Dominikansko laičko bratstvo blaženog Augustina Kažotića https://blog.dnevnik.hr/op3

nedjelja, 28.06.2015.

13. NEDJELJA KROZ GODINU - Talita, kum!

Tri Isusova učenika koji svjedoče ovom čudu su Petar - stijena na kojoj će isus sagraditi Crkvu; Jakov - prvi apostol mučenik te Ivan - ljubljeni učenik i slika čistoće.
Isus čini čudo Jairovoj kćeri jer postoji vjera kod Jaira da on može vratiti njegovu kćerkicu u život. Bez vjere nema čuda. Zato molimo Gospodina za dar vjere, da naša vjera bude nepokolebljiva i jaka.

subota, 20.06.2015.

12. nedjelja kroz godinu

Uredništvo našeg bloga je na odmoru - ako netko čita naše upise, neka primi isprike što smo se ulijenili

Sutra je 12. nedjelja kroz godinu. U službi Riječi Crkva pred nas stavlja prvo čitanje iz Knjige o Jobu:

Navedeni isječak iz Knjige o Jobu dio je govora u kojem Gospodin postavlja retorička pitanja kako bi pokazao svoju veličinu kao Stvoritelja. Bog govori Jobu iz oblaka - takvu sliku, gdje Svemogući koristi prirodnu silu, nalazimo u Bibliji na više mjesta.
U ovom odlomku Bog govori Jobu kako je ukrotio more. Zanimljivo je da je u starim bliskoistočnim spisima (npr. Enuma Eliš) more prikazano kao sila kaosa. U ovom govoru Bog se prikazuje kao onaj koji čak i taj "kaos" može nadvladati, ukrotiti. Ali njegova veličina nije sadržana samo u tome što je moćniji od tog mora, nego što, umjesto da ga umiri, on se o njemu brine, odijeva ga, stavlja mu pelene, postavlja granice. Za njega, svemoćnog Boga, to veliko i moćno more je kao dojenče.

Psalam 107 predskazuje događaj iz Evanđelja:



Potom slijedi drugo čitanje:



Nikoga ne poznajemo po tijelu - dakle, o nikome ne sudimo na temelju vlastitih spoznaja i vrijednosti. Pavao i drugi Židovi i samog su Isusa Krista promatrali po svojim vlastitim mjerilima, ali nakon toga su ih odbacili i pošli su za njim.

Najzad Evanđelje postavlja pitanje na koje su prethodna čitanja odgovorila - tko li je ovaj da mu se more i vjetar pokoravaju?





U ovom je odlomku jasno ocrtan Isus kao pravi Bog i pravi čovjek. On, koji je svemoćan, koji je odmor sviju, i sam se umorio pa počiva na brodu. Ovom se situacijom Isus služi kako bi ispitao svoje učenike. On spava, a oko njih bijesni oluja - osjetila su im se izoštrila kako bi jače upili ono što se ima dogoditi.
Kad ustaje, valovi se odmah smiruju. Na taj način Isus pokazuje učenicima dvije stvari: prvo, da oluja na moru nije samo radi valova, nego radi straha od Boga koji je nad njom; drugo, da Isus, koji smiruje tu oluju, nije stvorenje, nego Stvoritelj.
Slika Isusa u lađi s učenicima može poslužiti i kao slika našeg života. Sveta Crkva je lađa za one koji u životu hode s Gospodinom. On je u toj lađici s nama, iako se čini da ponekad drijema i miruje, on je ipak tu, čeka na obraćenje - pohitimo k njemu u molitvi!
Lijepo je razmišljanje o ovom odlomku ponudio sveti Augustin:
Kad moraš slušati uvrede, to znači da te vjetar šiba. Kad se u tebi uskovitla ljutnja, bacaju te valovi. A kad vjetrovi pušu i valovi se usprave, lađa je u opasnosti, srce ti je ugroženo, lupa. Čuješ uvredu i žudiš za osvetom, ali radost osvete sa sobom donosi još jednu vrstu nesreće - brodolom. Zašto je to tako? Jer Krist u tebi spava. Što hoću reći? Hoću reći da si zaboravio na njegovu prisutnost. Probudi ga onda, zapamti ga, dopusti mu da unutar tebe bdije, pozorno ga slušaj... Kušnja navire: to je vjetar. Uznemirava te: to je nastranje mora. To je trenutak u kojem treba probuditi Krista i podsjetiti ga na one riječi: "Tko je li je ovaj da mu se i vjetar i more pokoravaju?"

Pripremljeno uz pomoć Logos Bible Software.

subota, 13.06.2015.

