No nastavimo sa prošlim događajima. Nakon što su stigle grijače ploče trebalo ih je pripremiti za stavljanjem u strop. Priprema se sastoji od postavljanja aluminijske folije preko cijele površine, te stavljanja neke toplinske izolacije iznad te folije. Nakon što se postave ploče u strop, folija i toplinska izolacija biti će iznad ploča i imati će ulogu odbijanja dijela energije nazad u grijani prostor, odnosno spriječiti nepotrebno grijanje gornje ploče. Mi smo koristili vulgaris najjeftiniju kuhinjsku foliju koju smo mogli naći, nešto tipa mercator ili plodine marka. Grijače ploče su širine oko 47 cm, a folija je širine 30 cm, tako da smo preko svih ploča morali staviti dva reda folije. Za toplinsku izolaciju koristili smo najjeftiniji 1 cm debeo stiropor koji smo našli na tržištu. Zapravo da smo i htjeli staviti više nismo niti mogli jer zapravo smo biti ograničeni sa ukupno 3 cm prostora za grijaču ploču i stiropor. No, frend koji je isto postavio grijače ploče na jednom dijelu gdje ima prilično izolacije rekao je da se osjeti jače isijavanje energije u odnosu na prostor iznad kojeg ima manje toplinske izolacije. Pa sada, tko voli neka izvoli. Inače, ploča je bilo stotinjak, ali ništa što uhodani tim od dvije, tri osobe nije mogao odradii u dan, dva vremena.
Same ploče postavljaju se među letve i privremeno se učvršćuju sa onim pripremljenim limićima hiper brzo, tako da je daj dio posla bio izuzetno brz. Sljedeći veći dio posla na redu bilo je postavljanje strujnih kabela i povezivanje grijačih ploča na pripremljenu strujnu infrastrukturu sa termostatima. Sam posao je uključivao odlučivanje mjesta za stopno strujno-razvodno mjesto, bušenje letvi kroz koje smo provukli po jedan strujni kabel za svaki od grijača do zajedničkog mjesta, te naravno povezivanje svih tih kabela. Nakon što smo spojili jednu prostoriju slijedilo je privremeno spajanje kabela na napon (tada još nismo ugradili termostate), provjera napona na svakoj od ploča, te puštanje da rade neko vrijeme. Nakon ručnog testiranja svakog od grijača i njegove povišene temperature, otspojili smo napon i nastavili sa radom. Samu instaliranu snagu smo mjerili samo u jednoj prostoriji.
Po završetku povezivanja grijačih ploča sa strujnom instalacijom slijedilo je zatvaranje stropa sa knauf pločama. Posao postavljanja knauf ploča nakon nekog vremena prilično se uhodao, tako da smo postavljali cca. 25-30 m2 dnevno. Za potrebe pripreme knauf ploče na željene dimenzije poslužila je velika aluminijska livela, metar, olovka i stari kuhinjski nožić. Označiš širinu na jednoj i drugoj strani, postaviš livelu i zarežeš sa nožićem po gips-kartonskoj ploči. Okreneš ploču i to isto napraviš na drugoj strani, te ju prilično lagano odvojiš na dva dijela. Ako treba skratiti i dužinu to isto ponoviš i po dužini te dobiješ ploču traženih dimenzija.
Za približavanje ploče stropu služila nam je sirova snaga dvojce near dvometraša uz pomoć pomoćne T letve kojom bi se pridržala ploča. Samo povezivanje gips-kartonskih ploča sa drvenom konstrukcijom odradili smo sa 3.5 cm knauf vidama za tu namjenu, a za potrebe lakšeg rada nabavili smo si najjeftinije aukumulatorske bušilice u Pevecu. U svakoj kutiji knauf vida dolazi dodatak za bušilice kojom se najjednostavnije zavidavaju vide. Točnih je dimenzija i potrebne tvrdoće materijala. Same linije gdje se nalaze letve ispod knauf ploča označavali smo sa špagom koju smo provukli preko krede, te ju napetu pritegli kako bi ostavila trag na ploči i tako bi znali gdje trebamo bušiti vide. Jedino je bilo bitno da se prije označe početci letvi nosive konstrukcije na zidu, opet sa kredom, kako bi znali gdje su.
(nastavak drugom prilikom)
Post je objavljen 29.08.2007. u 22:29 sati.