu svakog redovnika. Radi se o početku razdoblja pomnijeg razlučivanja poziva i pripreme redovnika prije polaganja prvih privremenih, a zatim i trajnih zavjeta. U tom razdoblju svaki novak prolazi kroz vrijeme vlastitog preispitivanja, odricanja, vježbanja u poslušnosti i duhovnog rasta kako bi se razabralo je li pozvan na redovnički život. U slučaju dominikanaca, radi se i o razdoblju u kojemu se svaki novak upoznaje s karizmom Reda propovjednika, ali i produbljuje svoje znanje općenito o katoličkoj vjeri s naglaskom na Sveto Pismo.
U našem bratstvu razdoblje novaštva karakterizira postupno uvođenje u svakodnevne molitvene obveze poput molitve časoslova, krunice, molitve za dominikanska duhovna zvanja, čitanja Svetog Pisma. Poseban se naglasak stavlja na svakodnevnu svetu misu i što češće primanje sakramenta pomirenja, kako bi sakramentalni život postao temelj sveg našeg djelovanja. Iako se radi o obvezama koje novaka ne obvezuju pod grijeh, u pravilu se u razdoblju novicijata razvija sve veća želja i potreba za molitvom, tako da s vremenom ove sastavnice redovničkog života postanu neizostavni dio životne prakse svakog redovnika-trećoreca.

Naše mlado laičko bratstvo je, nakon kratkog razdoblja postulature, primanje u novicijat prve generacije novaka imalo 13. studenog 2014. godine u župnoj crkvi blaženog Augustina Kažotića na Peščenici. Ceremoniju primanja u novicijat predvodio je p. Anto Gavrić, provincijal Hrvatske dominikanske provincije, u prisutnosti našeg učitelja i duhovnika p. Dominika Kristijana Gerbica, a tom je prilikom u novicijat pristupilo 34 novaka. Tijekom misnog slavlja u sklopu kojeg su braća i sestre primljeni u novicijat, p. Gavrić je naglasio da se radi o novacima koji će svoje redovničke ideale živjeti u svijetu i propovijedati svojim životom vjeru u Gospodina. Ulaskom u Bratstvo, novaci su iz ruku provincijala primili škapular koji predstavlja njihovo odijelo te znak pripadnosti Redu propovjednika, odnosno dominikanskoj obitelji.

Sada, pola godine nakon ulaska u novicijat, možemo reći da je taj trenutak bio uistinu Božji dar svim novacima koji je kod nas označio jedan novi poticaj na molitvu i dublje ulaženje u tajnu posvećenog života, ali i rezultirao brojnim milostima o kojima redovito svjedočimo na susretima Bratstva. Ipak, on je označio i početak jednog dugog puta predanosti, askeze i poslušnosti koji je itekako zahtjevan, ali ne i pretežak, pogotovo ako se njime kroči zajedno sa ostalom braćom dominikancima.

petak, 22.05.2015.

Devet načina molitve svetog Dominika (2. dio)

U prethodnom smo članku o devet načina molitve pobliže upoznali prvih pet načina: poklon pred oltarom, prostracija, bičevanje, klečanje, stojeći stav.
Svakako je iz naše današnje perspektive pogled na praksu bičevanja pun nejasnoća i upitnika. Bilo bi dobro u posebnom se članku osvrnuti na tu temu i ponuditi povijesni pregled, objašnjenja i odgovore na brojna pitanja. Za potrebe ovog teksta dovoljno je reći da se, naravno, ne radi o mazohističkom samoozljeđivanju kojem je cilj nauditi svojem tijelu i zdravlju - takva bi praksa bila uistinu protiv razuma ali i protiv Božje ljubavi, psihička bolest koju je potrebno liječiti. Samokažnjavanje je dio asketskih praksi koje su duboko ukorijenjene u tradiciji Crkve, a osim njega brojni su primjeri tjelesnog mrtvljenja koja imaju za cilj suobličavanje s Isusom i uzdizanje iznad sebeljublja.
Kako je rekao sveti Josemaria Escriva: "Kako bi sačuvao svoju čistoću sveti se Franjo valjao po snijegu; sveti Benedikt je skočio u trnje; sveti Bernard se bacio u ledeno jezero... – A ti? Što ti činiš ?"
U naše je vrijeme praksa samokažnjavanja po primjeru svetog oca Dominika stvar povijesti, prakticira se u Crkvi ali su to rijetki i iznimni slučajevi te se, kao i većina drugih djela pokore, čine u skrovitosti i u potpunoj poslušnosti duhovnom vodstvu. Međutim, praksa posta je jedan od primjera tjelesnog mrtvljenja koji može biti aktualan za današnjeg čovjeka. Zatim ranije ustajanje kako bismo ujutro molili, odricanje od večernjeg obroka i slično. Dakle, tjelesno mrtvljenje, u nešto izmijenjenom obliku od prijedloga svetog Dominika, način je molitve i rasta u duhovnosti jednako kao i usmena molitva, djela milosrđa, razmatranje, hodočašća i sl.

