Obiteljska kuća, naprijed i nazad https://blog.dnevnik.hr/obsijana

srijeda, 29.08.2007.

U subotu počinje parketiranje

No nastavimo sa prošlim događajima. Nakon što su stigle grijače ploče trebalo ih je pripremiti za stavljanjem u strop. Priprema se sastoji od postavljanja aluminijske folije preko cijele površine, te stavljanja neke toplinske izolacije iznad te folije. Nakon što se postave ploče u strop, folija i toplinska izolacija biti će iznad ploča i imati će ulogu odbijanja dijela energije nazad u grijani prostor, odnosno spriječiti nepotrebno grijanje gornje ploče. Mi smo koristili vulgaris najjeftiniju kuhinjsku foliju koju smo mogli naći, nešto tipa mercator ili plodine marka. Grijače ploče su širine oko 47 cm, a folija je širine 30 cm, tako da smo preko svih ploča morali staviti dva reda folije. Za toplinsku izolaciju koristili smo najjeftiniji 1 cm debeo stiropor koji smo našli na tržištu. Zapravo da smo i htjeli staviti više nismo niti mogli jer zapravo smo biti ograničeni sa ukupno 3 cm prostora za grijaču ploču i stiropor. No, frend koji je isto postavio grijače ploče na jednom dijelu gdje ima prilično izolacije rekao je da se osjeti jače isijavanje energije u odnosu na prostor iznad kojeg ima manje toplinske izolacije. Pa sada, tko voli neka izvoli. Inače, ploča je bilo stotinjak, ali ništa što uhodani tim od dvije, tri osobe nije mogao odradii u dan, dva vremena.

Same ploče postavljaju se među letve i privremeno se učvršćuju sa onim pripremljenim limićima hiper brzo, tako da je daj dio posla bio izuzetno brz. Sljedeći veći dio posla na redu bilo je postavljanje strujnih kabela i povezivanje grijačih ploča na pripremljenu strujnu infrastrukturu sa termostatima. Sam posao je uključivao odlučivanje mjesta za stopno strujno-razvodno mjesto, bušenje letvi kroz koje smo provukli po jedan strujni kabel za svaki od grijača do zajedničkog mjesta, te naravno povezivanje svih tih kabela. Nakon što smo spojili jednu prostoriju slijedilo je privremeno spajanje kabela na napon (tada još nismo ugradili termostate), provjera napona na svakoj od ploča, te puštanje da rade neko vrijeme. Nakon ručnog testiranja svakog od grijača i njegove povišene temperature, otspojili smo napon i nastavili sa radom. Samu instaliranu snagu smo mjerili samo u jednoj prostoriji.

Po završetku povezivanja grijačih ploča sa strujnom instalacijom slijedilo je zatvaranje stropa sa knauf pločama. Posao postavljanja knauf ploča nakon nekog vremena prilično se uhodao, tako da smo postavljali cca. 25-30 m2 dnevno. Za potrebe pripreme knauf ploče na željene dimenzije poslužila je velika aluminijska livela, metar, olovka i stari kuhinjski nožić. Označiš širinu na jednoj i drugoj strani, postaviš livelu i zarežeš sa nožićem po gips-kartonskoj ploči. Okreneš ploču i to isto napraviš na drugoj strani, te ju prilično lagano odvojiš na dva dijela. Ako treba skratiti i dužinu to isto ponoviš i po dužini te dobiješ ploču traženih dimenzija.

Za približavanje ploče stropu služila nam je sirova snaga dvojce near dvometraša uz pomoć pomoćne T letve kojom bi se pridržala ploča. Samo povezivanje gips-kartonskih ploča sa drvenom konstrukcijom odradili smo sa 3.5 cm knauf vidama za tu namjenu, a za potrebe lakšeg rada nabavili smo si najjeftinije aukumulatorske bušilice u Pevecu. U svakoj kutiji knauf vida dolazi dodatak za bušilice kojom se najjednostavnije zavidavaju vide. Točnih je dimenzija i potrebne tvrdoće materijala. Same linije gdje se nalaze letve ispod knauf ploča označavali smo sa špagom koju smo provukli preko krede, te ju napetu pritegli kako bi ostavila trag na ploči i tako bi znali gdje trebamo bušiti vide. Jedino je bilo bitno da se prije označe početci letvi nosive konstrukcije na zidu, opet sa kredom, kako bi znali gdje su.

(nastavak drugom prilikom)

29.08.2007. u 22:29 • 2 Komentara • Print • # • ^

nedjelja, 26.08.2007.

