Marketing
Devet načina molitve svetog Dominika (1. dio)
Prenosimo zanimljiv i inspirativan tekst o devet načina molitve svetog Dominika, kojeg smo preuzeli sa web-stranice Fisheaters.com.
Obzirom na dužinu teksta, razlomit ćemo ga u dva dijela. Prvi dio sadrži prvih 5 oblika, a drugi dio ostala 4 oblika molitve svetog Dominika.
Tekst je izvorno napisao nepoznati bolonjski autor između 1260. i 1288. godine, koji je informacije prikupio od sljedbenika svetog Dominika, među kojima od sestre Cecilije iz bolonjskog samostana svete Janje. Sestri Ceciliji sam je sveti Dominik dao habit.
Sveti oci kao Augustin, Ambrozije, Grgur, Hilarije, Izidor, Ivan Kristizom, Ivan Damašćanski, Bernard i drugi sveti grčki i latinski naučitelji uvelike su promišljali o molitvi. Poticali su je i opisivali, isticali njezinu potrebitost i vrijednost, objašnjavali načine i preduvjete potrebne za nju te zapreke koje smetaju njezinom ostvarenju.
U učenim knjigama, slavni i časni naučitelj, brat Toma Akvinski, i Albert iz Reda propovjednika, kao i William u raspravi o blaženstvima, smatrali su zadivljujućom na svet, pobožan i prekrasan način onaj oblik molitve u kojem se duša koristi udovima tijela kako bi se uzdigla k Bogu.
Na taj način se duša, u pokretima tijela, i sama pomiče. Ponekad postaje ushićena u ekstazi kao kod svetog Pavla ili se nađe u zanesenosti duha kao prorok David. Sveti je Dominik mnogo molio na takav način pa je prikladno da se o tomu progovori.
Mnogo svetaca Starog i Novog Zavjeta molili su povremeno na takav način. Ovaj način molitve služi kako bi zapalio pobožnost naizmjeničnim djelovanjem duše na tijelo i tijela na dušu. Molitva ove vrste činila je da Sveti Dominik bude okupan suzama, da potakne zanos njegove svete volje takvim žarom da udovi njegovog tijela nisu mogli ostati sputani u iskazivanju pobožnosti putem određenih znakova.
Duh molitelja, zahvaljujući takvoj molitvi, uzdigao bi se u klanjanju, prošnjama i zahvalama.
Dakle, slijedi prikaz posebnih načina molitve, pokraj onih uobičajenih i vrlo pobožnih oblika, koje je sveti Dominik koristio tijekom slavljenja Mise i molitve psalama. U zboru ili uz cestu, često su ga viđali kako se odjednom iz sebe uzdigao k Bogu i anđelima.
Prvi način molitve
Prvi način molitve svetog Dominika bio je pokloniti se pred oltarom kao da je Krist, kojeg taj oltar predstavlja, stvarno i osobno, a ne samo simbolički, tamo prisutan. Govorio bi s Juditom: "O Gospodine Bože, molitva poniznih i krotkih uvijek ti je bila mila. Kroz poniznost su kanaanske žene i razmetni sin dobili ono što su željeli, a što se mene tiče, nisam dostojan da uniđeš pod krov moj (Mt 8,8) jer ponižen sam pred tobom, Gospodine."
Na taj je način naš sveti otac, stojeći uspravno, prignuo glavu te ponizno razmatrajući Krista, njegovu Glavu, usporedio svoju ništavnost s Kristovom veličanstvenošću. Zatim se potpuno predao klanjanju. Braću je učio da uvijek tako čine kad god prolaze pokraj Raspetoga, tako da nas Krist, tako jako ponižen radi nas, vidi ponizne pred svojim veličanstvom. Zapovijedio je braći da se poklone na taj način pred cijelim Trojstvom kad god su svečano pjevali "Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu". Tim dubokim naklonom glave, kako je pokazano na gornjoj slici, sveti je Dominik započinjao svoju molitvu.
Drugi način molitve
Sveti Dominik je molio prostirući se na tlo, ležeći licem prema dolje. Osjećao bi jako kajanje u srcu i prizivao k umu one riječi Evanđelja koje bi ponekad dovoljno glasno izgovarao da se čuju: "O Gospodine, smiluj se meni grešniku! (Lk 18, 13)". S pobožnošću i strahopoštovanjem ponavljao je Davidov stih: "Ja sam onaj koji je zgriješio, zlo sam učinio (2 Kr 24, 17)". Zatim bi plakao i zapomagao govoreći: "Nisam dostojan vidjeti visine neba zbog veličine mojeg prijestupa, jer sam probudio tvoj bijes i učinio što je zlo pred tobom". Iz psalma: "Deus auribus nostris audivimus" govorio je odlučno i pobožno: "Jer naša duša se u prah raspala, trbuh nam se uza zemlju prilijepio! (Ps 43,25)". Ovome bi dodao: "Moja duša leži u prašini; po riječi svojoj vrati mi život (Ps 118,25)".
Želeći braću naučiti moliti pobožno ponekad bi im rekao: "Kad su oni pobožni kraljevi ušli u štalicu, našli su dijete s Marijom, majkom njegovom, pali su nice i poklonili mu se. Nema sumnje da smo i mi pronašli Boga - Čovjeka s Marijom, njegovom sluškinjom: "Dođite, prignimo koljena i padnimo nice, poklonimo se Gospodinu koji nas stvori!"
