Obavještavamo vas da će se idući plenum održati večeras u Velikoj dvorani Filozofskog fakulteta (Radovanova 13) u 20:00 sati. Sve prijedloge za dnevni red šaljite na tehnikalije.st@gmail.com. Moderatori će biti dostupni od 18:00 sati u Studentskoj prostoriji.

Podsjećamo još jednom da pitanje navodno upitne legitimnosti plenuma kao modela izravnog donošenja odluka, postaje bespredmetno znajući da je Studentski zbor Filozofskog fakulteta – kao legalno izabrano predstavničko tijelo uputio poziv svim studentima koje zastupa da sudjeluju u radu plenuma. Tim činom plenumu je dana puna legitimnost u donošenju odluka.

Raspored radnih grupa za nedjelju, 29. studenog 2009.:


Radna grupa za međuplenumsku suradnju
- Studentska prostorija -

10:00 – 11:00


Medijska grupa
- Studentska prostorija -

13:00 – 14:00


Radna grupa za informiranje
- Studentska prostorija -

12:00 – 13:00


Radna grupa za tehnička pitanja
- Studentska prostorija-

18:00 – 20:00


Radovanova 13, FFST

Javna studentska tribina Nezavisne studentske inicijative Split, održana danas, u prostorijama Filozofskog fakulteta sa početkom u 15h, bila je interesantna iz više razloga. Naime, na današnju su tribinu bili pozvani i radnici Željezare Split, vranjičkog Salonita te Dalmatinke Nove, a također i feralovci Predrag Lucić i Boris Dežulović. Prije same tribine održana je kratka prezentacija o direktnoj demokraciji u studentskom organiziranju, koja je između ostalog sugerirana radnicima u njihovoj borbi.

Od radnika, pozivu su se odazvali Iva Radonja i Ivo Delonga, dugogodišnji radnici Dalmatinke Nove, ili, kako je to hrabra gospođa Iva rekla:"Bivši radnici, bivše tvornice Dalmatinke Nove”. Potresno je bilo slušati njihove priče. Iva Radonja je bila radnica Dalmatinke preko 30, a Ivo Delonga preko 20 godina. Ono što su doživjeli zadnjih godina pod upravom zloglasne braće Ladini, čovjeku izaziva mučninu, ali i bijes na one koji su to dopustili, iz samo njima znanih interesa. Doduše, nije da svima nama, a pogotovo Ivi Radonja nije jasno o kakvim se interesima tu radilo.

Studenti su pažljivo slušali priču ovo dvoje radnika, a na kraju su ih oboje nagradili zvučnim pljeskom. To je bio način na koji su ovi mladi ljudi iskazali poštovanje i divljenje dugogodišnjoj iscrpljujućoj borbi radnika za svoja osnovna ljudska i radnička prava. Naravno, radnici nisu slučajno bili pozvani na ovu tribinu. Naizgled samo studenti i radnici vode dvije različite borbe, ali u osnovi, to je ista borba: Za ljudska prava, za dostojanstvo “malog” čovjeka, za buđenje svijesti i protiv opće ravnodušnosti. Nimalo laka borba, to je ono što su studenti kroz mnoga pitanja radnicima mogli saznati, ali su isto tako dobili njihovu punu podršku i dragocjene savjete. Ako netko u ovoj zemlji zna što znači boriti se protiv nepravde i pružati otpor ne pitajući za cijenu, onda je to gospođa Iva Radonja. Svu težinu borbe studenti su naravno dosad već osjetili i kroz vlastita iskustva, počevši od ignoriranja od strane medija, nerazumijevanja od vlastitih kolega studenata pa do perfidnih izjava i članaka u tiskanim medijima kojima se ove studente proglašava saboterima, ljenčinama koje bi “sve besplatno” do nevjerojatne kvalifikacije o studentima- “teroristima”.

