srijeda, 11.02.2015.

Sanjala sam


Sanjala sam da su sva djeca bezbrižna i sretna,
da umjesto plača,odjekuje veseo smijeh.
Sanjala sam da ih roditelji uče
da žive ljubav i daruju je u naslijeđe.

U snu nisam vidjela crkve ni džamije,
nikakvog vladara, vjerskog ni civilnog.
Ljudi su imali jedino pravilo,slijedili su svoje srce
i nisu kalkulirali njime.

Bez uvjetovanja i posuđivanja,
darovali su svoju dobrotu i plemenitost.
Praznili su srce emocijama koje su cirkulirale.
Srce se punilo prazneći se.

Sanjala sam da ljudi ne vide boju kože.
Ne vide različitost jer su svi različiti.
Uživaju što su drugačiji i što mogu takvi biti.
Poštuju se i cijene ,slušaju,ali i čuju.

Probudih se i shvatih da sam sanjala
ali veselo krenuh u još jedan dan.
Darujući svojoj djeci ljubav u naslijeđe
jer se slušam i čujem.
11:52 | Komentari (26) | Print | ^ |

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.