babe i žabe (mislim kako imam isti naslov 2. put)
Jesmo, stvarno smo smiješna zemlja...
Ne mogu vjerovati kako svoje sitne duše hranimo podatcima iz burnih života "eminentnih" nam sunarodnjaka. Nekad se to nazivalo malograđanštinom, ali sada, bome, to prerasta u nacionalni problem, takve vijesti, pričice i sranja, počinju biti teme informativnih emisija, još gore, čak i vijesti HRT-a u 19.30 h koje sam držala najozbiljnijim od svih vijesti ostalih televizija koje su dostupne u mom kraju.
Ili, radi li se samo o nedostatku volje prokazivati one koji možda i poguravaju takve vijesti ne bi li "puter" na njihovoj glavi dobio na vremenu za konačno otopljavanje...?
Igara, dakle, očito imamo. Za kruh više nitko i ne mari...
Sa djetetom sam pratila uglavnom sve emisije "Zvijezde pjevaju". Baš sam razočarana što je ispao mali Bulić. Dečko je zaista nadaren, u kombinaciji sa Husar trebao je postati pravom zvijezdom. Svaka čast i Alečkovićkoj i Zuberu, ali Bulić je 10 koplja iznad! Baš mi je žao. Nekako je bilo za očekivati da ostanu Alečkovićka i on u finalu. I, naravno, da on pobijedi :)
događaji i nedogađaji
U međuvremenu, od zadnjeg bloganja, posla je počelo biti sve više, moje malo mjesto je oživjelo, moje se dijete pričestilo.
Posao: nešto se ipak kreće. Ne pretjerano, ali, eto... Samo što je ozračje počelo biti naporno. Povremeni loši međuljudski odnosi počeli su biti usmjereni drugim pravcima: od vrha prema dolje, pa se naravno, razvija i reakcija na doživljeno. Šteta. Nikad kao ove godine nisam bila tako ravnodušna pri odlasku na posao. Inače, obožavam svoj posao, ali upravo zbog podcjenjivačkog stava ne samo prema meni, već prema svima, neizbježna je reakcija. Ne bih to nazvala redovitom krizom, već nečim što bi, ne daj Bože, moglo kulminirati nekim lošim rezultatom. No, nije do mene... Ali, opet mi nekako žao...
Ljeto: stiglo! Ipak, ne mogu reći kako sam jedva dočekala: niti je zima bila hladna, a niti je vrijeme sporo protjecalo. No, ipak mi pričinjava radost vidjeti neke drukčije ljude od onih što ih viđam svaki dan. Bez uvrede domaćima, ali su mi dodijali :)
Pričest: bilo je prekrasno. Uzbuđenju nije bilo kraja... Trema, radost... Sve izmiješano. Bila je prekrasna :) Većina djevojčica je dan ranije, a bome i u rano pričesničko jutro, bila na tretmanu lokalne frizerke koji rezultat je bio (op. a. po mom mišljenju!) katastrofalan. Sirote, izgledale su kao patuljaste šezdesetogodišnjakinje sa, u najmanju ruku, staromodnim instalacijama na glavama...
Nakon ceremonije, kava s prijateljima i obiteljski ručak: ona, mama, moje dvije sestre, nećakinja i ja. Kako bi slavlje bilo potpuno, pretpostavljalo je uživanje svima. Dakle, nije se kuhalo, već sam iz obližnjeg restorana naručila ručak kojeg sam kući poslužila. Nismo načinom proslave baš zadovoljile novonastale standarde, budući su mnogi pravili megaslavlja. :)
Evo malo zadnjih fotki mobitelom. Nebo, vječna inspiracija...
tri po tri...
Bila kod mame u minusu i kaže tko pročita post do kraja, valja mu preuzeti štafetu. Zadnjih par štafeta sam odbila, ali evo, ovo večeras neću...
1. Tri stvari kojih se bojim:
a) psi
b) veliki skakavci
c) brze vožnje
2. Tri osobe koje me nasmiju:
a) Monty Python (znam, nije osoba, ali...)
b) ljubavni problemi moje kćeri (smijem se dok me ne vidi!)
c) dobar vic
3. Tri osobe koje volim:
a) moju kći
b) moju obitelj (znam, opet sam megaloman...)
c) nekolicinu prijatelj (i opet...)
b) i c) dijele isto mjesto
4. Tri stvari koje ne razumijem
a) televizor
b) telefon
c) zločestoću
5. Tri stvari koje su mi na stolu:
a) etui od naočala za vid
b) mobitel
c) nekakva pisalica
6. Tri stvari koje bih htjela napraviti prije nego umrem:
a) iskreno se ispovijediti
b) vidjeti Pariz
c) pjevati s dobrim bandom
7. Tri stvari što znam:
a) dobro pjevam
b) dobro kuham
c) dobro slušam
8. Tri stvari što ne znam
a) gdje je nestala ljubav
b) ne znam ćirilicu
c) gdje je nestala ljubav
9. Tri pjesme:
a) Ordinary People - John Legend
b) Zar je stvarno došao taj dan (ili kako se već pjesma zove) - Jinx
c) Amelia - Joni Mitchell
10. Tri stvari koje bih htjela naučiti:
a) jahati
b) francuski
c) mađioničarske trikove
11. Tri omiljena jela:
a) Hot chicken plate
b) šalša od pomidora
c) Sweet and sour
Eto. Veli gore navedena mama da se ovo prenosi tako što onaj tko pročita post do kraja, prenese štafetu na svom blogu.
Zanimljivo je vidjeti tako, neke detalje o ljudima :)
mayday, mayday, mayday...
Danas sam dobila mail o jezivom statusu hrtova u zemljama gdje ih se koristi za trke ili lov. Zaista strašno.
Prije svega želim napomenuti kako držim da postoji puno kampanja organizirianih za pomoć životinjama, dok se na pomoć nesposobnima naše vrste, a u usporedbi sa životinjama, gotovo ni ne misli.
Dovoljno snažan argument za podupiranje teze kako nas zaista nije briga za bližnjega svoga. Ali kako smo stvoreni sa udahnutom sviješću i savješću, potreba nekoga zbrinjavanti, maziti, općenito pokazivati mu ljubav, a da se ne radi nužno o ljubavničkom odnosu, nešto je što po naravi većina
nas ne može izbjeći. Pa umjesto pogladiti dijete koje nije naše, poljubiti "prijatelja" na susretu, prolazniku udijeliti osmijeh "bez opravdanja", radije ćemo sve navedeno usmjeriti prema životinjama jer "njihova je ljubav bezuvjetna", za razliku od naše koja uvijek traži naknadu za utrošeno...
Nije ovo prodika, jer vjerojatno ni sama nisam ništa bolja...
I nije ovo anti-žitvotinje propaganda. Čak što više, pomoći treba i i tim jadnim životinjama koje su rezultat onih naše vrste kojima život vjerojatno više ni u kojem obliku ne predstavlja emocionalni poticaj.
Ni ne htijući, vraćam se iskonskom: voljeti sebe, pretpostavlja mogućnost voljenja bližnjega. Znači, opet sam negdje na početku: volimo li doista sebe kakvi jesmo?
Vjerojatno nedovoljno.