Sve je to već viđeno, proživljeno, ne treba čovjek biti puno pametan da bi shvatio mehanizme onemogućavanja bilo kakvog smislenog otpora eksploataciji i nepravdi od strane moćnih “faca”. To su studentima, na svoj lucidni način, rezimirali Predrag Lucić i Boris Dežulović. Razvila se živa diskusija na tu temu i sasvim je sigurno da su studenti, što od radnika Dalmatinke, što od feralovskog dvojca, čuli poprilično korisnih ideja, savjeta i iskustava. Kao jedan od problema studenata u njihovoj borbi navedena je i činjenica da većina javnosti u biti ne zna i ne razumije za što, ili protiv čega se studenti u stvari bore.

Tribina je privedena kraju zaključkom i savjetom studentima: Ne odustajati od borbe koliko god prepreka bilo na putu, koliko god balvana im se bacalo pod noge. Djelovati na svijest ostalih segmenata u društvu strpljivo i uporno, ne zaboravljajući najvažnije: Pojedinačni otpor ne znači mnogo, on je samo kapljica u moru. Međutim, kada se obespravljeni ujedine, lako dolazi do plime, a to je noćna mora onih sa kojima se i borimo.

Nakon toga prikazan je film autora N. Klein i A. Lewis “The Take” koji govori o uspješnom pokretu preuzimanja tvornica u svoje ruke od strane radnika u Argentini, koja je gospodarski krahirala nakon intervencija MMF-a.

Tekst: Slobodanka Boba Đuderija
Photo: e-ćakule

Pola godine, koliko je prošlo od posljednje blokade, očito nije dovoljno dug period da se ne bi ponavljali argumenti iznošeni i prije. Tu je prije svega argument da metoda nije legitimna: blokada krši prava profesora i studenata koji su protiv nje. Kada čujemo poklike da pobornici blokade maltretiraju one koji su za ovo stanje najmanje krivi, tvrdnja je u najmanju ruku sumnjiva.

Prvo, upravo su profesori, među ostalim, krivi što su uopće dopustili da se zakotrlja bolonjska mašina s kojom gotovo nitko od njih danas nije zadovoljan, a uz koju nužno dolazi i komercijalizacija obrazovanja. Drugo, studenti kojima je samo do nastave isključivo misle na vlastiti interes, čime samo potvrđuju da su studenti koji blokiraju fakultete u pravu i da je tržišni mehanizam studiranja već zavladao.

Teza da je blokada nedemokratska ruši se čim pogledamo preduvjet plenuma kao takvog: na njemu može biti svatko, pa i protivnici blokade. Insinuacije da su pobunjeni studenti manjina sudaraju se sa zdravim razumom: ako su zagovornici daljnje komercijalizacije obrazovanja doista većina, zašto onda jednostavno ne dođu na plenum i ne izglasuju prekid blokade?

Umjesto toga, tu dolazimo do još jednog argumenta koji je već kružio prije pola godine, lakše je pobornike blokade optužiti za “komunizam”, kao da veća jednakost, smanjenje razlika i pristup na obrazovanje neovisno o imovinskom statusu postoji isključivo u zemljama uz koje se veže predznak “totalitarizma”. Svaki će komunist reći da skandinavski model obrazovanja nije “komunistički”, kao što ni Obamino zalaganje za zdravstveno osiguranje dostupno svima nije “komunizam”.

No, kada se u hrvatskom kontekstu ističe da se neoliberalne reforme prelamaju preko leđa studenata, radnika, seljaka i umirovljenika, poput “džokera” se iz rukava izvlače “sablasti Marxa” ne bi li se unaprijed diskreditirala svaka mogućnost narušavanja statusa quo. Zahtjev za besplatno obrazovanje predstavlja problem jer bi mogao pokrenuti lavinu – a to je kritika protiv uvođenja još veće socijalne nejednakosti u svim sferama života.

U vrijednosnom sustavu za koji se zalažu protivnici blokade “kompetitivnost i elitizam” nisu samo moralne vrline već i “preduvjet boljitka ekonomije i društva“. Uzmimo zemlju u kojoj je kvaliteta obrazovanja najveća. Argument naizgled stoji: u SAD-u imamo potpuno komercijalizirano obrazovanje i kvaliteta je doista najveća.