Bezgrešno Srce Marijino

Dan nakon proslave Presvetog Srca Isusova častimo na poseban našin Srce Marijino.
Častimo ono Srce koje je zauzelo stav "neka mi bude", ono Srce koje je sabiralo sjećanja na Isusovo djetinjstvo, ono Srce koje je pod Križem plakalo, ono Srce u koje se svi smijemo sakriti.
Marijino srce sja dobrotom i predanjem, u njemu je sakrivena ljubav koju opisuje sveti Pavao u poslanici Korinćanima, ona ljubav koja ne traži svoje, ne oholi se i koja sve podnosi.

Kakav je uzor posvećenog života naša majka Marija!

Kao naknadu svim uvredama njezinom bezgrešnom Srcu, oprostimo uvredu, prešutimo nepravdu sebi nanesenu i u ljubavi molimo za naše neprijatelje!

Svima koji nose ime slavnog sveca Antuna neka je blagoslovljen njihov imendan!

petak, 12.06.2015.

Naš susret s papom

Nakon nekoliko prospavanih noći i dojmova koji su se tek sada počeli slijegati, došao je red i na osvrt na hodočašće našeg Bratstva u Sarajevo prilikom kojega smo imali čast susresti se s papom Franjom na svetom misnom slavlju na koševskom stadionu.

Pripreme za hodočašće su bile duge te u sebi nosile mnoge duhovne i materijalne izazove s kojima smo se morali susresti kao zajednica, ali i kao pojedinci. Papa Franjo je jedan izrazito osebujan papa koji od početka svoga pontifikata ne prestaje iznenađivati vjernike svojom neposrednošću, toplinom, snažnim porukama te svjedočanstvom vjere. Kao takav je uspio pronaći mjesto u srcima mnogih katolika, ali i ljudi drugih konfesija koje u njegovim riječima vide duh tolerancije, ljubavi i prihvaćanja. No, ponajviše od svega, kao Petrov nasljednik, vrhovni poglavar katoličke Crkve, papa nama katolicima predstavlja veliki duhovni autoritet.

Iako smo svi znali da će putovanje biti dugo i naporno, teško se tko od nas mogao pripremiti na to da će se raditi o desetak sati vožnje koji su bili potrebni da bi se prešao put od otprilike 400 km. No, tijekom svih tih sati ispunjenih periodima vožnje i periodima čekanja, u autobusu je vladala izrazito pozitivna atmosfera. Štoviše, svi su hodočasnici mirno slušali upute vođe puta (našeg p. Dominika) bez ikakvih gunđanja. Znali smo da se radi o jednoj žrtvi, žrtvi koja će uroditi velikom duhovnom nasladom u trenutku kada zajedno s ostalih 65.000 duša na koševskom stadionu pozdravimo Svetog Oca. Uz razgovor, molitvu i šalu međusobno smo se bolje upoznavali, razmjenjivali iskustva s drugih hodočašća, komentirali život našeg trećeg reda, ali i stvarali nova prijateljstva s našim suputnicima koji nisu iz našeg bratstva.

U oko 8 sati konačno smo se našli na Koševu. Za nas koji smo po prvi puta bili na tom stadionu veliko je iznenađenje bila njegova veličina. Kako se približavala misa, rijeke hodočasnika su se slijevale na stadion. Mogao se dobiti osjećaj kao da je cijela hrvatska Katolička crkva tamo, od naše braće iz Vojvodine i Beograda pa sve do onih s krajnjeg juga naše domovine. Ponovno smo se mogli uvjeriti u moć zajedništva i djelovanje Duha Svetoga koji čini da u Crkvi apsolutno svaki čovjek može naći svoje mjesto, biti prihvaćen i osjećati se dijelom mističnog tijela Kristova.

Posebno su nas se dojmile tri tribine. Jedna je bila ispunjena ogromnim zborom, druga svećenicima koji su zajedno s papom koncelebrirali misu, a treća časnim sestrama. Toliko duhovnih zvanja na jednom mjestu činilo je taj prostor uistinu posvećenim, a kada je počela sveta misa, svatko od nas je osjećao da su se konačno svi oni sati provedeni u autobusu isplatili i da je odluka za polazak na hodočašće usitinu bila dobra. U svojoj propovijedi naš se papa posebno osvrnuo na nedavnu povijest na ovim prostorima koja je bila ispunjena nasiljem koje se ponekad opravdavalo i vjerom u Boga. Naglasio je da istinski vjernik nikada ne može tako nešto prihvatiti te da svaka religija u svojoj srži nosi ljubav prema bližnjemu.



Poruke pape Franje duboko su se urezale u srca nas katolika, ali i pripadnika ostalih vjeroispovijesti koji su, barem sudeći po medijskim anketama na ulicama Sarajeva, objeručke prihvatili našeg papu.