Parket stigao

Parket

Eto tjedan dana prije parket je djelovao nekako daleko i neodređeno, a od jučer je tu i drugi ponedjeljak počinje postavljanje. Da smo znali kada će doći, već bi parketar počeo sa poslom, no nema frke. Splet okolnosti je bio da smo dogovorili sa distributerima vrata da ih ipak naručimo (premda tada još nismo uopće znali kada će parket stići), a kada stignu da stavimo ona vrata koja se mogu staviti. Tako su oni došli u subotu izmjeriti dimenzije otvora i definirati neke nijanse tipa gdje idu vrata sa staklom, kada ono parketi tu i realno bi trebalo biti sve spremno za postavljanje cjelokupne unutarne stolarije. Sutra planiramo definitivno odlučiti boju i model vrata, te narudžba može krenuti.

26.08.2007. u 19:43 • 5 Komentara • Print • # • ^

četvrtak, 23.08.2007.

Komentari

Parket stiže vjerojatno u petak ! Splet okolnosti, zivkanja, dobra volja i prva liga. Transport 2 palete parketa (2020 kg) od Gorice do Pule doći će nas 700 kn, što je odlična cijena.

No nastavimo sa pričom oko izrade konstrukcije. Za one kojima je opis pomoćnog alata ipak malo previše apstraktan mogu ga vidjeti na uvodnoj slici. Nevjerojatno jednostavna pomoć, a ubrzala je rad sa prilično preciznim postavljanjem konstrukcije do nemjerljivih razmjera. Tako da smo odradili posla daleko više nego što smo planirali odnosno očekivali u razdoblju za koji sam čuvao godišnji odmor. Ekipa je bila prilično uhodana. Dvoje bi postavili kostrukciju, jedan bi bušio letvu, drugi gredicu, a treći bi potom stavljao udarne tiple i sve se odvijalo paralelno na dvije priručno napravljene klupice, tako da smo defakto gotovo plesali po njima. Naravno to baš bio mačji kašalj, ipak trebaš satima savijenog vrata nešto raditi iznad glave, poput bušiti strop sa štemalicom/bušilicom, prašine do koljena. Uglavnom toliko prašine da sam na kraju pukao i ošišao kosu (za one koji me znaju).

Zanimljivo je da sam koncept slaganja konstrukcije nije previše odudarao od potreba za nošenjem grijačih ploča. Naime, kada se postavljaju ploče postoji nekakva ideja ravnomjernog raspoređivanja ploča, a ovaj princip je to omogućavao. Također potreba za brojem ploča s obzirom na namjenu prostorije i snagu koju moraju podržavati, te mogući prostori za smještaj istih dobro su se poklapali. Jedino je u manjim prostorima sa većom snagom, poput wc-a i kupatila, bilo potrebno pažljivije paziti jer je prostor ipak bio manji.

Po završetku izrade konstrukcije došao je red za privremene držače grijačih ploča. Za to smo kupili jedan lim koji smo odrezali na manje pravokutnike, a koje bi začavlali sastrane u letvu te nakon što bi ugurali grijače ploče među letve, te limiće bi presavili i oni bi držali grijače ploče do postavljanja knauf ploča. Ono što smo zamjetili da nije dobro upotrijebiti premekani lim, tako da smo kasnije nabavili nešto tvrđi i onda miksali po konstrukciji. Ti limići imaju ulogu držača ploča dok se postavlja strujna instalacija i povezuje sa pločama. Kada ih zatvorite knaf pločama, nemaju neku posebnu ulogu. Same grijače ploče nisu nešto teške, recimo da se dvije najveće od 2.7 m mogu bez problema nositi po stepenicama uz nešto egzibicije. Više te je nekako strah da ih ne polomiš, premda nisu one previše krute.

Therma-ray ploče

Najveća nauka oko ove tehnike grijanja je pravilno planiranje instalirane snage bez neke velike znanosti. Sve se vrti oko jedne premise. Što je veće snaga, veću će količinu energije emitirati, brže dovesti prostor do željene temperature, odnosno lakše će održavati dosegnutu temperaturu. Brži dolazak do željene temperature je interesantan kod prostora sa pravilnom ali kraćom upotrebom poput sanitarnih prostora, a lakše održavanje temperature je potrebno kod prostora sa dužom upotrebom, te posljedično većim vanjskim utjecajima na istu poput dnevnog boravka. Nešto između bile bi sobe sa svojim potrebama za održavanjem nešto niže temperature.

Tako smo mi došli do nekakvih brojki. U dnevni boravak, kuhinju i sanitarije ugraditi ćemo 120 W po m2, a u sobe 80 W po m2 grijane površine. Dodatno smo ugradili u predsoblje 50 W po m2, čija uloga je prvenstveno spriječiti preveliki pad temperature u tom prostoru. Točno na vrijeme prije početka radova oko stropa stigle su Therma-ray ploče. Zanimljivo je da je prijevoznik nerazumljivo zapisao broj mobitela i da vozač nije bio uporan, lako se moglo dogoditi da su ih vratili nazad u Zagreb, jer mu je centrala nakon ponovljenog poziva rekla da se vrati. No srećom sve se dobro završilo.

