Obiteljska kuća, naprijed i nazad https://blog.dnevnik.hr/obsijana

srijeda, 21.11.2007.

Sobna vrata

Dosta davno se pričalo o njima, a sada su ona i postavljena. Rezime svega je da postoje brojne dimenzije raznih proizvođača unutarnjih vrata i naravno svi smatraju njihove dimenzije nekakvim standardom koje bi arhitekti i izvođači trebali poštivati. Uglavnom, mi smo izveli po jednom, a ugradili vrata po drugom standardu. Da bi to postigli, na bočne strane smo dodali po par centimetara betona, a sa gornje strane otvora smo tu i tamo stavili kombi ploče, kao što možete vidjeti na nekim slikama.

Naravno bilo bi sve mnogo jednostavnije da smo, ako ne u fazi projektiranja, barem u fazi izvođenja znali koja ćemo unutarnja vrata ugraditi, te odmah otvore prilagodili njihovim standardima. Istina oko nekakvih standarda tu postoji klasična zidarska odstupanja, gdje se razlike od par cm većeg otvora mogu pokriti ukrasnim lajsnama. No ovo je prisutno kod ovakve tehnike izvedbe unutarnjih vrata. Sjećam se da je kod jednog proizvođača vrata od punog drveta (uvijek pričamo o štokovima) ova preciznost dimenzija bila prilično naglašena i nisu se tolerirala odstupanja, a mislim da je štok od iverice imao jednu stranu kao sastavni dio štoka, dok je druga bila pomična.

Ova unutarnja vrata sastoje se od nekoliko dijelova. Štok, vratno krilo, ukrasne lajsne, te eventualno proširivači. Štok, ukrasne lajsne i proširivači su od medijapana. Puno vratno krilo je vjerojatno neki miks iverice i kartonske saće, a kada ima otvor sa staklom, mislim da je drveni dio od letvi punog drveta. Može se vidjeti na slikama kako izgledaju letvice na vratnim krilima sa staklom, kao i neki detalji iz faze ugradnje, a vidi se i na jednoj slici kako izgleda famozni proširivač. Vanjski pokrov vratiju je ukrasna folija, a kao što možete vidjeti na slikama odlučili smo se za čak četiri varijante.

Glavna dilema oko samih vratiju su bili vodootpornost medijapana, te odljepljivanje folije. Da se ne strijepimo previše, izveo sam u prošlom tjednu jednostavni test. Uzeo sam ostatak ukrasne lajsne, stavio ju u vodu (par cm vode u posudici) i analizirao situaciju, nakon pola sata, 12 sati i 7 dana. Nakon pola sata, nije bilo apsolutno nikakve promjene. Nakon 12 sati lajsna je upila vode i povećala se nekih 15 % (otprilike sa 12 mm na 14 mm), a folija se čvrsto držala za medijapan. 7 dana kasnije lajsna se nije dodatno deformirala, već je samo veći dio (uzdužno kapilarno) upio vode. Folija se i dalje potpuno držala sa medijapan. Pravo testiranje bilo bi kada bi pustio da se medijapan osuši, jer bi se na pritisak pojavila vlaga na krajnjem dijelu, no odustao sam jer se plijesan uhvatila na nju, a bio sam zadovoljan trenutnim rezultatima :). Teško da ćemo umočiti vrata u vodu i držati je satima, tako da ne očekujem u daljnjoj budućnosti neke posebne probleme, kako sa reakcijom na vodu, tako i držanjem folije za medijapan. Vjerujem da bi iverica i puno drvo imalo slične rezultate u ovakvom pokusu, pa to ne treba biti neki razlog za odluku.

Ključna prednost medijapana, prema iverici, je oblikovanje i modeliranje skoro po želji. Naravno unutar nekakvih realnih isplativosti u proizvodnom procesu. Kao rezultat svega toga je potpuni nedostatak oštrih rubova u prostoru štoka, što djeluje prilično efektno. Ključni nedostatak medijapana, prema iverici, je 5 do 10 puta veća proizvodna cijena, no ta razlika u cijeni se bitno počne smanjivati kada počne zaobljivanje rubova štokova od iverice. Sa stanovišta statike vjerujem da postoji prednost u korištenju štoka od medijapana u odnosu na isti od iverice. Sama neprirodnost materijala (bez obzira na prirodni izvor sirovine) daje vjerujem i u dodatnu prednost u odnosu na isti od punog drveta, prvenstveno u tzv. radu drveta kao živog prirodnog materijala. Sigurno je to smanjeno korištenjem niza lijepljenih letvica, no imam nekakav filing da je to nemoguće kod umjetnog materijala, kao što je medijapan. Naravno mi tu pričamo o nekakvim sitnim razlikama koje se ionako mogu primijetiti tek na duge pruge. Tko zna, možda sam potpuno u krivu. Vjerujem da je to prilično nemoguće kod drveta koji je odradio svoje, no tko može garantirati da su ugrađene letve štoka od punog drveta doista odradile nužno vrijeme sušenja.

