putovanja
Iz ove perspektive, ovih zadnjih godina "poslijebračnih" provedenih uz skute moje majke i sa znatno kraćom imovinskom karticom, putovanja su postala predmet mojih trenutačnih čežnji...
Dok sam bila u braku, imala sam zadovoljene sve preduvjete za ostvarivanje istih, pa je tome tako i bilo. Od vikendašenja, pa do malo dužih putovanja, bolje rečeno, kratkih životića na nekim drugim mjestima: Amsterdam, Firenca... No, kako to nerjetko biva, putovanja u braku su se počela svoditi na to što sam bila jedina koja je pakirala sve članove, teglila našu teeeešku prtljagu od i do auta, prikupljala dokumente za inozemstvo, pakirala čak i exa za njegova putovanja... a uzme li se u obzir kako je gotovo samo kroz moje ruke i preko mojih leđa prešlo mijenjanje adresa od rođenja N., a koja su se u četiri godine dogodila 6 puta, sasvim je razumljivo kako mi se ogadiše i vrećice, i torbe, i koferi... i sve moguće što podsjeća na putovanje.
No, osjećaj gadosti je ishlapio, a željice počele biti sve izraženije. Maštam ponovo o mostovima Amsterdama, ulicama Firence, mirisu Toscane, pa čak i o mostarskim platanama... Trenutačno me ne mami otkrivanje novoga, rado bih osvježavala uspomene. No, nažalost, za sada priliku za ispunjenje želja ne vidim. No, tko zna...
Zato sam prošli vikend poslom bila u prelijepom Dubrovniku. Zadnji put je to bilo 2003. Kakav grad... Potrefila se fešta sv. Vlaha, grad je bio krcat ljudima, hodočasnicima iz ne samo Hrvatske... Čak sam uspjela u katedrali i blagoslov grla priskrbiti!
Putovanje je trebalo biti samo jednodnevno. Nakon nekoliko sati vožnje, što trajektom, a što autom, stigosmo tamo oko podne. Odmah je krenuo juriš prema Stradunu gdje smo se jedva pronašle sa ostatkom sudionika poslovnog susreta. No, kako to obično ide kada se radi o više termina različitih sastanaka, onaj zbog kojeg smo osobito došle, umjesto u 15, prebačen je na 20 h. I, naravno, odluka o ostanku je prevagnula... Dakle, osim korisnog i poučnog sastanka, boravak se obogatio i luuudo ukusnim jelima...
Ne znam kako, ali opet zaboravih fotoaparat strpati u torbu, tako da je kronologijica puta zabilježena vjernim mi mobitelom...
A evo i nekih prošlodnevnih uradaka...
31.01.2007. u 23:06 |
12 Komentara |
Print |
# |
^
0
Studeni 2009 (1)
Srpanj 2009 (2)
Svibanj 2009 (1)
Veljača 2009 (1)
Prosinac 2008 (1)
Studeni 2008 (1)
Listopad 2008 (1)
Rujan 2008 (2)
Svibanj 2008 (1)
Travanj 2008 (1)
Ožujak 2008 (2)
Veljača 2008 (2)
Siječanj 2008 (5)
Prosinac 2007 (2)
Studeni 2007 (3)
Listopad 2007 (1)
Rujan 2007 (4)
Kolovoz 2007 (5)
Srpanj 2007 (3)
Lipanj 2007 (2)
Svibanj 2007 (4)
Travanj 2007 (6)
Ožujak 2007 (3)
Veljača 2007 (4)
Siječanj 2007 (17)
Prosinac 2006 (6)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Komentari da/ne?
Opis bloga
e-mail: okosjenki@net.hr
Kao prvo, trebalo bi pokazati kako Kosjenka i Regoč izgledaju.
Dakle, na internetu sam našla malog Regoča, dok se Kosjenku nikako nije dalo uhvatiti. Onda sam si prije par minuta dala truda, pa sam je pokušala nacrtati onakvom kakvu bih je zamislila današnjom maštom. I evo ih:
Regoč
Kosjenka
Budući sam do prije par godina, što se frizure barem tiče, bila Kosjenkina sušta suprotnost, od kako sam pustila kosu, a koja je, valjda nakon toliko godina zatočenistva luđackom brzinom krenula rasti, mnogi iz bliske mi okoline, u šali znaju reći da izgledam upravo kao Kosjenka, iako smo bojom kose u velikom raskoraku! (A ni frizura nije baš ista!)
Zašto nisam blog nazvala samo "Kosjenka"?
Razmišljala sam o tome i zaključila kako će se u nekim trenucima zasigurno pojaviti kakav Regoč, ili će neki od prošlih Regoča biti spomenuti u nekom kontextu (Regoč: metafora za bilo kojeg muškarca koji bi eventualno bio ili je već spomenut: brat, otac, ex muž, ev. dečko, prijatelj, susjed, župnik, rođak, kolega...), strpah i njega u naslov bloga.
I tako se rodio ovaj blog.
Ništa osobito mudro i novo u ovom blogu neće se naći. Pišem ga uglavnom kao vrstu dnevnika i objavljujem svoje fotografske uradke za koje ne mislim kako su umjetnička djela, već su po nečemu meni osobito drage, pa mi ih lijepo vidjeti kao dekoraciju mojih misli.
Sve je to i dio moje opčinjenosti napretkom ove vrste tehnologije.
No, iz toga se izrodila jedna jako dobra stvar, a to je virtualno upoznavanje drugih i suosjećanje s tuđom radosti, a bome nerjetko i tugom.
Ecco. To bi bilo to o Kosjenki. A i Regoču.
Linkovi
ljudi koje rado pročitam:
POST SECRET
NOVOGODIŠNJE LUDILO
BROD U BOCI
HEROSTRAT(IŠTE)
MENTINA
RUDARICA U SEOSKOJ IDILI
ZG DNEVNIK
012 STATION
FANNY
MUDRI I NJEGOVE PREKRASNE FOTOGRAFIJE
MELANCHOLIA
i još ih ima!!!