" Što to ima u ljudima tužno da ulaze u tuđe živote..? ", pitanje je koje smo si prošle subote postavili na kapitulu naše frame svjesni da tračanje nije nešto preko čega se samo tako treba prelaziti.
Stalno kopamo po tuđim smetlištima. Mogli bismo ispravno govoriti. A tako često govorimo krivo! Mogli bismo čuti toliko toga lijepoga. A toliko puta sa nekom zlom radošću slušamo ono ružno o drugima! Naše su oči stvorene da gledaju u svijet pun ljepote. Zašto tako buljimo u zlo?
Naša je zadaća da ne sudimo prije Boga! A svejedno smo toliko puta samo spremni isticati tuđe mane, pogreške, postupke... A mi?! Za sebe imamo tisuće izgovora i pohvala.
Zašto ne možemo zamisliti ispijanje kava sa frendom bez da se dotaknemo i priča i pričica iz tuđih života?
Zar nam je tako teško osobi pogledati u oči, odvažiti se na iskren razgovor, i s najboljom namjerom i ljubavlju joj reći ono što smo možda loše kod nje primjetili?
Pa i sam sveti Franjo, čiji primjer mi, manje ili više, želimo slijediti nam jasno govori da tračanje osiromašuje zajednicu u kojoj se ogovara. Zar si to želimo učiniti?
U Franjinu životopisu piše: "Ogovarače je strahovito oduravao, većma negoli ostale nosioce mana. Kazivao je da oni u svom jeziku nose otrov i da ostale svojim jezikom truju. Zato je one koji su prežvakali tuđe slabosti poput zajedljivih buha, kad bi govorili, izbjegavao. Kao što smo već vidjeli, otklanjao bi uši, da ih, slušajući takve, ne okalja. "
Imamo li mi hrabrosti to učiniti, slijediti Krista Franjinim stopama i onda kada treba reći NE tračaju?! Možemo li ukrotiti našu znatiželju i koji puta pregristi jezik?
Kaže nam pisac životopisa o Franji dalje ovako: "Ako bi slučajno što nepovoljno o kome pomislio ili bi slučajno izrekao koju nezgodnu riječ, odmah bi svom poniznošću priznao svoj grijeh onomu o kom je nepovoljno mislio ili nešto takvo kazao, i molio bi oproštenje. Savjest, svjedok svekolike nedužnosti, nije mu dopuštala da miruje, svom brižljivošću se čuvao, dok nije ranu srca izliječio. "
Nije li nam primjer ovog velikog, a vjerujem svima nam dragog sveca, dovoljan da shvatimo da tračanje nije nešto što je u nekim prigodama neizostavno, da tračanje nije samo obična šala, jer i sami, vjerujem, znamo koliko boli kada drugi o nama govore iza leđa.
Jesmo li dovoljno odvažni poniziti se, priznati i primjetiti pogrešku, moliti za oproštenje?!
Ne dopustimo se oglušiti svojoj savjesti, glasu Onoga koji je ljubav, kada nam u nekom kutku srca prišapne da priđemo pojedinoj osobi. Jer ogovarajući i šireći razne glasinev, kao što ona jedna priča kaže, bacamo perje koje se kasnije ne može više pokupiti!
Pokažimo da ne želimo biti oni koji će se podrugivati i ismijavati samome Kristu u darovanim nam osobama već oni koji će ako treba poput Šimuna Cirenca podmetnuti svoja leđa pod križ tih ljudi!
tračanje
| petak, 29.02.2008. u 16:00 | ][ 14 ][ P ][ # ][ ^ ][ |
" Ljubav nije ljubljena! "
Ponekad pokušam zamisliti svetoga Franju koji je sav izvan sebe, plačući znao lutati asiškim ulicama i vikati - "Ljubav nije ljubljena, Ljubav nije ljubljena!"
Koliko ga je sigurno jako boljelo kada je, promatrajući svijet, zapažao koliki žive bez istinskoga smisla života. Koliki sreću traže u prolaznim stvarima, žive u zabludama, na ljubav odgovaraju zlom. Koliki ne prepoznaju i ne traže Krista.
Ne mogu ni zamisliti kolikim je žarom, kolikom ljubavlju bio prožet Franjo u tim trenucima spoznaje Božje ljubavi.