(nastavak drugom prilikom)

Za vjerne pratioce bloga, keramika je gotova i zadovoljni smo kako je sve ispalo. Također danas smo završili na jednom katu sve moguće utičnice, prekidače, plafonjere, a ima toga.

P.S. Sva sreća da Firefox ima 'recently closed tabs' feature, jer bi ste skoro ostali bez posta, a teško da bi imao volje ponavljati se po n-ti put.

23.08.2007. u 13:01 • 3 Komentara • Print • # • ^

srijeda, 15.08.2007.

Vrijeme je da se krene 4 ...

Kupatilo

Prvu odluku koju se treba donijeti kod postavljanja gips-kartonskih ploča je konstrukcija koja će nositi ploče. Dok za zatvaranje zida postoji i opcija bez konstrukcije (naravno radi se o situaciji primjene gips-kartonskih ploča umjesto završne unutarnje žbuke), kod stropova su uvijek prisutni nekakvi držači ploča. Tehnika visečeg stropa nije niti razmatrana pošto se ona koristi kod osobito visokih prostora ili recimo mansarda, tako da nam je ostala samo konstrukcija od aluminijskih (možda su čelični) profila, te od drvenih letvi. Rad sa drvenim letvama nije nam bio stran , a činjenica da je cijena takve konstrukcije 2 i pol puta jeftinija sigurno je utjecala na konačno opredjeljenje za istom.

Nekakve velike dileme bile su oko optimalnog postavljanja konstrukcije, jer ona direktno određuje smještaj gips-kartonskih ploča, a uvjeti koji su utjecali na konstrukciju bile su dimenzije gips-kartonskih ploča, smještaj svjetla na sredini prostora, te težnja za što optimalnijim iskorištavanje ploča. Inaće postoji dva moguća načina polaganja ploča preko konstrukcije, okomito i vodoravno u odnosu na pružanje konstrukcije. Za one koji ne znaju, standardna širina ploča je 125 cm, a dužina ima raznih. Od 200, 250, 260, 275, čak i 300 cm. Već sam pisao kako smo se incijalno odlučili za ploče dužine 300 cm, no spletom okolnosti na kraju smo dominantno koristili ploče dužine 275 cm. Iskreno sada kada smo gotovi sa poslom, a gletanje i farbanje su gotovi, možda bih čak preporučio korištenje što kraćih ploča. Naime daleko lakše se radi sa kraćim pločama, pridržava blizu stropa, a osobito lakše prenosi iz prizmelja do recimo drugog kata. Kako gleteri naplaćuju gletanje knauf ploča prema površini koju ploče zatvaraju, a ne po dužini spojeva koje moraju riješiti, cijena daljnje obrade ne mora biti presudna u odluci. Recimo eventualno potencijalno pucanje kontakata između dvije ploče može biti argument za korištenjem što većih ploča, no takav propust je nedopustiv i predstavlja kranji fuš u izvedbi.

Grijače ploče su recimo širine 45.5 cm, a mi smo se odlučili stvarati prostore od 47 cm za smještaj istih među konstrukcijom. Rezultat je bio da smo mogli ispod jedna gips-kartonske ploče smjestiti dva grijača i još nam je ostalo na sredini prostor za potencijalni dovod struje te smještaj plafonjera. U praksi je to značilo da smo obično prvo postavili konstrukciju za ploču na centru prostorije, te potom popunjavali prostor lijevo i desno od nje uz pomak naprijed ili nazad kako ne bi dobili poprečne spojeve od jednog do drugog zida. Za sam rad napravili smo si pomoćni alat koji je prilično ubrzao točno postavljanje konstrukcije. Naime na jednoj štafli (letva dimenzije 5*8) dužine oko 130 cm sa jedne i druge strane smo napravili utor u obliku slova L. Utori su bili podešeni tako da je razmak između sredina ubačenih letvi bio točno 125 cm. Postavili bi ju na sredinu prostora pola metra od jednog zida, učvrstili za strop pritiskanjem jedne letve nešto duže od visine stropa minus 5 cm za debljinu štafle. Isto bi napravili sa drugom štaflom ovaj put na drugoj strani zida. Ubacili u utore letve svaku na svojoj strani. Izbušili rupe za tiple blizu štafli i povezali sa udarnim tiplama (i vidama). Pogledali širinu letvi na sredini, prvenstveno zbog iskrivljenosti letvi, te ako su na dobrom razmaku, nastavili smo sa učvršćivanjem letve za svaku gredicu. Letvu smo prvo probušili sa bušilicom i nastavkom za drvo, potom bi slijedila malo jača bušilica/štemalica koja je bušila rupe u grdicama, te su se čekićem lupale udarne tiple. Kada bi bile gotove vanjske letve konstrukcije predviđene za držanje jedne gips-kartonske ploče, krenuli bi sa novim pomočnim štaflama.