Nakon svete mise lagano smo se zaputili prema Zenici gdje smo se malo odmorili te posjetili župnu crkvu sv. Ilije proroka koja ima posebno mjesto u životu našeg p. Dominika budući da je to crkva u kojoj je on primio prvu pričest. Ondašnji župnik nas je srdačno primio te nam rekao nekoliko riječi o Zenici te položaju katolika u njoj. Na žalost, katolici su u Zenici nakon rata ostali gotovo desetkovani pri čemu su se mnogi raselili diljem Hrvatske, ali i ostalih zemalja.



Ubrzo smo nastavili put prema našoj Republici Pešćenici pri čemu smo vrijeme prikratili uživanjem u lijepim bosanskim krajolicima, ali i pjesmom koja je uvelike obojala atmosferu u našem autobusu. Dolaskom u Zagreb, iako umorni, osjećali smo ispunjenost zbog jednog ovako lijepog hodočašća u dobrom društvu nama dragih ljudi te ispunjeni blagoslovom kojeg nam je podijelio Sveti Otac zaputili smo se svojim domovima.

četvrtak, 11.06.2015.

Ususret svetkovini Presvetog Srca Isusova

Sutrašnji blagdan potiče nas da štujući ljubav našeg Gospodina Isusa rastemo u spoznanju te iste ljubavi i u želji da mu za nju uzvratimo svojim životom.
Štovanje Presvetog Srca je, kao i druge pobožnosti, jednostavan izraz ljubavi. Kao što se zaručnici kupi ruža, djetetu pomiluje kosa, staroj baki obriše naočale a bolesnom uputi utjeha, tako se Presvetom Srcu ovom pobožnošću iskazuje ljubav.
Moleći litanije i druge molitve Srcu Isusovu, razmatrajući njegovu ljubav i donoseći čvrste odluke za svoj život sami činimo da ljubav njegova srca bude stalno prisutna u nama i među nama.

Sutra nemojmo propustiti svetu misu niti koju molitvu na čast Presvetom Srcu.

utorak, 09.06.2015.

Naviještanje

Gospodin poziva svakog čovjeka, svaku osobu, da mu se približi, da ga upozna i da ima udio u njegovom božanskom životu. Gospodin doista želi da svaki čovjek upozna tko je On, kakav je i što zapravo želi, koji je njegov plan za čovjeka.
Njegov poziv nama s jedne je strane blagoslov života, jer mu daje ljepotu i svrhovitost, jer utažuje vječnu čežnju našeg srca koja vapije za svojim Stvoriteljem, koliko je to uopće moguće u ovoj dolini suza. S druge je strane njegov poziv za nas obveza - drugima donijeti radost spasenja, privesti ih k izvoru "vode koja struji u život vječni (Iv 4,5)".

Biti sol zemlje i svjetlost svijeta ne mogu ako nisam osoba molitve i sakramentalnog života. Snaga koja mi treba ne može biti ljudska, "Jer nije nam se boriti protiv krvi i mesa, nego protiv Vrhovništava, protiv Vlasti, protiv upravljača ovoga mračnoga svijeta, protiv zlih duhova po nebesima" (Ef 6,12). Treba nam Božja snaga, "oprema Božja" za taj duhovni boj. Apostol Pavao u Poslanici Efežanima nabraja koja je to ratna sprema potrebna kad se ide u duhovni boj: opasač istine, oklop pravednosti, štit vjere, kaciga spasenja, mač Duha.

Tako je velika zadaća našeg poziva da doista on ne može biti do kraja ispunjen za života na zemlji. Svijet je gladan istine i žedan pravednosti. Treba mu živa riječ koja će ga zapaliti, treba mu cilj u vječnosti namjesto prolaznom ugađanju osjetilima.
Naviještati Istinu neće biti ugodno, popularno niti dočekano uvijek s veseljem.
Molimo da nas Gosodin oslobodi navezanosti na ljudsko prihvaćanje i odobravanje.

Kroz cijelo Evanđelje Isus u više navrata obećaje svojim učenicima i nama - u naviještanju Istine, u postojanosti u trpljenju te u nepokolebljivoj vjeri naći ćemo put do vječne radosti! Zato - jao meni ako Evanđelja ne navješćujem! (Kor 9, 16).

ponedjeljak, 08.06.2015.

Aktivnosti članova Bratstva

Naša sestra u zeničkoj filijali Marina Klara piše za Hrvatske novine u Subotici.
Ponosni smo što su naša braća i sestre tako prisutni u društvu i što se zalažu za kršćansku uljudbu na ovim prostorima. Tako sestra koja živi u Bosni, članica bratstva u Hrvatskoj, piše za novine u Vojvodini... Eto korištenja moderne tehnologije na ispravan, izgrađujući način!

subota, 06.06.2015.

Subota susreta

Naše je Bratstvo na putu - naravno da je odredište Sarajevo.
Izvještaj će stići naknadno.
Nek nas sve dragi Bog čuva i blagoslovi, a našem papi Franji podari dar mudrosti da dobro upravlja lađicom Kristovom.

petak, 05.06.2015.

Oblačenje brata Ivana Tomasa

Iako dosad na blogu nismo poimence nabrojali sve članove i datume njihovog ulaska u novicijat i primanja škapulara, brat Ivan Tomas bit će iznimka jer po mnogočemu u našem bratstvu on to već odavno jest.
Naime, brat Ivan Tomas dosad je s nama bio prisutan na sastancima Bratstva isključivo putem video-veze; živi u Nizozemskoj i putem Skypea prati predavanja našeg duhovnika, sudjeluje u razgovorima i moli s nama Časoslov.
Prilikom našeg pristupanja u novicijat nije mogao primiti škapular, ali je zato nastavio formaciju u svojstvu postulanta sve do prošle nedjelje, 31.5.2015., kada je doputovao u Zagreb i u samostanskoj kapelici primio škapular iz ruku patera Dominika. Poslije nedjeljne svete mise Bratstvo se zadržalo u prostorijama samostana na druženju, a potom je uslijedio obred primanja. Započeo je molitvom srednjeg časa, nakon toga je nastavljen službom riječi i kratkom homilijom, te napokon ispitivanjem kandidata i molitvama primanja u novicijat.

Bila je to prigoda da uživo prvi put susretnemo našeg brata, koji se ističe obrazovanjem, pobožnošću i interesom za djelovanjem u Nizozemskoj na polju evangelizacije. Često od njega slušamo svjedočanstvo o duhovnoj pustoši koja tamo vlada te dobivamo poticaj na predaniju molitvu i angažman u Bratstvu. Brat je bio radostan, a i naša su srca bila ispunjena - Gospodnje djelo se širi i preko nas, vjerujemo, zapalit će svijet!
Poslije obreda skromno smo proslavili ovaj veliki dan i potom otišli u svoje obitelji na nedjeljni ručak i odmor.

četvrtak, 04.06.2015.

Svetkovina Presvetog Tijela i Krvi Kristove

Svetkovina Presvetog Tijela i Krvi Kristove ili Tijelovo ili Brašančevo naziv je za svekovinu koja se slavi u četvrtak nakon nedjelje Presvetog Trojstva. Pripada u zapovijedane blagdane.
To je dan kada slavimo istinu naše vjere da se Bog utjelovio i dao nam svoje Tijelo za hranu i svoju Krv za piće pod prilikama kruha i vina.

Kako smo sretni i blagoslovljeni što svakodnevno možemo blagovati Krista! Kolikim je kršćanima teško doći do sakramenta Euharistije - žive u nekršćanskim zemljama, trpe progone, bolesni su i nemoćni...
Zahvalimo danas Gospodinu što je s nama prisutan u Presvetom Oltarskom Sakramentu.
Pokajmo se za svo nepoštovanje, ravnodušnost i nevjeru prema Njemu.
Zamolimo Gospodina da pošalje mnoge mladiće u Vinograd, da uvijek imamo svetih i pobožnih svećenika koji će nam donositi Isusa u prilikama euharistijskog Kruha!

Sve je rekao sveti Toma Akvinski, pa srca s njime uzdižemo u pohvali:

srijeda, 03.06.2015.

Izlet u Zagorje - subota, 30.5.2015.

Već je neko vrijeme postojala ideja o odlasku nas novaka iz Bratstva s našim duhovnikom na duhovnu obnovu, negdje u osamu na vikend gdje bismo ušli dublje u razmatranje svog poziva i gdje bismo se bolje upoznali i povezali. Budući da kod brojnih nam članova vladaju financijske neprilike, poteškoće u vidu obveza, nedostatka vremena i baka-servisa, morali smo odustati od te ideje barem na neko vrijeme.
Ipak nam je Gospodin bio dobar i uspjeli smo dogovoriti jedan lijepi jednodnevni izlet u Zagorje kako bismo se maknuli iz svakodnevice, udahnuli svježeg zraka i jednostavno odvojili trenutke za zajedništvo u Bratstvu.
Susret je počeo molitvom Jutarnje u župnoj crkvi, a potom smo se rasporedili po automobilima i krenuli na odredište. Bilo je to rodno selo naše sestre Laure Katarine, Martinšćina kod Zlatara.

Kapela svetog Martina u Martinšćini potječe iz 14. stoljeća, a zanimljivo je da je služila kao župna crkva sve do 1699. godine, kada je župna crkva postala ona u Zlataru, a ova postala kapela. Crkvica vapi za obnovom, ali to je slika svih naših sela - vape za povratkom mladosti i života. I ona bi se obnovila kad bi se obnovio narod.