" Ljubav nije ljubljena! ", mogu pretpostaviti kolike je samo reakcije taj uzvik izazivao u ono vrijeme. Vjerojatno kod nekih poruge, ismijavanje, kod onih drugih spoznanje da je Bog ljubav, a ni u ovo naše vrijeme ne bi trebao nikog ostaviti ravnodušnim.
I baš mi je super taj naš sveti Franjo. Pokazao nam je da ljubav može biti ljubljena. Da uvijek postoji orginalan način svjedočenja vjere u Krista.
Da možemo otkrivati svu ljepotu Božje blizine i u trenucima kada nam i nije lako živjeti, da nam Bog daruje radost i u patnji.
Kako bi se samo poput Franje voljela naći u tom milosnom času i shvatiti taj njegov uzvik! Kako bi voljela kada bi svi mi bili vođeni tom ljubavlju koja čini da volimo jedni druge i Boga. Kada bi si slobodno dozvolili rizik da manje volimo sami sebe i brinemo se samo o sebi.
Jer tada nam sigurno neće biti toliki problem podnijeti bližnjega, saslušati dosadnoga ili pomoći siromaha.
I ja se nadam i molim da bar koji put na skroman način postignem da Ljubav bude makar mrvicu više ljubljena...
Koliko ga je sigurno jako boljelo kada je, promatrajući svijet, zapažao koliki žive bez istinskoga smisla života. Koliki sreću traže u prolaznim stvarima, žive u zabludama, na ljubav odgovaraju zlom. Koliki ne prepoznaju i ne traže Krista.
Ne mogu ni zamisliti kolikim je žarom, kolikom ljubavlju bio prožet Franjo u tim trenucima spoznaje Božje ljubavi.
" Ljubav nije ljubljena! ", mogu pretpostaviti kolike je samo reakcije taj uzvik izazivao u ono vrijeme. Vjerojatno kod nekih poruge, ismijavanje, kod onih drugih spoznanje da je Bog ljubav, a ni u ovo naše vrijeme ne bi trebao nikog ostaviti ravnodušnim.
I baš mi je super taj naš sveti Franjo. Pokazao nam je da ljubav može biti ljubljena. Da uvijek postoji orginalan način svjedočenja vjere u Krista.
Da možemo otkrivati svu ljepotu Božje blizine i u trenucima kada nam i nije lako živjeti, da nam Bog daruje radost i u patnji.
Kako bi se samo poput Franje voljela naći u tom milosnom času i shvatiti taj njegov uzvik! Kako bi voljela kada bi svi mi bili vođeni tom ljubavlju koja čini da volimo jedni druge i Boga. Kada bi si slobodno dozvolili rizik da manje volimo sami sebe i brinemo se samo o sebi.
Jer tada nam sigurno neće biti toliki problem podnijeti bližnjega, saslušati dosadnoga ili pomoći siromaha.
I ja se nadam i molim da bar koji put na skroman način postignem da Ljubav bude makar mrvicu više ljubljena...
| četvrtak, 28.02.2008. u 22:04 | ][ 0 ][ P ][ # ][ ^ ][ |
...
Dobih na mail ovu pjesmicu:
"PAD
Teško je padati.
Imaj hrabrosti pasti
i ne prikrivati svoj pad.
Zašto se bojiš ljudima pogledati u oči
pri svojim porazima?
Zašto se bojiš ako te grijesi pritisnu?
Zašto se zbog ljudi
trudiš biti uspravna?
Pad je zato da Mu postaneš bliža,
da te podigne.
I On je pao.
U svakom svojem padu
ugledaj Njegovo lice.
Važno je samo da u padu ne ostaneš sama,
već da dođeš k Njemu.
Pao je samo onaj
koji više ne vjeruje da ponovno može ustati."
Ove zadnje dane totalno šizim, svako malo se čim se nađem sama u sobi isplačem..
i onda odem van, i užasno se trudim staviti osmjeh na lice, iako, ne ide to tako lako, čovjek se još više umori od tog silnog glumatanja...
Napravila sam nešto glupo, svjesno, u nadi da ću ipak uspjeti nešto smuljati da se to ne otkrije..
ali eto, istina uvijek dolazi na vidjelo..
No, ja nemam snage ni hrabrosti stati pred njih i sve im priznati. Jednostavno ne mogu! Ni ne želim to učiniti, jer strah me njihove reakcije. Strah me posljedica svega toga! Žao mi je jer će ih to jako razočarati!
Ali to moram jer, saznati će od mene ili od drugih..
