|
Light Wanderings
Flickr
Another one
U mene mlada glava k'o zelena trava,
kano mlada voćka na golomu brdu;
kako koji vjetar puha,
tako s njom okreće!
Ali, vi ste mudre i poštene glave,
koje ćete meni oprostiti
i hrđave glase ne prenositi.
Koja bude hrđava i pogana,
ona će ostat' vama pod nogama.
A koja bude dobra i poštena,
ona će otić' po svijetu
kano pčela zvukom po cvijetu.
Da bi vas se svako dobro držalo
Kao što se bršljan drži drva i kamena,
Pijesak mora dubokoga,
Zvijezde neba širokoga,
A anđeli Boga pravednoga.
(trad. iz konavoske zdravice)
Bonfire and el e ment (ali) s
Water
Fire
Earth
Air
...subject to change...as everything in life...
Poglavica Tika-Taka
U noći drugog mladog mjeseca nakon Dana Nepobjedivog Sunca, okupilo se Veliko Vijeće sela na redovno zasjedanje. Trebalo je razmotriti proteklo razdoblje i donijeti važne odluke za naredno.
Osjeća se nezadovoljstvo među vijećnicima, ali i ostatkom plemena koje stoji izvan šatora i čeka rezultate. Naime, po mišljenju većine pripadnika plemena, poglavica Tika-Taka doveo je svojim odlukama i načinom vladanja plemensku zajednicu do ruba propasti. Zaključili su da selu prijeti glad, zemlja je raspodijeljena, većina dobara i zaliha završila je u rukama prolaznika i prosjaka.
Jedna od rijetkih zadovoljnih osoba u šatoru to veče bijaše Bijela Ptica, članica Velikog Vijeća i prapraprapraunuka osnivača sela. Njezine oči sjajile su se poput stakalca na mjesečini. Bila je svjesna da se čitavo selu ustalo protiv poglavice Tika-Taka, ali se nadala da će mu produžiti ovlasti, jer je on vodio pleme upravo na onaj način kako je prema legendi njen prapraprapradjed govorio da treba.
Poglavica Tika-Taka, iako svjestan pobune plemena, nije odavao nesigurnost. I njegove su oči odražavale poseban sjaj kada bi pogledao prema Bijeloj Ptici.
Te je duge noći glavnu riječ vodio vijećnik Sivi Hrast koji je posljednjih mjeseci polako i pripremao pobunu u selu. Iznosio je neoborive razumske činjenice protiv poglavice Tika-Taka.
«Živimo na najplodnijoj zemlji u okolici, a najsiromašniji smo! Radimo najviše od svih plemena u okolici, a jedva preživljamo! To ne da graniči s ludilom! To jest ludilo!», bjesnio je obraćajući se članovima Velikog Vijeća.
Malo, po malo, većina vijećnika iznijela je sličan stav. Došlo je vrijeme na poglavicu Tika-Taka da kaže što ima, prije izglasavanja daljnjeg povjerenja.
«Dragi moji, upravo zato što smo blagoslovljeni najbogatijom zemljom, trebamo biti milostivi prema onima koji je nemaju. Upravo zato što smo najvrijedniji, trebamo darovati one koji nisu shvatili radost stvaranja. Jesmo li u nestašici ovisi o mjerilu kojim se mjeri. Ovisi o tome i što se mjeri.» - tih nekoliko rečenica bilo je sve što je rekao u svoju obranu.
Bijela Ptica drhtala je od radosnog uzbuđenja. Činilo joj se da poglavica Tika-Taka izgovara riječi koje je slušala u djetinjstvu. Zvučale su poput pjesme kojom ju je majka uspavljivala. Bile su to riječi njenog prapraprapradjeda, riječi kojima je mudro upravljao selom, riječi koje su se poput povjetarca godinama isprepletale kroz kose muškaraca i žena toga plemena. I njegovi mudri napuci donosili su mir i zadovoljstvo plemenu, sve do posljednih godina kada je jedan putnik namjernik donio njima do tada potpuno nepoznatu bolest.
Plemenski vrač Kameni Korijen nazvao je tu bolest opijumom, jer je zamućivala svijest. Manifestirala se tako da bi oboljeli osjetio potrebu sakupljanja, gomilanja potrebnog i nepotrebnog. Za tolike razne stvari svaki oboljeli još bi dodatno sagradio jednu nastambu. Nekolicina njih i nekoliko nastambi u kojima su držali sve te stvari koje uglavnom nisu niti koristili. Bilo im je važno samo da ih posjeduju, te da ih i dalje prikupljaju. A za to im je trebalo sve više i više sredstava. Onaj koji je imao samo jednu nastambu punu nepotrebnih stvari osjećao se neuspjelim i siromašnim naspram oboljelog koji je imao već dvije. Po prvi puta se u selu pojavila i bolest krađe i otimanja. Bolest se brzo širila i iako je Kameni Korijen pronašao lijek za nju, stanovnici sela odbijali su ga uzimati.
Uživali su u svojoj bolesti.
Samo je nekolicina uspjela sačuvati se od epidemije, koristeći savjete mudrog i iskusnog vrača, no većina je sela bila zaražena. Mudrost koja je selo održavala sva ta stoljeća, a uz pomoć koje je vladao i poglavica Tika-Taka, plemenu više nije odgovarala jer je bila u suprotnosti sa svime što su sada željeli.
Bolest je potpuno promijenila njihovu svijest, navike i uvjerenja.
Rađala su se i djeca s virusom koji su naslijedila od roditelja. Oboljeli više nisu dolazili na ritualne plesove i pjevanja. Smatrali su to gubitkom vremena koje mogu utrošiti u skupljanje.
Omjer oboljelih i zdravih bio je takav da su oboljeli zdrave proglasili čudacima i neradnicima.
Vijeće je napokon te večeri, u noći drugog mladog mjeseca nakon Dana Nepobjedivog Sunca donijelo odluku. Poglavica Tika-Taka je smijenjen. Novi poglavica postao je Sivi Hrast. Odluka je prenešena plemenu koje je vrištalo od veselja očekujući bolje dane.
U šatoru su u tišini ostali vrač Kameni Korijen, vijećnik Brzi Konj, Bijela Ptica i sada već bivši poglavica Tika-Taka.
Tuga je preplavila njihova srca, ali znali su da ne mogu pomoći onima koji ne žele pomoć. Kameni Korijen znao je još nešto. Bolest ima razne oblike, a jedan od njih je smrtonosan. Njegov sin bio je među prvima koji je podlijegao. Prvi znak smrtonosne faze bio je osjećaj koji je do tada bio gotovo nepoznat u plemenu.
Bio je to osjećaj straha.
Strah od gubitka stečene imovine, strah od susjeda, strah od onoga što su nazvali nesposobnost da ispunjavaju porive koje su dobili bolešću. Taj strah nagrizao je srce da bi ga s vremenom konačno i rasparao.
Četvorica članova plemena sjedila su u tišini. Vrač tiho, ali odlučno prozbori:
«Moramo ustrajati na izliječenju za one za koje još ima nade. To je naše pleme i ne smijemo posustati.»
Bijeli Korijen počeo je tiho, a zatim sve glasnije pjevati, pridružili su mu se Bijela Ptica i Tika-Taka, dok je Brzi Konj davao ritam udarajući rukama po koljenima i bosim stopalima po zemljanom podu.
Vani je i dalje vladala buka i žamor članova plemena oduševljenim novim Poglavicom, no ako se malo, samo malo obratila pažnja, mogao se čuti nenametljiv, skladan i ritmičan zvuk koji je dolazio iz šatora utonulog u tamu noći mladog mjeseca.
Nenametljiv, skladan, ritmičan, uporan i iscjeljujući zvuk.
No, mogao ga je čuti samo onaj koji ga je tražio.
Oceana, 21.02.2006.
Mjesecu
...promatram ga kako doplovljava s istoka... obrisi tek propupalih grana pokušavaju ga na tren sakriti od mog pogleda, no nailazi nestašni vjetar i podiže ih poput dječijih ruku u vis, otkrivajući
nebeskog lampaša u svoj njegovoj punini. Odvraćam pogled, ali on ne skida pogleda s mene, stabla, šumarka pored zgrade, ulice, klizi po autocesti prema Karlovcu, zaranja u Mrežnicu, presvlači stijene na Velebitu u srebrne vilinske kose, odmara se plutajući na slanoj jadranskoj tekućini...poput tepiha prostire od sebe ljeskavi vijugavi most prema obali...otkriva zaboravljene divlje puteve obrasle ružmarinom, kaduljom, timijanom...provlači se kroz makiju, nježno dotiče stoljetna kamena zdanja...i odlazi dalje...uvijek isti, uvijek drugačiji...uvijek ovdje i uvijek tamo...
Oceana
***
listovi - možda ih jednom i nastavim ispunjavati
Stream of Thoughts
Odgovor na FAQ Zašto pišem blog?
o novim policama za knjige .
eterična ulja ili S poznatim u nepoznato
o stablu i korijenima
Copyright: Oceana
Text
Photo (since 10/10/2006)
O, Great Spirit
Whose voice I hear in the winds,
And whose breath gives life to all the world,
Hear me.
I am small and weak.
I need your strength and wisdom.
Let me walk in beauty and make my eyes ever behold the red and purple sunset.
Make my hands respect the things I have made and my ears sharp to hear your voice.
Make me wise so that I may understand the things you have taught my people.
Let me learn the lessons you have hidden in every rock and leaf.
I seek strength, not to be greater than my brother, but to fight my greatest enemy-myself.
Make me always ready it come to you with clean hands and straight eyes.
So when life fades, as the fading sunset, my spirit may come to you without shame.
Chief Yellow Hawk, Sioux
|
oceana
petak, 31.03.2006.
proljetni lahor
Obavijest o albumu Lo Cor de la Plana imate u update-u u postu ispod.
Sjedim za radnim stolom, piskaram i svako malo provjerim kako napreduju pupoljci na stablima ispred prozora...i...svaki pogled prema van malo zapekne. Naime, do prije par mjeseci, vrlo blizu balkona stajala je jedna krošnja zbog koje sam nasumce i uselila u ovaj stan (davno to bješe). To mi je stablo predstavljalo više nego što mogu napisati. Posvetila sam mu nekoliko pjesama, priča, pružalo mi je odmor za oči nakon buljenja u monitor, osiguravalo privatnost i hlad...nadahnjivalo me naveliko i naširoko. No, prije nekoliko mjeseci, za vrijeme najveće oluje u mom životu, ono se prelomilo...korijen i deblo su ostali, ali bujne krošnje više nema. Izrasta ponovno, ali...
Nevermind. Life goes on. Prihvaćam čudesnu prevrtljivost Prirode.