Pater Dominik služio je misu u ljubičastom ruhu jer je bila kvatrena subota. Podsjetio nas je kako je smisao ljetnih kvatri posvećenje ljudskog rada. Poseban je doživljaj bila zvonjava zvona kod čina Pretvorbe - neki od nas to su doživjeli prvi put u životu.



Nakon svete mise u kapeli, otišli smo u Belec, slavno zagorsko proštenjarsko odredište, gdje smo ljubaznošću tamošnjeg župnika vlč. Mirka, saznali o gradnji, povijesti i restauraciji te, po mnogočemu posebne, barokne crkve svete Marije Sniježne.



Velečasni Mirko upoznao nas je s likovima na glavnom i pokrajnjim oltarima, ispričao nam o blagdanu Gospe Sniježne, o župnom životu i poteškoćama s kojima se susreće. Naučili smo da mnogi strani povjesničari umjetnosti posjećuju Belec i ocjenjuju propovjedaonicu kao jednu od najljepših baroknih propovjedaonica u Europi. Laskava titula!



U Belcu nam je srce razgalio pobočni oltar s nama jako dobro poznatom temom - Blažena Djevica Marija daje krunicu svetom Dominiku uz prisustvo svete Katarine Sijenske. Iako onako pozlaćen naš sveti otac Dominik baš i ne nalikuje na sebe, mi smo bili sretni što ga se i u Belcu časti.



Izmolivši Anđeo Gospodnji i nekoliko molitava na nakanu belečke župe i župnika, otpjevali smo "Čuj nas, majko" i zaputili se nazad u Martinšćinu, gdje nas je ugostila majka naše sestre Laure Katarine, gospođa Pepica, u svojoj hacijendi. Iako nas je bilo mnogo, domaćice su se potrudile da nikom ništa ne nedostaje.
Imali smo jednostavan obrok graha s kobasicom kojeg su spremili brat Darko i sestra Maja, a do dana današnjeg nije prijavljeno nijedno trovanje hranom! Sestra Davorka strpljivo je podijelila tridesetak porcija graha, a potom smo blagovali u tišini, uz povremeni zveket žlica i uzdahe "Još!", "Dodaj mi...", "Ima li...". Nije to bila pobožna vježba jela u tišini, nego nas je glad primorala da šutimo kad jedemo


Na prekrasnom brijegu proveli smo popodne u razgovoru, smijehu, igri badmintona i nogometa, sunčanju, šetnji i odmaranju. Slušali smo jedni druge, govorili o vlastitom obraćenju ili o obraćenju naših bližnjih, dijelili smo svjedočanstva o čudima i hrabrili se u nastavku puta novicijata. Kad se približilo vrijeme polaska, teško smo se rastali od Martinšćine i gospođe Pepice!

Prije povratka kući svratili smo još u Lobor kako bismo razgledali tamošnje svetište Majke Božje Gorske. Zvonarka gospođa Danica upoznala nas je s proštenjarskim programom svetišta izgrađenog početkom 15. stoljeća, koje je nažalost u vrlo lošem stanju. U podnožju crkve ostaci su drevne crkve i krstionice iz 5. stoljeća! U tijeku su arheološka istraživanja i pripreme za temeljitu sanaciju crkve.



U tišini smo se pomolili Majci Božjoj i potom krenuli put Zagreba.
Odlučni da ćemo ovakav susret ponoviti te da ćemo s još većim žarom njegovati svoje bratstvo, rastali smo se u miru, zahvalili našoj organizatorici sestri Lauri Katarini i vratili se u svoje okruženje radosni i nasmijani!

utorak, 02.06.2015.

Mjesec lipanj - mjesec Srca Isusova

Nakon svibnja, u kojem častimo Kraljicu svibnja, ušli smo u lipanj - mjesec u kojem slavimo blagdan Presvetog Srca Isusova, koji se radi toga zove i mjesecom Srca Isusova.

Pobožnost Srcu Isusovu potječe iz 17. stoljeća, iz Isusova ukazanja svetoj Mariji Margareti Alacoque u francuskom gradiću Paray-le-Monialu. Isus je tražio ustanovljenje ovog blagdana radi zadovoljštine za sva obeščašćivanja presvetog Tijela na oltarima.

Prionimo, dakle, molitvi i zadovoljštini - koliki danas ne mare za Isusa u Euharistiji, koliki blaguju presveto Tijelo njegovo u smrtnom grijehu, kolikima uopće više nije važan taj Kruh života?

U mjesecu lipnju štujmo Presveto Srce Isusovo koje je krotko i ponizno, da bismo i mi takvi postali, na slavu Božju, na osobno posvećenje i na korist Crkve.

ponedjeljak, 01.06.2015.