No, je li “kompetitivnost i elitizam” doista “preduvjet boljitka ekonomije i društva”? Osim ako recentnu financijsku krizu i recesiju ne shvatimo kao još jedan preduvjet za jačanje neoliberalnog sistema, jasno je da upravo kompetitivnost i elitizam dovode do sve većeg raslojavanja stanovništva po principu “ako imaš novac, onda si s nama, ako nemaš, nisi”.

Argument da samo komercijalizacija može posljedično-uzročnim slijedom dovesti i do veće kvalitete studija ruši se pogledamo li Dansku, Finsku, Norvešku i Švedsku. Te su zemlje pokazale da nije komercijalizacija obrazovanja preduvjet boljitka ekonomije i društva, već besplatno obrazovanje.

U Hrvatskoj je 1993. na trošak države studiralo 88 posto studenata, a 2008. taj je broj upola manji. Jasno je da već sada svaki drugi student plaća studij, a kvaliteta se nije znatno podignula. Štoviše, od 1996. do 2006. školarine su porasle čak 30 posto, a bilo bi zanimljivo vidjeti je li i kvaliteta studija porasla u tom omjeru.

Ako se pitamo zašto studenti i dalje blokiraju fakultete iako im je ministar obećao promjenu zakona, odgovor je vrlo jednostavan: Ministarstvo i dalje uporno obećava ono što studenti zapravo ne traže s obzirom na to da obećanje ne predviđa pravu obustavu daljnje komercijalizacije obrazovanja. A čak i da nije tako, to je još uvijek samo obećanje bez ikakve konkretne mjere.

Piše: Srećko Horvat
Izvor: Iskosa

S plahtama na prozorima i štrajkaškim stražama, s noćnim plenumima i žestokim biltenima, revolucija se ponovno vratila u našu malu varoš. Nakon što je ovog proljeća prvi put testirala snagu, studentska revolucija dobila je ovog tjedna i svoje jesensko, reprizno izdanje. Fakulteti su opet u blokadi, besplatno obrazovanje vratilo se u žižu kao tema, a politička su i ideološka pitanja zahvaljujući tomu dospjela natrag na novinske stupce, odakle ih je istjerala svojom ispraznošću politička šuplja izborna kampanja. Već i zato, odmah ću reći, drago mi je što se štrajk događa: da nije njega, o tome gdje idemo uopće ne bismo ni raspravljali.

Promatram sve što se događa sa studentskom revolucijom, a promatram i reakcije mojih vršnjaka, sadašnje srednje generacije. Moji vršnjaci odnose se prema studentskoj revoluciji s dva tipska stava, od kojih mi se ne sviđa ni jedan. Dio današnje srednje generacije, uključujući i profesore fakulteta, na štrajk gleda s entuzijazmom koji krije crtu generacijske zavisti. Ushićeni su svime onim što je ispred, iza i unutar štrajka, a u tom ushitu nazire se žudnja da se ukipaju u stvar kao padobranci i kidnapiraju tuđu revoluciju. Ne sviđa mi se to: jer imali su/imali smo punih dvadeset godina da branimo vrijednosti koje brani taj štrajk, a nisu i nismo to činili, ni na fakultetu ni izvan njega.

Drugi me stav, međutim, nervira još više. To je tipični stav ljudi formiranih u kasnoj, truloj fazi komunizma, koji su godinama ključnog duhovnog oblikovanja toliko overdozirani retorikom socijalizma da danas nisu sposobni slušati kako neko iskreno govori o jednakosti. Za takvu vrstu mojih vršnjaka, studentski demonstranti nisu ništa doli neka naivna, blesava Kardeljeva djeca, sljednici bivših aktivista es-es-o koji organiziraju gitarijade i podrške Vijetnamu. Gnušaju se današnji četrdesetogodišnjaci te romantične ljevice, užasavaju se kolektivizma studentske fronte, nedostatka lidera, pregovaračkih manevara, plaši ih revolucionarno puritanstvo koje zabranjuje džointe i pivo, te zapovijeda bezuvjetno slušanje redara.

