Obiteljska kuća, naprijed i nazad https://blog.dnevnik.hr/obsijana

srijeda, 21.11.2007.

Sobna vrata

Dosta davno se pričalo o njima, a sada su ona i postavljena. Rezime svega je da postoje brojne dimenzije raznih proizvođača unutarnjih vrata i naravno svi smatraju njihove dimenzije nekakvim standardom koje bi arhitekti i izvođači trebali poštivati. Uglavnom, mi smo izveli po jednom, a ugradili vrata po drugom standardu. Da bi to postigli, na bočne strane smo dodali po par centimetara betona, a sa gornje strane otvora smo tu i tamo stavili kombi ploče, kao što možete vidjeti na nekim slikama.

Naravno bilo bi sve mnogo jednostavnije da smo, ako ne u fazi projektiranja, barem u fazi izvođenja znali koja ćemo unutarnja vrata ugraditi, te odmah otvore prilagodili njihovim standardima. Istina oko nekakvih standarda tu postoji klasična zidarska odstupanja, gdje se razlike od par cm većeg otvora mogu pokriti ukrasnim lajsnama. No ovo je prisutno kod ovakve tehnike izvedbe unutarnjih vrata. Sjećam se da je kod jednog proizvođača vrata od punog drveta (uvijek pričamo o štokovima) ova preciznost dimenzija bila prilično naglašena i nisu se tolerirala odstupanja, a mislim da je štok od iverice imao jednu stranu kao sastavni dio štoka, dok je druga bila pomična.

Ova unutarnja vrata sastoje se od nekoliko dijelova. Štok, vratno krilo, ukrasne lajsne, te eventualno proširivači. Štok, ukrasne lajsne i proširivači su od medijapana. Puno vratno krilo je vjerojatno neki miks iverice i kartonske saće, a kada ima otvor sa staklom, mislim da je drveni dio od letvi punog drveta. Može se vidjeti na slikama kako izgledaju letvice na vratnim krilima sa staklom, kao i neki detalji iz faze ugradnje, a vidi se i na jednoj slici kako izgleda famozni proširivač. Vanjski pokrov vratiju je ukrasna folija, a kao što možete vidjeti na slikama odlučili smo se za čak četiri varijante.

Glavna dilema oko samih vratiju su bili vodootpornost medijapana, te odljepljivanje folije. Da se ne strijepimo previše, izveo sam u prošlom tjednu jednostavni test. Uzeo sam ostatak ukrasne lajsne, stavio ju u vodu (par cm vode u posudici) i analizirao situaciju, nakon pola sata, 12 sati i 7 dana. Nakon pola sata, nije bilo apsolutno nikakve promjene. Nakon 12 sati lajsna je upila vode i povećala se nekih 15 % (otprilike sa 12 mm na 14 mm), a folija se čvrsto držala za medijapan. 7 dana kasnije lajsna se nije dodatno deformirala, već je samo veći dio (uzdužno kapilarno) upio vode. Folija se i dalje potpuno držala sa medijapan. Pravo testiranje bilo bi kada bi pustio da se medijapan osuši, jer bi se na pritisak pojavila vlaga na krajnjem dijelu, no odustao sam jer se plijesan uhvatila na nju, a bio sam zadovoljan trenutnim rezultatima :). Teško da ćemo umočiti vrata u vodu i držati je satima, tako da ne očekujem u daljnjoj budućnosti neke posebne probleme, kako sa reakcijom na vodu, tako i držanjem folije za medijapan. Vjerujem da bi iverica i puno drvo imalo slične rezultate u ovakvom pokusu, pa to ne treba biti neki razlog za odluku.

