Moje sunce... Danas je na Baliju... Dijete pravo uživa... Odbrojavam... Još 12 dana...
missing...
Jedva je čekam zagrliti...
ljubimac
Ljubimac... danas sam imala priliku experimentirati u susretu s njim. Evo nekoliko rezultata:
Dijete se javlja, sretno i zadovoljno. Uživa kao što mnogi ne mogu ni zamisliti 
. Sretna sam zbog nje. Ipak, odbrojavam do njenog povratka...
dugo toplo ljeto
Dijete je otputovalo daleko... I preko sedam mora, i preko sedam gora... Ovo će biti najduže vrijeme što nećemo biti zajedno: 28 dana. Ali pomisao na to kako je ona zadovoljna i sretna i kako je tata zaista dobar tata, barem me ne čini u brizi.
Strah od letenja joj je skinuo 2-3 kg. Na njenom tjelešcu u razvoju to se i vdjelo. Spopalo je iznenada. Iako je to sve već prošla 2004., a tadašnja iskustva su bila dobra, ovaj strah je bio potpuno neočekivani... U par navrata je pred nama "pukla" u suzama, a mi smo, teška srca, uvjeravali je kako se zaista nema čega bojati. O, Bože, kako sam samo padala u napasti reći kako od puta nema ničeg. Ipak, srećom što nisam, jer je na kraju ispalo sve savršeno. Plakala je vrlo malo pri početku prvog leta, a nakon toga je strah pao u zaborav.
Inače, prije susreta s kćerinim strahom, razgovarajući ovog ljeta s rodicom koja radi i kao dječji psihoterapeut, doznala sam kako je razodblje oko 9. godine vrijeme kada djeca počinju dobijati iracionalne strahove, počinje razvoj svijesti kako su jedinke, a ne djelovi svojih roditelja... Uz to saznanje bilo mi je lakše preživjeti njenu muku 
.
Kako nje nema, privikavam se na činjenicu što imam slobodnog vremena za sebe: čitam, gledam filmove, downloadiram glazbu, slušam glaaaaasno glazbu i mrcvarim krevet dok mi se od njega ne počne bljuvati. Dobro izdržavam .
Slikano sinoć:
vruće... hladno...
Koliko sam se topila za onih nesnosnih vrućina, toliko sam se zadnjih par dana i nasmrzavala!
Večeras smo dijete i ja bile gledati Harryja Pottera i red Fenixa. Ljetno kino, kokice, Fanta, pušačima gušt uz cigaretu gledati film 
, ma sve baš kako treba. Ali, ljudi moji, uz buru koja večeras mete, sve drâži su otišle u ... tamo. Iako odjevene kao da je kraj jeseni, smrzle smo se kao ... ono.
Bura nam je kosom šibala po facama, trpala nam je u usta, oči, škakaljala nam obraze pa nas je to živciralo, bura nam je prevrnula posudicu od kokica i rastepla ih sa ostalima po cijelom kinu, bura nam je ohladila bubrege jer su nam sve ljetne majice taman prst više od ruba hlača, bura mi je zdimila cigaretu prije nego sam je i zapalila...
A Harry? Dobar, sjajan. Ali predug za ovakve uvjete. Dug u ... Brrrrrrrrrrrrrrrrrr...
Shot at 2007-08-05
