… znaš, život je k'o zvjezdano nebo, s blještećim trenucima i onima ne tako sjajnim.
Ne trebam ni govoriti kojih je više, ali bez padova ne bi bilo ni uspona, bez suza ne bi bilo osmijeha..
..ali svjesno ponovo napraviti tolike gluposti, to mogu samo ja
sada čekam posljedice, čekam trenutak kada će i oni za sve saznati..
čekam, iako bi radije da do toga ne dođe...
A evo me, sama, u ovom "bajnom" svijetu..
U vrtlogu ovog uzburkanog mora, dok valovi zapljuskuju barku mojih misli, osjećaja...
I kao što dolje napisah; trenutno se u svakoj dobroj odluci osjećam kao patuljak pred nepobjedivim divom..
i sa Tošetom pjevam
"Jer moj je život igra bez granica
Umorna priča, trganje stranica
Na kojim ništa ne piše
Jer moj je život vječito padanje
Kad zbrojim poraze ništa ne ostane
Samo još vučem navike
Sve na tome ostane"
P.S - he, nemojte ni pokušavati shvatit o čemu je riječ, proći će mene to, ništa strašno..:-)!
Post je objavljen 12.02.2008. u 21:09 sati.