Nastavljamo sada s prijevodom teksta s Fisheaters.com, preostala četiri načina molitve. Napominjem da, kod biblijskih citata koje radi vjerojatno krivih referenci ne nalazim prijevod u hrvatskoj Bibliji, prevodim s engleskog bez navođenja reference.

Šesti način molitve

Našeg su svetog oca Dominika često vidjeli kako moli stojeći uspravno s rukama ispruženim u obliku križa. Sveta sestra Cecilija svjedočila je kako su ga ona i brojni drugi ljudi vidjeli da se tako molio kad je Bog kroz njegove prošnje oživio mladića Napoleona u sakristiji crkve svetog Siksta u Rimu te kad je levitirao za vrijeme mise. Bio je poput Ilije koji se prostro i legao nad udovičina sina kad ga je oživio.

Na sličan način molio je kraj Toulousea kad je izbavio grupu engleskih hodočasnika od utapanja u rijeci. Naš je Gospodin tako molio dok je visio na križu, raširenih i rastegnutih ruku: "On je u dane svoga zemaljskog života sa silnim vapajem i suzama prikazivao molitve i prošnje Onomu koji ga je mogao spasiti od smrti. I bî uslišan zbog svoje predanosti (Heb 5, 7)".

Ni sveti Dominik nije posezao za ovakvim načinom molitve dok nije dobio od Boga spoznaju da će se snagom te molitve dogoditi nešto veliko i čudesno. Iako braći nije zabranjivao ovaj način molitve, nije ih na to ni poticao. Ne znamo što je govorio dok je raširenih ruku u obliku križa oživio dječaka. Možda one Ilijine riječi: "Jahve, Bože, učini da se u ovo dijete vrati duša njegova! (1 Kr 17,21)". Zasigurno je u toj prilici slijedio prorokov vanjski izričaj molitve. Braća i sestre, kao i plemići i kardinali te ostali prisutni bili su toliko zaprepašteni ovim neobičnim i zapanjujućim načinom molitve da su zaboravili riječi koje je izgovorio. Kasnije se nisu osjećali dovoljno slobodno da pitaju Dominika o tim stvarima jer ih je taj sveti i zanimljivi čovjek radi učinjenog čuda ispunio osjećajem divljenja i strahopoštovanja.

Ozbiljnim i zrelim stavom sporo je izgovarao riječi iz Psaltira koje spominju ovaj način molitve. Govorio je pažljivo: "Gospodine, Bože moga spasenja: plačem danju i noću pred tobom" sve do stiha "Cijeli dan vičem k tebi, o Bože: tebi pružam svoje ruke." Zatim bi dodao: "Čug, Gospodine, moju molitvu, prigni uho svoje na glas moga vapaja..." Nastavljao bi molitvu ovim riječima: "Tebi pružam ruke...usliši me brzo, Gospodine!"


Ovaj primjer molitve našeg oca pomagao bi pobožnim dušama da, tako moleći, lakše prihvate njegovu gorljivost i mudrost. Čineći tako ili je htio taknuti Boga na prekrasan način svojom molitvom, ili je unutarnjim nadahnućem osjećao da Bog njega želi potaknuti da na taj način traži neku milost za sebe ili druge. Sjajio je tada Davidovim duhovnim uvidom, Ilijinim nadahnućem, Kristovom ljubavlju, kao što gornji crtež želi označiti.