Ključna prednost medijapana, prema iverici, je oblikovanje i modeliranje skoro po želji. Naravno unutar nekakvih realnih isplativosti u proizvodnom procesu. Kao rezultat svega toga je potpuni nedostatak oštrih rubova u prostoru štoka, što djeluje prilično efektno. Ključni nedostatak medijapana, prema iverici, je 5 do 10 puta veća proizvodna cijena, no ta razlika u cijeni se bitno počne smanjivati kada počne zaobljivanje rubova štokova od iverice. Sa stanovišta statike vjerujem da postoji prednost u korištenju štoka od medijapana u odnosu na isti od iverice. Sama neprirodnost materijala (bez obzira na prirodni izvor sirovine) daje vjerujem i u dodatnu prednost u odnosu na isti od punog drveta, prvenstveno u tzv. radu drveta kao živog prirodnog materijala. Sigurno je to smanjeno korištenjem niza lijepljenih letvica, no imam nekakav filing da je to nemoguće kod umjetnog materijala, kao što je medijapan. Naravno mi tu pričamo o nekakvim sitnim razlikama koje se ionako mogu primijetiti tek na duge pruge. Tko zna, možda sam potpuno u krivu. Vjerujem da je to prilično nemoguće kod drveta koji je odradio svoje, no tko može garantirati da su ugrađene letve štoka od punog drveta doista odradile nužno vrijeme sušenja.

Sama tehnika zatvaranja zida, ovog talijanskog proizvođača je specifična baš zbog tzv. proširivača. Radi se ravnim daskama od medijapana, koje se ubace u predviđeno mjesto na jednoj strani štoka i omoguće zatvaranje zidova širih od dimenzija osnovnog nosivog dijela štoka. Kako to izgleda u praksi, možete prilično demonstrativno vidjeti na slikama bijelog štoka sa prijašnjih postova. Originalno napravljeni utori na obje strane proširivača, služe kako bi se oni mogli eventualno upotrijebiti dva puta ako situacija na terenu to omogućava. Naime, one ukrasne lajsne imaju oblik slova L, gdje jedna strana bude na kraju vidljiva, a drugi kraj se ugurava u predviđeno mjesto na štoku. Kada se doda proširivač, lajsna se naravno ne može umetnuti tada u štok, već se ubacuje u proširivač.

Jedan od minusa ovakvog dizajna obujmljivanja štokova je što se proširivač može staviti isključivo na jednu stranu štoka, suprotnu od one na koju se vrata otvaraju. Rezultat je, da ako u jednoj prostoriji imate više vratiju, koji se otvaraju drugačije (prema unutar odnosno prema vani), jedna vrata su u liniji zida, a druga su udubljena u prostor. Po meni jedan od velikih nedostataka dizajnera te tehnike i ne vidim nekih osobitih problema da to nisu riješili. Dakako da to nije strašan problem, ali koji su na kraju krajeva mogući nedostatci vratiju, a da se ne zahtjeva ispravljanje istih.

Iskreno kod zidova debljine 20 cm + par centimetara žbuke, proširivači ne izgledaju ništa specijalno. Osobno mi je ljepši štok bez proširivača. No kod zida debljine +30 cm, proširivač djeluje stvarno impresivno. Kako bi to izgledalo, na zidu debljine +25 cm, neću vjerojatno nikada saznati, no niti me posebno zanima :).

Sama cijena vratiju je malo kompleksnija, a nećete nešto posebno saznati iz naše cijene, jer smo ipak mi naručili mislim 28 vratiju, pa je i popust bio adekvatniji. Vjerojatno su se majstori odmah požurili sa komentarom cijene, upravo da im ne poremetim početne uvjete. Bilo kako bilo, vrata imaju svoju cijenu i kada uspoređujete cijene, vrlo je bitno da dobijete točne ponude, jer npr. cijena proširivača u cijeni običnih vulgaris vratiju (najjeftinijih), naravno kada se isti koriste, je dobrih 30 %. Dodaj još staklo i poraste ona. Onih 13 cm zida kada nije potreban proširivač, je zato što štok i one dvije lajse pokriju cijeli zid. Kada je zid 23 cm širok cijena proširivača je jeftinija, jer se isti može iskoristiti na dvijema vratima. Kada je zid širi od 23 cm, do maksimalnih 33 cm (13 štok i lajsne + 20 cm proširivač), mora se upotrijebiti cijeli proširivač.

