Dominikansko laičko bratstvo blaženog Augustina Kažotića https://blog.dnevnik.hr/op3

petak, 31.07.2015.

Devetnica blaženom Augustinu Kažotiću - sedmi dan, obnovitelj Luccere

Pouka

Zbog kraljeva protivljenja, a posredovanjem kraljeva strica, napuljskoga kralja Roberta Anžuvinca, Augustin je 1322. godine premješten u biskupiju u Luceru (Apulija). Možemo si zamisliti kako mu je bilo teško odreći se zauvijek domovine i služenja u njoj. Ali, poslušan Providnosti, koja mudro ravna kršćanskim životom, preuzeo je posao na novom skliskom terenu, gdje su se muslimanski Saraceni miješali s kršćanskim katoličkim svijetom. Karlo II. Anžuvinac slomio je Saracene, a 1300. godine. Lucera se prozvala “Cittŕ di Santa Maria” (Grad svete Marije). Saraceni su se raspršili po selima. Nešto revnim propovijedanjem, a nešto svetim životom i pokorom te obilaženjem župa prionuo je sveti biskup na obnovu vjerskog života u biskupiji. Podigao je sirotište za djevojke, novu biskupsku palaču i bolnicu, koja se očuvala do danas. Zauzeo se kod kralja da se obnove gradske zidine, a kod pape Ivana XXII. da kanonici žive zajedno. Svoju je biskupiju posvetio Presvetoj Djevici, koju je posebno štovao. Koristio je svaku prigodu da joj iskaže štovanje i širi ljubav prema njoj.

Molitva

Blaženi Augustine, isprosi nam od slavne Majke Božje da strpljivo podnosimo udarce što nam ih život donosi, da se radujemo, kad smo po križu slični Raspetoj Ljubavi. Izmoli kod presvetog Božjeg Srca i neoskvrnjenog Gospinog Srca milost da savjesno vršimo dužnosti svoga zvanja prema zahtjevima presvete Božje volje, kojoj budi čast i slava navijeke! Amen.

Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu. (triput)

četvrtak, 30.07.2015.

Devetnica blaženom Augustinu Kažotiću - Šesti dan, Učitelj

Pouka

Augustin je bio u pravom smislu riječi učitelj vjere i morala. Ne samo u smislu u kojem je to svaki biskup po naravi svoje službe, nego na poseban način, jer je papa Ivan XXII. tražio i njegovo mišljenje u nekim pitanjima o kojima se raspravljalo u to doba. Do naših su dana sačuvane dvije takve rasprave, koje odaju njegovu učenost i spremnost da pomogne Crkvi u borbi protiv krivih shvaćanja i učenja. U jednoj, iz godine 1320., raspravlja o gatanju i vračanju, o krivovjerju i krivovjercima, o praznovjerju, zazivanju sotone i o svetogrđu. U drugoj se obara na sljedbu takozvanih “fraticellijevaca”. Ovi su učili, da Isus i apostoli nisu bili vlasnici dobara, kojima su se služili za svoje potrebe, što spominju evanđelisti. Papa ih je osudio, a oni ustadoše na njega, optuže ga zbog krivovjerja i zaprijete mu da će biti svrgnut po općem saboru. Papa Ivan XXII. tu je stvar povjerio kardinalima i teolozima, među njima i našem Augustinu, da je prouče, kako to traži dobro Crkve.

Molitva

Gospodine Isuse Kriste, vječno svjetlo “koje rasvjetljuješ svakoga čovjeka”, (usp. Iv 1,9), ti, koji si rekao o sebi: “Ja, svjetlo, došao sam na svijet da nijedan koji u mene vjeruje ne ostane u tami” (Iv 12, 46), po zagovoru i primjeru blaženog Augustina udijeli nam milost da tvoju istinu uvijek dosljedno ispovijedamo, da po tvome nauku, koji nepogrešivo naučava sveta Crkva, uredimo svoj život, da nas zablude i kriva shvaćanja ne zavedu na stranputicu. Daj, Gospodine, da u svim zgodama života budemo sljedbenici tvoga neprevarljivog svjetla, da nam ti, Vječna Istino, budeš i ostaneš do smrti pravilo koje će nas jednom dovesti u Očevo krilo. Amen.

Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu. (triput)

srijeda, 29.07.2015.

Devetnica blaženom Augustinu Kažotiću - peti dan, Augustin i Crkva

Pouka

Katolička Crkva bila je u središtu Augustinove ljubavi. Poslije dobrog Boga i preslavne Božje Majke, uvijek Crkva. Nije to samo stoga što naš Gospodin ističe da onaj tko ne posluša Crkvu, treba biti smatran javnim grešnikom (usp. Mt 18,17), nego u prvom redu stoga što je Sin Božji Crkvu osnovao da ga zastupa na zemlji, da u njegovo ime poučava ljude i vodi ih k vječnoj sreći. Ona ga predstavlja pred svijetom, pa stoga i Bog nagrađuje iskrenu i požrtvovnu ljubav prema Crkvi, a kažnjava prkos i prezir prema njoj. Augustin je bio snažno povezan s papama svoga vremena. Uvijek ih je poštivao i spremno podupirao, a oni njega veoma cijenili. Patnje Crkve bile su njegove patnje, njezini uspjesi njegova radost. Budući da je kralj Karlo Robert zašao na stranputicu i prepustio zemlju samovolji velikaša, sveti biskup nastojao je svoje vjernike obraniti od nereda. Biskup je opomenuo kralja da se popravi, ali bez trajna uspjeha, pa se Augustin dogovorio s braćom u biskupstvu da se obrate papi Ivanu XXII., koji je od godine 1316. preuzeo upravljanje Crkvom. Negdje potkraj 1318. ili početkom 1319. zaputio se Augustin kao legat episkopata u Avignon, gdje je papa tada boravio. Kralj mu se zbog toga osvetio te mu nije dopustio povratak u Zagreb. Ali papa je podupro revnoga biskupa, odredivši da iz Avignona upravlja zagrebačkom biskupijom. Papa mu je povjerio i delikatne zadaće te ga uvrstio među papinske teologe.

Molitva

Predobri Gospodine, koji si veličanstvenom ljubavlju svoga Srca osnovao Crkvu na Petrovoj stijeni i apostolskome zboru, poistovjetivši se s njom, ulij nam u srca veliku ljubav prema svome djelu. Daj da budemo i uvijek ostanemo odana djeca tvoje svete Crkve, da u njoj uvijek gledamo tebe te joj privedemo mnoge duše, koje te još ne poznaju. Daj da budemo poslušni i odani tvome namjesniku na zemlji u svemu što je povezano sa spasenjem naših duša, da slijedeći nepogrešivo vodstvo svete Crkve postignemo blizinu tvoga srca u nebeskome kraljevstvu. Amen.

Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu. (triput)

utorak, 28.07.2015.

Devetnica blaženom Augustinu Kažotiću - četvrti dan, biskup i pastir

Pouka

Kad je kardinal Nikola Boccasini, nakon smrti Bonifacija VIII. izabran za papu, uzeo je ime Benedikt XI. (Crkva ga slavi kao blaženika). Potkraj te (1303.) godine imenovao je Augustina zagrebačkim biskupom i osobno ga zaredio u Rimu. Nakon tatarske provale i pustošenja, zagrebačka se biskupija našla u čudu: sve je zamrlo u svećenstvu i narodu. Moralna i materijalna pustoš tražila je velike žrtve i svetačko umijeće u radu. Ojačan vjerom i nadom, potpomognut milošću, svetac se svim silama dao na posao. Oboružan blagošću i poniznošću, prodahnut ljubavlju i strpljivošću, osvajao je srca i privodio ih k Bogu. Posebno se brinuo za mlade svećenike. Uredio je školu pri katedrali, koja je postojala od vremena Trećega lateranskog sabora (1179.), obogatio biskupsku knjižnicu, sazvao dijecezansku sinodu, postavio mudre smjernice Kaptolu. Još se tri stoljeća u zagrebačkoj Crkvi osjećao blagoslov njegove biskupske službe. Rado je i često zalazio među narod, bio je dobročinitelj siromahâ, sirotâ, bolesnikâ, patnikâ… Unaprijedio je gradnju katedrale. Obilazio je naokolo kako bi smirivao političke strasti i privukao protivnike Karlu Robertu, koji je napokon bio proglašen kraljem i okrunjen po drugi put u Budimpešti 1309. godine. Na svečanosti je bio nazočan i naš Blaženik. Biskup se zauzeo i za redovnike pavline. Bio je i na općem crkvenom saboru u Vienni (1311.-1312.), gdje je bilo riječi o templarima, o pomoći Svetoj zemlji i o raznim reformama.