Sedmi način molitve



Dok se molio, često bi ga vidjeli kako rukama poseže za nebom kao strijelom koju odapinje prema gore. Stajao je sa skupljenim rukama ispruženim iznad glave, a povremeno ih je raširio kao da prima nešto s neba. Mogli bismo pomisliti da je primao posebnu milost i da je u tom zanosu duha molimo Boga za darove Duha Svetoga za Red kojeg je osnovao.

Činilo se da za sebe i za braću traži dio one nadnaravne radosti koju pruža život u blaženstvima, moleći da se svatko osjeti istinski blagoslovljenim živeći u potpunom siromaštvu, u gorkom oplakivanju, u okrutnim optužbama, u velikoj gladi i žeđi za pravdom, u gorljivom milosrđu prema svima. Njegova molba bila je da njegova djeca nađu radost u opsluživanju zapovijedi i u potpunom nasljedovanju evanđeoskih savjeta. Činilo se tada da je sveti otac, ushićen, ušao u Svetinju nad Svetinjama i Treće Nebo. Nakon takve molitve doista se činilo da je prorok, bilo da ispravlja pogreške, usmjerava ili propovjeda.

Naš sveti otac nije se dugo zadržavao u ovakvoj molitvi nego se postupno vraćao k svojim osobinama. Tada je izgledao kao osoba koja dolazi izdaleka, kao stranac na ovom svijetu, što se lako razabiralo iz njegovog držanja i ponašanja. Braća bi ga zatim čula kako glasno moli i govori kao prorok: "Čuj, o Gospode, glas moga vapaja dok uzdižem ruke tvome svetom hramu!"

Kroz svoje riječi i svetački primjer stalno je podučavao braću da tako mole, često ponavljajući riječi psalama: "Ustanite, blagoslivljajte Gospoda, sve sluge Gospodnje, što stojite u kući Gospodnjoj noću! (Ps 134)". "Prizivljem te, Jahve, k meni pohitaj! Slušaj glas moj kojim tebi vapijem! Nek mi se uzdigne molitva kao kad pred lice tvoje, podizanje mojih ruku nek bude ko prinos večernji! (Ps 141, 1-2)". Crtež pokazuje navedeni način molitve kako bismo ga bolje razumjeli.

Osmi način molitve



Naš otac, sveti Dominik, običavao je, nakon kanonskih ura i u zahvaljivanju nakon obroka, moliti na još jedan prekrasan, pobožan i Bogu ugodan način. Bio je revan i ispunjen duhom pobožnosti koju je crpio iz božanskih riječi koje su se pjevale u zboru refektorija. Brzo bi se povukao na samotno mjesto, u ćeliju ili drugdje, i sabrao bi se u Božjoj prisutnosti. Tiho bi sjedio, a nakon znaka križa, počeo bi čitati iz knjige otvorene pred njim. Njegov duh slatko bi se uzburkao kao da čuje Gospodnji govor, kako stoji u psalmima: "Da poslušam što mi to Jahve govori (Ps 85, 9)". Isprva bi se činilo kao da je nestrpljiv u mislima i riječima, kao da raspravlja s prijateljem. U sljedećem trenutku postao bi tihi slušač, zatim bi ponovno raspravljao i prepirao se. Činilo se gotovo kao da se smije i plače u isto vrijeme, a potom bi pokorno i pozorno tiho u sebi žamorio i udarao se u prsa.


Kad bi neki znatiželjnik želio promatrati svetog Dominika, izgledao bi mu kao Mojsije koji je otišao u pustinju, na Horeb, svetu goru Gospodnju, i tamo ugledao gorući grm i čuo Gospodina kako mu govori dok je klečao pred božanskom prisutnošću. Ovaj sveti običaj našeg oca kao da podsjeća na proročku goru Gospodnju utoliko što se brzo uspeo s čitanja na molitvu, s molitve na meditaciju, s meditacije na kontemplaciju.

Kad bi samostalno čitao, Dominik bi častio knjigu, poklonio se pred njom, poljubio je. Posebno bi to bilo tako ako bi čitao Evanđelje i kad bi čitao riječi koje su izašle iz Kristovih usta. U drugim bi trenucima skrivao svoje lice, pokrivao ga plaštem, zaklanjao ga dlanovima i skrivao kapuljačom. Zatim bi jecao, ozarenog lica i ispunjen svetom čežnjom. Potom, kao da zahvaljuje nekom odličniku zadobivene privilegije, svečano bi ustao i nakratko prignuo glavu. Potpuno osvježen i ispunjen unutarnjim mirom vratio bi se potom svojoj knjizi.