Molitva Časoslova

Jedan od bitnih dijelova posvećenog života u dominikanskoj tradiciji jest i svakodnevna molitva časoslova. Radi se o molitvi s kojom su se mnogi novaci iz našeg laičkog bratstva po prvi puta ozbiljnije upoznali tek ulaskom u novicijat. Isprva su dojmovi bili podijeljeni. Od oduševljenosti ljepotom himni, psalama i biblijskih čitanja u Časoslovu, do zabrinutosti zbog njegove složenosti. Ipak, nakon polugodišnje svakodnevne "vježbe" u molitvi časoslova, sada možemo reći da je ova molitva u potpunosti prihvaćena od sve braće te da svaki puta iznova otkrivamo njezinu ljepotu, a pogotovo ukoliko se ona moli u zajedništvu s ostalim redovnicima.

Sama riječ Časoslov (ili Brevijar) kaže da je to molitva pojedinog časa, odnosno liturgija/bogoslužje časa. Riječ liturgija je službeni naziv za službeno i javno bogoslužje neke vjerske zajednice, a riječ brevijar dolazi od lat. riječi brevis što znači kratak. To je naziv za crkvene knjige s tekstovima poput odlomaka Staroga i Novoga zavjeta, legende, molitve, pjesme, koji se svakoga dana u godini čitaju u crkvama i kapelama, privatno ili u različitim crkvenim zajednicama, osobito redovničkim.

Treba govoriti o Časoslovu kroz prizmu neprestane molitve na koju smo svi pozvani kroz Isusovu zapovijed: "Treba svagda moliti i nikada ne sustati" (Lk 18,1). Tako nam molitva časoslova može pomoći u revnosti naše svagdanje molitve.

O Časoslovu je posebno bilo riječi na Drugom vatikanskom koncilu u sklopu konstitucije o svetoj liturgiji »Sacrosanctum concilium«. U njoj stoji sljedeće:

Ovim riječima se dodatno naglašava eklezijalni karakter molitve časoslova. Također, njome svo tijelo Crkve sudjeluje u Kristovom svećeništvu.

Časoslov je molitva svih udova Crkve; redovnika, klerika, laika... Time se dodatno naglašava njezina inkluzivnost. To je oblik molitve koji treba u potpunosti prožeti svu molitvu. Također, budući da se radi o eklezijalnoj molitvi, u njoj pojedinac moli za čitavu Crkvu te Crkva moli za pojedinca. Molitvom Časoslova dobivamo milosti koje će primiti možda neki član Crkve kojeg nismo nikada ni upoznali, a koji se nalazi u teškoj neprilici. Tako, kroz Časoslov i mi osobno možemo primiti milosti kroz Crkvu kao cjelinu. Duh sveti preko Časoslova ujedinjuje Crkvu, bez njega nema kršćanske molitve. On privodi vjernike Ocu preko Sina.



Struktura Časoslova

Časoslov je prvenstveno sastavljen od psalama, dijelova koji pomažu boljem moljenju psalama, hvalospjeva, čitanja, otpjeva, redaka, himana, molitava zagovora i završnih molitava. U liturgiji časova svoje mjesto ima i sveta šutnja kao i neki izvanjski znakovi molitve i sabranosti.

Psalmi su bitan dio časoslova. To su “pjesme, određene prije svega za pjevanje uz glazbala te su svojim sadržajem više usmjereni srcu i osjećajima čovjeka nego njegovu razumu”. U njima su izražena različita čovjekova raspoloženja: od boli i bijede do nade, pouzdanja i vjere u Boga i njegovo otkupiteljsko djelovanje. Psalmi se međusobno razlikuju po literarnoj vrsti. Tako postoje: himni ili psalmi hvale, psalmi Jahve – Kralja, hodočasnički psalmi, kraljevski psalmi, psalmi pojedinačne molitve, psalmi pouzdanja, psalmi nacionalne molitve, psalmi zahvale, mudrosni psalmi i povijesni psalmi. Najveći dio starozavjetne knjige Psalama pripisuje se kralju Davidu.

Dijelovi koji pomažu boljem moljenju psalama su naslovi psalama, “podnaslovi”, pretpjevi ili antifone te psalamske molitve. Naslov psalma uglavnom označava njegovu literarnu vrstu. “Podnaslov” je neka izreka iz Novog zavjeta ili crkvenih otaca koja upućuje na kristološki smisao psalma. Pretpjev ili antifona čini recitiranje psalama raznovrsnijim i ugodnijim. Antifonom se ističe najznačajniji redak psalma ili pak blagdansko značenje psalma. Psalamske molitve sažimaju sadržaj psalma, a mole se nakon pročitanog odnosno otpjevanog psalma i razmišljanja o njemu u šutnji (sveta ili liturgijska šutnja).

Hvalospjevi su “pjesničke molitve u Svetom pismu kao i psalmi ali izvan Psaltira”- 26 ih je iz Starog zavjeta, a 12 iz Novog. Oni su dodani psalmima u časoslovu kad je Psaltir protegnut na četiri tjedna.

