Brzina
Prekratki mi dani. Prebrzo mi prolaze. Pretjerano. Ustajem prerano, liježem prekasno, a oni i dalje prekratki. Prestrašno. Previše toga za obaviti u jednom danu, a on mi jednostavno prekratak... Ne pretjerujem.
Moja sestra, moja sestra i ja
Što bi više čovjek tražio?!
eto!
Od prekjučer sam ponovo u posjedu potpuno oporavljenog pc-ja.
Apstinencija od surfanja, bloganja i mailanja trajala je i nekoliko tjedana. Prošlo mi za tren! I uopće nisam bila očajnica zbog nemogućnosti bavljenja već nabrojanim aktivnostima. Drago mi je to saznanje, budući se sjećam s kakvom sam radošću pristupala svaku večer pc-ju nakon što bih N. otpratila u san. Drago mi je saznanje kako i jest bila radost, ali očito nezačinjena ovisnošću.
Eto, i godišnji odmor je završio. Bio praaaaavo dug. Iako puste planove skovah za nas dvije, šipak. Kako se veli: čovjek snuje - Bog određuje. Prihvatih to kao takvo i bome, lakše je bilo pojmiti kako nas očekuje nenapuštanje našeg malog mjesta. Zbog N. obaveza vikendom, svi planovi, pa makar bili i vikendaški, dobili su odgodu. Ne odustajemo, pa ma kad ih ostvarile!
U međuvremenu, od mog ex muža dobih na razmatranje ponudu da nas dvije Božić i Novu godinu provedemo kod njega na daaaaaalekom istoku :) Naravno, rekoh mu kako je još prerano znati kakve ću obaveze tada i na poslu imati, ali tko zna?! Kad bih si sama takvo egzotično putovanje mogla priuštiti? Nikad! Opet, u 2. ruku, ne bih ni u snu voljela dovesti ga u sumnju kako bi se među nama moglo išta dogoditi! Ni u ludilu! A prisjećajući se našeg Novogodišnjeg sms dopisivanja i njegove kuknjave nad svim svojim, kako on kaže: idiotskim potezima vezanim za naš brak i odnos, mislim kako bi možda i mogao davati nade takvom scenariju. To ne bih nipošto željela. No, do tada ima još dugo, iako vrijeme brzo prolazi... A možda se i on u međuvremenu predomisli :)
Drago mi je što opet mogu obilaziti drage mi blogove!
jupi ja ja, jupi jupi jaaaaaaaaaaaaaaaaaaa...
Zvoni mobitel.
Broj nepoznat...
Javim se. "Zovemo vezano uz popravak Vašeg pc-a".
Ja (usrana): "Aha... Dobar dan..."
"Sve je riješeno, zamijenjena je matična ploča i sad je sve u redu:"
"Aha... Hvala... I, koliko će me to veselje stajati?"
"Ma, ništa! Matična ploča je još pod jamstvom!"
"Ajme!!! Super! Ma, baš super!!! Nego, znate, uopće se ne razumijem u unutrašnjost kutije... Što je sa svim onim pohranjenim unutra...?"
"Sve je i dalje unutra. Sve je u redu s hard discom. Znate, matična ploča je....................."
"Da, da, da... Hvala! Sjajno! Super! Neki dobar dan danas!!! Hvala još jednom!!!"
"Adio!"
"Adio!"
I tako, nazahvaljivala se ja kao da mi iz džepa daju, a ne kao da sam to sve skupa masno platila pri kupovini kod isth, kao što i jesam...
Ove dane dolazi doma!
No, dok nema pc-ja, iskoristih slobodne večeri za posvetu životnom prostoru, bojala sam sobe i krenula u oslikavanje kuhinjskog zida... na svijetle dijelove dolaze kombinacije žute, zelene i crvene boje... Bila vrijedna... i još ću duuuuugo morati to ostati....
