srijeda, 17.09.2014.

DVA BRATA

Jutros se jedan brat probudio mrzovoljan.
I cijelo jutro oko njega,oblak opasnog negativnog zračenja
Pokušala sam par puta ukazati,ali sam postala svjesna da je ubrzo taj oblak natkrio i mene.
I drugog brata..

Normalno,uz takav oblak je počelo i sijevati i grmjeti.
Eskaliralo je pljuskom ružnih riječi.
Između dvije grmljavine,u svojoj svjesnosti,dok je prvi brat,od kojeg je sve krenulo,krenuo pisati zadaću i shvatio da je izgubio gumicu,ja sam zastala.
I on je zastao-pa treba mu gumica!
Malo se pokunjio i tražio uslugu od svoga brata,kojega je upravo povrijedio svojom zloćom i negativnim istupom.
Kada mu ovaj nije htio posuditi gumicu,ja sam mu rekla –Bravo!
A istovremeno shvatila kako smo u krivu.
Kaže on-Pa normalno,on je prema meni bio loš,zašto bi ja njemu bio bolji?
I znajući da sam mu potvrdila nešto što nije za potvrdu,stajala sam tužna i mislila kako da to ispravim.

Nakon par trenutaka,povrijeđeni brat je izašao iz svoje sobe sa gumicom u ruci i rekao-Evo ti,zašto bi ja bio loš kao ti?
Dijete moje!Sunce moje!On je rastjerao sve oblake i kišu i grmljavinu.
Bravo!Zlo se ne tjera zlom.
Ono se pobjeđuje dobrotom!
Ponosna i sretna majka dva sina!Sada si zbilja zaslužio potvrdu-Bravo!
I oblaci su nestali.Prestalo je grmjeti i sijevati.
Čujem li ja to veseo cvrkut ptica?


13:40 | Komentari (1) | Print | ^ |

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.