Ovaj put su štafle bile podešene za postavljanje konstruktivne letve na razmak od 47 cm. Znači kraća prilagođena štafla čiji utori su bili podešeni da su razmaci između ubačenih letvi bili točno 47 cm. Prvo bi postavili letvu na jednoj strani, potom na drugoj i na kraju bi dobili slobodni prostor u sredini od oko 10-tak centimetara. Ukupno četri letve za nosivu konstrukciju centralne gips-kartonske ploče, a najveći razmak među njima bio bi 47 cm. Inače jedna letva 5*3 cm dužine 4 metra košta 10 kn, 1 m2 gips-kartonske ploče košta oko 15 km/m2, a 1000 knauf vida dužine 35 mm za povezivanje ploče i letve oko 50 kn - 70 kn (više se ne sječam točno). Za one koji ne znaju, klasični osni razmak među gredicama je 50 cm, što znači da na svaki 50 cm letve ide jedna udarna tipla (mislim cijene oko 2 kn/kom). Sada ako netko ima volje može izračunati cijenu materijala po m2 ove tehnike postavljanja gips-kartonskih ploča na strop. Naravno podešenih za Therma-ray grijače. Sada više nemam volje.

(nastavak drugom prilikom)

15.08.2007. u 13:15 • 2 Komentara • Print • # • ^

utorak, 14.08.2007.

Vrijeme je da se krene 3 ...

Terasa

Neke prednosti Therma-ray ploča koje su nas pridobile su sljedeće. Definitivno nije neka nauka spojiti grijaču ploču na struju i to može napraviti svatko sa malo znanja o elektroinstalacijama. Nema potrebe za plinskim instalacijama koje su ipak prilično opasno osjetljive na nestručnost, a kako vidim postoji prava mala nauka oko spajanja podnog grijanja i raznoraznih proračuna. Apsolutno nešto što ne bi mogao napraviti netko bez većeg iskustva u istom. Koncepte sa radijatorima nismo niti uzimali u obzir osobito što je zahtjevalo daleko ranije planiranje grijanja i opet ljude sa iskustvom. Naravno iskustvo je potrebno kako bi se postigao neki optimum.

Iskreno incijalni princip grijanja u razgovoru sa arhitekticom nije predviđao ništa više od termo peći. Kako nas je takva nerazriješena situacija prilično kopkala ove grijače ploče došle su kao naručene. Ne zauzimaju mjesto poput nekih principa grijanja. Mogu se smjestiti u strop, a postoji varijanta i za pod, odnosno smještaj u glazuru. Moram priznati je centralno podno grijanje nekako u modi, prema silnim incijalnim pitanjima prijatelja koja su se pojavljivala u ranoj fazi gradnje, no nas je odvratilo zbog dvije stvari. Prva je nekakva nemogućnost postavljanja ispod drvenog poda, a mi ipak imamo sa jedne strane prilično tradicionalne poglede. Drugi razlog je prema nekim mišljenjima prevelika tromost podnog grijanja. Ja nisam, da sam znao, bio nikada u prostoru koji je bio grijan tom tehnikom, no poznanik voditelja gradilišta ima prilično neugodna iskustva sa implementiranjem istog na području Pule. Naime poznanik je dugo vremena živio i radio u Švedskoj, te je naravno po povratku u svoj novi životni prostor, implementirao isti princip koji je imao i daleko hladnijem kraju. Rezultat je po njemu bio krajnje nesnosan. U Puli su prilično blaže zime, sa ipak prisutnim značajnim oscilacijama u dnevnim i noćnim razdobljima, koje po njemu nikako ne pružaju dobru okolinu za tromost podnog grijanja. Nakon cijele priče jedina opcija bilo je postavljanje u strop i početak silnih rasprava o kolanju zraka i kretanju 'topline'.

Treći razlog koji nam se odmah svidio je mogućnost individualnog postavljanja temperature prostorija preko samostalnih termostata. Ključna prednost iste je kvaliteta življenja uz racionalniju potrošnju struje, jer definitivno temperatura sobe u kojoj se samo spava ne mora biti jednaka dnevnom prostoru u kojem se aktivno boravi. Na kraju krajeva netko niti ne voli previše tople sobe, ali sa druge strane postoji jednostavna i prilično precizna mogućnost postavljanja temperature prema individualnim željama. Uz naravno uvjet da se osobe koje dijele isti prostor slože negdje na sredini.