Naravno kako smo mi zidali sa ciglom od 20 cm i žbuka je sugdje bila šira od 3 cm, na niti jednom otvoru vrata nisu mogli dva puta upotrijebiti isti proširivač. Minus proizvođaču ide i zato je proširivač od medijapana, premda nema nekog posebnog razloga za isto. Ne drži neku težinu, i zapravo je ukras, a ima svoju cijenu. Šteta. Kako bi ja to optimizirao.

Bilo kako bilo. Vrata funkcioniraju. Zatvaraju prostor. Prilično dobro su riješena na wc-ima i kupatilima u području pragova. Još jedna prednost jednostavnog rezanja medijapana. Sviđaju nam se. Kako će se ponašati u budućnosti, vidjeti ćemo. Baš je po završetku postavljanja vratiju počelo je završno lakiranje parketa, a sada i postavljanje keramike na stepenice, tako da već neko vrijeme nisam imao prilike vidjeti ima li nekih problema, no vjerujem da će ih riješiti ukoliko se neki pojave.

21.11.2007. u 00:09 • 4 Komentara • Print • # • ^

ponedjeljak, 19.11.2007.

Inflacija

Stepenice

Na sve strane pričaju o inflaciji pa neka bude i u slikama. Naravno u neko dogledno vrijeme ići će i neki popratni tekstić.
Onako ukratko. Nadamo se brzom priključenju od strane Elektroistre. Parketi su gotovi. Pločice i batiškope su gotove. Zapravo unutra smo na nekih 99 %. Danas je počelo postavljanje pločica na stepenicama.

Sjetio sam se da smo zaboravili pohvaliti keramičara, pa koga zanima jedan na ovom području, može mu se obratiti na 098 938 1072. Dečko se zove Ivo i bez obzira što ga znamo, iskreno ga preporučujem, a izvedbu možete vidjeti na nekim slikama.

SSRO



Pragovi



Parketi



Vrata

19.11.2007. u 22:00 • 3 Komentara • Print • # • ^

nedjelja, 11.11.2007.

Usmjereno gibanje nosioca električnog naboja

Atest

Dok je nekima napon fizička veličina jednaka razlici električnog potencijala i pokazuje koliki rad je potreban da se električni naboj premjesti između dvije točke u električnom polju, ona je nama zadnja stvarna prepreka useljenju, s obzirom da se grijemo na struju. Iako u nekim zemljama pitke vode nema u obilju, kod nas i nije toliko problem sa svih strana dovući vodu, a mi smo dobili punokrvni priključak. Kanalizacija je prilično nezgodna na mnogim mjestima, no imali smo dosta sreće, odnosno nije nam se u nekom liniji pada našla tuđa parcela i kuća je spojena na gradsku kanalizaciju. No struja bez obzira što ima toliko mogućih smjerova za dolazak iste, ipak se pokazala kao najveća prepreka. No premostiva.

Prvi problem koji se još davno nazirao je raspoloživa snaga trafostanice u blizini. Dok je za našu obiteljsku kuću ona bila sasvim dovoljna, za tri više stambene građevine u okolici, ni blizu. Inače, investitori su odustali od građenja jedne, baš zbog problema sa dovođenjem komunalija, te praktično nerješivog odvođenja fekalija. Osim rekonstrukcije trafostanice, dodatni problem je bila i infrastruktura kojom bi nam se dovela struja. Trenutno smo spojeni privremenim nadzemnim vodom. Građevinski iskopi za potrebe dovođenja struje obavljeni su još na ljeto, no ono što nas je osobito razveselilo dogodilo se prošli tjedan. U utorak su vršeni pripremni radovi za provođenje kablova (kroz novo izgrađene cijevi). Neki iskop zbog problema sa provođenjem kabela na krivini, te oko trafostanice. Dan poslje su provukli kablove kroz cijevi. Zapravo dva četvrtožilna kabela od trafostanice do samostojećeg razvodnog ormara na granici naše, te do drugog sa druge strane ceste, kao i 'za svaki slučaj' bypass kabel među njima. Od mjesta budućeg našeg SSRO-a, do našeg razvodnog ormara, još davno je provučen kabel koji ste mogli vidjeti na slikama. Konačno u četvrtak je dio kvarta bio bez struje, jer su dečki iz elektroistre izvodili rekonstrukciju trafostanice i zapravo odagnali zadnju prepreku normalnom preseljenju.