Sve me to podsjetilo na jedan tekst napisan prije nekoliko godina u posvetu tom mom zelenom, razgranatom prijatelju, a ima i indirektne veze s glazbom o kojoj sam pisala u posljednje vrijeme.
Put do zvijezda počinje u korijenima
Razmišljajući o prirodi ili boraveći u njoj, nekako mi srce posebno zaigra pogledavši ili dodirnuvši stablo. Jedno stablo je i bilo razlogom odabira baš ovog stana za trenutno prebivalište. Osvojilo me i usvojilo od onog trenutka kad sam ušla u ovaj prostor i kroz prozorska stakla ugledala veselo granato zeleno stvorenje. Sve ostale pogodnosti i nepogodnosti jednog stambenog prostora odjednom su izgubile na važnosti. Stablo je tada bilo prvo i jedino što sam vidjela. Bilo je kasno ljeto i njegove grane bogate jedrim lišćem bojale su sav prostor u zeleno.
Ljubav na prvi pogled!
I danas je ono prvo kome ujutro poželim radostan dan i navečer dobar odmor. Kao samoj sebi. U proljeće se zajedno radujemo svakom novom izdanku koji sramežljivo budi svoj mali pupoljak i hrabrimo ga da se još više otvori toplini i svjetlosti sunca. Pred moćnom zimom zajedno se povlačimo, zahvaljujemo svakom listu na prelijepom druženju, zahvaljujemo mu što će obogatiti tlo ispod sebe i uz duge, tihe uzdahe usporavamo ples.
Volim o njemu razmišljati kao o jednom od dragih mi učitelja. Onom koji dušu tiho, nenametljivo podučava iz trenutka u trenutak, tako da mi ispunjava srce i misli dok ga samo gledam iz blizine. Jedna je od takvih 'poduka' koja je takla moju dušu bila i ona o usporedbi između stabla i čovjeka.
Čvrsto, stameno deblo isijava pouzdanost i sigurnost pružajući svoje grane u širine da bi zaštitilo mlađu braću, i u visine, prema božanskim zvijezdama, prema Stvoritelju.
No, ono što vidimo, nije sve.
Kao i kad ugledamo neku osobu, zaključujemo tko je i što je po njenom držanju i fizičkim osobinama. Ponekad ni nakon dužeg poznanstva ne možemo sa sigurnošću utvrditi što se sve krije u toj jednoj duši. Odakle potječu njene misli, kakva iskustva su izrodila njene zaključke, kamo zaista stremi?
Isto tako ne vidimo ni korijenje stabla.
Koliko je duboko, široko, isprepleteno? Dodiruje li se u dubokoj toplini zemlje sa nekim drugim stablom, drugim životima?
No, svjesni smo da je ono što vidimo iznad zemlje očitovana stvarnost onog nevidljivog.
Korijenje stabla pronalazi vodu, minerale, soli, sve što je potrebno za hranu i život i sve te životvorne tvari uzdiže do bujne krošnje, sve do sočnih plodova.
Je li čovjek svjestan čime se sve hrani iz svojih korijena?
Postanemo li ih svjesni tek kad se plodovi našeg djelovanja rađaju bolesni ili se uopće ne pojave? I onda počnemo kopati ispod svoje površine, tražimo informacije o svojim vlastitim korijenima, rasplićemo čvorove, ispitujemo svojstva zemlje na kojoj smo rođeni, po kojoj hodamo. Ako počnemo slušati zvukove koji još vibriraju po našim najstarijim izdancima, možda ćemo ih prepoznati kao dragu melodiju starih uspavanki ili kao snažni zvuk od koga će nas proći trnci i koji će u nama zapaliti iskru stvaralačkog zanosa.
Možda se u zaboravljenom kutku legendi naših predaka nalazi i ključ tajnih vrata kroz koja bismo trebali proći u svojim traženjima? Pronaći ćemo od kojih hranjivih tvari smo nastali, što nam je najviše odgovaralo i gdje smo prestali dobivati ono što nam je potrebno, razlog zbog kojega su nam plodovi slabi.
Naći ćemo podatke o umjetnosti, znanosti, vjerovanjima i mudrostima koje su snažile naše korijenje i od čega je nastalo naše stablo.
Je li naše stablo dovoljno čvrsto da izdrži snažne oluje?
Za vrijeme jedne takve silovite ljetne oluje sa strepnjom sam gledala kako se grane jednog stabla povijaju s jedne strane na drugu i tiho se molila da se ne slomi. I u tom trenu nježno me obuzela umirujuća misao, kao da je stablo slalo poruku:
»Ne boj se! Gledaj me!» i nastavilo veselo mi mahati. Gledajući ludovanje velikih, dugačkih grana, postadoh svjesna da je deblo ipak čvrsto i postojano, da se granama samo igra s moćnim vjetrom, mašući zvijezdama i klanjajući se Majci Zemlji.
Možemo li i mi tako?
Možemo li biti dovoljno postojani da snažne vjetrove koji naizgled donose životne nedaće dočekamo spremni, pretvorimo ih u igru, pouku? Što ako nam ti vjetrovi iz ruku otrgnu planove i sjeme naših ideja i namjera odnesu u svom vrtlogu u nepoznato? Hoćemo li im vjerovati da će ga spustiti na pravo mjesto, na bolje pripremljeno tlo ili ćemo žaliti za izgubljenim?
Je li bitno da se dobra ideja ostvari ili je bitno da se baš naša osobnost veliča uspjehom?
Koliko božanskih impulsa je zanemareno, zatrto, jer nismo shvatili da smo samo dio u lancu. Kada bi se Priroda tako ponašala, nestalo bi cvijeća, nestalo bi plodova. Priroda prima i otpušta kako bi opet mogla primiti. Priroda surađuje. I onda kada čovjek posiječe šumu, priroda ga upozorava da čini štetu i sebi: upozori ga poplavama, jalovim tlom, stvori novu pustinju. Upozorava i kada čovjek pokuša 'popraviti' njen izgled, pa u toplom kraju zasadi mladicu drveta iz hladnih, visinskih krajeva. Pošalje Vatru, ne da bi kaznila, nego da bi pokazala kako to stablo nema otpornost na nametnute uvjete i kao da kaže:
Sve ima svoje mjesto. Kozmos je savršeno uređen, čovječe. Ne gubi vrijeme dotjerujući ono što je savršeno, nego radi na onome što nije i zbog čega si tu. Ne ometaj prirodu u obavljanju njenih dužnosti, nego spoznaj svoje vlastite!
Tako nas podučava Priroda mnogim primjerima kako dosljedno obavljati svoje dužnosti, kako postići savršen ritam. No, na svakom od nas je da prvo prepoznamo vlastite zadaće, da odaberemo stazu, odredimo brzinu koraka...
Okrećući se oko sebe u tom slatkom traženju odgovora na pregršt naših pitanja, dozvolimo jednom kamenu, jednom stablu, jednoj ptici da nas ohrabri i pomogne, jer božanski podsjetnici s ljubavlju su poslagani svuda oko nas, od dubokog korijenja do razigranih zvijezda na beskrajnom plaštu božanskom.
|
prohujali...UPDATE
A što da vam velim...
Srce nizine, ritam Mediterana razlio se po jarunskoj subotnjoj večeri.
Pjevalo se, plesalo, veselilo (i tugovalo, ali nećemo sada o tome) na bini, u publici, oko Aqauriusa...
Nekoliko sati nakon koncerta, iz backstage-a se po običaju trebalo istjerivati metlom (čik pogodi tko je uvijek dežurna vještica), jer se nikome nije dalo stati s pjesmom i svirkom – ritam je odzvanjao po bender bubnju, defu i... čemu god se stiglo.
Denis je na odlasku bio posebno tužan i na moj upit što mu je, odgovorio je: "Uvijek isti problem s Hrvatskom...odavde je preteško otići..."
Vjerovat ćemo mu na riječ...
Martinu opet hvala na ustupljenim fotkama!
Update:slijedom raznih sms-ova, mailova i telefonskih upita koristim blagodarnu mogućnost bloga kako bih na jednom mjestu odgovorila svima: za nabavu CD-a javite se Nori Mauriaucourt na mail: cielamparo at gmail.com ili pričekajte da se netko od distributera u HR odluči reagirati. Sudeći po mojim dosadašnjim iskustvima, prije ćete doći do CD-a ako pošaljete mail u Francusku.
|
srijeda, 22.03.2006.
Stigli
Sletili raspjevani francuzi . Oko podneva. Prizemljili na sklisko, kišovito hrvatsko tlo.
Uz vesele pozdrave i zagrljaje umotalo se i prvo pitanje:
«Ono si se u mailu šalila da sutra pjevamo u osam sati ujutro?»
Odnosilo se na najavljeno gostovanje sutra u DJH na HTV-u.
Rasprših im odmah balončić nade iznad glave i usput ih utješih da se moglo dogoditi i da trebaju doći na tonsku prije emisije - i to u šest sati!
Ljude je lako utješiti. Samo im daj usporedbu s mogućom težom verzijom scenarija. Primjer: dobiješ kaznu za prekoračeni parking (80 kn). Samo pomisli: ma, dobro je, mogao mi ga je odvesti pauk (400 kn). Primjer drugi: pada kiša, a ti moraš obavljati nešto po vani. Samo pomisli: ma, dobro je, mogla je i tuča/grad/led/orkanska bura/tornado/pijavica ili neka druga igra vremenska.
I tako ih u čas razveselih s poklonjenim satima spavanja. A nije da im ne treba. Noćas su spavali samo dva sata, prije toga skoro pa ništa odmora jer se turnejalo. U očima im je još sunce s neba iznad Tunisa. Stigli su samo na kratko doma u Provansalske ravni zagrliti mile i drage i odmah na avion za Lijepu Našu!
Odvezli smo se do hotela, pa na ručak. Lo Cor ne bi bio to što jest da se za ručak nisu zahvalili pjesmom. Zagrlilo iz šest grla. Prisutni u restoranu ostali su iznenađeni. Ugodno, sudeći po osmjesima.
Prije nego ćemo ih odvesti da prošetaju Zagrebom po welcoming kiši, upozorih ih da sa sobom trebaju nositi putovnice, jer znam da su mnogi naši inozemni gosti ostajali iznenađeni naglim, ničim izazvanim upitima o identifikaciji na sred cesata hrvatskih.
I očito urekoh.
Dio ekipe ukrcao se u jedan auto i krenuo, a nas četvero nismo prošli ni deset metara po nogostupu, hodajući od restorana prema drugom autu, kad ugledasmo kako se sa strane zaustavlja policijsko vozilo, dvojica službenika izlaze, presretnu nam put i zatraže identifikacijske dokumente!