Četvrti razlog je proizvod termostata, odnosno njihove mogućnost uvjetno rečeno programiranja. Ono što smo primjetili u našoj testnoj instalaciji je da vam nikako ne treba mogućnost da postavite neovisnu temperaturu za svaki mogući polusatni interval za bilo koji dan u tjednu, odnosno ukupno 7*24*2 samostalnih temperatura unutar tjedna. Odlučili smo se da nam je nekakav optimum mogućnost definiranja dvije temperature te biranje četri perioda u radnom danu odnosno vikendu unutar kojih se izmjenjuju dvije temperature koje termostat mora održavati. Naravno periodi se mogu povezivati bez potrebe za izmjenom. Zanimljivo je da postoji dosta termostata koji imaju takve mogućnost, no kao što sam već u prijašnjim postovima opisivao dodatne karakteristike koje limitiraju izbor su iznos struje koji mogu izdržati i sposobnost da rade u vlažnim uvjetima. Oni koji pozorno prate blog možda se sjećaju da sam naveo da smo se odlučili za dvije vrste termostata koje smo u ono vrijeme naručili da dođu. Svi su naravno stigli i velik dio njih je već instaliran. Ono što smo se malo preračunali je definitivno veličina Cewal Easycrono termostata. Izabrali smo dvije vrste termostata. To su Devireg 535 i Cewal Easycrono. Cewalov termostat je odabran prvenstveno jer košta skoro duplo jeftinije (401 prema 711 kn, uz popuste) za prostore koji ne trebaju previše grijača i koji nemaju potencijalnu vodenoparnu atmosferu. Ono što se nismo očekivali je definitivno njihova veličina, koja je skoro 2.5 puta veća od Devireg-ovog proizvoda. Tako da znate ako vam to može predstavljati ključno odluku oko izbora. Sa druge strane easycrono zahtjeva bateriju i ne zahtjeva izvor stuje za rad, a to znači da se može ugraditi jednostavno ugraditi u postojeću strujnu instalaciju jer su dovoljne dvije žice. Naravno cijela ova priča oko programabilnosti je bitna za efikasnije trošenje struje, odnosno 'netrošenje' kada nije potrebno.

Peti razlog je potrošnja iliti efikasnost grijanja. Naravno da ovo nije najjeftiniji način grijanja jer se struja sama po sebi ne smatra najjeftinijim izvorom energenta za grijanje, no definitivno je najpraktičniji, a i ima je na pretek. Sada bi se mnogi iz HEP-a zgrozili, no ja sam zagovornik nuklearne energije kao izvora struje, a materijala ima po nekim pričama prilično dovoljno. Očekujem da Plomin 4 u daljnjoj budućnosti bude nuklearka. Glede same efikasnosti u odnosu na druge potpune sustave grijanja, ne mogu reči ništa, jer naravno nisam imao prilike proučavati njihovu efikasnost. Ono što iz prve ruke mogu kazati da je sasvim prihvatljive potrošnje u usporedbi sa grijanjem na termopeći koje znaju biti dosta efikasne uz neke druge faktore poput dirigirane struje, a milenij kvalitetnije, praktičnije i ugodije.

Instalacija

Cijela ova repeticija već kazanog o grijanju na možda drugačiji način je uvod u veliki posao instalacija grijanja u kuću. Instalaciju grijanja nije moguće odvojiti od još jedne velike priče a to je zatvaranje stropa knauf pločama. Osobito što su same dimenzije grijačih ploča uvjetovale neke konstruktivne situacije vezane uz nosače knauf ploča.

(nastavak drugom prilikom)

14.08.2007. u 22:11 • 0 Komentara • Print • # • ^

ponedjeljak, 13.08.2007.

Vrijeme je da se krene 2 ...

Glede i unatoč glazure, keramičar je rekao da je vidio mnogo bolje izvedbe, ali i mnogo lošije. U praksi smo sigurno sa nastavkom radova nad njom vjerojatno skinuli prvi sloj koji je uvijek zaglađeniji od ostatka, što i nije bilo previše komplicirano pošto je manjkalo cementa, tako da je to i razlog zašto u početku sve djeluje prilično dobro. Naravno sve bi to bilo teoritiziranje, da nismo otišli do zgrade niže i uvidjeli kako podloga može izgledati i pružati otpor grebanju, tako da smo se u praksi uvjerili da se može izvesti mnogo bolje. Ono što je bezveze, je što je izvođač uštedio sitno novaca na cementu, a mi ćemo sada morati stavljati kvalitetniju impregnaciju za parket, kao što smo morali stavljati negdje i na podlozi za pločice.

Izvođači unutarnje žbuke

U biti nisam toliko nezadovoljan njihovom izvedbom koliko sam se zapravo spustio na zemlju. Pazili su mnogo kvalitetnije na izvedbu oko prozora u odnosu na vanjske žbukere, no ipak su se pojavite neravnine na zidovima, a osobito sa vremenom. O neravninama, ne mislim na krivine, već područja gdje se 'vjerojatno' materijal drugačije sušio te su nastale grbe po zidovima. Po mom mišljenju ipak previše da bih ih mogao pohvaliti za izvedbu. Neka su mjesta odmah zeznuli kada su se žurili, a neka su se pojavila s vremenom. Ne znači da bi drugi izveli bolje, ali su ipak bili slabiji od mojih očekivanja. Inače mi smo već obojali sve zidove, strugali i gletali gdje je bilo potrebno i nakon toga uopće ne razmišljaš o tome, no nekako smo se nadali da će to ispasti mnogo bolje. Sada smo mnogo realniji.