Par tjedana prije našao sam se sa odgovornim za priključke u Elektroistri kako bi saznao mogućnosti prijave elektroinstalacije, od strane moje malenkosti, te nakon analize diplome i svjedodžbe, došlo se do saznanja da nema problema, no da bi bilo dobro napraviti atest elektroinstalacije, te prijavu obaviti tek kada se završi ovotjedna rekonstrukcija ovog dijela niskonaponske mreže. Naravno tada je ona bila prilično u magli. Jedan prijatelj iz Elektroiste je davao nekakve realne naznake od možda dva mjeseca, no u vjeri da bi se to moglo dogoditi ranije spreman je bio kladiti se da će nam Elektroistra spojiti struju prije nego se mi budemo spremni useliti.

Atest elektroinstalacija dogovorili smo dosta brzo i zapravo već četri dana poslje imali smo atest elektroistalacija gotov. Glavni elektroinstalater, a i mi svi ostali koji smo spajali utičnice i prekidače, osobito smo ponosni na njega, jer su podaci koje je ekipa očitavala na svojem uređaju toliko dobra, da su pitali da li smo lemili spojeve (što naravno nismo). Kako je očitanje stanja na 90 % utičnica pokazivalo nulu za nekakvu testnu struju (dozvoljeno je valjda oprilike od 0.1 - 0.2 A), upisivanje takvih podataka izgledao bi ravano kafanskom ispunjavanju i teško bi netko povjerovao da su doista očitani, elektroinženjer je odlučio upisati 0.03 A. Zanimljivo je da mu je suradnik komentirao kako se još nisu sreli sa takvom elektroinstalacijom. Također su obaviti atest onog glavnog napojnog voda od SSRO-a do našeg razvodnog ormara, te gromobranske instalacije. Naravno i stanje gromobranske instalacije je bilo besprijekorno.

Kako je bila najavljena rekonstrukcija trafostanice (preko nestajanja struje u kvartu), a imao sam svu potrebnu dokumentaciju, u četvrtak ujutro sam otišao obaviti prijavu elektroinstalacije. Predao sam dokumente, uplatio 3*255 kn i ostavio konktak podatke. Sada čekamo da se pojavi ekipa i Elektroistre, te nam obezbijede potrebnu i zakupljenu snagu. Inače trenutno smo zakupili 3 * 32 A struje. Interesantno je kako se izračun snage mjenja, ovisno da li koriste napon 220 V ili 230 V. Ono što me osobito zbunilo je što je napon kod nas 236 V, izmjeren konstantno na svakom grijaču dok smo vršili naša interna ispitivanja spojeva. Koliku snagu smo na kraju zakupili po stanu ? 7.04 kW, 7.36 kW ili čak 7.552 kW. Naravno pojam ograničenja nije u samoj snazi koliko zapravo u struji koju dozvoljava osigurač (limitator), no kako je napon konstantan, tako bi i moguća snaga trebala biti konstantna. Tko zna možda prijatelj iz Elektroiste i dobije okladu, a mi u svakom slučaju dobivamo.

