O-da životu!

O da!U životu je najlakše reći kako nas jebe i kako je uvijek kriv netko drugi.
Normalno,nećemo prihvatiti odgovornost za svoj život i hvatati se u koštac s njim,već je lakše reci da je kriva frendica,muž,dijete,svekrva,sestra...
Znam žene koje tako dobro izgledaju i cijeli su život na dijeti.Onda im se desi da muž nađe drugu!
I uz to što je "kuja" još je i debela kuja,koja naizgled izgleda puno lošije od ove manekenke.Ali manekenka se nije zapitala zašto ju je pustio baš zbog te kuje koja je zadovoljna sobom i svojom figurom jer je zadovoljna svojim stanjem u glavi.Prihvaća život kao radost,ne kao vječno nadmetanje mozga i tijela-hoću,ili neću večerati.
Manekenka se nije zapitala kao se osjeća njen muž koji dođe na red tek poslije ovosezonskog sniženja.Ne, nije se zapitala postoji li nešto vrijednije od materijalnog,postoji li topao i iskren zagrljaj u kutu njihove kuće kada ih nitko ne vidi.
Postoji li sreća unutra i unutar četiri zida,ne privid savršeno dotjeranog i zgodnog para izvana.
Nije naučila biti mudra i svoj prijatelj.Nije naučila da stanje tijela dolazi iz stanja duha.

Poznajem i ljude koji su vječno razočarani u prijatelje.Čude se-pa ful sam dobra,plemenita,pomažem,dajem,posuđujem....a kada zovem na kavu-nikoga.
Pa što se čudiš!Čudim se i ja!
Plemenitost se ne nabija na nos nikome.Ono što daš od sebe,dao si od srca.Ne tražiš protuuslugu,ne trebaš lovorike za dobro djelo.
Zašto te to mora isticati od drugog čovjeka?
Pa i odlazak na kavu nije dobro djelo.To je djelo srca.Od tvog prijatelja.
Ako nemaš s kime popiti kavu,ti nemaš prijatelja.Ali zamisli se,da li si i ti kome prijatelj?
U prijateljstvu nema kalkulacija.Srce ne zna za digitron.Ne poznaje brojke.

Imam frendicu koja se zatelebala u kolegu s posla.Mjesecima sam joj tupila da to pusti,da ima super muža i super brak,da je to samo strast i nije vrijedno.
Nisam ju mogla razuvjeriti dok nije probala i opekla se sama.
Od tog mučnog slušanja kako je frajer puno bolji jeb.. od muža,još mi je bilo mučnije što muž i dalje kuha i stavlja robu sušiti,ni ne sluteći što ova radi.
Od silne jeba.ine,došla je do zaključka(doslovno-iz guzice u glavu) da je ovaj samo bolji u krevetu,a muž u tisuću drugih stvari.

Eto-život je onakav kakvog si stvoriš.Onakav kakav si ti.Ljudi oko tebe i ljudi uz tebe su tvoj odraz.
Postoji sreća.Postoji sretan brak,sretan muž,sretna djeca.Postoji i sretan pas u toj obitelji.Postoje i sretne mačke.
Samo živi i osjećaj.Živi ispunjen ljubavlju i sve što radiš i što stvaraš,odnose koje gradiš,gradi s ljubavlju.
Tada nema greške i nema krivca.
Srce je jedini krivac u ljubavi.

Kad te dočekaju na nož, ljudi iz mase, koji se skrivaju u njoj jer ne mogu biti toliko svoji da bi djelovali sami.

Kad te takvi osuđuju i nedaju ti prići jer si drugačiji-misliš i djeluješ drugačije.

Za razliku od njih, ti misliš svojom glavom, nisi samo glava u masi.

I kad ti takvi nedaju prići, zapravo ti rade uslugu jer ti ni nisi dio mase, ti si TI.

Zato si sretan što su oni tako ograničeni jer ti upravo omogućavaju da TI budeš neograničen.

Bitno je biti TI.

Najtanji smo i najosjetljiviji na novčaniku,ali
Smo zato najdeblje pokriveni slojevima ega.
Kada shvatimo da,bez obzira na materijalnu korist,
Život nema smisla,ako nije u korist duše,bit će kasno

Jutros se jedan brat probudio mrzovoljan.
I cijelo jutro oko njega,oblak opasnog negativnog zračenja
Pokušala sam par puta ukazati,ali sam postala svjesna da je ubrzo taj oblak natkrio i mene.
I drugog brata..