Ovih dana mi uistinu puno stvari prolazi glavom. Zbog toga me još više strah, strah me same sebe jer znam da sam trenutno sposobna uistinu glupe stvari učiniti.
eh..
Nemam volje ni za molitvu. Ne znam uopće za što moliti dragoga Boga s obzirom da sam si sama kriva za sve što će se dogoditi...
Ustvari, uopće mu se nemam obraza ni obratiti...
a eto...
Život ide dalje!
"PAD
Teško je padati.
Imaj hrabrosti pasti
i ne prikrivati svoj pad.
Zašto se bojiš ljudima pogledati u oči
pri svojim porazima?
Zašto se bojiš ako te grijesi pritisnu?
Zašto se zbog ljudi
trudiš biti uspravna?
Pad je zato da Mu postaneš bliža,
da te podigne.
I On je pao.
U svakom svojem padu
ugledaj Njegovo lice.
Važno je samo da u padu ne ostaneš sama,
već da dođeš k Njemu.
Pao je samo onaj
koji više ne vjeruje da ponovno može ustati."
Ove zadnje dane totalno šizim, svako malo se čim se nađem sama u sobi isplačem..
i onda odem van, i užasno se trudim staviti osmjeh na lice, iako, ne ide to tako lako, čovjek se još više umori od tog silnog glumatanja...
Napravila sam nešto glupo, svjesno, u nadi da ću ipak uspjeti nešto smuljati da se to ne otkrije..
ali eto, istina uvijek dolazi na vidjelo..
No, ja nemam snage ni hrabrosti stati pred njih i sve im priznati. Jednostavno ne mogu! Ni ne želim to učiniti, jer strah me njihove reakcije. Strah me posljedica svega toga! Žao mi je jer će ih to jako razočarati!
Ali to moram jer, saznati će od mene ili od drugih..
Ovih dana mi uistinu puno stvari prolazi glavom. Zbog toga me još više strah, strah me same sebe jer znam da sam trenutno sposobna uistinu glupe stvari učiniti.
eh..
Nemam volje ni za molitvu. Ne znam uopće za što moliti dragoga Boga s obzirom da sam si sama kriva za sve što će se dogoditi...
Ustvari, uopće mu se nemam obraza ni obratiti...
a eto...
Život ide dalje!
| nedjelja, 24.02.2008. u 14:32 | ][ 4 ][ P ][ # ][ ^ ][ |
život ili Život
Potaknuta pokojom prezentacijom koju sam dobila na mail, a i pokojim razgovorom nametnulo mi se pitanje - Jesam li spremna odreći se života radi Života!?
Bez puno razmišljanja, ali sa velikom dozom žaljenja, mogu sebi priznati da nisam.
Život je još uvijek nešto što, nažalost, ljubomorno čuvam za sebe. Tako često živim za neke svoje sebične interese. Toliko puta idem po nekoj svojoj volji ne tražeći i stavljajući na stranu onu Božju.
A Gospodin ipak, meni i svima, svakim danom ponavlja : "Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga; a tko izgubi život svoj poradi mene, taj će ga spasiti."
Što to znači izgubiti život poradi Isusa?
Znači li to živjeti po svome i čekati trenutak da se, ne daj Bože, nađemo u situaciji sa pištoljem uperenim u glavu i postavljenim uvjetom - ili smrt ili život za kojeg ćeš biti prisiljen činiti neke užasne stvari protiv vlastite savjesti, život u kojem će ti biti zabranjen ikakav kontakt i nastavak življenja vjere..?
Da, može značiti upravo baš to premda, teško ćemo se u tom trenutku odlučiti za Život vječni, ako se već i kod onih najmanjih dvojbi u življenju života nismo odlučili umirati sebi i krenuti za Njim.
Toliko puta si dopuštam ostati zarobljenom u vlastitom egoizmu. Trčim i trenutnu radost pronalazim u materijalnome. A ne znači li izgubiti svoj život poradi Isusa upravo ono suprotno, odreći se života koji mi se nudi bez Njega. Izgubiti sve ono što mi se nudi ako ga zatajim, ako se oglušim o Njegove zapovijedi.
