Sletili raspjevani francuzi . Oko podneva. Prizemljili na sklisko, kišovito hrvatsko tlo.
Uz vesele pozdrave i zagrljaje umotalo se i prvo pitanje:
«Ono si se u mailu šalila da sutra pjevamo u osam sati ujutro?»
Odnosilo se na najavljeno gostovanje sutra u DJH na HTV-u.
Rasprših im odmah balončić nade iznad glave i usput ih utješih da se moglo dogoditi i da trebaju doći na tonsku prije emisije - i to u šest sati!
Ljude je lako utješiti. Samo im daj usporedbu s mogućom težom verzijom scenarija. Primjer: dobiješ kaznu za prekoračeni parking (80 kn). Samo pomisli: ma, dobro je, mogao mi ga je odvesti pauk (400 kn). Primjer drugi: pada kiša, a ti moraš obavljati nešto po vani. Samo pomisli: ma, dobro je, mogla je i tuča/grad/led/orkanska bura/tornado/pijavica ili neka druga igra vremenska.
I tako ih u čas razveselih s poklonjenim satima spavanja. A nije da im ne treba. Noćas su spavali samo dva sata, prije toga skoro pa ništa odmora jer se turnejalo. U očima im je još sunce s neba iznad Tunisa. Stigli su samo na kratko doma u Provansalske ravni zagrliti mile i drage i odmah na avion za Lijepu Našu!
Odvezli smo se do hotela, pa na ručak. Lo Cor ne bi bio to što jest da se za ručak nisu zahvalili pjesmom. Zagrlilo iz šest grla. Prisutni u restoranu ostali su iznenađeni. Ugodno, sudeći po osmjesima.
Prije nego ćemo ih odvesti da prošetaju Zagrebom po welcoming kiši, upozorih ih da sa sobom trebaju nositi putovnice, jer znam da su mnogi naši inozemni gosti ostajali iznenađeni naglim, ničim izazvanim upitima o identifikaciji na sred cesata hrvatskih.
I očito urekoh.
Dio ekipe ukrcao se u jedan auto i krenuo, a nas četvero nismo prošli ni deset metara po nogostupu, hodajući od restorana prema drugom autu, kad ugledasmo kako se sa strane zaustavlja policijsko vozilo, dvojica službenika izlaze, presretnu nam put i zatraže identifikacijske dokumente!
Jedan je ostao trpiti s nama kišni oblak (fair enough s obzirom da nitko nije imao kišobran), dok je drugi u autu provjeravao njihove putovnice i naše o.i.
Nakon par minuta vratiše nam što nam pripada, zahvališe se i odoše.
Lijepo je znati da se netko toliko brine o našoj sigurnosti.
E, s obzirom da se ja sada moram brinuti o sigurnosti održanja obećanja da ću ih na vrijeme ujutro predati vrijednoj DJH ekipi, što znači : get up before dawn (ako ova kiša nastavi - ustajanje će uz moj niski tlak biti jaaako izazovan čin)...gibam u smiraj...
...iako..neki nedovršeni tekstovi strpljivo čekaju a, rekao bi dragi i veliki Ujević: «slatko je pisati uz romon dažda»...
mmmm....to vam je domaća zadaća: pročitati ponovno tu predivnu pjesmu.
Post je objavljen 22.03.2006. u 23:20 sati.