Zašto živjeti posvećenim životom laika u Redu propovjednika?
Iako je ova stranica prvenstveno odredište članova Bratstva, ipak se nadamo da će naša poruka doći i do onih koji još uvijek istražuju svoj poziv te da će barem neke ponukati da se ispitaju jesu li pozvani na ostvarenje svog kršćanskog poziva na svetost u okrilju dominikanske obitelji.
1. Opći poziv na svetost
Iz konstitucije Lumen gentium (Svjetlost naroda) II Vatikanskog koncila:
Vjera uči da je Crkva, čije otajstvo izlaže Sveti sabor, trajno sveta. Krist, Sin Božji koji se s Ocem i Duhom slavi kao »jedini Svet«, ljubio je, naime, Crkvu kao svoju zaručnicu tako što je samoga sebe predao za nju da je posveti (usp. Ef 5, 25-26) te si ju je pridružio kao svoje Tijelo i obasuo je darom Duha Svetoga na slavu Božju. Tako su svi u Crkvi, bilo da pripadaju hijerarhiji bilo da ih ona pastirski vodi, pozvani na svetost, prema onoj Apostolovoj: »Ovo je naime volja Božja: vaše posvećenje« (1 Sol 4, 3; usp. Ef 1, 4).
Možda se s propovjedaonica, u obiteljima i općenito među narodom Božjim premalo govori o tome kako su svi ljudi pozvani biti sveti. Svetost života očituje se u ljubavi prema Bogu i bližnjemu. Dakle, iako su različite životne okolnosti, duhovni pozivi i službe, svatko je pozvan da se uz Božju milost neprestano posvećuje, da u svojim mislima, riječima i djelima nasljeduje našeg Spasitelja.
2. Laici
Iz konstitucije Lumen gentium (Svjetlost naroda) II Vatikanskog koncila:
Zadaća je, pak, laika, po vlastitom pozivu, tragati za Božjim kraljevstvom baveći se vremenitim stvarima i uređujući ih po Božjemu. Oni žive u svijetu, to jest u svim i u pojedinačnim službama i poslovima svijeta te u uobičajenim uvjetima obiteljskog i društvenog života, kojima je njihov život na neki način protkan. Bog ih ovdje poziva da obnašajući svoju vlastitu dužnost i vođeni evanđeoskim duhom, tako reći iznutra poput kvasca, pridonose posvećenju svijeta te tako u prvom redu svjedočanstvom svojega života, blistajući vjerom, nadom i ljubavlju, drugima očituju Krista. Njima dakle, na osobit način pripada tako rasvijetliti i urediti vremenite stvari, s kojima su tijesno povezani, da one bivaju i rastu u skladu s Kristom te budu na hvalu Stvoritelju i Otkupitelju.
"Vremenite stvari" naziv je za zemaljske stvari - sve ono što karakterizira našu svakodnevicu. Vremenite su stvari posao, sport, obiteljski odnosi, politika, odijevanje, hobiji, kuhanje ručka, kupovanje darova, pisanje pisama...
Ako, dakle, u Crkvi svi i ne idu istim putem, svi su ipak pozvani na svetost i po Božjoj su pravednosti zadobili jednaku vjeru (usp. 2 Pt 1, 1).
Na svim laicima, dakle, leži časno breme truditi se oko toga da božanski naum spasenja sve više i više, posvuda na zemlji, dopire do svih ljudi svih vremena.
Čitajući ove kratke izvatke možemo reći da je poziv laika doista pun dostojanstva i značajan za svijet: mi trebamo ostati u svijetu i svojim ga načinom života, vjerom, vršenjem kreposti i služenjem posvetiti - to treba postati prostor u kojem je Bog po nama prisutan. Također je bitna naša zadaća naviještati Evanđelje, jer je "vjerovati u Isusa Krista i u onoga, koji ga je poslao radi našeg spasenja, nužno da bismo se spasili" (KKC 161).
3. Svetost + laici + Red propovjednika
Naša je Crkva bogata riznica Božjih milosti u kojoj svaki čovjek, u skladu sa darovima koje ima, može ostvariti svoj poziv na svetost. Red propovjednika je prepoznat i priznat 1216. godine kada je papa Honorije Dominiku i njegovoj braći odobrio da studiraju i propovijedaju radi spasenja duša.
Te dvije karakteristike Reda, studij i propovijedanje, i nama danas trebaju biti poput dvije cipele: jedno bez drugog ne ide, a još teže bi išlo bez oboje. Ono što je karakteristično za dominikance, a što se odnosi i na dominikanske laike, je traženje Istine (jedno je od gesla Reda - VERITAS). I dok nam se čini da je naša svakodnevica prepuna riječi, opet je današnjem čovjeku potrebna Riječ - ona koja daje smisao, služi kao putokaz, preobražava i posvećuje čitav život.
Propovijedanje se vrši primjerom uređenja života, ali i riječima - radi toga potrebno je da laik dominikanac bude spreman na studij. Katari pred kojima je sveti Dominik branio jednu, svetu i istinitu vjeru živjeli su prije 800 godina, ali naša je današnjica prepuna "katara" kao i duša koje zavedene lutaju u besmislu i srljaju u vječnu propast. One nas trebaju!
4. Sredstva
Budući da je naša zadaća kao laika (posvetiti vremenite stvari) i kao dominikanaca (navijestiti Istinu) prevažna, potrebna su nam sredstva kojima uređujemo svoju nutrinu i iz kojih crpimo snagu za služenje Crkvi. Zato članovi našeg Laičkog bratstva, uz nastojanje oko čestog primanja sakramenta pomirenja, svakodnevno idu na svetu misu i primaju Tijelo Kristovo. Kaže sveti Toma Akvinski: "Euharistijski Kruh mjesto da se izmijeni u onoga, koji ga blaguje, on pretvara svoga blagovatelja u sebe".
Osim toga molimo Časoslov i time očitujemo jedinstvo sa cijelom Crkvom. Na poseban način častimo Blaženu Djevicu Mariju moleći svakodnevno krunicu.
Tu je još čitanje Svetog pisma i drugog duhovnog štiva, čašćenje našeg zaštitnika blaženog Augustina, molitva za dominikanska zvanja, rast u osobnoj molitvi i askezi... Na kraju, nipošto ne treba zanemariti i tjedne sastanke, na kojima primamo pouku od našeg duhovnika p. Dominika i vježbamo se u zajedništvu.
Život u laičkom bratstvu donosi veliku promjenu, jer iziskuje vremenski angažman i predanost poslanju Reda. Duhovni plodovi, kako svjedoče braća na sastanku, dolaze u izobilju, tako da se ne treba bojati - Gospodin sve što mu se pokloni, stostruko uzvraća!