Također je poticao mladiće govoreći im: "Ako ne možeš oplakivati svoje grijehe jer ih nemaš, sjeti se da ima mnogo grešnika kojima treba milosrđe i ljubav. Radi njih su proroci naricali, a kad ih je Isus vidio, gorko je plakao.
Sveti David je također plakao dok je govorio: "Vidjeh otpadnike i počeh tugovati (Ps 118,158)".
Treći način molitve
Na kraju molitve koja smo upravo opisali, sveti Dominik bi ustao sa zemlje i šibao bi se željeznim lancem govoreći: "Tvoja šiba me ispravila do kraja".
Red je, u Dominikov spomen, donio odluku da se sva braća trebaju šibati po leđima drvenim šibama tijekom klanjanja u znak slavljenja dok budu govorili psalam Miserere (Ps 50) ili De Profundis (Ps 129), nakon povečerja blagdana.
Ovo se treba činiti zbog njihovih vlastitih grijeha ili zbog grijeha drugih čiju milostinju primaju i o kojoj ovise. Bez obzira koliko bezgrešan, nitko ne smije biti isključen iz ovog svetog primjera.
Četvrti način molitve
Nakon ovoga sveti Dominik bi ostao ispred oltara ili u kapitulu, pogleda usmjerenog na Raspetoga, gledajući ga sa savršenom pažnjom. Često bi kleknuo. Nastavio bi ponekad to činiti nakon povečerja sve do ponoći, ustajući i klečeći naizmjence, kao i apostol sveti Jakov, ili kao gubavac iz Evanđelja koji je govorio na koljenima: "Gospodine, ako to želiš, možeš me očistiti (Mt 8,2)". Bio je kao sveti Stjepan koji je klečao i prizivao glasno: "Ne uzmi im ovo za grijeh (Dj 7,60)".
Tako se u našega svetoga oca Dominika stvorilo veliko povjerenje u Božje milosrđe prema njemu, svim grešnicima, i za očuvanje mlađe braće koju je poslao da propovijedaju dušama.
Ponekad se nije mogao suzdržati pa bi ga braća čula tiho govoriti: "K tebi, o Jahve, vapijem, hridino moja, ne ogluši se na mene, da neuslišan ne postanem kao oni koji u grob silaze (Ps 27,1)", kao i slične rečenice iz Svetoga Pisma.
Zatim bi molio u sebi i glas mu se ne bi mogao čuti. Ostao bi na koljenima dugo, zanesen u duhu; ponekad, dok je bio u ovom stanju, po izgledu njegova lica činilo se da je njegov um otišao na nebo i uskoro bi odražavao veliku radost dok bi plakao obilnim suzama.
Bio je u stanju čežnje i isčekivanja kao žedni čovjek koji je došao k izvoru, kao putnik koji je napokon stigao u domovinu. Postao bi zaokupljen i gorljiv, čak i dok bi se žustro kretao, ali s velikim dostojanstvom, sada ustajući, sada opet klečeći.
Bio je tako naučen pokloniti se Bogu na ovaj način, da je za vrijeme putovanja, u gostinjcima nakon naporna puta, ili duž puteva dok su se njegovi drugovi odmarali ili spavali, on učestalo pokleknuo pa ustao, što bi bio znak njegova intimnog i osobnog slavljenja Boga. Ovaj način molitve je naučio svoju braću više primjerom, nego riječima.
Peti način molitve
Dok je boravio u samostanu, naš sveti otac Dominik bi ponekad ostajao pred oltarom stojeći uspravno bez pridržavanja ili oslanjanja.
Ruke bi mu često bile pružene naprijed u razini prsiju te su izgledale kao otvorena knjiga; stajao bi s velikim poštovanjem i pobožnošću kao da čita u samoj Božjoj prisutnosti.
Duboko u molitvi, izgledalo je kao da meditira riječi Božje, činilo se kao da ih sebi ponavlja nježnim glasom. Redovito je molio na ovaj način, jer je to bio način na koji je molio i naš Gospodin, kao što nam govori sveti Luka: "prema svom običaju ušao bi u sinagogu na Sabat i počeo čitati (Lk 4,16)". Psalmist nam također govori da se Pinhas ustao i molio te je pokolj prestao (Ps 105,30).
Ponekad bi sklopio ruke stisnuvši ih čvrsto pred sobom s očima punih suza i suzdržavao se. Ponekad bi, pak, podigao ruke na visinu ramena kao što svećenici čine za vrijeme Mise.
Tada bi izgledalo kao da sluša pažljivo, kao da će čuti nešto s oltara. Ako bi netko vidio njegovu veliku pobožnost dok je stajao uspravan i molio, svakako bi pomislio da oponaša proroka, prvo razgovarajući s anđelom ili s Bogom samim, zatim da sluša, pa da onda tiho razmišlja o onim stvarima koje su mu bile otkrivene.
Na putu bi se neprimjetno iskrao u vrijeme molitve i stojeći podigao bi glavu prema nebu. Tada bi ga se moglo čuti govoriti nježno i s ushićenjem neke nježne riječi iz svog srca i iz bogatstva Svetog Pisma, koje je izvlačio iz vrela Spasitelja.
Braća su bila jako dirnuta vidjevši svog oca i učitelja kako moli na ovaj način. Tako, postajući gorljiviji, bili su poučeni o načinu predane i stalne molitve: "Evo, kao što su uprte oči slugu u ruke gospodara, i oči sluškinje u ruke gospodarice …" (Ps 122,2).
Post je objavljen 21.05.2015. u 22:31 sati.