Deveti način molitve



Naš otac, sveti Dominik, ovaj je način molitve koristio dok bi putovao iz jedne zemlje u drugu, naročito kad bi prolazio kroz napuštene krajeve. Tada bi uživao u tome da se posveti meditaciji ili se stavi na raspolaganje za kontemplaciju, govorio bi svom suputniku: "Pisano je u knjizi proroka Hošee - Stoga ću je, evo, primamiti, odvesti je u pustinju i njenu progovorit` srcu (Hoš 2, 16)". Opraštajući se od suputnika, nastavljao bi dalje ili bi, još češće, išao iza njega na određenoj udaljenosti. Tako privučen molitvi, hodao bi i molio. U svome razmatranju bio bi zapaljen i vatra bi se milosrđa razbuktala. Dok je molio činilo se kao da briše prašinu ili tjera muhe s lica dok se neprekidno jačao znakom Križa.

Braća su smatrala da je tim načinom molitve sveti Dominik postigao duboko poniranje u Sveto Pismo i istinsko razumijevanje božanskih riječi, moć hrabrog i neustrašivog propovijedanja te bliski susret s Duhom Svetim uz čiju je pomoć upoznao Božje tajne.

četvrtak, 21.05.2015.

Devet načina molitve svetog Dominika (1. dio)

Prenosimo zanimljiv i inspirativan tekst o devet načina molitve svetog Dominika, kojeg smo preuzeli sa web-stranice Fisheaters.com.
Obzirom na dužinu teksta, razlomit ćemo ga u dva dijela. Prvi dio sadrži prvih 5 oblika, a drugi dio ostala 4 oblika molitve svetog Dominika.
Tekst je izvorno napisao nepoznati bolonjski autor između 1260. i 1288. godine, koji je informacije prikupio od sljedbenika svetog Dominika, među kojima od sestre Cecilije iz bolonjskog samostana svete Janje. Sestri Ceciliji sam je sveti Dominik dao habit.

Sveti oci kao Augustin, Ambrozije, Grgur, Hilarije, Izidor, Ivan Kristizom, Ivan Damašćanski, Bernard i drugi sveti grčki i latinski naučitelji uvelike su promišljali o molitvi. Poticali su je i opisivali, isticali njezinu potrebitost i vrijednost, objašnjavali načine i preduvjete potrebne za nju te zapreke koje smetaju njezinom ostvarenju.
U učenim knjigama, slavni i časni naučitelj, brat Toma Akvinski, i Albert iz Reda propovjednika, kao i William u raspravi o blaženstvima, smatrali su zadivljujućom na svet, pobožan i prekrasan način onaj oblik molitve u kojem se duša koristi udovima tijela kako bi se uzdigla k Bogu.
Na taj način se duša, u pokretima tijela, i sama pomiče. Ponekad postaje ushićena u ekstazi kao kod svetog Pavla ili se nađe u zanesenosti duha kao prorok David. Sveti je Dominik mnogo molio na takav način pa je prikladno da se o tomu progovori.

Mnogo svetaca Starog i Novog Zavjeta molili su povremeno na takav način. Ovaj način molitve služi kako bi zapalio pobožnost naizmjeničnim djelovanjem duše na tijelo i tijela na dušu. Molitva ove vrste činila je da Sveti Dominik bude okupan suzama, da potakne zanos njegove svete volje takvim žarom da udovi njegovog tijela nisu mogli ostati sputani u iskazivanju pobožnosti putem određenih znakova.
Duh molitelja, zahvaljujući takvoj molitvi, uzdigao bi se u klanjanju, prošnjama i zahvalama.

Dakle, slijedi prikaz posebnih načina molitve, pokraj onih uobičajenih i vrlo pobožnih oblika, koje je sveti Dominik koristio tijekom slavljenja Mise i molitve psalama. U zboru ili uz cestu, često su ga viđali kako se odjednom iz sebe uzdigao k Bogu i anđelima.