Čitanja u časoslovu su biblijska te otačko-teološka i hagiografska (životopisi svetaca). Biblijskim čitanjima ostvaruje se Kristova prisutnost te prisutnost Crkve i crkvenog učiteljstva. U Službi čitanja biblijska su čitanja duga, a u ostalim su časovima kratka. Otačko-teološka čitanja predstavljaju tradiciju. To su komentari i razmatranja biblijskih čitanja kojima se rasvjetljava tematika liturgijskog vremena (Božić, Uskrs, Korizma, Vrijeme kroz godinu itd. ) ili pojedinog blagdana. U izboru tekstova otaca prednost je dana doktrinalnima tj. onima koji razvijaju istine vjere i velike teme kršćanskoga života te mogu služiti kao hrana pobožnosti, meditaciji i propovijedanju.

Hagiogafska čitanja su tekstovi otaca ili crkvenih pisaca koji donose izvještaj o životu određenog sveca ili su to izvatci iz nekog spisa samog sveca.

Otpjevi se nalaze u časoslovu nakon čitanja te pomažu njihovu učinkovitijem djelovanju. Otpjevi poslije biblijskih čitanja pobuđuju duhovni odjek u duši, osvjetljuju čitanje, povezuju Stari i Novi zavjet, čitanja pretvaraju u molitvu te svojom poetikom uljepšavaju slavljenje. Otpjevi poslije otačkih i hagiografskih čitanja više potiču slobodno razmatranje (meditaciju).

Redci u časoslovu se dijele na uvodne, prijelazne i responzorijalne. Uvodnim redcima započinju pojedini časovi, prijelazni spajaju psalme i čitanja, a responzorijalni su odgovor na čitanja.

Himni su vrlo stari element časoslova. Oni su lirsko-estetski i pjesnički te pučki element časoslova, a izražavaju hvalu Bogu i Kristu. Uglavnom potječu iz vremena prve Crkve, a pisali su ih većinu: Efrem Sirski, Ambrozije iz Milana, Prudencije i Venancije Fortunat u prvim kršćanskim vremenima, te kasnije u srednjem vijeku (uglavnom latinske himne). Najistaknutiji pisci himana bili su Rabanus Maurus i Toma Akvinski.

Molitve zagovora su Molbenice i Prošnje. Molbenica se nalazi u sklopu Jutarnje te se odnosi na posvećenje dana. Prošnje se nalaze u Večernjoj i uključuju velike Pavlove nakane. Na kraju molitava zagovora moli se Gospodnja molitva ili Očenaš.

Završne molitve pojedinih časova su dvostruke. Dok zborne molitve mise kao završne molitve pojedinih časova “uspostavljaju vezu svagdanjeg ciklusa liturgije s njezinim godišnjim ciklusom u svetim vremenima i blagdanima”, molitve određene samo za časoslov “naglašuju značaj pojedinih časova molitve”. Završeci molitava mogu biti dugi (kod Službe čitanja, Jutarnje i Večernje) i kratki (kod ostalih časova, npr. Srednji čas).

Časovi

Najvažnije obilježje molitve časoslova je njegova podjela na sate dana, koje je kršćanstvo preuzelo od židovstva. Isus je prihvatio takvu dnevnu molitvu, te molio i ujutro rano i navečer, kao i u druge sate (časove) dana, noću i usred dnevnoga posla.

Molitvom časoslova prva je Crkva slijedila Krista te je obdržavala molitvene sate. I sâm je Isus, kao pripadnik židovskog naroda, prihvatio njihov sustav dnevne molitve. Iz Evanđelja saznajemo da je molio rano ujutro i uvečer, a u prispodobi o farizeju i cariniku govorio je o popodnevnoj molitvi. No, Isus je znao moliti i cijele noći i usred dnevnog posla. Tako je njegova molitva prelazila okvire židovske molitve. No ona je prelazila te okvire i sadržajno. Isus je Boga nazivao Ocem te je i svoje učenike naučio moliti Očenaš.

Osim jutarnje i večernje molitve, Isusovi učenici su molili također treći, šesti i deveti čas, brojeni prema dvanaest ‘ura svjetla’, koje su prema grčko-rimskoj podjeli dana počinjale u šest sati ujutro. Svjedočanstvo da su se Isusovi učenici sabirali zajedno na molitvu u pojedinim časovima dana nalazimo i u Djelima apostolskim:



Obveza časoslova izdiferencirana je s obzirom na subjekte molitve kao i s obzirom na pojedine časove. Tako su “posvećeni službenici” (biskupi, prezbiteri, đakoni, katedralni i kolegijalni kaptoli te redovničke zajednice) na poseban način obvezani redovito slaviti liturgiju časova i to u ime Crkve kao njezini predstavnici. Za Jutarnju i Večernju stoji “neka ih ne propuštaju osim iz teškog razloga”, za Službu čitanja – “neka je vjerno obavljaju”, a za Srednji čas i Povečerje – “neka im bude na srcu”. Obvezuje li ovakva formulacija za Jutarnju i Večernju pod prijetnjom teškoga grijeha, nije sigurno, no “nedvojbeno je ipak to da potpuno odbacivanje časoslova i skrajnja nemarnost u njegovu slavljenju očituje ružan manjak ljubavi prema Kristu i Crkvi”

Kao dominikanci trećereci, mi imamo obavezu jutarnje i večernje molitve časoslova.