U ovom trenutku, i sam vrludam između ta dva grozna klišeja i hrvam se da ne potpadnem ni pod jedan. Pripadam generaciji formiranoj u socijalizmu i (za razliku od mnogih) ne libim se priznati da je tako. Da, istina: imao sam privilegij besplatnog studiranja, taj mlinski kamen licemjerja koji visi nad svakim tko se protivi zahtjevima studenata. Kad gledam, međutim, današnje plenumaše kako uzdižu besplatne studije i predbolonjske pašnjake humboltovske arkadije, pitam se bi li se doista sa mnom mijenjali. Jer, “besplatni studij“ mojeg doba značio je i to da sam, kad sam pao prijemni na željeni studij, pauzirao godinu dana. Značio je i to da sam učio iz prastarih ruskih knjiga, da je strana literatura bila “mission impossible“, a hodnicima nisu krstarili prekupci lažiranih ispita, nego šverceri rijetkih obaveznih udžbenika. Sjećanje na predbolonjski studij meni je, eto, među ostalim i sjećanje na Petra Selema, mog profesora prve godine, a danas vedetu konzervativne politike. U vrijeme kad sam slušao njegov predmet, režirao je izvan Zagreba nekakvog Ibsena, pa sam ga u cijelom semestru vidio pet puta. Kad je došao ispit, uveo nas je na usmenom osam u sobu i svih osam bacio na istom pitanju. Zato kad se danas govori o predbolonji, meni na pamet padne on. Može Selem stoput biti ljuti antikomunist, ali njegov ispit za mene je jednako memorija na neslobodu kao što su to Bakarić ili Jakov Blažević.

S tom i takvom memorijom, oprezan sam prema studentskom revolucionarnom žaru, a pogotovo prema romantiziranju ikakvog boljeg jučer. Ali, pokušavam biti racionalan, a kao racionalan čovjek uviđam da su plenumska djeca napravila i sebi i nama veliku, kolosalnu uslugu, jer su ozbiljno potaknula pitanje prema kakvom društvu idemo. Već dvadeset godina, naime, ovo društvo pristaje na to da za svoj ne-baš-mali porezni novac svaka generacija dobije manje. Nije to nipošto hrvatska osobitost, i svaki put kad se suočim a njom padne mi na um što mi je govorio prijatelj, povratnik iz Australije. “Ja sam sve tamo prošao, od osamdesetih do dvijetisućitih“, rekao mi je, “i najgore mi je što sve znam unaprijed što nam slijedi. Prvo uvidiš da se sam moraš pobrinuti za mirovinu, jer država neće. Pa za zubara. Pa za specijalista. Pa za obiteljskog liječnika. Na koncu, za školovanje.“ Ono što mi je rekao, u međuvremenu se događa kao reprizni film. Moji starci bili su zadnja generacija koja se zeznula i vjerovala u penziju: ja je danas sam uplaćujem. Plaćam specijalista. Uplaćujem dopunsko da me u bolnici sutra ne izbace niz štenge. Da nije bilo plenumaša, plaćao bih i studij za mog - sad desetogodišnjeg - klinca. Ovako možda neću. Možda - a možda i hoću. Naime, što će za osam godina biti s hrvatskim welfare stateom, to ne znam, a ni bog to ne bi znao. Ne znamo to, jer to ne ovisi o nama, nego o globalnim ideološkim pomacima koji su nam donijeli, kao idejni tsunami, i jučer Humboldta i danas bolonju, i neoliberalizam i plenume.

