Marketing
Naš susret s papom
Nakon nekoliko prospavanih noći i dojmova koji su se tek sada počeli slijegati, došao je red i na osvrt na hodočašće našeg Bratstva u Sarajevo prilikom kojega smo imali čast susresti se s papom Franjom na svetom misnom slavlju na koševskom stadionu.
Pripreme za hodočašće su bile duge te u sebi nosile mnoge duhovne i materijalne izazove s kojima smo se morali susresti kao zajednica, ali i kao pojedinci. Papa Franjo je jedan izrazito osebujan papa koji od početka svoga pontifikata ne prestaje iznenađivati vjernike svojom neposrednošću, toplinom, snažnim porukama te svjedočanstvom vjere. Kao takav je uspio pronaći mjesto u srcima mnogih katolika, ali i ljudi drugih konfesija koje u njegovim riječima vide duh tolerancije, ljubavi i prihvaćanja. No, ponajviše od svega, kao Petrov nasljednik, vrhovni poglavar katoličke Crkve, papa nama katolicima predstavlja veliki duhovni autoritet.
Iako smo svi znali da će putovanje biti dugo i naporno, teško se tko od nas mogao pripremiti na to da će se raditi o desetak sati vožnje koji su bili potrebni da bi se prešao put od otprilike 400 km. No, tijekom svih tih sati ispunjenih periodima vožnje i periodima čekanja, u autobusu je vladala izrazito pozitivna atmosfera. Štoviše, svi su hodočasnici mirno slušali upute vođe puta (našeg p. Dominika) bez ikakvih gunđanja. Znali smo da se radi o jednoj žrtvi, žrtvi koja će uroditi velikom duhovnom nasladom u trenutku kada zajedno s ostalih 65.000 duša na koševskom stadionu pozdravimo Svetog Oca. Uz razgovor, molitvu i šalu međusobno smo se bolje upoznavali, razmjenjivali iskustva s drugih hodočašća, komentirali život našeg trećeg reda, ali i stvarali nova prijateljstva s našim suputnicima koji nisu iz našeg bratstva.
U oko 8 sati konačno smo se našli na Koševu. Za nas koji smo po prvi puta bili na tom stadionu veliko je iznenađenje bila njegova veličina. Kako se približavala misa, rijeke hodočasnika su se slijevale na stadion. Mogao se dobiti osjećaj kao da je cijela hrvatska Katolička crkva tamo, od naše braće iz Vojvodine i Beograda pa sve do onih s krajnjeg juga naše domovine. Ponovno smo se mogli uvjeriti u moć zajedništva i djelovanje Duha Svetoga koji čini da u Crkvi apsolutno svaki čovjek može naći svoje mjesto, biti prihvaćen i osjećati se dijelom mističnog tijela Kristova.
Posebno su nas se dojmile tri tribine. Jedna je bila ispunjena ogromnim zborom, druga svećenicima koji su zajedno s papom koncelebrirali misu, a treća časnim sestrama. Toliko duhovnih zvanja na jednom mjestu činilo je taj prostor uistinu posvećenim, a kada je počela sveta misa, svatko od nas je osjećao da su se konačno svi oni sati provedeni u autobusu isplatili i da je odluka za polazak na hodočašće usitinu bila dobra. U svojoj propovijedi naš se papa posebno osvrnuo na nedavnu povijest na ovim prostorima koja je bila ispunjena nasiljem koje se ponekad opravdavalo i vjerom u Boga. Naglasio je da istinski vjernik nikada ne može tako nešto prihvatiti te da svaka religija u svojoj srži nosi ljubav prema bližnjemu.
Poruke pape Franje duboko su se urezale u srca nas katolika, ali i pripadnika ostalih vjeroispovijesti koji su, barem sudeći po medijskim anketama na ulicama Sarajeva, objeručke prihvatili našeg papu.
Nakon svete mise lagano smo se zaputili prema Zenici gdje smo se malo odmorili te posjetili župnu crkvu sv. Ilije proroka koja ima posebno mjesto u životu našeg p. Dominika budući da je to crkva u kojoj je on primio prvu pričest. Ondašnji župnik nas je srdačno primio te nam rekao nekoliko riječi o Zenici te položaju katolika u njoj. Na žalost, katolici su u Zenici nakon rata ostali gotovo desetkovani pri čemu su se mnogi raselili diljem Hrvatske, ali i ostalih zemalja.
Ubrzo smo nastavili put prema našoj Republici Pešćenici pri čemu smo vrijeme prikratili uživanjem u lijepim bosanskim krajolicima, ali i pjesmom koja je uvelike obojala atmosferu u našem autobusu. Dolaskom u Zagreb, iako umorni, osjećali smo ispunjenost zbog jednog ovako lijepog hodočašća u dobrom društvu nama dragih ljudi te ispunjeni blagoslovom kojeg nam je podijelio Sveti Otac zaputili smo se svojim domovima.
Post je objavljen 12.06.2015. u 08:00 sati.