Pavao na jednom mjestu kaže "Štoviše, čak sve gubitkom smatram zbog onoga najizvrsnijeg, zbog spoznanja Isusa Krista, Gospodina mojega, radi kojega sve izgubih i otpadom smatram: da Krista steknem i u njemu se nađem"
Koliko bi samo voljela kada bi poput njega spoznala da sve poprima smisao tek kada Boga stavimo na prvo mjesto. Kada se ne bi obazirala niti na jedan gubitak onoga prolaznoga, onoga što mi ne koristi za Život vječni već činila sve za taj glavni cilj života "da Krista stekenem i u njemu se nađem".
Izgubiti život poradi Krista!? Ne držati ga tako grčevito i ljubomorno za sebe nego ga darovati Njemu, ta nije li nam i ovaj život tu na zemlji darovan od Stvoritelja. Nije li nam darovan baš kako bi Kraljevstvo Božje ostvarivali već ovdje i sada? Kako bi učinili taj prvi korak i služeći braći i sestrama zaboravljali na sebe, kako bi dopustili Gospodinu da nas vodi kamo On hoće, putem kojim hoće, na način na koji hoće, vjerujući mu skroz do kraja. To znači čitav svoj život izručiti u Njegove ruke.
Ili kako dio iz meni tako drage molitve svetoga Franje kaže:
"Gospodine, učini da ne tražim:
da me tješe, nego da ja tješim druge;
da ne zahtijevam da me razumiju,
nego da se trudim razumjeti druge;
da ne tražim samo da me ljube,
nego da i ja ljubim druge!
Jer tko se daruje, prima:
tko prašta, bit će mu oprošteno
i tko umire sebi, rađa se za vječni život!"
Bez puno razmišljanja, ali sa velikom dozom žaljenja, mogu sebi priznati da nisam.
Život je još uvijek nešto što, nažalost, ljubomorno čuvam za sebe. Tako često živim za neke svoje sebične interese. Toliko puta idem po nekoj svojoj volji ne tražeći i stavljajući na stranu onu Božju.
A Gospodin ipak, meni i svima, svakim danom ponavlja : "Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga; a tko izgubi život svoj poradi mene, taj će ga spasiti."
Što to znači izgubiti život poradi Isusa?
Znači li to živjeti po svome i čekati trenutak da se, ne daj Bože, nađemo u situaciji sa pištoljem uperenim u glavu i postavljenim uvjetom - ili smrt ili život za kojeg ćeš biti prisiljen činiti neke užasne stvari protiv vlastite savjesti, život u kojem će ti biti zabranjen ikakav kontakt i nastavak življenja vjere..?
Da, može značiti upravo baš to premda, teško ćemo se u tom trenutku odlučiti za Život vječni, ako se već i kod onih najmanjih dvojbi u življenju života nismo odlučili umirati sebi i krenuti za Njim.
Toliko puta si dopuštam ostati zarobljenom u vlastitom egoizmu. Trčim i trenutnu radost pronalazim u materijalnome. A ne znači li izgubiti svoj život poradi Isusa upravo ono suprotno, odreći se života koji mi se nudi bez Njega. Izgubiti sve ono što mi se nudi ako ga zatajim, ako se oglušim o Njegove zapovijedi.
Pavao na jednom mjestu kaže "Štoviše, čak sve gubitkom smatram zbog onoga najizvrsnijeg, zbog spoznanja Isusa Krista, Gospodina mojega, radi kojega sve izgubih i otpadom smatram: da Krista steknem i u njemu se nađem"
Koliko bi samo voljela kada bi poput njega spoznala da sve poprima smisao tek kada Boga stavimo na prvo mjesto. Kada se ne bi obazirala niti na jedan gubitak onoga prolaznoga, onoga što mi ne koristi za Život vječni već činila sve za taj glavni cilj života "da Krista stekenem i u njemu se nađem".
Izgubiti život poradi Krista!? Ne držati ga tako grčevito i ljubomorno za sebe nego ga darovati Njemu, ta nije li nam i ovaj život tu na zemlji darovan od Stvoritelja. Nije li nam darovan baš kako bi Kraljevstvo Božje ostvarivali već ovdje i sada? Kako bi učinili taj prvi korak i služeći braći i sestrama zaboravljali na sebe, kako bi dopustili Gospodinu da nas vodi kamo On hoće, putem kojim hoće, na način na koji hoće, vjerujući mu skroz do kraja. To znači čitav svoj život izručiti u Njegove ruke.
Ili kako dio iz meni tako drage molitve svetoga Franje kaže:
"Gospodine, učini da ne tražim:
da me tješe, nego da ja tješim druge;
da ne zahtijevam da me razumiju,
nego da se trudim razumjeti druge;
da ne tražim samo da me ljube,
nego da i ja ljubim druge!