Zaključak

Zajednica Crkve se u Svetom Pismu prvo pojavljuje kroz zajedničku molitvu. Upravo je ta zajednička molitva iznimno bitna za naš redovnički život, a poglavito za formaciju u dominikanskom duhu. Posebno je važna uloga molitve Časoslova u pripravi vjernika za euharistijsko slavlje. Njezini se djelovi, poglavito psalmi i čitanja, oslanjaju na misna čitanja te liturgijski kalendar. Na taj način se upotpunjuje slavljenje kako vjerskih blagdana, tako i raznih spomendana i razdoblja kroz godinu.

Kroz povijest, molitva časoslova doživjela je niz promjena, a nakon Drugoga vatikanskoga koncila prilagođena je za zajedničko moljenje, a kako kaže Katekizam katoličke Crkve, »liturgija časova, koja je kao neko produženje euharistijskog slavlja, ne isključuje nego traži kao dopunu različite pobožnosti Božjeg naroda, posebno klanjanje i štovanje Presvetog sakramenta« (1178). U sebi je služba časova, kao i sve kršćansko slavljenje, eshatološki navještaj spasenja koje smo primili u Kristu, te zahvala za taj dar koji nam dolazi od Boga. Časoslov je slavljenje našega života u Kristu. Budući da je posvećeni život upravo to, on postaje i neizostavni dio života svakog redovnika Dominikanca.

Izvori:

1. "Što je to časoslov?" Glas Koncila 45 (1794) | 9.11.2008.
2. http://www.klanjateljice.hr/liturgijski-kutak_/Casoslov.pdf
3. Apostolska konstitucija pape Pavla VI. Časoslov rimskog obreda, Zagreb 1984.

O nama

Mi smo laici dominikanci, pripadnici Reda propovjednika "u svijetu". Naše je laičko bratstvo osnovano 13. studenog 2014. godine i djeluje pri samostanu i župi blaženog Augustina Kažotića na zagrebačkoj Volovčici.
Želja nam je na ovom mjestu objavljivati aktualnosti iz života našeg Bratstva, duhovne tekstove i poučno štivo o katoličkoj vjeri, dominikancima i drugim temama koje nađemo korisnima.
Ukoliko želite s nama stupiti u kontakt, molimo vas da nam se javite na adresu dlbaugustinkazotic@gmail.com

Možete nas pronaći i na našoj intenet stranici www.laicko-bratstvo-kazotic.org

brojač posjetitelja

Red propovjednika

Red propovjednika (lat. ordo praedicatorum) osnovao je sveti Dominik, koji se rodio 1170. godine u Caleruegi (Španjolska), čovjek koji je bio zaljubljen u Riječ Božju i potpuno predan poslanju propovijedanja.
Oslobođen od svake navezanosti na materijalnu sigurnost i udoban položaj u društvu, Dominik je, slijedeći Krista, živio skrovito i siromašno, danonoćno propovijedao Evanđelje i obraćao zabludjele. Njegova karizma siromašnog propovjednika vrlo je brzo naišla na mnoge poklonike te je red crno-bijelih fratara, koji je sve do današnjih dana prisutan u Crkvi, dosad iznjedrio mnoge svece, crkvene naučitelje, mučenike, posvećene djevice i angažirane laike.
Red propovjednika sastoji se od muške i ženske grane redovnika aktivnih u apostolatu, zatim od klauzurnih sestara dominikanki, laika-trećoredaca (to smo mi ) i dijecezanskih svećenika privrženih Redu, uključenih u Svećeničko bratstvo svetog Dominika.

Kazalo nekih dosad objavljenih tekstova

Blažena Djevica Marija i dominikanci

Spomen na prijenos tijela svetog oca Dominika

Naše bratstvo na dominikanskom kruničarskom hodočašću

Dominikanski laici za život

Dominikanska pobožnost Blaženoj Djevici Mariji

Gost predavač: pater Ciril Čuš

Susret s blaženim kardinalom Stepincem

Naš susret s papom

Izlet u Zagorje

Molitva časoslova

Zašto živjeti posvećenim životom laika u Redu propovjednika?

Primanje u novicijat