Veliki petak
Križu sveti, križu blagi
Sam dostojan ti koji si,
Da na tebi Sin predragi
Nebeskoga Oca visi,
Da na tebi Otkupitelj
Čin po tebi da me primi.
Stablo sretno koj si bilo
Među svima odabrano
Da na tebi Božje tilo
Golo stoji popljuvano,
Porugano i potlačeno
I nemilo izranjeno.
Slavne grane prigni doli,
Sina Božjeg htij mi dati
Ki krv svoju za me proli
I nje cinom moj duh plati...
Da ga grlim i cjelivam
I u suze vas razlivam...
Buduć došlo dakle vrime
Da Sin Božji s neba dođe,
Da križ nosi, teško brime,
Za da mene mač ne prođe,
Za da meni lik donese
Ki prokleti grih odnese.
O, Isuse, moja ljubavi!
Ja sam uzrok križa Tvoga!
Grih moj Tebe na križ stavi!
Ja Te prope, Boga moga!
Sad Te molim prosti meni,
Moj Isuse Božanstveni...
Vidim s trnom okrunjenu
Božanstvenu glavu Tvoju
Tako gorko izranjenu
Za prokletu zlobu moju...
Prsi svete probijene
I sulicom rastvorene.
Gospodine, ruke Tvoje
Učinile jesu mene,
Za me na križ ruke Tvoje
Čavlim jesu probivene
Koji s neba siđe doli
I krv svoju za me proli...
Vidim rajsko Božje lice
S pljuvotinom pokriveno,
Te proklete zaušnice,
Tilo sveto, pribiveno,
Znoj krvavi, krv presveta.
Još je gora psost prokleta...
Vidim čavle i usta ljuta
S gorkom žučju izmišana,
Spuga na trs nataknuta
S kom su gorko rastvarana...
Sveta usta Božjeg Sina...
Plemenita koja cina...
Vidim slavno sveto tilo
Ko bi na stup privezano,
Sve odrto, sve nemilo
I sramotno udarano...
Vidim krunu oštrih drača,
Drače od krune oštrije od mača...
Krvi slavna i pricina
Iz propeta kojeg tila
Nebeskoga Oca, Sina
Prolita si za me bila...
Neizreciv čin ljubavi...
Ti me operi! Ti me ozdravi!
Čavli sveti noge i ruke
Moje na križ prigvozdite
I dilnika mene od muke
Isusove učinite!
Da hoditi već ne mogu,
Ni djelovat prema Bogu!
Rane slavne, svete rane,
Rane gorke, bolesnive
Isukrstu ke ste dane
Da mi od smrti duša ožive,
Uskrisite mene sada
Da ne umrem već nikada!
Isusovo slavno tilo
Ti si otkup duše moje,
Koj si za me na križ bilo
Rad ljubavi svete Tvoje...
Na križ srce moje uzviši
Da se u križu slavi i tiši!
Svemogući Gospodine,
Ki ustrpljen vele Ti si,
Da podnosiš te krivine,
Ki zla učini nigda nisi,
Koji ista jesi dobrota,
Put od pravde, put života...
Ti si propet radi mene,
Za moć mene sloboditi
I tako me od paklene
Đavla sile obraniti,
I ljubavlju Tvom vezati
Ka mi hoće slobod dati...
Zi preteški križ noseći
Pod njim k zemlji padaš doli,
I te udarce podnoseći,
Vas u krvi... vas u boli...
I za mene otkupiti
Hti si na križ tot umriti...
Ti si krunom trna oštroga
Slavnu glavu dal kruniti,
I opet tršću više toga,
Dopusti si nju probiti
Da gorčije Tebe izrani
Kost probivši do moždani...
Za presvete rane Tvoje,
Za krv slavnu i pričistu,
Za križ sveti toli koje,
Za presvetu ljubav istu!
Ti me čuvaj! Ti me brani!
Ti me pakla muk obrani!
Za da budem uživati
Božanstvene Tve milosti!
S Tobom vazda pribivati
Gor u raju, u radosti...
Ter Tvoj pogled prigni k meni,
Moj Isuse Božanstveni...
Gospodine moj jedini,
Molim Tebe, Oca Boga,
Ti spasena mene učini!
Milosrđa radi Tvoga
Tere grihe meni oprosti
Rad ljubavi, Tve milosti!
Ti me stavi na put pravi,
Na put Tvoje od milosti,
Za da Tebe gor u slavi
Uživam pak u radosti!
Tere učini srce moje
Za uvike da je Tvoje!
Dakle takve rad ljubavi
Ku stvorenju nosiš Tvomu,
Sada podaj pokoj pravi
I utišenje srcu momu,
Da slobodno od napasti
Sveđer Tebe slavi, časti!
Čin da ognjem Tve ljubavi
Gorit bude srce moje!
Dušu moju Ti mi upravi
Put nebeske slave Tvoje!
Za da s Tobom bude stati
Sad, i u raju pribivati!
Amen!
kud ja okom...
Isteklo mjesec dana od zadnjeg mi posta. Čak me frendica iz Belgije pitala kad će slijedeći. Zanimljivo je, a iznad svega ugodno pojmiti kako netko sa zanimanjem svrati na "moj teren" vidjeti jesam li se oglasila nekim novim textom. Zapravo je to jako lijepo saznanje. Čovjeku bude drago!
Kad sam započela pisanje ovog bloga, to je doista bilo predviđeno kao mjesto gdje ću sama sa sobom prisjećati se, raspravljati, radovati se, a možda i tugovati. Bilo je to bez očekivanja kako će netko pokazivati zanimanje za ono što pišem.
Prvi komentar se pojavio na mom 4-5 postu. Pa sam ja onda počela istraživati blogere koji su istaknuti kod prvog komentatora, pa komentirati neke (meni) zanimljivosti što je, valjda, potaklo vlasnike istih pogledati o čemu piše taj koji komentira, pa se tako počeo širiti krug... I sad već tu ima ljudi koji su mi jako dragi, pa kad svratim, redovito čitam, ne komentiram baš nešto zadnje vrijeme, ali uglavnom pratim. Postaju neka posebna vrsta prijatelja i daju novu dimenziju mojoj svakodnevici.
No, kako istakoh, fotografija me zadnje vrijeme otrgla od postanja. Moram se pohvaliti kako se pravo dobro ugnijezdih u tom svijetu! I na tom polju se počeo formirati nekakav krug ljudi čije galerije redovito posjećujem, a bome, većina istih obilaze i moje izloške. Što je još bolje, komentari su u 99% slučajeva pozitivni, pa kad vidim kako ih pišu ljudi koji su zaista znalci fotografskog čarobnjaštva, uz to još opremljeni svemirskim uređajima, ne mogu biti nego zadovoljna!
Zbog ovih i sličnih tu sam rijetko:
