Marketing
događaji i nedogađaji
U međuvremenu, od zadnjeg bloganja, posla je počelo biti sve više, moje malo mjesto je oživjelo, moje se dijete pričestilo.
Posao: nešto se ipak kreće. Ne pretjerano, ali, eto... Samo što je ozračje počelo biti naporno. Povremeni loši međuljudski odnosi počeli su biti usmjereni drugim pravcima: od vrha prema dolje, pa se naravno, razvija i reakcija na doživljeno. Šteta. Nikad kao ove godine nisam bila tako ravnodušna pri odlasku na posao. Inače, obožavam svoj posao, ali upravo zbog podcjenjivačkog stava ne samo prema meni, već prema svima, neizbježna je reakcija. Ne bih to nazvala redovitom krizom, već nečim što bi, ne daj Bože, moglo kulminirati nekim lošim rezultatom. No, nije do mene... Ali, opet mi nekako žao...
Ljeto: stiglo! Ipak, ne mogu reći kako sam jedva dočekala: niti je zima bila hladna, a niti je vrijeme sporo protjecalo. No, ipak mi pričinjava radost vidjeti neke drukčije ljude od onih što ih viđam svaki dan. Bez uvrede domaćima, ali su mi dodijali :)
Pričest: bilo je prekrasno. Uzbuđenju nije bilo kraja... Trema, radost... Sve izmiješano. Bila je prekrasna :) Većina djevojčica je dan ranije, a bome i u rano pričesničko jutro, bila na tretmanu lokalne frizerke koji rezultat je bio (op. a. po mom mišljenju!) katastrofalan. Sirote, izgledale su kao patuljaste šezdesetogodišnjakinje sa, u najmanju ruku, staromodnim instalacijama na glavama...
Nakon ceremonije, kava s prijateljima i obiteljski ručak: ona, mama, moje dvije sestre, nećakinja i ja. Kako bi slavlje bilo potpuno, pretpostavljalo je uživanje svima. Dakle, nije se kuhalo, već sam iz obližnjeg restorana naručila ručak kojeg sam kući poslužila. Nismo načinom proslave baš zadovoljile novonastale standarde, budući su mnogi pravili megaslavlja. :)
Evo malo zadnjih fotki mobitelom. Nebo, vječna inspiracija...
Post je objavljen 18.05.2007. u 09:02 sati.