U velikim vrućinama smo, lijeno je doba godine, kombiniramo godišnje odmore, trčimo na more, tražimo kutak za opuštanje... Ali Gospodin bdije nad nama i onda kad nas svlada ova ljetna fjaka.
Mi u Bratstvu i kroz ljeto nastavljamo svoje sastanke, hodamo putem formacije, upoznajemo povijest i tradiciju Reda i vježbamo se u vršenju svakodnevnih dužnosti laika dominikanaca: sveta misa, Gospina krunica, časoslov, molitva za dominikanska zvanja, čitanje Svetog Pisma.
Mijena koja dolazi s ovim ritmom života nije nagla, jer smo i dalje grešni ljudi, nosimo u sebi teret ranjene ljudske naravi i skloni smo sebičnosti, oholosti, škrtosti, bludu, lijenosti... I dalje ružno govorimo, propuštamo učiniti žrtvu za drugoga, ne možemo pretrpjeti nepravdu, ogovaramo, osuđujemo, uskraćujemo svoje vrijeme i dobra onima oko nas... Gospodin zna da smo u blatu pa nas umiva rosom milosti kroz ove lijekove iz torbe posvećenog života. On sam hita da nas spasi pa nam je poslao Bratstvo da se okoristimo duhovnim dobrima Reda i osnažimo se u pouzdanju da će nas izliječiti od naše grešnosti i pripremiti za vječnu gozbu.
Tako, prihvaćamo izazov svojih svagdanjih obveza, ispovijedamo svoje grijehe i hranimo se Kristovim Tijelom jer želimo živjeti božanskim životom, biti stalno povezani s Gospodinom koji je strpljivi Otac.
Kako će Duh Sveti od nas učiniti propovjednike Istine, mi to ne znamo...
Po svojoj snazi i pameti ne možemo ništa. Ali vjerujemo da nas u postu i molitvi čisti, u sakramentima nas odijeva u duhovnu opremu i u zajedništvu nas snaži da možemo trpjeti s Kristom-patnikom: u srcu našeg poziva je naviještanje jedne, istinite, svete vjere u Trojedinog Boga koji nas u krilu majke Crkve pripravlja za vječno blaženstvo. I dok na Crkvu navaljuju zvijeri izvana, a iznutra ruju štakori, mi smo primili milost odabranih, da životom molitve, pokore i radosnog propovijedanja budemo sol zemlje i svjetlost svijeta za sve one izgubljene koji još nisu upoznali istinu o spasenju.
Tako, iako je teško pobjeđivati svoje slabosti, iako kao pojedinci i bratstvo trpimo, veliku utjehu imamo u vjeri koja je dar Duha Svetoga: da smo u zajedništvu s proslavljenom nebeskom Crkvom već sada miljenici Božji. Pa ako nam je i malo trpjeti radi Kraljevstva, kako da se ne odazovemo radosno na Kristov poziv: idite i učinite sve narode mojim učenicima?
Taj poziv ne miruje, čak ni kad je vrijeme odmora, jer kao što se u našim dobrim djelima očituje slava Njegova, tako i u načinu na koji odmaramo svijetu propovijedamo o radosti koja se rađa u susretu s Njime.
Post je objavljen 16.07.2015. u 14:45 sati.