Obiteljska kuća, naprijed i nazad https://blog.dnevnik.hr/obsijana

nedjelja, 11.11.2007.

Usmjereno gibanje nosioca električnog naboja

Atest

Dok je nekima napon fizička veličina jednaka razlici električnog potencijala i pokazuje koliki rad je potreban da se električni naboj premjesti između dvije točke u električnom polju, ona je nama zadnja stvarna prepreka useljenju, s obzirom da se grijemo na struju. Iako u nekim zemljama pitke vode nema u obilju, kod nas i nije toliko problem sa svih strana dovući vodu, a mi smo dobili punokrvni priključak. Kanalizacija je prilično nezgodna na mnogim mjestima, no imali smo dosta sreće, odnosno nije nam se u nekom liniji pada našla tuđa parcela i kuća je spojena na gradsku kanalizaciju. No struja bez obzira što ima toliko mogućih smjerova za dolazak iste, ipak se pokazala kao najveća prepreka. No premostiva.

Prvi problem koji se još davno nazirao je raspoloživa snaga trafostanice u blizini. Dok je za našu obiteljsku kuću ona bila sasvim dovoljna, za tri više stambene građevine u okolici, ni blizu. Inače, investitori su odustali od građenja jedne, baš zbog problema sa dovođenjem komunalija, te praktično nerješivog odvođenja fekalija. Osim rekonstrukcije trafostanice, dodatni problem je bila i infrastruktura kojom bi nam se dovela struja. Trenutno smo spojeni privremenim nadzemnim vodom. Građevinski iskopi za potrebe dovođenja struje obavljeni su još na ljeto, no ono što nas je osobito razveselilo dogodilo se prošli tjedan. U utorak su vršeni pripremni radovi za provođenje kablova (kroz novo izgrađene cijevi). Neki iskop zbog problema sa provođenjem kabela na krivini, te oko trafostanice. Dan poslje su provukli kablove kroz cijevi. Zapravo dva četvrtožilna kabela od trafostanice do samostojećeg razvodnog ormara na granici naše, te do drugog sa druge strane ceste, kao i 'za svaki slučaj' bypass kabel među njima. Od mjesta budućeg našeg SSRO-a, do našeg razvodnog ormara, još davno je provučen kabel koji ste mogli vidjeti na slikama. Konačno u četvrtak je dio kvarta bio bez struje, jer su dečki iz elektroistre izvodili rekonstrukciju trafostanice i zapravo odagnali zadnju prepreku normalnom preseljenju.

Par tjedana prije našao sam se sa odgovornim za priključke u Elektroistri kako bi saznao mogućnosti prijave elektroinstalacije, od strane moje malenkosti, te nakon analize diplome i svjedodžbe, došlo se do saznanja da nema problema, no da bi bilo dobro napraviti atest elektroinstalacije, te prijavu obaviti tek kada se završi ovotjedna rekonstrukcija ovog dijela niskonaponske mreže. Naravno tada je ona bila prilično u magli. Jedan prijatelj iz Elektroiste je davao nekakve realne naznake od možda dva mjeseca, no u vjeri da bi se to moglo dogoditi ranije spreman je bio kladiti se da će nam Elektroistra spojiti struju prije nego se mi budemo spremni useliti.

Atest elektroinstalacija dogovorili smo dosta brzo i zapravo već četri dana poslje imali smo atest elektroistalacija gotov. Glavni elektroinstalater, a i mi svi ostali koji smo spajali utičnice i prekidače, osobito smo ponosni na njega, jer su podaci koje je ekipa očitavala na svojem uređaju toliko dobra, da su pitali da li smo lemili spojeve (što naravno nismo). Kako je očitanje stanja na 90 % utičnica pokazivalo nulu za nekakvu testnu struju (dozvoljeno je valjda oprilike od 0.1 - 0.2 A), upisivanje takvih podataka izgledao bi ravano kafanskom ispunjavanju i teško bi netko povjerovao da su doista očitani, elektroinženjer je odlučio upisati 0.03 A. Zanimljivo je da mu je suradnik komentirao kako se još nisu sreli sa takvom elektroinstalacijom. Također su obaviti atest onog glavnog napojnog voda od SSRO-a do našeg razvodnog ormara, te gromobranske instalacije. Naravno i stanje gromobranske instalacije je bilo besprijekorno.