Molitva

Po molitvi i zaslugama blaženog Augustina udijeli nam, milostivi Bože, da primjerom i riječju djelujemo na svoju subraću, da ih zlo ne povuče u propast, da Božja ljubav zavlada u njihovim dušama, jer smo dužni ljubiti bližnjega kao same sebe. Po njegovim zaslugama udijeli nama i svemu kršćanskom puku milost da poštujemo i slušamo svoje pastire koje si postavio da upravljaju tvojom Crkvom, jer sam si rekao svojim apostolima i njihovim zakonitim nasljednicima: “Tko vas sluša, mene sluša. Tko vas prezire, mene prezire. Tko mene prezire, prezire onoga koji me poslao” (Lk 10,16). Amen.

Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu. (triput)

ponedjeljak, 27.07.2015.

Devetnica blaženom Augustinu Kažotiću - treći dan, apostol

Pouka

U Augustinovo doba gmizalo je albigensko ili bogumilsko krivovjerje (patareni), koje je podrivalo i crkvenu i svjetovnu zajednicu. Protiv toga srednjovjekovnog nihilizma ustao je i Augustin po primjeru svetog oca Dominika, posebno u našoj Bosni, gdje je taj krivi nauk bio uhvatio duboko korijenje. Neki misle da mu je papa Bonifacije VIII. povjerio zadaću propovijedati protiv razdora što su ga u to vrijeme u Italiji prouzročile stranke gvelfa i gibelina te da ga je isti papa imenovao apostolskim propovjednikom na svome dvoru. Katolički je nauk iz njegovih usta izvirao nježno i snažno. Posredovao ga je ponizno i blago. Sve je osvajao ljubavlju. Apostolskom je čovjeku samo jedno bilo na srcu: slijediti Krista i sve privući Kristu. Kada je dominikancu kardinalu Nikoli Boccasiniju papa Bonifacije VIII. povjerio da ukloni razmirice nastale oko nasljedstva na ugarsko-hrvatskom prijestolju, kardinal je uzeo sa sobom našega Augustina, kao ljubitelja domovine i naroda, da pomogne oko uspostavljanja mira i reda u svojoj zemlji. Kralj Andrija III. nije imao muških potomaka, pa je papa Bonifacije podupro stranku Karla Roberta, sina Karla Martela Anžuvinca.


Molitva

Sveti revnitelju za Božju stvar i za dobro domovine, smiluj nam se! U naporima da očuvamo vjeru otaca, isprosi nam duševnu jakost i ustrajnost u vjeri, da ne iznevjerimo krsni zavjet, već da ostanemo Božja djeca. Ljubitelju domovine, daj da nam zemlja procvate svakim dobrom, vjerom, nadom, ljubavlju, poštenjem, nesebičnošću, plemenitošću! Neka mir zavlada u naše dane, da služeći Bogu u miru postignemo vječnu sreću. Amen.

Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu. (triput)

nedjelja, 26.07.2015.

Devetnica blaženom Augustinu Kažotiću - drugi dan, mladost

Pouka

Godine procvata razuma i volje proveo je Augustin u povezanosti s Bogom. Proljeće života sa svojim čarima nije ga priljubilo uz zemaljsku prolaznost. Bio je privučen k Bogu, Vječnoj Ljepoti, a srce mu se ispunjalo čežnjom za Vječnom Ljubavlju, koja usrećuje sve koji je ljube.

U okrilju pobožne obitelji, pod utjecajem strica, trogirskog kanonika, rastao je poput pupoljka i procvao u divan cvijet, što će ga Božja ruka presaditi u dominikanski perivoj. Dominikanski je red već od svojih prvih početaka uhvatio korijena u hrvatskim krajevima, a u gradu Trogiru od 1265. godine.

