Pregled posta

Primanje u novicijat

Ulazak u novicijat je poseban trenutak u životu svakog redovnika. Radi se o početku razdoblja pomnijeg razlučivanja poziva i pripreme redovnika prije polaganja prvih privremenih, a zatim i trajnih zavjeta. U tom razdoblju svaki novak prolazi kroz vrijeme vlastitog preispitivanja, odricanja, vježbanja u poslušnosti i duhovnog rasta kako bi se razabralo je li pozvan na redovnički život. U slučaju dominikanaca, radi se i o razdoblju u kojemu se svaki novak upoznaje s karizmom Reda propovjednika, ali i produbljuje svoje znanje općenito o katoličkoj vjeri s naglaskom na Sveto Pismo.
U našem bratstvu razdoblje novaštva karakterizira postupno uvođenje u svakodnevne molitvene obveze poput molitve časoslova, krunice, molitve za dominikanska duhovna zvanja, čitanja Svetog Pisma. Poseban se naglasak stavlja na svakodnevnu svetu misu i što češće primanje sakramenta pomirenja, kako bi sakramentalni život postao temelj sveg našeg djelovanja. Iako se radi o obvezama koje novaka ne obvezuju pod grijeh, u pravilu se u razdoblju novicijata razvija sve veća želja i potreba za molitvom, tako da s vremenom ove sastavnice redovničkog života postanu neizostavni dio životne prakse svakog redovnika-trećoreca.

Naše mlado laičko bratstvo je, nakon kratkog razdoblja postulature, primanje u novicijat prve generacije novaka imalo 13. studenog 2014. godine u župnoj crkvi blaženog Augustina Kažotića na Peščenici. Ceremoniju primanja u novicijat predvodio je p. Anto Gavrić, provincijal Hrvatske dominikanske provincije, u prisutnosti našeg učitelja i duhovnika p. Dominika Kristijana Gerbica, a tom je prilikom u novicijat pristupilo 34 novaka. Tijekom misnog slavlja u sklopu kojeg su braća i sestre primljeni u novicijat, p. Gavrić je naglasio da se radi o novacima koji će svoje redovničke ideale živjeti u svijetu i propovijedati svojim životom vjeru u Gospodina. Ulaskom u Bratstvo, novaci su iz ruku provincijala primili škapular koji predstavlja njihovo odijelo te znak pripadnosti Redu propovjednika, odnosno dominikanskoj obitelji.

Sada, pola godine nakon ulaska u novicijat, možemo reći da je taj trenutak bio uistinu Božji dar svim novacima koji je kod nas označio jedan novi poticaj na molitvu i dublje ulaženje u tajnu posvećenog života, ali i rezultirao brojnim milostima o kojima redovito svjedočimo na susretima Bratstva. Ipak, on je označio i početak jednog dugog puta predanosti, askeze i poslušnosti koji je itekako zahtjevan, ali ne i pretežak, pogotovo ako se njime kroči zajedno sa ostalom braćom dominikancima.