Jedan je ostao trpiti s nama kišni oblak (fair enough s obzirom da nitko nije imao kišobran), dok je drugi u autu provjeravao njihove putovnice i naše o.i.
Nakon par minuta vratiše nam što nam pripada, zahvališe se i odoše.
Lijepo je znati da se netko toliko brine o našoj sigurnosti.
E, s obzirom da se ja sada moram brinuti o sigurnosti održanja obećanja da ću ih na vrijeme ujutro predati vrijednoj DJH ekipi, što znači : get up before dawn (ako ova kiša nastavi - ustajanje će uz moj niski tlak biti jaaako izazovan čin)...gibam u smiraj...
...iako..neki nedovršeni tekstovi strpljivo čekaju a, rekao bi dragi i veliki Ujević: «slatko je pisati uz romon dažda»...
mmmm....to vam je domaća zadaća: pročitati ponovno tu predivnu pjesmu.
|
četvrtak, 16.03.2006.
Dunjin dnevni boravak
Dunjini tulumi u njezinom stanu u Zagrebu uvijek su bili događaji koje se rado isčekivalo. Obilje domaćih delikatesa i napitaka koje bi taj dan brižno i s ljubavlju pripremile Dunja i njezina sestra, soba puna ljudi širokog osmijeha i...najčešće s nekim glazbenim pomagalom u ruci; gitara, udaraljke, šuškalice, frulice....ili samo spremne glasnice.
Nisam sigurna da bi se te njene večeri uopće mogle nazvati tulumima. To su u stvari bile male glazbene etno radionice. Šetalo se od ruskih balada, američkih rock klasika od prije par desetljeća, preko engleskih, škotskih i irskih do bosanskih, makedonskih i hrvatskih narodnih pjesama.
Ubrzo je Dunja shvatila da je njezin dnevni boravak postao pretijesan za sve one koji su sa žarom očekivali poziv za «druženje uz pjesmu», pa je uz pomoć Kornela i ekipe preselila svoj dnevni boravak u Mochvaru.
Tako nas je jučer ponovno dočekala «kućna» atmosfera u Mochvari.
Uz Dunju, atmosferu su glazbeno grijali i Afion, mlada grupa iz koje entuzijazam tako iskri da je opasnost od zapaljenja srca prisutnih uvijek velika!
Ehm...usput, potpisnica ovih redaka skoro je i napravila mali fire neoprezno pogurnuvši košaricu s hranom prema zapaljenim svijećama na stolu. Brzoplamteća papirnata salveta iz košarice nakratko je podsjetila na približavajuće Jurjevo i krijesove...ali, brzom intervencijom druge strane mozga (da, i to se ponekad dogodi!) iste iliti dotične čimbenice, vatrica je ugašena prije nego je itko išta skužio...
Dunja je sinoć i svako malo primala čestitke na nominaciji za Porin u kategoriji najboljeg etno albuma. U istoj kategoriji još su i Tamara
i Cinkuši .
By the way, sinoć ste mogli slušati Dunju, danas imate priliku čuti Tamaru u Aquariusu, a Cinkuše i još poneke etno snage hrvatske glazbene scene, na ovogodišnjoj Zlatnoj Koogli.
Nakon Tamare, a prije Zlatne Koogle, vidimo se u Aquariusu na Lo Cor de la Plana !
Do tada, ako ne stignem pisati i posjećivati vas – stay well, stay yourself!
;-)
Hvala Martinu Turšiću na fotkama!
|
- 15:22 -
do-da- (14) -
l -
:-)
srijeda, 08.03.2006.
neophodni kompromisi ili nedosljednost
Biste li vjerovali osobi koju na primjer, jedan dan vidite za pultom mesnice kako zdušno kupcima objašnjava što im treba za pečenje, juhu i sl., da bi se drugi dan pojavila u udruzi vegetarijanaca i držala predavanje o nenasilju nad životinjama?
Biste li vjerovali osobi za koju volimo reći da je poveznik između zemaljskih i nebeskih sfera, umjetniku dakle, da na primjer, u kratkom vremenskom i prostornom razdoblju, prisustvuje na dvije potpuno različite manifestacije, u jednom trenutku podržavajući ismijavanje tradicijske glazbe, u drugom je predstavljajući kao nešto sveto, šaljući dvije poruke od kojih jedna pobija drugu?
Biste li s istom pažnjom i osjećajima slušali pjesme benda koji je nekada iznosio anarhističke stavove, a sada su, zbog financijske dobiti dozvolili da se njihova glazba koristi u svrhu promocije svega onoga protiv čega su se nekada borili svojim glazbenim stvaralaštvom.
Govori li takva situacija o podvojenosti osobe, izgubljenosti, nedosljednosti ili samo o modernom marketinškom pristupu umjetnosti u stilu «zgrabi lovu i slavu dok te netko nije pretekao». Umjetnost? Da, ali u smislu umijeća podsticanja niskih strasti.
Vrlo je tanka ta linija doživljaja smisla i punine riječi «umjetnost». Umjetno (neprirodno, prijetvorno) ili umijeće (vještina, sposobnost).
Ovisi o subjektu, objektu, mjestu i vremenu.
Ponajviše ovisi o namjeri.
Kompromisi su ponekad neizbježni, ali jedino što ih možda opravdava je (dobra) namjera, kada umjetnik, bez obzira u kojoj se situaciji nalazio, uvijek poručuje isto - ono što mu srce nalaže.
U spomenutim slučajevima, već naglasih, ista osoba odaslala je dvije potpuno oprečne poruke, dakle dvije namjere suprotnih ciljeva.