Nije čudo što je ugled novoga reda, koji se istaknuo propovjedničkom revnošću, krepošću i učenošću, privlačio srce mladog Augustina, pa kad se zaodjenuo crno-bijelom dominikanskom odjećom, sav se predao pobožnosti.

Bjelina redovničke odore poticala ga je na čistoću života i prostodušnost svetih nakana, a crnina na molitvu i samozataju. Bogoslovske je nauke usavršio u Italiji, a kad je postavši svećenikom kročio na oltar, uzeo si je za zadaću da svim silama svoga bića posluži istini i ljubavi.

Svojim mladenačkim sposobnostima budio je velike nade, te su ga poslali na usavršavanje studija u Parizu, gdje je crkvena atmosfera još odisala svježinom genijalnih velikana svetoga Tome Akvinskoga i Alberta Velikoga.


Molitva

Slavni Božji slugo, blaženi Augustine, koji si se svim mladenačkim žarom posvetio molitvi, samozataji i nauci, kako bi što savršenije poslužio Vječnoj Istini i Vječnoj Ljubavi, moli kod slavne Božje Majke, posebne zaštitnice svoga Reda, da naša mladež uzljubi čistoću i samozataju, molitvu i ozbiljnu nauku.

Neka naša mladež po tvome primjeru uloži napor da se cijelim svojim vladanjem približi Vječnoj Istini i Vječnoj Ljubavi, da je ne prevari sotona i svijet, nego da joj u duši prevlada milosna Ljubav Svetoga Duha, komu budi čast i slava dovijeka. Amen.

Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu. (triput)

subota, 25.07.2015.

Devetnica u čast blaženog Augustina Kažotića

3. kolovoza slavimo blagdan zaštitnika našeg laičkog bratstva blaženog Augustina Kažotića. Kako bi se što dostojnije pripravili za taj dan, članovi našeg bratstva naredne dane će posbno posvetiti molitvi devetnice u čast našeg blaženika.

Bl. Augustin rođen je oko godine 1260. u Trogiru, a zaređen je u Splitu. Kao dominikanac studirao je u Parizu, na Sorbonni. Godine 1303. imenovan je zagrebačkim biskupom. U Zagrebu je bio vrlo djelatan. Utemeljio je katedralnu školu i knjižnicu. Mnogi su ga plemići zbog njegova značaja i kreposti uzimali kao suca u svojim medusobnim sporovima. Zbog svoje svetosti života, velike kulture, snažne rječitosti medu svim ugarsko-hrvatskim biskupima uživao je velik ugled. Nakon posjeta papi u Avignonu 1318., nije se više smio vratiti u Zagreb, jer se zamjerio ugarsko-hrvatskom kralju Karlu I. Robertu. Tako je imenovan biskupom u južnotalijanskom gradu Svete Marije, Luceri, gdje je umro godine 1323., na glasu svetosti. Pokopan je u Luceri. Carlo Sisto piše da su »Hrvati uzalud pokušavali kradom oteti blaženikovo tijelo« Narod ga je poradi brojnih čudesa što ih izvedoše njegove relikvije, medu ostalim ozdravljenje nijemih i opsjednutih, brzo počeo štovati. To je štovanje 1702. službeno potvrdio papa Klement XI., proglasivši ga blaženim. U novije vrijeme opet je sve ispitano pa ima nade da se proglasi svetim. Zaštitnik je Hrvatskog društva crkvenih glazbenika.

Prvi je poznati organizator crkvenog pjevanja u Hrvatskoj i tvorac tzv. zagrebačkog obreda.

Od svojih je suvremenika bio prepoznak kao vrstan propovjednik i učenjak s naglašenom erudicijom, dobrotom, izvanrednim smislom za suosjećanje sa siromasima i obespravljenima i drugim ljudskim vrlinama.

Augustin se posebno brinuo za siromahe. Tako je kanoniku upravitelju katedralne škole osigurao redovita materijalna primanja, ali mu je zabranio da od siromašnih učenika traži novac, ili bilo koje usluge. Od svojih biskupskih prihoda redovito je veći dio dijelio siromasima. Osobitu pažnju je posvećivao zdravstvu i higijeni naroda.