I dok gledamo tako kako hrvatska socijalna država kopni iz naraštaja u naraštaj, na jezik nam ponovo dolazi ista ona “s-riječ“ koju smo davno s prijezirom izagnali: socijalizam. Koliko nam je “socijalizma“ preostalo da ga krmčimo? Želimo li ga više ili manje? Koliko je socijalizma potrebno i poželjno? To je pitanje koje današnji plenumi postavljaju jasno i izravno, pa i ako nisam posve suglasan s odgovorom koji nude, drago mi je da to pitanje postavljaju, jer smo ga mi novinari prestali postavljati, slijepo zaljubljeni u novu ideološku dogmu. U međuvremenu, ta se dogma pred nama oljuštila kao “face lifting“ ostarjele misice, a liberalizam se pokazao jednako dogmatskim, tupim i deduktivnim kao što je to bio i socijalizam. U takvim okolnostima, nitko više nije u poziciji da plenumaše otpili kao “marksiste“ i “če gevare“. Ali, ni oni ne bi smjeli povijest počinjati iznova i ne učiti na goroj prošlosti.

Naime, kad danas gledate kolosalnu grešku istočnoeuropskog socijalizma, ona je bila tapecirana najboljim namjerama. Prazni češki i rumunjski dućani u kojima ste mogli kupiti jednu vrstu konzervi počivali su na plemenitoj ideji kontrole maloprodajnih cijena. Socijalizam koji je radio za radničku klasu, na koncu je u radničku klasu gurnuo da ide u Trst kupovati pamperse i ementaler. Danas, pampers i ementaler imate na svakom koraku, ali nemate radničke klase. Pitanje sveučilišnog sustava nije suštinski toliko drukčije. Bude li u njemu “premalo socijalizma“, imat ćete školarine, ementaler na svakom koraku, i malobrojne koja će ga moći kupiti. Bude li u njemu previše “s-riječi“, rezultat će biti prazne akademske trgovine, nejestive studijske konzerve i gomila klinaca koji će preko Bregane ići u “Trst“ po fakultetski “ementaler“. Negdje između, u međuprostoru finog “tuninga“ i apotekarskog vaganja, nalazi se rješenje. To rješenje nije dogma, niti je vječno. Ono je provizorij koji može sada biti dobar, a za tri godine ne. Naći taj provizorij, posao je za novu generaciju.

Piše: Jurica Pavičić
Izvor: Jutarnji. hr

Drugovi prijatelji, divlja razularena banda donedavno malodobnih čupavaca ponovno je poput divlje horde preplavila hramove znanja širom Lijepe naše i prijeti poretku stvari. Nečuveno. Zato treba tu malo reda uvesti, malo legitimiranja, kasnije i pendreka, tko zna... Da se pokaže toj postrevolucionarnoj balavurdiji da su u velikoj manjini, da se ne bi pusta raja umislila da su akteri povijesti, što li, agenti historijskih mijena... tako nešto.

Da... sjećam se opet svoje omiljene uvodne scene iz jednog Kazancakisovog romana: Aga iz Likovrisija sjedi na doksatu i pije rakiju i neki mu bucmasti dječačić pjevuši s glavom u krilu... dok raja pod doksatom gluhari (što je isto što i gluvari, valjda), aga misli da je Alah to baš sve lijepo smislio da je on tamo gore, a raja tamo dolje, tako on misli i baš mu je lijepo. Nema u toj sceni mjesta za to da ga dječačić ugrize za bedro, niti za to da se raja hitne kamenjem po doksatu pa da vidiš prisjele rakije... Eto, tako kod nas neki sjede na doksatu (doksat je nešto sasvim obrnuto od baladura!) i lijepo im je, a kad se glasovi raje pridignu do prozora onda se lede i ljute i zazivaju "demokraciju". Joj, ti studenti!

Za početak nekima od njih trebalo bi šampona za kosu i češalj poslati, simpatični su, ali malo masni, često bubnu svašta, ponekad i glupo. Stalno se hihoću, a to su taaako ozbiljne stvari. Nekima se od njih i ne uči previše. Što zapravo hoće ti zgubidani, pitaju se praščine dvolične poput mene, češkajući trbuhe? Pa da malo ponovimo gradivo: ti mladi (i ključni) članovi akademske zajednice traže ono što su imali njihovi roditelji i njihovi profesori: besplatno obrazovanje. Samo po sebi zvuči malo banalno... kao: oće nešto klinci ušićarit od jadnih poreznih platiša. Zapravo je jednostavno ako se malo udubiš: ta šačica glasnih i nasmijanih mladih ljudi zadnja su barikada pred potpunom pobjedom socijalnog nasilja i obrazovnog besmisla upakiranog u paštu bolonjeze bez mesa i bez pašte.