Sama tehnika zatvaranja zida, ovog talijanskog proizvođača je specifična baš zbog tzv. proširivača. Radi se ravnim daskama od medijapana, koje se ubace u predviđeno mjesto na jednoj strani štoka i omoguće zatvaranje zidova širih od dimenzija osnovnog nosivog dijela štoka. Kako to izgleda u praksi, možete prilično demonstrativno vidjeti na slikama bijelog štoka sa prijašnjih postova. Originalno napravljeni utori na obje strane proširivača, služe kako bi se oni mogli eventualno upotrijebiti dva puta ako situacija na terenu to omogućava. Naime, one ukrasne lajsne imaju oblik slova L, gdje jedna strana bude na kraju vidljiva, a drugi kraj se ugurava u predviđeno mjesto na štoku. Kada se doda proširivač, lajsna se naravno ne može umetnuti tada u štok, već se ubacuje u proširivač.

Jedan od minusa ovakvog dizajna obujmljivanja štokova je što se proširivač može staviti isključivo na jednu stranu štoka, suprotnu od one na koju se vrata otvaraju. Rezultat je, da ako u jednoj prostoriji imate više vratiju, koji se otvaraju drugačije (prema unutar odnosno prema vani), jedna vrata su u liniji zida, a druga su udubljena u prostor. Po meni jedan od velikih nedostataka dizajnera te tehnike i ne vidim nekih osobitih problema da to nisu riješili. Dakako da to nije strašan problem, ali koji su na kraju krajeva mogući nedostatci vratiju, a da se ne zahtjeva ispravljanje istih.

Iskreno kod zidova debljine 20 cm + par centimetara žbuke, proširivači ne izgledaju ništa specijalno. Osobno mi je ljepši štok bez proširivača. No kod zida debljine +30 cm, proširivač djeluje stvarno impresivno. Kako bi to izgledalo, na zidu debljine +25 cm, neću vjerojatno nikada saznati, no niti me posebno zanima :).

Sama cijena vratiju je malo kompleksnija, a nećete nešto posebno saznati iz naše cijene, jer smo ipak mi naručili mislim 28 vratiju, pa je i popust bio adekvatniji. Vjerojatno su se majstori odmah požurili sa komentarom cijene, upravo da im ne poremetim početne uvjete. Bilo kako bilo, vrata imaju svoju cijenu i kada uspoređujete cijene, vrlo je bitno da dobijete točne ponude, jer npr. cijena proširivača u cijeni običnih vulgaris vratiju (najjeftinijih), naravno kada se isti koriste, je dobrih 30 %. Dodaj još staklo i poraste ona. Onih 13 cm zida kada nije potreban proširivač, je zato što štok i one dvije lajse pokriju cijeli zid. Kada je zid 23 cm širok cijena proširivača je jeftinija, jer se isti može iskoristiti na dvijema vratima. Kada je zid širi od 23 cm, do maksimalnih 33 cm (13 štok i lajsne + 20 cm proširivač), mora se upotrijebiti cijeli proširivač.

Naravno kako smo mi zidali sa ciglom od 20 cm i žbuka je sugdje bila šira od 3 cm, na niti jednom otvoru vrata nisu mogli dva puta upotrijebiti isti proširivač. Minus proizvođaču ide i zato je proširivač od medijapana, premda nema nekog posebnog razloga za isto. Ne drži neku težinu, i zapravo je ukras, a ima svoju cijenu. Šteta. Kako bi ja to optimizirao.

Bilo kako bilo. Vrata funkcioniraju. Zatvaraju prostor. Prilično dobro su riješena na wc-ima i kupatilima u području pragova. Još jedna prednost jednostavnog rezanja medijapana. Sviđaju nam se. Kako će se ponašati u budućnosti, vidjeti ćemo. Baš je po završetku postavljanja vratiju počelo je završno lakiranje parketa, a sada i postavljanje keramike na stepenice, tako da već neko vrijeme nisam imao prilike vidjeti ima li nekih problema, no vjerujem da će ih riješiti ukoliko se neki pojave.

21.11.2007. u 00:09 • 4 Komentara • Print • # • ^

<< Arhiva >>