Jer tko se daruje, prima:
tko prašta, bit će mu oprošteno
i tko umire sebi, rađa se za vječni život!"
| srijeda, 20.02.2008. u 02:23 | ][ 6 ][ P ][ # ][ ^ ][ |
...
" Kad želim letjet i netko me priječi,
kad nikog nema suze da razumije
kada nema snage a naviru sumnje,
trebam tvoju ljubav, trebam tvoje, riječi. "
Eh, samo ti dragi Isuse znaš koliko je danas od mene, plačljivke jedne, suza poteklo zbog svega toga. Samo Ti znaš, jer crkva je kada sam Ti se došla "malo" pojadati, štogod ti reći o tim sitnicama koje me gnajve, bila
potpuno prazna...
" Jer znam da ti opraštaš sve grijehe,
svaki pad razumiješ, razdaješ se čitav,
za me život daješ. "
Eh, samo ti dragi Isuse znaš da sam ti došla baš iz uvjerenja da si Ti onaj koji sve razumiješ, koji vidiš sve onakvim kakvo usitinu je. Iz uvjerenja da ćeš razumijeti i moje padove. Da sam te došla zamoliti za pomoć, jer znam, bez Tebe ne mogu, a i nema smisla ići dalje..
" Jer znam da ti zoveš me na gozbu,
spremaš život novi, uzame si uvijek,
voliš me do krvi. "
Eh, samo ti dragi Isuse znaš sa koliko sam potajne čežnje da dobijem neki odgovor, nešto kasnije danas, sudjelovala na misi. Znaš da sam si, usprkos mnogim sumnjama, pokušala posvjestiti da si uvijek uzame, uz sve nas..
Znaš koliko sam, iako nisam otišla na pričest, željela biti sa Tobom..
" Kako da te ne volim, kako da ti ne pjevam,
moj Isuse, moj Isuse. "
I što ti na kraju današnjega dana mogu reći, nego usprkos svemu, zapjevati gornje stihove! Kako da te ne volim?!
Sve je ostalo isto, ništa se nije riješilo ali ima nešto, ima nešto što je ipak obilježilo današnji dan...
Znaš Ti o čemu je riječ i zato ti od srca HVALA :-)!
kad nikog nema suze da razumije
kada nema snage a naviru sumnje,
trebam tvoju ljubav, trebam tvoje, riječi. "
Eh, samo ti dragi Isuse znaš koliko je danas od mene, plačljivke jedne, suza poteklo zbog svega toga. Samo Ti znaš, jer crkva je kada sam Ti se došla "malo" pojadati, štogod ti reći o tim sitnicama koje me gnajve, bila
potpuno prazna...
" Jer znam da ti opraštaš sve grijehe,
svaki pad razumiješ, razdaješ se čitav,
za me život daješ. "
Eh, samo ti dragi Isuse znaš da sam ti došla baš iz uvjerenja da si Ti onaj koji sve razumiješ, koji vidiš sve onakvim kakvo usitinu je. Iz uvjerenja da ćeš razumijeti i moje padove. Da sam te došla zamoliti za pomoć, jer znam, bez Tebe ne mogu, a i nema smisla ići dalje..
" Jer znam da ti zoveš me na gozbu,
spremaš život novi, uzame si uvijek,
voliš me do krvi. "
Eh, samo ti dragi Isuse znaš sa koliko sam potajne čežnje da dobijem neki odgovor, nešto kasnije danas, sudjelovala na misi. Znaš da sam si, usprkos mnogim sumnjama, pokušala posvjestiti da si uvijek uzame, uz sve nas..
Znaš koliko sam, iako nisam otišla na pričest, željela biti sa Tobom..
" Kako da te ne volim, kako da ti ne pjevam,
moj Isuse, moj Isuse. "
I što ti na kraju današnjega dana mogu reći, nego usprkos svemu, zapjevati gornje stihove! Kako da te ne volim?!
Sve je ostalo isto, ništa se nije riješilo ali ima nešto, ima nešto što je ipak obilježilo današnji dan...
Znaš Ti o čemu je riječ i zato ti od srca HVALA :-)!
| utorak, 19.02.2008. u 00:36 | ][ 0 ][ P ][ # ][ ^ ][ |
Ima jedna pjesmica čiji početak ide nekako ovako...