Može li bilo tko, u isto vrijeme putovati prema dva suprotna cilja, služeći se jednim tijelom, jednim srcem, jednim sredstvom putovanja?
|
- 20:40 -
do-da- (14) -
l -
:-)
utorak, 07.03.2006.
takatakatak!
Stalna (i pouzdana) na tom svijetu
samo mijena jest.
|
copy-paste postova izbrisanih zbog pada blog.hr-a
petak, 03.03.2006.
musicolicious
Vraćamo se ljepšim temama.
S obzirom da iznenađenje od prije par dana više nije iznenađenje jer smo sve riješili mailom, možemo dalje. Ove nedjelje online poslušajte radio show popularnog BBC world music radio voditelja Andy Kershawa , jer će ovaj put govoriti upravo o glazbenom stvaralaštvu koje izranja u Marseillu. Između ostalog, naravno čut ćete i o radu Lo Cor de la Plana .
Nek vam to bude lagani uvod u 25.03. ;-)
Enjoy!
- 23:51 - Slušam. Čitam, to jest. (1) - Ne klikaj ovdje - nepotreban link - :-)
# o da...Francuzi su postali jako daroviti u muzickom svijetu u zadnje vrijeme...ja sam na nos pala kad sam prvi put cula Dimitrija from Paris...covjek je genije...kasnije smo istrazivali francusku muzicku scenu da bi se sada u centru glavnog grada moje drzave u naprometnijoj prodavnici brze hrane slusala npr. iskljucivo francuska muzika tv stanica sa iskljucivo francuskim bendovima...imaju izvanrednu muzicku scenu u ovom trenutku....kisssss (pomisli i otipka reginaelena dne 04.03.2006. u 18:53)
četvrtak, 02.03.2006.
There is no business like oil business
Čija je krivica što imaš malo brdo nenaplaćenih poslova?
Tvoja, naravno. Provjeri naručitelja, traži plaćanje unaprijed.
Čija je krivica ako u dućanu kupiš proizvod kojemu je izišao rok trajanja?
Tvoja, naravno. Čitaj deklaracije i datume prije nego nešto kupiš.
Čija je krivica ako imaš 3000 kn (možda i više kad ovlašteni Opel servis izračuna sate rada) štete na autu zbog nekvalitetnog, (vodom) razrijeđenog goriva?
Tvoja, naravno. Tankaj u... Sloveniji?
Sve je stvar izbora.
Deklaracije uvijek čitam, taj dio sam davno savladala (ne zbog roka trajanja, nego zbog sastava proizvoda). Provjeriti naručitelja? Pa, možeš, ali ti to ništa ne garantira. Danas su mentalni poremećaji nagli. Uzroku tepamo nazivom «stres». Dodatno u ovoj zemlji postoji i «vicious circle nepoštivanja riječi». Poslove naplaćivati unaprijed? Ha ha (škakljanje nije potrebno).
A ovaj posljednji dio? E, pa prvo mi je prijateljica morala dići kredit (šteta na njenom autu bila je puno veća) da plati štetu na svom autu nastalu upotrebom lošeg goriva na hrvatskim benzinskim crpkama. Sada se to dogodilo i meni.
Zašto ovo pišem?
Ne da bih iskalila gnjev koji se u meni nakupio, da bi lamentirala o stanju u zemlji u kojoj živim (opet posljedica vlastitih izbora i prioriteta), nego da bih vas upozorila. Kako i na koji način bi relevatni ljudi u ovoj zemlji to trebali riješiti, ne znam. Da li redovitim, dnevnim slanjem inspektora na teren i trenutnim zatvaranjem postaja koje lažiraju? Ponavljam, ne znam! I nisam ta koja se treba o tome brinuti, ali se trebamo svatko ponaosob brinuti o vlastitoj koži.
Nebitno je ime crpke na kojoj sam posljednji put tankala gorivo. Možda i nije zbog te posljednje, nego zbog nekoliko njih u određenom razdoblju. Nevažno. Važno je samo to kako se to uopće može dogoditi.
Da se svi možemo osloniti na etiku i moral, zakoni ne bi trebali niti postojati.
Da svi razumijemo da je novac samo jedan od oblika energije neophodnih za kvalitetan život, laži i prijevare se ne bi ni događale. Da svi razumijemo zakon uzroka i posljedice, čovjek odgovoran za štetu učinjenu drugome ne bi se usudio to napraviti, jer bi znao da automatski to sam sebi čini.
Ali...najveće štete događaju se iz neznanja.
- 19:06 - Slušam. Čitam, to jest. (6) - Ne klikaj ovdje - nepotreban link - :-)
# uf,uf...evo pusa za laku noć:-*) i zagrljaj:-*) (pomisli i otipka safiris dne 02.03.2006. u 20:58)
# Hm, necu vise nikad tankat u Rvackoj. (pomisli i otipka xiola bleu dne 02.03.2006. u 21:25)
# Ajoj, evo saljem veliki virtualni zagrljaj, koji nista nece popravit situaciju, ali eto... (pomisli i otipka big vern dne 02.03.2006. u 22:45)
# a šta ćeš... mnogo toga ne valja u ovoj državi, a benzin je nekaj oko čega se vode ratovi pa ono....Da im je cijena razrijeđena kak i gorivo možda nebi svaki dan išao tramvajem na faks... (pomisli i otipka run'N'gun dne 02.03.2006. u 23:45)
# Run, što se tiče cijene, nemam problema s tim da je visoka: više vožnje autom onečišćuje zrak - apsolutno sam za to da se u centar grada ide javnim prijevoznim sredstvom. No, problem je što u biti ne znaš što kupuješ. Ispada da plaćaš da ti netko uništi auto, dakle stvaraš si dodatnu štetu. (pomisli i otipka oceana dne 03.03.2006. u 13:10)
# Odnosno zato što rijetki razmišljaju dugoročno. (pomisli i otipka naturaliter dne 03.03.2006. u 23:08)
srijeda, 01.03.2006.
