lipa noć
Nkaon dugog, predugog dana, iako sam mislila kako ću morati otkazati sinoć skovan plan o odlasku na pizzu sa kćeri, ipak sam prikupila nešto snage za vožnje kući i ispunih obećanje. Kakva noć... skoro bonaca, mjesečina, luka puna plovila, više boljih nego lošijih, na jedan, dva, tri i četiri kata... Maštamo nas dvije što bi i kako provodili vrijeme na tom plutajućem luxuzu...
Još neku večer, dok smo sjedile na klupi na omiljenoj nam poziciji nad rivom, prisluškujući razgovore lokalnih bakica koje su u detalje upućene u događaje o kojima se naveliko piše u novinama, o izvanbračnom djetetu poznate hr-holiwoodske zvijezde, o tome koliko je zgodan ili nije, pošten ili nešto manje pošten, nešto više o problemima njihova susjedstva nego li im vlastitih, napokon ovjekovječih pravu ulizičku i, zapravo, potpuno neopravdanu glupost: usred našeg malog mjesta, uz hrvatsku zastavu i zastavu s grbom našeg malog mjesta, vijori se zastava Europske Unije! Dozvoljavam vlastitu si neupućenost, ali isto tako ne mogu pojmiti što bi ta zastava trebala predstavljati usred Hrvatske, istaknuta na mjestu gdje bi trebala biti samo naša obilježja?!
Jesmo li spremni do kraja skinuti gaće, pa neka se sve praši? A možda je to sve zbog turizma?
Aaaaaaaaaa, takoooooooooooo, bit će da je takoooo... 
Čuvaj nas, Bože, od vlastite gluposti.
Amen.
Shot with EX-Z60 at 2007-07-28
Ovo je, naravno, osim moje ljubljene kćeri, valjani razlog za ignoriranje večerašnjeg umora:
Shot with EX-Z60 at 2007-07-28
Shot with EX-Z60 at 2007-07-28
izlazak, glazba, vrućine, neredi...
Ipak, sinoć sam se odvažila na dugo neodrađeni izlazak, onako, baš kako spada. Nakon što smo dijete i ja odradile svakovečernju šetnju, vožnju vlakićem, piće u obližnjem kafiću i petminutno sjedenje nad lukom i zamišljanje u kojoj bi nam od vezanih brodica bilo najbolje, pa nakon što sam je otputila u san, umalo je ponoć bila kad sam izašla. Nas četvero se našlo pred kafićem, utaživali žeđ i onda je V. oko 0230 počeo inzistirati na posjet novootvorenoj diskoteci, oko čega se konačno i složismo.
Moje "veze i poznanstva" su nam omogućila besplatnu taxi vožnju do diskoteke u kojoj je bilo puuuuuuuuuuuuuuuuuno premlaaaaaaaaaadih ljudi. Glazba - 'nako, uglavnom svenazočni techno, ali u malo prekomercijaliziranim inačicama... Guranje, gaženje, izbjegavanje cigareta... Hm, valjda me prošlo vrijeme za takve gužve... Inače, čak je mama i plesala, skakutala :)
In-šoma-de-la-šoma, prije 4 smo se uputili prema mjestu, puni priča iz dana kako je to bilo kad smo mi bili mlađi... :)
Legla u 5, ustala u 10, nedostatak sna... blagi mamurluk...
Nabavila sam si cd Kristijana Beluhana 
Preko Otvorenog radija čula sam par njegovih stvari i baš me zaintrigiralo. I odlaskom u grad obogatih si siromašnu kućnu domaću glazbenu scenu. Dečko je skroz dobar, uhu ugodan, ali bojim se opstanka... I Natali Dizdar koja je bila svijetla točka HR glazbe je nestala...
Kristijan, drži se!
Vruće je... Na plažu odlazimo tek oko 18 h. Ne pada nam napamet ranije. I mi dođemo, a sva djeca već na odlasku jer su "na plaži već od 2 ure!". Ne mogu razumjeti roditelje koji hladno pošalju u 13, 14 h na zvizdan, mimo svih mogućih upozoravanja stručnjaka putem svih mogućih medija o štetnosti, čak štoviše, opasnosti zračenja sunčevog... Znam, znam... njihova stvar.
U mjestu vlada totalna anarhija. Radi tko što kako kada i gdje hoće. Buka cjelonoćna, razbijanje, divljanje, povraćanje, obavljanje nužde (da ne kažem pišanje!) na svakom uglu. Mjesna plaža na kojoj se i mi inače kupamo, čini se, pretvorila se u noćno okupljalište narkomana. Znalo se dogoditi da se nađu na plažama injekcije, no, nažalost, jučer se lokalno dijete i ubolo na jednu. Pandurija sve zna, ali potpala je pod utjecaj pritiska lokalnih "moćnika" i onih koji će to tek postati, i bezvoljno odrađuje sezonski angažman po mjesnim plažama samo danju, naravno, kupajući se.
Osjećam se potpuno nezaštićeno i molim Boga ostati pošteđena od svih potencijalnih neugodnosti i nečeg goreg, jer zaista ne znam kome bih se mogla obratiti. Zapravo, mnogima... Pitanje je tko bi slušao i čuo...
Shot at 2007-07-22
Shot with EX-Z60 at 2007-07-22
dugo toplo ljeto...
Čini se, kako je zaljetilo, životni ritam se bitnije promijenio. Fakat se više radi, iako, ne mogu se žaliti: svaki tjedan sam 2-3 dana slobodna. Svejedno, opet mi vrijeme nekako izmiče. To se, zapravo, odražava ponajviše na moje net posjete. Ustvari, spojim se, ali samo pogledati što ima novoga kod dragih mi blogera i pročavrljati s frendovima na gmailu ili msn-u. U osatlim obavezama i zabavama ne zaostajem :)
Ustvari, sad kad promislim, i zaostajem! Zaostajem u večernjim izlascima više nego ikad do sad. Evo i polovice srpnja, a ja ne znam jesam li 5 puta bila navečer vani. Istina, N i ja dočekamo noć vani, šetamo, sladoledi, pizze, kino, pa i noćno kupanje... Ne liježe prije 2245 (iako mislim kako je to prekasno za devetogodišnje dijete). Ali, to nisu večernje-noćni izlasci. Kad ona legne, dok obavim što imam, eventualno pogledam e-mail i prochatam s frendovima, dođe ponoć - ponoć i pol, i moje oči poćnu se neusklađeno ponašati, san me potpuno obuzme i to je to.
Moram smjesta nešto promijeniti. Ali eto, i večeras se nakanih uputiti barem na piće, a maloprije mi javili kako mi ujutro valja već u 6 biti na poslu. Dakle, otpalo... Sutra?
Shot at 2007-07-08
Shot at 2007-07-08