Normalno,uz takav oblak je počelo i sijevati i grmjeti.
Eskaliralo je pljuskom ružnih riječi.
Između dvije grmljavine,u svojoj svjesnosti,dok je prvi brat,od kojeg je sve krenulo,krenuo pisati zadaću i shvatio da je izgubio gumicu,ja sam zastala.
I on je zastao-pa treba mu gumica!
Malo se pokunjio i tražio uslugu od svoga brata,kojega je upravo povrijedio svojom zloćom i negativnim istupom.
Kada mu ovaj nije htio posuditi gumicu,ja sam mu rekla –Bravo!
A istovremeno shvatila kako smo u krivu.
Kaže on-Pa normalno,on je prema meni bio loš,zašto bi ja njemu bio bolji?
I znajući da sam mu potvrdila nešto što nije za potvrdu,stajala sam tužna i mislila kako da to ispravim.

Nakon par trenutaka,povrijeđeni brat je izašao iz svoje sobe sa gumicom u ruci i rekao-Evo ti,zašto bi ja bio loš kao ti?
Dijete moje!Sunce moje!On je rastjerao sve oblake i kišu i grmljavinu.
Bravo!Zlo se ne tjera zlom.
Ono se pobjeđuje dobrotom!
Ponosna i sretna majka dva sina!Sada si zbilja zaslužio potvrdu-Bravo!
I oblaci su nestali.Prestalo je grmjeti i sijevati.
Čujem li ja to veseo cvrkut ptica?

DOKAZUJ SE SEBI,NE DRUGIMA!
Zahvalna životu što mi je dao šansu da se upoznam.
Da se suočim sa svim svojim manama da bi prepoznala svoje vrline.
I što me to ne čini drugačijiom,ne čini me boljom.Ne odvaja i izvaja od drugog čovjeka.
Čini me voljenom!
Konačno –voljenom!
Od sebe same.Prihvaćenom.
Do jučer sam i ja bila manja od zvijezde,manja od drugog čovjeka.Skrivala se iza jačih,nadvisivala slabije.
Danas sam samo čovjek.Č O V J E K.
I to ću i ostati.Ne savršena,ne potlačena.
Samo čovjek.Prihvaćena od sebe same.Voljena.Konačno sretna.
Tko je budan,razumije.
Tko spava,probudit će se kada shvati da su neprijatelji ,ustvari prijatelji. ;)
Ne dokazuj se,ne uzvisuj se,ne opravdavaj se.
Daj drugima što daješ sebi

Danas sam pričala s curom koja u dućanu gdje radi, ima ,umjesto slike,uokvirene djeteline sa četiri lista!
Pitam ju od kuda joj to,a ona kaže da njeno.Da ih je sakupila oko 500 i da ih više ne skuplja,nego poklanja.
Čudim se i pitam-Pa od kuda ti tolike djeteline?Imaš li krave?
Nema.Kaže,nalazim ih čim izađem iz kuće.Ja ih ne tražim.Ja ih vidim-uz cestu,svugdje gdje hodam.
I to mi priča tako normalno.I ja ju pitam-Pa dobro,jesi li sretna?
-Ma što ja znam,kaže,to je kao neko prokletstvo!
Ma kakvo prokletstvo,pa ti si posebna i moraš biti sretna,kažem joj.
Ja djetelinu s četiri lista tražim cijeli život i nikad ju nisam našla!
I tako,nasmijale smo se i vjerujem da je razmislila o mojim riječima.
Uglavnom,čudan je život.Čudni smo mi ljudi.
Poučna mi je i ova priča koju mi je život danas donio.
I zato ih volim dijeliti s vama.Vidite da nije stvar u djetelini sa četiri lista...

Da nisi slučajno,pružio ruku onome koji pada.
Da nisi slučajno,oblačan dan pretvorio u sunčan.
Da nisi slučajno,prihvatio drugačijeg.
Da nisi slučajno,razmišljao svojom glavom.
Da nisi slučajno,krojio svoj život,a ne bio njegova žrtva.
Ne budi SLUČAJ,BUDI SVJESTAN!