Državni inspektorat

Uglavnom prije par dana ovo područje gradnje posjetio je državni inspektorat. Otac je nešto baš radio u jednom prostoru kuće i vidi da se službeni automobil sa natpisom državnog inspektorata parkira pored naše parcele, ulazi u prostor parcele. Pozdravlja tipa i pita ga kojim dobrom. Ovaj pokazuje značku i kako ne stiže dobrom. Jada jada. Pokazuje mu se gdje je onaj natpis (iz starog zakona o gradnji), tko tu gradi i kada mu je rečeno da se radi o obiteljskoj kući, tip odgovara kako nema problema i pita gdje gradi jedna tvrtka (traži građevinu niže). Naime, par dana prije jedan od radnika na građevini niže polomio je par rebara kada je propao u prostor za vodomjere. Bilo je tu policije, hitna, novinara i sl. Pozdravljaju se i odlazi poslom. Kasnije se vraća i postrojava radnike sa drugog gradilišta i svaki je morao pokazati svoje dokumente. Formalno tip nije građevinski inspektor, već inspektor rada, a izgleda imaju običaj odmah provjeriti i ostala obližnja gradilišta. No ne i kada se radi o obiteljskoj kući. Osobito kada mu se kaže da ju sami gradimo. I za one koje zanima, u razgovoru se saznalo da se on opredjelio za montažnu kuću.

Kuhinje

Kuhinje stigle i 99 % montirane. Naša je ni u četvrtom pokušaju nije završena. Fali još jedan komad. No to nas nije spriječilo da ovu subotu povežemo plinsku bocu na ploču za kuhanje, montiramo špinu, bojler i odvodnju sa lavandinom, te skuhamo prvu kavu u našem stanu. Montaža je prošla bez problema, uz jedino malo dužu analizu kako spojiti niskotlačnu špinu na niskotlačni bojler. No i to smo apsolvirali.



Kika vs Ikea

U proteklih mjesec dana bili smo u Padovi u Ikei, te u Zagrebu u Kiki i objektivno mogu kazat da Kika u Zagrebu ima dva do tri puta veći izbor namještaja. O cijenama ne trebamo pričati pošto troškovi dovoza i uvoza iz Italije ili Austrije su sigurno puno veći od Zagrebačke Kike. Za one koji ne gravitiraju metropoli, već su u njenoj okolici, jedan prodavač nam je rekao da kada bi napravili račun u klasi 25000 do 30000 kn, tada bi nam bio besplatan prijevoz do Pule. Što se tiče điđi (pa i malo večih sitnica), Ikea ima nešto širi izbor i skoro duplo manje cijene. Tako da ako idete u nabavu po điđe, možete slobodno na put. Za one koje zanima cijena vožnje autocestom kroz Italiju od Trsta do Padove, recimo da smo za 150 km u jednom smjeru platili 5.5 eura + 2 eura i očekujte da se vozite u lijevoj traci, jer je desna prepuna kamiona.

Switch

Za one koje znaju što je to, mogu kazati da smo se odlučili za tri modela. Sva tri su gigabitni. Kod roditelja ide jedan od rijetkih gigabitnih switcheva sa wireless pristupom neki gamerski :) D-Linkov model. Kod nas ide Linksys-ov managed 8-portni gigabitni switch, jer će veza za internet ići preko nas, a kod brata će biti jedan 8-portni Netgear-ov model.

Sobna vrata

Već je malo prekasno za tu priču, pa ću ubaciti još par teaser slikica.





11.11.2007. u 23:35 • 2 Komentara • Print • # • ^

četvrtak, 08.11.2007.

Unutarnja vrata pod naponom

Štokovi

Baš sam se raspisao, kliknuo spremi i prebacio gledati novu epizodu South Parka. Vratim sliku na monitor, nema posta i ništa nije spašeno. Tako da će te biti privremeno spašeni od mojih umotvorina. Svašta se dešavala, došle kuhinje, postavljena unutarnja vrata, a čak smo imali i inspekciju na terenu. Bili u Padovi u Ikei, te Kiki u Zagrebu, dobili atest, te prijavili elektroinstalacije. No o svemu tome drugom prilikom, sa posebni vizualnim osvrtom na unutarnja vrata. Za početak jedan teaser.

08.11.2007. u 23:03 • 0 Komentara • Print • # • ^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>