Prvi način molitve

Prvi način molitve svetog Dominika bio je pokloniti se pred oltarom kao da je Krist, kojeg taj oltar predstavlja, stvarno i osobno, a ne samo simbolički, tamo prisutan. Govorio bi s Juditom: "O Gospodine Bože, molitva poniznih i krotkih uvijek ti je bila mila. Kroz poniznost su kanaanske žene i razmetni sin dobili ono što su željeli, a što se mene tiče, nisam dostojan da uniđeš pod krov moj (Mt 8,8) jer ponižen sam pred tobom, Gospodine."

Na taj je način naš sveti otac, stojeći uspravno, prignuo glavu te ponizno razmatrajući Krista, njegovu Glavu, usporedio svoju ništavnost s Kristovom veličanstvenošću. Zatim se potpuno predao klanjanju. Braću je učio da uvijek tako čine kad god prolaze pokraj Raspetoga, tako da nas Krist, tako jako ponižen radi nas, vidi ponizne pred svojim veličanstvom. Zapovijedio je braći da se poklone na taj način pred cijelim Trojstvom kad god su svečano pjevali "Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu". Tim dubokim naklonom glave, kako je pokazano na gornjoj slici, sveti je Dominik započinjao svoju molitvu.

Drugi način molitve



Sveti Dominik je molio prostirući se na tlo, ležeći licem prema dolje. Osjećao bi jako kajanje u srcu i prizivao k umu one riječi Evanđelja koje bi ponekad dovoljno glasno izgovarao da se čuju: "O Gospodine, smiluj se meni grešniku! (Lk 18, 13)". S pobožnošću i strahopoštovanjem ponavljao je Davidov stih: "Ja sam onaj koji je zgriješio, zlo sam učinio (2 Kr 24, 17)". Zatim bi plakao i zapomagao govoreći: "Nisam dostojan vidjeti visine neba zbog veličine mojeg prijestupa, jer sam probudio tvoj bijes i učinio što je zlo pred tobom". Iz psalma: "Deus auribus nostris audivimus" govorio je odlučno i pobožno: "Jer naša duša se u prah raspala, trbuh nam se uza zemlju prilijepio! (Ps 43,25)". Ovome bi dodao: "Moja duša leži u prašini; po riječi svojoj vrati mi život (Ps 118,25)".

Želeći braću naučiti moliti pobožno ponekad bi im rekao: "Kad su oni pobožni kraljevi ušli u štalicu, našli su dijete s Marijom, majkom njegovom, pali su nice i poklonili mu se. Nema sumnje da smo i mi pronašli Boga - Čovjeka s Marijom, njegovom sluškinjom: "Dođite, prignimo koljena i padnimo nice, poklonimo se Gospodinu koji nas stvori!"
Također je poticao mladiće govoreći im: "Ako ne možeš oplakivati svoje grijehe jer ih nemaš, sjeti se da ima mnogo grešnika kojima treba milosrđe i ljubav. Radi njih su proroci naricali, a kad ih je Isus vidio, gorko je plakao.
Sveti David je također plakao dok je govorio: "Vidjeh otpadnike i počeh tugovati (Ps 118,158)".

Treći način molitve



Na kraju molitve koja smo upravo opisali, sveti Dominik bi ustao sa zemlje i šibao bi se željeznim lancem govoreći: "Tvoja šiba me ispravila do kraja".

Red je, u Dominikov spomen, donio odluku da se sva braća trebaju šibati po leđima drvenim šibama tijekom klanjanja u znak slavljenja dok budu govorili psalam Miserere (Ps 50) ili De Profundis (Ps 129), nakon povečerja blagdana.

Ovo se treba činiti zbog njihovih vlastitih grijeha ili zbog grijeha drugih čiju milostinju primaju i o kojoj ovise. Bez obzira koliko bezgrešan, nitko ne smije biti isključen iz ovog svetog primjera.


Četvrti način molitve



Nakon ovoga sveti Dominik bi ostao ispred oltara ili u kapitulu, pogleda usmjerenog na Raspetoga, gledajući ga sa savršenom pažnjom. Često bi kleknuo. Nastavio bi ponekad to činiti nakon povečerja sve do ponoći, ustajući i klečeći naizmjence, kao i apostol sveti Jakov, ili kao gubavac iz Evanđelja koji je govorio na koljenima: "Gospodine, ako to želiš, možeš me očistiti (Mt 8,2)". Bio je kao sveti Stjepan koji je klečao i prizivao glasno: "Ne uzmi im ovo za grijeh (Dj 7,60)".