Grijači

Tjedan dana nakon završetka glazure došlo je i vrijeme za dugo očekivani posao postavljanja grijačih ploča u strop. Paralelno sa završavanjem glazure dogovarala se dostava grijačih Therma-ray ploča. Problem koji se pojavio u izračunu ptrebnih ploča bila je činjenica da određenu dužinu grijačih ploča distributer nije imao i excel za izračun potreba je više puta morao raditi. Za one koji su propustili teoriju oko stropnog grijanja malo repeticije.

U praksi grijanje pomoću Terma-ray ploča je grijanje na struju. To znači da se u nekakvim gips pločama na jednoj strani ploče (debljine recimo 1 cm) nalaze nisko temperaturni grijači koji rade na struju. O razini energije koja se oslobađa govori činjenica da je preko njih prelijepljen prilično tanki zaštitni papir sa logom i ostalim tehnikalijama i nema opasnosti od nekakvog zapaljenja koje bi bilo trenutačno kod visokotemperaturnih grijača. Naravno bez obzira što smo dvije zime testirali grijanje u jednoj sobi u stanu, odmah nakon što je stigao kamion sa pločama, izvršili smo malo testiranje. Testiranje se sastojalo o spajanju najvećeg grijača od 300 wati na struju preko klasične čokolada spojnice te puštanja da radi kontinuirano šest sati. Premda se u praksi to ne događa pošto termostat svako toliko (u recimo 0.6 C intervalima) pali i gasi grijače u toku rada, ono što je nas zanimalo je zagrijavanje spojeva i kontakt žica na pločama, te dodatna potvrda niskotemperaturnog karaktera grijača. Test je uspješno završio što je i odigralo presudnu ulogu u odluci oko spojnica dovodnih žica, kao i samog karaktera dovodnih žica. Naime niti u jednom trenutku se žice nisu uopće ugrijale, i uopće nije bilo problema držati ruku na pločama, gdje je samo tanki papir dijelio istu i grijaču žicu u grijačima. U prospektima se barata sa temperaturom od 40 °C. Nismo je doslovno testirali, no vjerujem da nije daleko.

Ako netko ima nekakvu dilemu oko principa rada, moram odmah na početku napomenuti da ne postoje nikakvi ventilatori, kao što su neki mislili. Prema teoriji radi se o drugačijem principu prijenosa energije sa grijačih ploča na okolni prostor. Naime ne griju se dominantno čestice zraka uz grijače, već se energija prenosi elektromagnetskim valovima sa grijača kroz zrak na okolni prostor. Teorija kaže kroz zrak, a ne preko zraka. Nekakav dokaz tome mogla bi biti sličnost temperature zraka uz grijače kao i dalje od grijača. Prospekti govore o 1 °C na 4 metara visine, u praksi moje mjerenje je pokazalo nekih 2.5 °C - 3 °C razlike na dva i po metra visine i potpune izoliranosti u jednoj šupljini u sobi. Nisu baš laboratorijski uvjeti, no njih u praksi niti nema. Naime drugi termostat se nalazio u šupljini ventilatora ugašene termopeći u sobi. Treći termostat na nekakvoj srednjoj visini na polici malo zaklonjenoj od grijača je bio prilično ujednačen sa prvim termostatom 30 cm od grijača.

Kako nekakav prikaz o prijenosu energije, osim zrakom iliti titranjem čestica zraka, je demonstracija o prijenosu energije na jesen ili proljeće. Ono klasično što ste svi doživjeli. U hladu vam je hladno, a kada ste na suncu vam je ugodno, premda je temperatura zraka ista na tih metar razlike i očito da se energija ne prenosi preko uzbuđenosti čestica zraka koja je identična u hladu kao i na suncu, već preko elektromagnetskih valova koji stižu sa sunca. Koliko su proizvođači grijačih ploča uspjeli u simulaciji istog, nemam pojma. Ono što je sigurno je da se ploče proizvode u Kanadi gdje definitivno nije mediteranska klima i da su se u našem mjerenju pokazale prilično praktične i prihvatljive potrošnje, sa nizom drugih prednosti.

(nastavak drugom prilikom)

13.08.2007. u 22:59 • 2 Komentara • Print • # • ^

nedjelja, 12.08.2007.

Vrijeme je da se krene ...