Pitanje koje postavljaju svjetsko je pitanje. Zbog njega prosvjeduju i fakultete blokiraju studenti širom svijeta. Masa novca potrebna za povratak na ona socijalna prava koja smo u visokom obrazovanju izgubili paljenjem svjetala tranzicijskog cirkusa nije nipošto veća od novca koji se poreznim platišama oduzima za razne oblike jalovosti i tuposti, popovanja i nacionalističkog preseravanja, koje sve, začudo, košta. Prema tome, oni koji izvrdavaju obećanja studentima i javnosti i kolutaju očima i podvaljuju rog za svijeću u krivu su ako misle da mi to ne vidimo, drugo: blesavi su ako misle da studenti na kraju neće uspjeti.

Valjaju se vojske posvuda i odosvuda i još će za naših života biti svačega i neka bude. Javljaju se neki profesori, pozivajući se na vlastiti liberalizam i tome slično, javljaju se štrajkbreheri, deklasirani uvlakači, sva ta bezbojna i dosadna reakcionarna masa nekreativna i sad će oni furat svoju demokraciju. Eto, tu se lijepo vidi kako je demokracija smeće ako nije kreativna, hrabra, zanesena i poletna. Nije stvar u tome što je na plenumima neposredna, a drugdje posredna. Za mene je stvar u tome da je bitnije imati sjajne i čiste misli nego sjajnu i čistu kosu (makar je korisno težiti objema stvarima).

Uvlakači su zazorni čak i kad su dobri studenti i prividni demokrati, jer od uvlakača i mlitavaca nema kreatora, a bez kreatora kultura smrdi po onom mjestu na koje se ti obično uvlače. Što se tiče remećenja sveučilišnog poslovanja, nastavnog procesa i edukacijskih rituala, bolonjeze je tu poremetio toliko toga, naročito u humanistici, da to ne bi ni ratoborniji studenti mogli izvesti, ni da ih je na stotine tisuća na plenumima, oboružanih čekićima, srpovima, šiljilima i šestarima. Svaki lijeni student zezne sebe, svaki lijeni profesor i funkcioner zezne tisuće, time sam vam sve rekao, zato bi nekima bilo bolje da šute i da tiho čestitaju mladim kolegama kad već osjećaju da nisu kadri da im priskoče u pomoć.

Piše: Aljoša Pužar
Izvor: Glas Istre

Dana 27. studenog 2009. godine održan je XVI. Plenum na Filozofskom fakultetu u Splitu. Nakon, kao i uvijek, zanimljive rasprave o metodama borbe za postizanje javno financiranog obrazovanja izglasana je daljnja blokada glavne zgrade Fakulteta u Radovanovoj ulici. Također je izglasano da se slijedeći plenum održi u ponedjeljak, 30. studenog, u 20 sati i ovim putem pozivamo sve studente i ostale zainteresirane da dođu i napokon počnu aktivno sudjelovati u društvenim procesima koji ih se izravno tiču. Ponavljamo da je naš kratkoročni cilj vezan za besplatno obrazovanje dok se dugoročno želimo suprotstaviti nasilju državne moći, tj. agresivnoj privatizaciji cjelokupne javne sfere. Studente se uporno optužuje da je njihova metoda nasilna dok se zapravo radi o činu samoobrane od nasilja koje je postalo sastavni dio vladajućeg poretka i samim time zamagljeno. Ne postoji druga metoda da se suprotstavimo trendu eksponencijalnog rasta školarina i paralelnom smanjivanju izdvajanja iz proračuna za sve ključne sektore društva – obrazovanje, zdravstvo, mirovinskog sustava itd.