Kako je bila najavljena rekonstrukcija trafostanice (preko nestajanja struje u kvartu), a imao sam svu potrebnu dokumentaciju, u četvrtak ujutro sam otišao obaviti prijavu elektroinstalacije. Predao sam dokumente, uplatio 3*255 kn i ostavio konktak podatke. Sada čekamo da se pojavi ekipa i Elektroistre, te nam obezbijede potrebnu i zakupljenu snagu. Inače trenutno smo zakupili 3 * 32 A struje. Interesantno je kako se izračun snage mjenja, ovisno da li koriste napon 220 V ili 230 V. Ono što me osobito zbunilo je što je napon kod nas 236 V, izmjeren konstantno na svakom grijaču dok smo vršili naša interna ispitivanja spojeva. Koliku snagu smo na kraju zakupili po stanu ? 7.04 kW, 7.36 kW ili čak 7.552 kW. Naravno pojam ograničenja nije u samoj snazi koliko zapravo u struji koju dozvoljava osigurač (limitator), no kako je napon konstantan, tako bi i moguća snaga trebala biti konstantna. Tko zna možda prijatelj iz Elektroiste i dobije okladu, a mi u svakom slučaju dobivamo.

Državni inspektorat

Uglavnom prije par dana ovo područje gradnje posjetio je državni inspektorat. Otac je nešto baš radio u jednom prostoru kuće i vidi da se službeni automobil sa natpisom državnog inspektorata parkira pored naše parcele, ulazi u prostor parcele. Pozdravlja tipa i pita ga kojim dobrom. Ovaj pokazuje značku i kako ne stiže dobrom. Jada jada. Pokazuje mu se gdje je onaj natpis (iz starog zakona o gradnji), tko tu gradi i kada mu je rečeno da se radi o obiteljskoj kući, tip odgovara kako nema problema i pita gdje gradi jedna tvrtka (traži građevinu niže). Naime, par dana prije jedan od radnika na građevini niže polomio je par rebara kada je propao u prostor za vodomjere. Bilo je tu policije, hitna, novinara i sl. Pozdravljaju se i odlazi poslom. Kasnije se vraća i postrojava radnike sa drugog gradilišta i svaki je morao pokazati svoje dokumente. Formalno tip nije građevinski inspektor, već inspektor rada, a izgleda imaju običaj odmah provjeriti i ostala obližnja gradilišta. No ne i kada se radi o obiteljskoj kući. Osobito kada mu se kaže da ju sami gradimo. I za one koje zanima, u razgovoru se saznalo da se on opredjelio za montažnu kuću.

Kuhinje

Kuhinje stigle i 99 % montirane. Naša je ni u četvrtom pokušaju nije završena. Fali još jedan komad. No to nas nije spriječilo da ovu subotu povežemo plinsku bocu na ploču za kuhanje, montiramo špinu, bojler i odvodnju sa lavandinom, te skuhamo prvu kavu u našem stanu. Montaža je prošla bez problema, uz jedino malo dužu analizu kako spojiti niskotlačnu špinu na niskotlačni bojler. No i to smo apsolvirali.



Kika vs Ikea

U proteklih mjesec dana bili smo u Padovi u Ikei, te u Zagrebu u Kiki i objektivno mogu kazat da Kika u Zagrebu ima dva do tri puta veći izbor namještaja. O cijenama ne trebamo pričati pošto troškovi dovoza i uvoza iz Italije ili Austrije su sigurno puno veći od Zagrebačke Kike. Za one koji ne gravitiraju metropoli, već su u njenoj okolici, jedan prodavač nam je rekao da kada bi napravili račun u klasi 25000 do 30000 kn, tada bi nam bio besplatan prijevoz do Pule. Što se tiče điđi (pa i malo večih sitnica), Ikea ima nešto širi izbor i skoro duplo manje cijene. Tako da ako idete u nabavu po điđe, možete slobodno na put. Za one koje zanima cijena vožnje autocestom kroz Italiju od Trsta do Padove, recimo da smo za 150 km u jednom smjeru platili 5.5 eura + 2 eura i očekujte da se vozite u lijevoj traci, jer je desna prepuna kamiona.

Switch

Za one koje znaju što je to, mogu kazati da smo se odlučili za tri modela. Sva tri su gigabitni. Kod roditelja ide jedan od rijetkih gigabitnih switcheva sa wireless pristupom neki gamerski :) D-Linkov model. Kod nas ide Linksys-ov managed 8-portni gigabitni switch, jer će veza za internet ići preko nas, a kod brata će biti jedan 8-portni Netgear-ov model.

Sobna vrata

Već je malo prekasno za tu priču, pa ću ubaciti još par teaser slikica.





11.11.2007. u 23:35 • 2 Komentara • Print • # • ^

<< Arhiva >>