Tako se u našega svetoga oca Dominika stvorilo veliko povjerenje u Božje milosrđe prema njemu, svim grešnicima, i za očuvanje mlađe braće koju je poslao da propovijedaju dušama.

Ponekad se nije mogao suzdržati pa bi ga braća čula tiho govoriti: "K tebi, o Jahve, vapijem, hridino moja, ne ogluši se na mene, da neuslišan ne postanem kao oni koji u grob silaze (Ps 27,1)", kao i slične rečenice iz Svetoga Pisma.

Zatim bi molio u sebi i glas mu se ne bi mogao čuti. Ostao bi na koljenima dugo, zanesen u duhu; ponekad, dok je bio u ovom stanju, po izgledu njegova lica činilo se da je njegov um otišao na nebo i uskoro bi odražavao veliku radost dok bi plakao obilnim suzama.

Bio je u stanju čežnje i isčekivanja kao žedni čovjek koji je došao k izvoru, kao putnik koji je napokon stigao u domovinu. Postao bi zaokupljen i gorljiv, čak i dok bi se žustro kretao, ali s velikim dostojanstvom, sada ustajući, sada opet klečeći.
Bio je tako naučen pokloniti se Bogu na ovaj način, da je za vrijeme putovanja, u gostinjcima nakon naporna puta, ili duž puteva dok su se njegovi drugovi odmarali ili spavali, on učestalo pokleknuo pa ustao, što bi bio znak njegova intimnog i osobnog slavljenja Boga. Ovaj način molitve je naučio svoju braću više primjerom, nego riječima.

Peti način molitve



Dok je boravio u samostanu, naš sveti otac Dominik bi ponekad ostajao pred oltarom stojeći uspravno bez pridržavanja ili oslanjanja.
Ruke bi mu često bile pružene naprijed u razini prsiju te su izgledale kao otvorena knjiga; stajao bi s velikim poštovanjem i pobožnošću kao da čita u samoj Božjoj prisutnosti.
Duboko u molitvi, izgledalo je kao da meditira riječi Božje, činilo se kao da ih sebi ponavlja nježnim glasom. Redovito je molio na ovaj način, jer je to bio način na koji je molio i naš Gospodin, kao što nam govori sveti Luka: "prema svom običaju ušao bi u sinagogu na Sabat i počeo čitati (Lk 4,16)". Psalmist nam također govori da se Pinhas ustao i molio te je pokolj prestao (Ps 105,30).

Ponekad bi sklopio ruke stisnuvši ih čvrsto pred sobom s očima punih suza i suzdržavao se. Ponekad bi, pak, podigao ruke na visinu ramena kao što svećenici čine za vrijeme Mise.
Tada bi izgledalo kao da sluša pažljivo, kao da će čuti nešto s oltara. Ako bi netko vidio njegovu veliku pobožnost dok je stajao uspravan i molio, svakako bi pomislio da oponaša proroka, prvo razgovarajući s anđelom ili s Bogom samim, zatim da sluša, pa da onda tiho razmišlja o onim stvarima koje su mu bile otkrivene.
Na putu bi se neprimjetno iskrao u vrijeme molitve i stojeći podigao bi glavu prema nebu. Tada bi ga se moglo čuti govoriti nježno i s ushićenjem neke nježne riječi iz svog srca i iz bogatstva Svetog Pisma, koje je izvlačio iz vrela Spasitelja.

Braća su bila jako dirnuta vidjevši svog oca i učitelja kako moli na ovaj način. Tako, postajući gorljiviji, bili su poučeni o načinu predane i stalne molitve: "Evo, kao što su uprte oči slugu u ruke gospodara, i oči sluškinje u ruke gospodarice …" (Ps 122,2).

Hvaljen Isus i Marija!

U želji da predstavimo naše laičko bratstvo svijetu odlučili smo na ovaj način postati prisutni na Internetu (dok nam se ne javi neka dobra informatički potkovana duša koja će nam dizajnirati i održavati lijepu web-stranicu ). Ovo je mjesto gdje ćete moći naučiti neke činjenice o Redu propovjednika, o brojnim dominikanskim svecima, o teološkim i duhovnim pitanjima. Također ćete ovdje moći čitati novosti iz života Crkve, Reda propovjednika i našeg laičkog bratstva.