filmmm preporuka
"La Nina Santa" Lucrecie Martel i "Broken Flowers" Jim Jarmuscha, tako se čudnovato i lijepo nadovezuju jedan na drugoga. Propitivanje obiteljskih vrijednosti i veza, tradicijskog odgoja, prijateljstava...i još mnogo više toga.
Posebno vrijedno pažnje je dodatak na prvospomenutom DVD-u: razgovor s Lucreciom Martel.
Update: glazbena preporuka: tisuću članova japanskog zbora pjeva "U boj, u boj" iz opere "Nikola Šubić Zrinski" Ivana pl. Zajca.
http://www.hr/darko/etf/uboj.html
Zakon!!!
:-))) vrtim ih već ne znam koji put!
Update II: čini se nevezan na temu posta, ali oni koji me znaju shvatit će da je itekako vezan: UKIDAJU SE VIZE ZA UK!!! Yay!!!!!
- 01:37 - Slušam. Čitam, to jest. (7) - Ne klikaj ovdje - nepotreban link - :-)
# thanx na preporuci...cvijeće odgledah, znači slijedi lucrecia... uživaj u danu... (pomisli i otipka indian woman dne 01.03.2006. u 08:42)
# E to volim, filmske ili knjiske preporuke, budem to potrazila. (pomisli i otipka big vern dne 01.03.2006. u 16:25)
# I da,sad smo obje zelene, hihihi :) (ovo nije spam komentar,nemoj me prijaviti urednistvo, molim te) (pomisli i otipka big vern dne 01.03.2006. u 16:26)
# spemerice, nemoj da počnem s preporukama za knjige...;-) (pomisli i otipka oceana dne 01.03.2006. u 16:29)
# Nemoj zezat! napokon su ukinuli glupe vize za UK!? Ajde sad planiraj na jedno kafendisanje sa Xiolom i sa mnom, ajde ajde, nema izvlacenja ;) (pomisli i otipka big vern dne 01.03.2006. u 17:32)
# raduje me tvoja radost:)pusa i zagrljaj:-*) (pomisli i otipka safiris dne 01.03.2006. u 19:58)
# slomljene cjetice sam odgledala. potpuno u mom stilu. mozda je Me, you and Everyone we know nesto za tebe. (pomisli i otipka lanterna dne 02.03.2006. u 00:20)
četvrtak, 23.02.2006.
brrum brrummm
Osim jedne igrice vozanja aviona na Atariju, tamo u drugoj polovici osamdesetih, nikad me nisu privlačile igrice na kompjuteru, ali otkrih ovu nedavno i brrrrum...bike ride....
www.freeonlinegames.com/play/3095.html
...odlično za izmigoljiti iz trenutnih problema, opustiti mozak i nakon petnaestak minuta svježija se vratiti u "kreativnu i izazovnu" stvarnost ;-)!
- 13:07 - Slušam. Čitam, to jest. (17) - Ne klikaj ovdje - nepotreban link - :-)
# vjetrovi me na trenutak donesoše k tebi :) (pomisli i otipka vivias dne 23.02.2006. u 17:04)
# morat cu probati! ja se opustam citanjem blogova- ipak mi to izgleda bolje kad neko prode kraj mog stola, nego da se igram :) (pomisli i otipka Jaca dne 23.02.2006. u 17:04)
# :):):) volim se igrati:):):) (pomisli i otipka safiris dne 23.02.2006. u 20:39)
# u ja sam se nekad davno ubijala u sokobanu, to mi je bilo idealno za pustit mozak na pašu... (pomisli i otipka indian woman dne 23.02.2006. u 21:03)
# hm, vratio mi se mail, jel' sigurno dobra adresa? one nule su mi nekako sumnjive... (pomisli i otipka indian woman dne 23.02.2006. u 21:08)
# indian - nisu nule neko malo slovo "o" njih 5 komada ;-) (pomisli i otipka oceana dne 23.02.2006. u 21:35)
# 4 komada! dakle oceana1oooo at yahoo.com (pomisli i otipka oceana dne 23.02.2006. u 21:36)
# Dobio sam mail.Hvala.Još se mejlamo. (pomisli i otipka darkwolf dne 23.02.2006. u 22:16)
# kak 5, sad piše 4 puta o ;)) (pomisli i otipka laprdava dne 24.02.2006. u 22:14)
# kak sam ja vidjela 5 kad piše 4, izdaje li me vid ili mi glava nije u najboljem redu? ;DD (pomisli i otipka laprdava dne 24.02.2006. u 22:16)
# aha, pomiješali su mi se komentari, već sam mislila da sam totalno skrenula ;DD (pomisli i otipka laprdava dne 24.02.2006. u 22:17)
# LOL Laprdava ;-)))))) (pomisli i otipka oceana dne 25.02.2006. u 12:24)
# pa poslala sam mail na oceana10000@yahoo.com ili nisam na točnu adresu? (pomisli i otipka cranberrie dne 25.02.2006. u 12:44)
# cran - i opet: nisu nule nego mala slova "o"! (pomisli i otipka oceana dne 25.02.2006. u 13:34)
# valja probati... (pomisli i otipka naturaliter dne 25.02.2006. u 14:26)
# brum brum:=) (pomisli i otipka satie dne 27.02.2006. u 21:13)
# zg mi malo daleko... no nešto naslućujem 'ko se krije iza oceane :-)) (pomisli i otipka Knjiški moljac dne 28.02.2006. u 12:09)
utorak, 21.02.2006.