" Kamo da stavim suze?
moru da ih povjerim?
u zemlju da ih sakrijem?
O suze, kamo ću s vama? "
...
E da... ali eto, kako kaže onaj barba čiji govor često puste na HKR-u
" Svaka je stijena samo skup kamenja. Svaka je voda samo skup kapljica. Svaki je problem samo dio života..."
Pa nastavlja: " Ti nisi jedini kojemu je teško ali jedan od rijetkih ti možeš biti koji će krenuti ovom ljepotom što se život zove.."
" Kamo da stavim suze?
moru da ih povjerim?
u zemlju da ih sakrijem?
O suze, kamo ću s vama? "
...
E da... ali eto, kako kaže onaj barba čiji govor često puste na HKR-u
" Svaka je stijena samo skup kamenja. Svaka je voda samo skup kapljica. Svaki je problem samo dio života..."
Pa nastavlja: " Ti nisi jedini kojemu je teško ali jedan od rijetkih ti možeš biti koji će krenuti ovom ljepotom što se život zove.."
| nedjelja, 17.02.2008. u 11:17 | ][ 4 ][ P ][ # ][ ^ ][ |
...
" Kad moju dušu napusti toplina,
jutra se moja rađaju bez sunca,
kad srce hoće ljubavi i mira..
pošalji dar..
Kad moji danu nestanu u noći,
a spori korak zastane na pragu,
suza poteče iz umornog oka..
pošalji dar..
Povedi me stazama života,
pučinom beskrajnog mora,
razbi noć, donesi radost srcu mom.. "
jutra se moja rađaju bez sunca,
kad srce hoće ljubavi i mira..
pošalji dar..
Kad moji danu nestanu u noći,
a spori korak zastane na pragu,
suza poteče iz umornog oka..
pošalji dar..
Povedi me stazama života,
pučinom beskrajnog mora,
razbi noć, donesi radost srcu mom.. "
| srijeda, 13.02.2008. u 18:02 | ][ 4 ][ P ][ # ][ ^ ][ |
...
… znaš, život je k'o zvjezdano nebo, s blještećim trenucima i onima ne tako sjajnim.
Ne trebam ni govoriti kojih je više, ali bez padova ne bi bilo ni uspona, bez suza ne bi bilo osmijeha..
..ali svjesno ponovo napraviti tolike gluposti, to mogu samo ja
sada čekam posljedice, čekam trenutak kada će i oni za sve saznati..
čekam, iako bi radije da do toga ne dođe...
A evo me, sama, u ovom "bajnom" svijetu..
U vrtlogu ovog uzburkanog mora, dok valovi zapljuskuju barku mojih misli, osjećaja...
I kao što dolje napisah; trenutno se u svakoj dobroj odluci osjećam kao patuljak pred nepobjedivim divom..
i sa Tošetom pjevam
"Jer moj je život igra bez granica
Umorna priča, trganje stranica
Na kojim ništa ne piše
Jer moj je život vječito padanje
Kad zbrojim poraze ništa ne ostane
Samo još vučem navike
Sve na tome ostane"
P.S - he, nemojte ni pokušavati shvatit o čemu je riječ, proći će mene to, ništa strašno..:-)!
Ne trebam ni govoriti kojih je više, ali bez padova ne bi bilo ni uspona, bez suza ne bi bilo osmijeha..
..ali svjesno ponovo napraviti tolike gluposti, to mogu samo ja
sada čekam posljedice, čekam trenutak kada će i oni za sve saznati..
čekam, iako bi radije da do toga ne dođe...
A evo me, sama, u ovom "bajnom" svijetu..
U vrtlogu ovog uzburkanog mora, dok valovi zapljuskuju barku mojih misli, osjećaja...
I kao što dolje napisah; trenutno se u svakoj dobroj odluci osjećam kao patuljak pred nepobjedivim divom..
i sa Tošetom pjevam
"Jer moj je život igra bez granica
Umorna priča, trganje stranica
Na kojim ništa ne piše
Jer moj je život vječito padanje
Kad zbrojim poraze ništa ne ostane
Samo još vučem navike
Sve na tome ostane"
P.S - he, nemojte ni pokušavati shvatit o čemu je riječ, proći će mene to, ništa strašno..:-)!
| utorak, 12.02.2008. u 21:09 | ][ 1 ][ P ][ # ][ ^ ][ |
...