Prilično smo odmakli tako da sada možemo već predviđati trenutak useljenja u kuću. Realno ako ne bude nekih osobitih problema sa parketima, recimo stignu najkasnije za mjesec dana, valjda je moguće u nekih dodatnih sljedećih mjesec dana odraditi posao, znači prije nove godine smo vjerojatno unutra. Do tada ćemo rješiti sve ostale zaostatke (silne utičnice, prekidače, tv priključnice, utp priključnice, termostate, plafonjere, završne radove oko sanitarija, ventila i ostalih điđa) i realno jedini veliki posao je sređivanje okućnice. Naravno sa stanovišta prepreka za useljenje. I naravno silni namještaj. Ostao je jedan manji dio u prizemlju za srediti (žbuka, podloga, stropno grijanje, pločice, itd...) gdje sada boravimo dok se radi na kući, no to se može završavati malo po malo, te tavanski prostor koji će kad tad doći na red.

Također jedna velika stvar koja visi u zraku je podloga na stepenicama, za koju se trebamo odlučiti, no za to će netko drugi izvoditi, te unutarnja stolarija (iliti vrata) za koja smo se odlučili. Vrata su u biti ona zadnja stvar jer je potrebno da su svugdje postavljani završni slojevi podloge, čitaj pločice i parketi. Kako jedno bez drugog ne ide, prave pripreme za naručivanje i definiranje nekih termina oko untarnje stolarije vezane su isključivo uz konkretnije datume dolaska parketa. No, zanimljivo je da smo u tijeku pisanja ovog teksta, uz kavicu, dogovorili da ćemo ići na postavljanje vratiju (cca. deset vrata) tamo gdje je moguće.

Za parkete smo se odlučiti prilično brzo. Dobili smo cijene nekoliko proizvođača parketa i za željenu klasu i dužinu cijena parketa preporučenog od parketara bila je prihvatljiva, te posebne dileme nije bilo. Osobito što ćemo parket naručivati direktno iz tvornice, a već postoji uhodani prijevoznik za područje Istre koji mi je njihova komecijalistica preporučila. Ono što je zanimljivo je da je cijena parketa direktno iz tvornice 37 kn/m2 jeftinija od one koju mi nudi lokalni preprodavač. Naravno u cijenu nije uključen prijevoz, no i sa prijevozom proći ćemo znatno povoljnije. Za one koje zanima odlučili smo se za klasični parket od hrasta debljine (21 ili 22 mm, nisam siguran točno), dužine 350 mm, širine 50 mm i ekstra klase, a proizvođač je tvrtka PPS-Galeković

Izvođači radova

Do sada smo imali četri, pet izvođača radova. Izvođače unutarnje žbuke i završnog sloja fasade, izvođača vanjske žbuke, podloge, gletere knauf stropa i nešto sitno knauf zidova, te keramike. Trenutno smo jedino zadovoljni sa keramičarem, no to je razlog što je isti prijatelj iz društva i nema interes da fušari. Svi ostali, po mojem mišljenju, nisu ništa posebno i nikako za preporučiti. No to ne znači da su lošiji od drugih, jer nemam pojma kakvi su drugi, ali nitko ne bi trebao iz mojih zaključaka donositi presudnu odluku u njihovom odabiru. Već sam prije donio odluku da neću crniti ljude imenom i prezimenom, jer doista postoji vjerojatnost da raspolažem sa premalo informacija za presuditi. No neće dobiti besplatnu reklamu od mene, ako ja kao laik prepoznam elemente nesavršenstva. Tako sam obrisao iz prijašnjih postova kontakt informacije za žbukere i izvođače glazure. Gletere, na kraju krajeva, nisam stigao niti pohvaliti, kada sam spoznao da i oni nisu za pohvaliti. Ono što je najzanimljivije od svega je da svaki put netom po zvaršetku radova izgleda sve prilično idilično i gotovo savršeno za nas laike, no sa vremenom mnoge stvari izađu na vidjelo.

Gletanje stropova

Krenimo od nazad (bez vanjske fasade koja će ionako doći na red u sljedećem postu) od gletera stropova. Uglavnom po završetku postavljanja grijača u strop i zatvaranja istog knaufom pojavila se potreba za gletanjem stropova i nešto pregradnih zidova kojima smo pojačavali zvučnu izolaciju. Par upita i povoljna cijena koju smo dobili za dvostruko gletanje knauf stropova sa materijalom bila je 18 kn/m2. Zanimljivo je da nam je izvođač žvukanja tražio 3 eura/m2 bez materijala, tako da su cijene bile prilično različite. Radovi su uključivali širenje razmaka među knauf pločama, zapravo urezivanje žlijeba za glet masu gdje su ploče okomito odrezane, ubacivanje glet mase, ljepljenje trake, ponovno utiskivanje glet mase preko mrežice, te pregletavanje cijelog stropa. Onaj pojam dvostruko, zapravo govori o gletanju spojeva ploča. U praksi neki niti ne pregletavaju ravne dijelove stropova, već samo bojaju, no eto mi smo ih pregletali. Ono što je, po meni, znak nestručnosti oko gletanja stropova je kontakt knauf ploče sa zidom.