pišem i brišem
Zadala sam si da ću završiti barem jedno piskaranje (tako ja od milja zovem svoja potencijalna literarna djela) do kraja veljače, ali ostatak svijeta nema obzira za moja tip-tip-tapa-tip nadahnuća, pa niš' od toga. Zalijevam kad stignem. S obzirom da nije prioritet, par se takvih piskotvorina i sasušilo. Nevermind. Služilo je svrsi dok je trebalo (znate ono o ventilima...pffsssssss). Ipak, izletjela je večeras jedna pričica "Poglavica Tika-Taka" (za djecu i one koji se takvima osjećaju) na listovima ...
U strci sam, ali mislim i na vas koje rado čitam i koji ste mi na listi fav. pa vam pripremam jedno 'đenje i to glazbeno :- ). Da bi primili darak trebate 25.03. biti u Zg. O detaljima ćemo preko mail-a.
Dakle, dolje navedeni, ako želite iznenađenje, posaljite mail potvrde na oceana1oooo at yahoo.com pa ću vam objasniti osnovno.(nekima sam izmijenila nickove (Toco 1980, Laprdava, Cranberrie, Oboje 69 itd., al' prepoznat ćete se u lijevom box-u ;-):
Aikidofil, Apstinentica, Armin, Borac Prav(n)i, Brbljavica, Brusnica, Bugenvilija, Creativa, Darkwolf, Ddadd, Gawrun, Helix, iz Australije, iz Emirata, Knjiški moljac, mitologija blog, Motorom po Africi, Noeli, Oshun, Ovisna o Suncu, Pisac u usponu, Plejadablue, Porto, Ratnik svjetlosti, Riba - nije za maloljetne, Rocksandrolls, Run'n'gun, Safiris, Sretno Dijete, Sunchi iz Curacao-a, Svijetli i u mraku, Svilene Šume, Ursus Ursue, Viviana Vivias, Vrtlarica Sretna, Xiola izmedju Londona i NYC, Yoga girl, Život na lanterni
Naravno, da neću sada reći o čemu je riječ! Pa, kakvo bi to onda iznenađenje bilo?!
Da vas vidim koliko ste avanturistički raspoloženi!
:-)
WARNING:Ribafish, s obzirom da već pretpostavljaš o čemu se radi, a obično bi i na lakat progovorio - upozoravam te: da nisi pisnuo, pa makar te mučili i spamali!
- 23:13 - Slušam. Čitam, to jest. (8) - Ne klikaj ovdje - nepotreban link - :-)
# a što bi konkretno značio mail potvrde?? a 25.3 je predaleko da bi išta znao pa mi je suludo potvrđivat kad ni sam ne znam hoću li bit u mogućnosti... ?? avantuistički raspoloženi?? glazbeno iznenađenje? dovodiš stonse u zg? :)) (pomisli i otipka run'N'gun dne 22.02.2006. u 11:44)
# run'n'gun, opusti se čovječe! volim kamenje (ono pravo ;-)) al' nisam tip od takvih senzacija. Glazba je u pitanju, a što konkretno - objasnila bih ti u mailu. Btw - mail potvrde bi značio da si u zg 25. 03. i da želiš iznenađenje. Nemojte raditi big deal od ovo posta, kombinirati senzacionalističke scenarije u glavi itd ;-) - samo sam vas, s obzirom da imam priliku, htjela malo iznenaditi i darovati. As simple as that. (pomisli i otipka oceana dne 22.02.2006. u 12:05)
# možda sam pretjerala upotrebom riječi "avanturistički", pa si dobio krivu ideju. Iako riječ "avant" ima svoje mjesto u cijeloj ideji ;-) (pomisli i otipka oceana dne 22.02.2006. u 12:07)
# volim iznenadjenja i prva bih bila u zg samo da mogu :) tnx anyway :) (pomisli i otipka yogica dne 22.02.2006. u 17:43)
# Evo ja sam poslao E-mail potvrdu na adresu oceana1oooo@yahoo.com , a ako nisi primila E-mail znači da si netočno napisala svoj mail pa se onda ti javi na moj (kojeg imaš na mom blogu i ne možeš pogriješiti)! (pomisli i otipka darkwolf dne 22.02.2006. u 21:33)
# E ovo stvarno nije fora, necu se igrati, ja nemrem doci. Nije fer. I smrc. (pomisli i otipka big vern dne 22.02.2006. u 22:50)
# Ne mogu ni ja, tjah, iako nesto si sad mislim da bih mogla doci kad je mami rodjendan da testiram onaj Wizz Air, ali to je 3 dana kasnije. Hm. (pomisli i otipka xiola bleu dne 23.02.2006. u 15:39)
# oboooožaaavam iznenađenja- sad neću moć spavat :)))) (pomisli i otipka cranberrie dne 24.02.2006. u 21:00)
|
|
|