Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/op3

Marketing

Izlet u Zagorje - subota, 30.5.2015.

Već je neko vrijeme postojala ideja o odlasku nas novaka iz Bratstva s našim duhovnikom na duhovnu obnovu, negdje u osamu na vikend gdje bismo ušli dublje u razmatranje svog poziva i gdje bismo se bolje upoznali i povezali. Budući da kod brojnih nam članova vladaju financijske neprilike, poteškoće u vidu obveza, nedostatka vremena i baka-servisa, morali smo odustati od te ideje barem na neko vrijeme.
Ipak nam je Gospodin bio dobar i uspjeli smo dogovoriti jedan lijepi jednodnevni izlet u Zagorje kako bismo se maknuli iz svakodnevice, udahnuli svježeg zraka i jednostavno odvojili trenutke za zajedništvo u Bratstvu.
Susret je počeo molitvom Jutarnje u župnoj crkvi, a potom smo se rasporedili po automobilima i krenuli na odredište. Bilo je to rodno selo naše sestre Laure Katarine, Martinšćina kod Zlatara.



Kapela svetog Martina u Martinšćini potječe iz 14. stoljeća, a zanimljivo je da je služila kao župna crkva sve do 1699. godine, kada je župna crkva postala ona u Zlataru, a ova postala kapela. Crkvica vapi za obnovom, ali to je slika svih naših sela - vape za povratkom mladosti i života. I ona bi se obnovila kad bi se obnovio narod.

Pater Dominik služio je misu u ljubičastom ruhu jer je bila kvatrena subota. Podsjetio nas je kako je smisao ljetnih kvatri posvećenje ljudskog rada. Poseban je doživljaj bila zvonjava zvona kod čina Pretvorbe - neki od nas to su doživjeli prvi put u životu.



Nakon svete mise u kapeli, otišli smo u Belec, slavno zagorsko proštenjarsko odredište, gdje smo ljubaznošću tamošnjeg župnika vlč. Mirka, saznali o gradnji, povijesti i restauraciji te, po mnogočemu posebne, barokne crkve svete Marije Sniježne.



Velečasni Mirko upoznao nas je s likovima na glavnom i pokrajnjim oltarima, ispričao nam o blagdanu Gospe Sniježne, o župnom životu i poteškoćama s kojima se susreće. Naučili smo da mnogi strani povjesničari umjetnosti posjećuju Belec i ocjenjuju propovjedaonicu kao jednu od najljepših baroknih propovjedaonica u Europi. Laskava titula!



U Belcu nam je srce razgalio pobočni oltar s nama jako dobro poznatom temom - Blažena Djevica Marija daje krunicu svetom Dominiku uz prisustvo svete Katarine Sijenske. Iako onako pozlaćen naš sveti otac Dominik baš i ne nalikuje na sebe, mi smo bili sretni što ga se i u Belcu časti.



Izmolivši Anđeo Gospodnji i nekoliko molitava na nakanu belečke župe i župnika, otpjevali smo "Čuj nas, majko" i zaputili se nazad u Martinšćinu, gdje nas je ugostila majka naše sestre Laure Katarine, gospođa Pepica, u svojoj hacijendi. Iako nas je bilo mnogo, domaćice su se potrudile da nikom ništa ne nedostaje.
Imali smo jednostavan obrok graha s kobasicom kojeg su spremili brat Darko i sestra Maja, a do dana današnjeg nije prijavljeno nijedno trovanje hranom! Sestra Davorka strpljivo je podijelila tridesetak porcija graha, a potom smo blagovali u tišini, uz povremeni zveket žlica i uzdahe "Još!", "Dodaj mi...", "Ima li...". Nije to bila pobožna vježba jela u tišini, nego nas je glad primorala da šutimo kad jedemo njami


Na prekrasnom brijegu proveli smo popodne u razgovoru, smijehu, igri badmintona i nogometa, sunčanju, šetnji i odmaranju. Slušali smo jedni druge, govorili o vlastitom obraćenju ili o obraćenju naših bližnjih, dijelili smo svjedočanstva o čudima i hrabrili se u nastavku puta novicijata. Kad se približilo vrijeme polaska, teško smo se rastali od Martinšćine i gospođe Pepice!

Prije povratka kući svratili smo još u Lobor kako bismo razgledali tamošnje svetište Majke Božje Gorske. Zvonarka gospođa Danica upoznala nas je s proštenjarskim programom svetišta izgrađenog početkom 15. stoljeća, koje je nažalost u vrlo lošem stanju. U podnožju crkve ostaci su drevne crkve i krstionice iz 5. stoljeća! U tijeku su arheološka istraživanja i pripreme za temeljitu sanaciju crkve.



U tišini smo se pomolili Majci Božjoj i potom krenuli put Zagreba.
Odlučni da ćemo ovakav susret ponoviti te da ćemo s još većim žarom njegovati svoje bratstvo, rastali smo se u miru, zahvalili našoj organizatorici sestri Lauri Katarini i vratili se u svoje okruženje radosni i nasmijani!

Post je objavljen 03.06.2015. u 14:01 sati.