Već mnogo prije nego što se uopće pričalo oko stropova, na internetu sam našao dosta priča kako koncept ljepljenja mrežice na kontakt knauf ploče i zida, te pregletavanje nije ispravno rješenje, te kako će doći sigurno do pucanja spoja. Jedno od navedenih rješenja je bilo rješenje kontakta sa silikonom, a jedno drugo je uključivalo nekakve profile. Gleter je tvrdio suprotno i uglavnom mjesec dana kasnije glavnina kontakta pregletane knauf ploče i zida je popucala. Kako bi to sanirali upotrijebiti ćemo nekakve samoljepljive trakice (L profile), a dobili smo još jednu potvrdu kako se ne radi spoj knauf ploče i zida na stropu. Po meni minus na kvadrat za izvođača. Spojevi po stropu su za sada kako treba i nadam se da tu neće biti problema.

Izvođenje glazure

Uglavnom već sam pisao o pukotini na balkonu. Kada je trebalo sanirati pukotinu sa onim posebnih materijalom pojavio se problem sa nabavkom materijala i uz uvjeravanja kako je dovoljno fleksibilno ljepilo za sanaciju, te uz pritisak upravo započetih pripremnih radova oko vanjskog žbukanja, pristali smo na to. Proširili su pokotinu, premazali impregnacijom, ubacili fleksibilno ljepilo, mrežicu preko i pregletali nekih 80 % terase. Ovaj put smo zadržali iznos novaca za izvođenje balkona uz dogovor kako se čujemo za mjesec dana i ako nema pukotine plaćamo ostatak. Onako blaga idila. Mi smo nastavili sa unutarnjim radovima oko stropova i sve ide normalnim tijekom, no s vremenom nam se pojavljuje neka neobjašnjiva prašina. Ništa mi nastavljamo sa radovima oko stropova i za izvor prašine smatramo silna bušenja po stropu za uvršćenje letvi koje će nositi knauf strop, rezanje drvenih letvi, knauf ploče i sl. No kada smo završili sa radovima i krenuli pomesti podove spoznali smo da je to nemoguće izvesti sa grubom metlom jer je podloga toliko slaba da ju metla kontinuirano runi. Uglavnom izvođači su stavili premalo cementa.

Dodano se pojavilo nekoliko pukotina unutar kuće na podlogi. Mjesec dana je prošlo i izvođač se raspituje oko pukotine na balkonu. Ja onako napamet govorim (do sada nisam primjetio pukotinu) da je sve uredu, no pojavili su se drugi problemi i kako bi bilo dobro da se vidimo. Bez razmišljanja sam pripremio ostatak novaca u jednu kovertu, za slučaj da dođe dan poslje izvođač na teren, bez obzira na runjenje podloge i nove pukotine. Dođem dan poslje na teren, ajmo ne biti lijen i pogledati stanje na balkonu. Kada tamo nova pukotina na mjestu stare. Naravno znatno uža i kraća, no sada znamo kao se ne saniraju pukotine tog tipa. Iskreno čak i dalje sam bio da platimo za ostatak posla, nešto manje od 5 % ukupnih radova, no priča ide dalje. Kako se bolja polovica odlučila za kremičku tuš kadu trebalo je korigirati odvodnju, čitaj maknuti manji dio podloge, i postaviti drugačije odvodnju. Kada tamo iznenađenje. Uglavnom sjećam se kako su u jednom trenutku radovi sitno stali na tom dijelu jer im je nestalo termosilana od 1 cm i da su donijeli od nešto od 0.5 cm. Točno se sječam da me brat pitao da li su stavili i tamo termosilan, i ja mu odgovorim da jesu. Ušao sam u tu sparnu atmosferu i vidio termosilan, no kako nisam postavljao pitanje da li su stavili dva sloja, jer mi je to nekako bilo logično. Sada znamo da nisu. No i to nije sve. Kada je došlo vrijeme za postavljanje keramike otkrili smo i još neke nedostatke. Neka kupatila su bila izvedena bez pada, što je keramičar rekao da i nije nešto strašno, no jedno je imalo potpuno suprotni pad od sifona. Komentar keramičara je bio da bi u praksi to trebali korigirati izvođači podloge. Zovemo mi njih, da, da, treba neke zvati i naravno nikada se nisu pojavili. Nema druge nego da nam keramičar to rješi.

I onda prođe nekoliko sati u dogovaranju rasporeda pločica u wc-u, smjeru postavljanja i sl. i proleti vrijeme, pa nastavak slijedi drugom prilikom.

12.08.2007. u 21:31 • 3 Komentara • Print • # • ^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>