Baš čitam donji post i u ovom trenu bi ruku u vatru stavila da ga ja nisam pisala; ma kakva ustrajnost, kakvo što - izgleda da sam ja to negdje na putu izgubila..
ma trenutno se u svakoj dobroj odluci osjećam kao patuljak pred nepobjedivim divom!
eh...
ma trenutno se u svakoj dobroj odluci osjećam kao patuljak pred nepobjedivim divom!
eh...
| ponedjeljak, 11.02.2008. u 14:08 | ][ 5 ][ P ][ # ][ ^ ][ |
...
Već par dana malo više razmišljam o korizmenom vremenu koje slijedi!
Kako ne bi kao prošle godine u redu za ispovijed stajala na Pepelnicu pa došla na red tek na kraju mise ispovijedila sam se u nedjelju prije mise :-)!
Svećenik mi je ponovio ono što i sama znam (ali toliko puta ne činim) - Nije uvijek lako, nećeš uvijek uspjeti ali - Ustraj! Trudi se!
I pale su nakon toga neke odluke, neke želje, neke stvari koje bi voljela promijeniti, neke stvari kojima bi voljela više pozornosti posvetiti ( za početak ) baš ove Korizme!
Ali ne bi o tome! Moglo bi sve to ostati samo u mojim mislima, samo na riječima!
Ove Korizme idem od nekih malih stvari! Možda i premalih za jedno tako veliko vrijeme kao što je korizmeno. Idem dan po dan!
I uvijek želim pred očima imati Franjinu sliku! On se nije bojao mijenjati sebe i okolinu, nije se bojao odricanja kako bi rastao u slobodi koju mu je Bog darovao!
Želim da njegov primjer svima pa i meni bude poticaj da se kako ćemo i čuti na Čistu srijedu - obratitmo i vjerujemo Evanđelju…
Korizma je vrijeme za popravak! Obucimo " radničko odijelo " pa krenimo popravljati sebe, slomljena i tužna srca svojih bližnjih, moliti se za one koji nam baš i nisu dragi, moliti se za sve one u potrebi..
Krenimo u akciju, djelujmo! Unesimo svoja srca u svaku akciju koja nam se pruži, a kojoj je cilj pomoći drugima!
Molim Te Gospodine,
da se svi udostojimo ove Korizme živjeti Evanđelje od 0 do 24
da se udostojimo krenuti Tvojim putem...
putem, koji, istina, ide preko Kalvarije,
ali završava u Uskrsnom svitanju..
Kako ne bi kao prošle godine u redu za ispovijed stajala na Pepelnicu pa došla na red tek na kraju mise ispovijedila sam se u nedjelju prije mise :-)!
Svećenik mi je ponovio ono što i sama znam (ali toliko puta ne činim) - Nije uvijek lako, nećeš uvijek uspjeti ali - Ustraj! Trudi se!
I pale su nakon toga neke odluke, neke želje, neke stvari koje bi voljela promijeniti, neke stvari kojima bi voljela više pozornosti posvetiti ( za početak ) baš ove Korizme!
Ali ne bi o tome! Moglo bi sve to ostati samo u mojim mislima, samo na riječima!
Ove Korizme idem od nekih malih stvari! Možda i premalih za jedno tako veliko vrijeme kao što je korizmeno. Idem dan po dan!
I uvijek želim pred očima imati Franjinu sliku! On se nije bojao mijenjati sebe i okolinu, nije se bojao odricanja kako bi rastao u slobodi koju mu je Bog darovao!
Želim da njegov primjer svima pa i meni bude poticaj da se kako ćemo i čuti na Čistu srijedu - obratitmo i vjerujemo Evanđelju…
Korizma je vrijeme za popravak! Obucimo " radničko odijelo " pa krenimo popravljati sebe, slomljena i tužna srca svojih bližnjih, moliti se za one koji nam baš i nisu dragi, moliti se za sve one u potrebi..
Krenimo u akciju, djelujmo! Unesimo svoja srca u svaku akciju koja nam se pruži, a kojoj je cilj pomoći drugima!
Molim Te Gospodine,
da se svi udostojimo ove Korizme živjeti Evanđelje od 0 do 24
da se udostojimo krenuti Tvojim putem...
putem, koji, istina, ide preko Kalvarije,
ali završava u Uskrsnom svitanju..
| ponedjeljak, 04.02.2008. u 21:02 | ][ 2 ][ P ][ # ][ ^ ][ |