Proizvodnja pasivnosti je glavna strategija današnje državne moći kojom se priprema prostor za provođenje svih mogućih reformi i promjena koje se prikazuje kao nešto pozitivno, a zapravo se radi o negativnim trendovima i daljnjem smanjivanju građanskih i ljudskih prava. Svi pričaju o ekonomskoj krizi, ali nitko ne postavlja pitanje o krizi demokracije. Pitanje navodno upitne legitimnosti plenuma kao modela izravnog donošenja odluka, postaje bespredmetno znajući da je Studentski zbor Filozofskog fakulteta – kao legalno izabrano predstavničko tijelo uputio poziv svim studentima koje zastupa da sudjeluju u radu plenuma. Tim činom plenumu je dana puna legitimnost u donošenju odluka.

Plenum FFST

Sutra će se u sklopu alternativnog programa na Filozofskom fakultetu u Splitu održati javna tribina na kojoj će gostovati radnici Dalmatinke Nove, Željezare Split te vranjičkog Salonita. Nakon kratke uvodne prezentacije o predstavničkoj i direktnoj demokraciji, gosti će nam izložiti trenutnu situaciju u kojoj se nalaze radnici i radnice navedenih poduzeća. Kroz zajedničku diskusiju propitivati će se mogućnost studentsko-radničkog udruživanja, te općenito društvena solidarnost u konkretnim primjerima. Ukoliko ostane vremena, prikazati će se dokumentarni film "The Take" autora N. Klein i A. Lewis, koji priča o argentinskom pokretu preuzimanja tvornica i njihovog ponovnog oživljavanja, te o načinima (direktno-demokratske) borbe tamošnjih radnika i radnica za golu egzistenciju. Danas oni - sutra možda mi!

[subota 28.11., na Filozofskom u Radovanovoj 13, s početkom u 15 sati]

Pitali smo studente iz Nezavisne studentske inicijative Split zašto prosvjeduju upravo u predizborno vrijeme, zašto odbijaju prijedlog ministra Fuchsa, jesu li zadovoljni dosadašnjim odazivom studenata i koje su daljnje akcije ako njihovi zahtjevi ne budu odobreni.

Zašto ste se odlučili prosvjedovati u predizborno vrijeme, mislite li da ćete time lakše postići ciljeve?

Ako se stalno čeka na "pravo vrijeme za akciju", ono nikada neće doći. Trenutak za iznošenje našega zahtjeva određujemo mi, a ne ministarstvo ili vlada. Studenti moraju biti aktivan, a ne pasivan čimbenik koji će samo čekati na neki potez vladajućih struktura. Pokret se može dalje širiti samo kroz velike akcije, a samo snažnim i beskompromisnim akcijama možemo doći do konačnoga cilja – besplatnoga obrazovanja dostupnoga svima.

Strukture vlasti namjerno odugovlače s donošenjem novog zakona o sveučilištima te ga namjerno vode posve netransparentno. Prvotno osnovano povjerenstvo u pola se godine sastalo svega dva puta, a zatim je rasformirano i trenutno se još čeka da novo sastavljeno povjerenstvo počne s poslom. U svakom slučaju, prema svim raspoloživim informacijama, novi zakon sasvim sigurno neće biti ono što su studenti tražili (besplatno obrazovanje za sve na svim razinama) te samo uvodi dodatne mjere komercijalizacije školstva.

S obzirom na okolnosti, ništa se neće postići čekanjem da vlasti donesu novi zakon. One će ga nesumnjivo iznijeti u javnost u vrijeme kada to studentima bude najmanje odgovaralo (u vrijeme ispitnih rokova ili pred ljeto/tijekom ljeta). Pasivno promatranje i čekanje da proces dospije do trenutka u kojemu će postati gotovo nemoguće utjecati na sadržaj zakona ne može biti opravdano nikakvim strategijskim kalkulacijama. Upravo iz gledišta elementarne strategijske racionalnosti proizlazi da treba činiti sve da se pritisak vrši sada, dok stvar još nije odmakla do točke nepovrata. A to nas obvezuje da djelujemo sada.