Povjesničar Baltazar Krčelić, kanonik, piše da je 1312. g. u doba gradnje katedrale bila velika suša i da je po zagovoru bl. biskupa na današnjem Trgu bana Jelačića provreo izvor vode, koji je u posljednje vrijeme vrlo lijepo uređen. To je poznati "Manduševac".

U čast našem zaštitniku i patronu župe na Peščenici, u narednih devet dana objavljivati ćemo molitve devetnice kako bi je što više popularizirali i potakli posjetitelje našeg bloga da nam se priključe u molitvi.



Prvi dan

Djetinjstvo

Pouka


Blaženik se rodio oko 1260. godine u drevnome dalmatinskom gradu Trogiru. U to se doba građanstvo još živo sjećalo svoga hrvatsko-ugarskoga kralja Bele IV., oca dominikanke svete Margarite, koji se sklonio u Trogir pred provalama Tatara. Kako je kralj u zidinama Trogira potražio i našao zaklon pred rušiteljima vjere i kulture što nadirahu s Istoka, tako je mladi Augustin osjetio jaku pomoć u crkvama svoga rodnoga grada, u dijecezanskom i redovničkom svećenstvu i u njihovoj pouci, u vjekovnim vjerskim i kulturnim predajama, kojima je odisao njegov grad. Okruženje u kojem je živio, dodatno je oplemenjivalo njegov duh i razvijalo svijest, a tome su pridonijele i divote dalmatinskog primorja, gdje se nebo osmjehivalo zemlji kad je Božja ruka stvaralačkom snagom oblikovala svijet. Dašak stvaralačke moći, koja u sebi krije milosno blago svetog krštenja, prožeo je mladu Augustinovu dušu i osposobio ga da bude i ostane Božje dijete te postane baštinik neba.


Molitva

O Oče, Sine i Duše Sveti, Presveto Trojstvo, što se nastanjuješ u svakoj duši koja se u svetome krštenju otvara tvojoj milosnoj ljubavi, pogledaj milostivo na nas koji ti se utječemo po zagovoru našega blaženog Augustina. Po njegovim zaslugama udijeli nam da do zadnjega daha ostanemo vjerni obećanju što smo ga dali tvojoj ljubavi pri svetom krštenju. Ne dopusti da svjetlo, koje je tada zasjalo u našim dušama, ikada napustimo. Sačuvaj nas da se na nama ne izvrši prijetnja koju donosi Ivanovo evanđelje: “Tko ne vjeruje u Sina, neće vidjeti života, već gnjev Božji ostaje na njemu” (Iv 3, 36). Daj da ti se uvijek klanjamo u duhu i istini, jer ti si Duh, i koji ti se klanjaju, moraju ti se klanjati u duhu i istini (usp. Iv 4, 24). Amen.

Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu. (triput)

četvrtak, 16.07.2015.

Ljeto je...

U velikim vrućinama smo, lijeno je doba godine, kombiniramo godišnje odmore, trčimo na more, tražimo kutak za opuštanje... Ali Gospodin bdije nad nama i onda kad nas svlada ova ljetna fjaka.
Mi u Bratstvu i kroz ljeto nastavljamo svoje sastanke, hodamo putem formacije, upoznajemo povijest i tradiciju Reda i vježbamo se u vršenju svakodnevnih dužnosti laika dominikanaca: sveta misa, Gospina krunica, časoslov, molitva za dominikanska zvanja, čitanje Svetog Pisma.

Mijena koja dolazi s ovim ritmom života nije nagla, jer smo i dalje grešni ljudi, nosimo u sebi teret ranjene ljudske naravi i skloni smo sebičnosti, oholosti, škrtosti, bludu, lijenosti... I dalje ružno govorimo, propuštamo učiniti žrtvu za drugoga, ne možemo pretrpjeti nepravdu, ogovaramo, osuđujemo, uskraćujemo svoje vrijeme i dobra onima oko nas... Gospodin zna da smo u blatu pa nas umiva rosom milosti kroz ove lijekove iz torbe posvećenog života. On sam hita da nas spasi pa nam je poslao Bratstvo da se okoristimo duhovnim dobrima Reda i osnažimo se u pouzdanju da će nas izliječiti od naše grešnosti i pripremiti za vječnu gozbu.
Tako, prihvaćamo izazov svojih svagdanjih obveza, ispovijedamo svoje grijehe i hranimo se Kristovim Tijelom jer želimo živjeti božanskim životom, biti stalno povezani s Gospodinom koji je strpljivi Otac.