Za početak ukratko o nama: mi smo Laičko bratstvo blaženog Augustina Kažotića - laici "trećoreci", članovi dominikanskog reda koji ne žive u samostanima, ne nose habite i nisu obvezani na celibat, ali u svoj život žele ucijepiti redovnička pravila čistoće, siromaštva i poslušnosti, u duhu karizme Reda propovjednika.
Okupljamo se pri dominikanskom samostanu i župi Blaženog Augustina Kažotića, velikog zagrebačkog biskupa i dominikanca. Sastajemo se kako bismo zajedno molili i učili o pitanjima vjere i duhovnosti te kako bismo u zajedništvu ostvarivali svoj poziv na propovijedanje Evanđelja, žive Božje Riječi koja gori u našim srcima i koja našu svakodnevicu preobražava u bogatstvo susreta s braćom ljudima i s Trojedinim Bogom.
Mi se u Bratstvu međusobno zovemo braćom i sestrama: mi smo djeca jednog Oca koji nas je stvorio, sinovi smo i kćeri Isusove i naše Majke i Kraljice reda propovjednika, a u Duhu Svetom djeca smo utemeljitelja Reda propovjednika - svetog Dominika, koji je ludošću propovijedanja mnoge duše vratio na pravi put i od vječne propasti spasio.

U okrilju dominikanskog reda otkrivamo kako graditi posvećeni život u svijetu - kako biti sol zemlje i svjetlost svijeta, kako biti u svijetu ali ne od njega, kako prožeti Božjom prisutnošću svoj dan, svoju obitelj, svoj posao, svoje planove, svoja trpljenja, svoje velike radosti i postignuća... Naš je cilj živjeti geslo Reda: VERITAS (Istina)! Učimo kako drugima naviještati da "nema pod nebom drugog imena dana ljudima po kojem se možemo spasiti", osim imena Gospodina našeg i Spasitelja Isusa Krista!

O nama

Mi smo laici dominikanci, pripadnici Reda propovjednika "u svijetu". Naše je laičko bratstvo osnovano 13. studenog 2014. godine i djeluje pri samostanu i župi blaženog Augustina Kažotića na zagrebačkoj Volovčici.
Želja nam je na ovom mjestu objavljivati aktualnosti iz života našeg Bratstva, duhovne tekstove i poučno štivo o katoličkoj vjeri, dominikancima i drugim temama koje nađemo korisnima.
Ukoliko želite s nama stupiti u kontakt, molimo vas da nam se javite na adresu dlbaugustinkazotic@gmail.com

Možete nas pronaći i na našoj intenet stranici www.laicko-bratstvo-kazotic.org

brojač posjetitelja

Red propovjednika

Red propovjednika (lat. ordo praedicatorum) osnovao je sveti Dominik, koji se rodio 1170. godine u Caleruegi (Španjolska), čovjek koji je bio zaljubljen u Riječ Božju i potpuno predan poslanju propovijedanja.
Oslobođen od svake navezanosti na materijalnu sigurnost i udoban položaj u društvu, Dominik je, slijedeći Krista, živio skrovito i siromašno, danonoćno propovijedao Evanđelje i obraćao zabludjele. Njegova karizma siromašnog propovjednika vrlo je brzo naišla na mnoge poklonike te je red crno-bijelih fratara, koji je sve do današnjih dana prisutan u Crkvi, dosad iznjedrio mnoge svece, crkvene naučitelje, mučenike, posvećene djevice i angažirane laike.
Red propovjednika sastoji se od muške i ženske grane redovnika aktivnih u apostolatu, zatim od klauzurnih sestara dominikanki, laika-trećoredaca (to smo mi ) i dijecezanskih svećenika privrženih Redu, uključenih u Svećeničko bratstvo svetog Dominika.

Kazalo nekih dosad objavljenih tekstova

Blažena Djevica Marija i dominikanci

Spomen na prijenos tijela svetog oca Dominika

Naše bratstvo na dominikanskom kruničarskom hodočašću

Dominikanski laici za život

Dominikanska pobožnost Blaženoj Djevici Mariji

Gost predavač: pater Ciril Čuš

Susret s blaženim kardinalom Stepincem

Naš susret s papom

Izlet u Zagorje

Molitva časoslova

Zašto živjeti posvećenim životom laika u Redu propovjednika?

Primanje u novicijat