Kako će Duh Sveti od nas učiniti propovjednike Istine, mi to ne znamo...
Po svojoj snazi i pameti ne možemo ništa. Ali vjerujemo da nas u postu i molitvi čisti, u sakramentima nas odijeva u duhovnu opremu i u zajedništvu nas snaži da možemo trpjeti s Kristom-patnikom: u srcu našeg poziva je naviještanje jedne, istinite, svete vjere u Trojedinog Boga koji nas u krilu majke Crkve pripravlja za vječno blaženstvo. I dok na Crkvu navaljuju zvijeri izvana, a iznutra ruju štakori, mi smo primili milost odabranih, da životom molitve, pokore i radosnog propovijedanja budemo sol zemlje i svjetlost svijeta za sve one izgubljene koji još nisu upoznali istinu o spasenju.

Tako, iako je teško pobjeđivati svoje slabosti, iako kao pojedinci i bratstvo trpimo, veliku utjehu imamo u vjeri koja je dar Duha Svetoga: da smo u zajedništvu s proslavljenom nebeskom Crkvom već sada miljenici Božji. Pa ako nam je i malo trpjeti radi Kraljevstva, kako da se ne odazovemo radosno na Kristov poziv: idite i učinite sve narode mojim učenicima?

Taj poziv ne miruje, čak ni kad je vrijeme odmora, jer kao što se u našim dobrim djelima očituje slava Njegova, tako i u načinu na koji odmaramo svijetu propovijedamo o radosti koja se rađa u susretu s Njime.

O nama

Mi smo laici dominikanci, pripadnici Reda propovjednika "u svijetu". Naše je laičko bratstvo osnovano 13. studenog 2014. godine i djeluje pri samostanu i župi blaženog Augustina Kažotića na zagrebačkoj Volovčici.
Želja nam je na ovom mjestu objavljivati aktualnosti iz života našeg Bratstva, duhovne tekstove i poučno štivo o katoličkoj vjeri, dominikancima i drugim temama koje nađemo korisnima.
Ukoliko želite s nama stupiti u kontakt, molimo vas da nam se javite na adresu dlbaugustinkazotic@gmail.com

Možete nas pronaći i na našoj intenet stranici www.laicko-bratstvo-kazotic.org

brojač posjetitelja

Red propovjednika

Red propovjednika (lat. ordo praedicatorum) osnovao je sveti Dominik, koji se rodio 1170. godine u Caleruegi (Španjolska), čovjek koji je bio zaljubljen u Riječ Božju i potpuno predan poslanju propovijedanja.
Oslobođen od svake navezanosti na materijalnu sigurnost i udoban položaj u društvu, Dominik je, slijedeći Krista, živio skrovito i siromašno, danonoćno propovijedao Evanđelje i obraćao zabludjele. Njegova karizma siromašnog propovjednika vrlo je brzo naišla na mnoge poklonike te je red crno-bijelih fratara, koji je sve do današnjih dana prisutan u Crkvi, dosad iznjedrio mnoge svece, crkvene naučitelje, mučenike, posvećene djevice i angažirane laike.
Red propovjednika sastoji se od muške i ženske grane redovnika aktivnih u apostolatu, zatim od klauzurnih sestara dominikanki, laika-trećoredaca (to smo mi ) i dijecezanskih svećenika privrženih Redu, uključenih u Svećeničko bratstvo svetog Dominika.

Kazalo nekih dosad objavljenih tekstova

Blažena Djevica Marija i dominikanci

Spomen na prijenos tijela svetog oca Dominika

Naše bratstvo na dominikanskom kruničarskom hodočašću

Dominikanski laici za život

Dominikanska pobožnost Blaženoj Djevici Mariji

Gost predavač: pater Ciril Čuš

Susret s blaženim kardinalom Stepincem

Naš susret s papom

Izlet u Zagorje

Molitva časoslova

Zašto živjeti posvećenim životom laika u Redu propovjednika?

Primanje u novicijat