Ministar Fuchs obećao je besplatno školovanje svima koji svoje obveze redovito izvršavaju. Smatrate li da je u redu da i studenti koji padaju godine i ne izvršavaju svoje obveze na vrijeme imaju ista prava kao i oni koji obveze redovito izvršavaju?

Model obrazovanja po kojem bi redovni studenti koji ne bi pali godinu svi studirali besplatno, o kojem govore vladajući birokrati (premda samo u formi usmenih obećanja), nije model besplatnog obrazovanja niti je ono što studenti traže. Kao prvo, u tom sustavu ostaju izvanredni studenti koji i dalje plaćaju svoj studij. Kao drugo, školarine na postdiplomskim studijima (koje su nevjerojatno visoke) također ostaju. Kao treće, sasvim je izvjesno da bi u takvom sustavu postojalo i plaćanje ECTS-bodova. No glavni je problem u tome što tu plaćanje studija i dalje ostaje dio sustava.

A svaki model obrazovanja u kojem postoji bilo koji vid plaćanja nosi u sebi klicu daljnje komercijalizacije. Sasvim je realno pretpostaviti da bi mnogi fakulteti, nakon uvođenja ovoga sustava kojim bi nestalo redovnih studenata koji plaćaju (tj. onih koji studiraju za "osobne potrebe"), jednostavno onaj broj studenata za "osobne potrebe" zamijenili istim brojem "izvanrednih" studenata (ta se kategorija novim modelom ne bi ukinula) i opet bismo bili na istom, osim što se studenti koji plaćaju više ne bi nazivali studentima "za osobne potrebe" nego "izvanrednim" studentima. Da su takve manipulacije sasvim realne, očito je prema primjeru zagrebačkoga Pravnoga i Ekonomskoga fakulteta koji upisuju jako puno "izvanrednih" studenata (koji nisu pravi izvanredni studenti jer ne rade uz studij), više nego što bi to zapravo mogli u odnosu na realne kapacitete svojih fakulteta, samo zato da bi od njih mogli naplatiti (skupe) školarine.

Isto tako, ako bi studij plaćali studenti koji padnu godinu, prilično je očito što bi se vrlo brzo dogodilo. Kriteriji za prolaznost bi se postrožili (tim više što po bolonjskom sustavu više ni nema klasičnog padanja i ponavljanja godinâ), više studenata bi padalo i samim time plaćalo školarine. Padanje jednog ispita godišnje bi tako moglo srušiti studenta na plaćanje studija. Mnogi bi fakulteti na to vjerojatno bili neizravno i prisiljeni time što iz proračuna ne bi dobivali dovoljno sredstava za funkcioniranje. Tu valja također još jednom ponoviti kako su u sadašnji sustav visokog obrazovanja već ugrađene zaštitne mjere koje praktički onemogućuju famozno "vječno studiranje", kojim se inače često pravda sustavno ukidanje prava na obrazovanje manje imućnima. Komercijalizacija obrazovanja se ne može zaustaviti traženjem novih modela koji u sebi sadržavaju neki vid plaćanja.

Jeste li tijekom prosvjeda imali kakva neugodna iskustva, i ako jeste, koja? Bojite li se sankcija koje biste mogli doživjeti na vašem fakultetu?

Za sada nismo imali neugodnih iskustava, no tek smo ušli u drugi dan blokade nastavnog procesa. Uprava fakulteta izjavila je kako podržava ciljeve ali ne i metodu, naglasivši kako se „riječki slučaj“ zasigurno neće dogoditi ovdje jer je takvo što nedopustivo za akademsku zajednicu. Podsjećamo, tamošnja Uprava fakulteta unajmila je privatne zaštitare koji su legitimirali studente iako nema zakonske osnove za takvo što, te ih fizički pokušali spriječiti da održe svoj plenum na fakultetu narušavajući tako autonomiju javne ustanove i slobodu kretanja. Ukoliko blokada FFST-a potraje, plenum će uputiti dopis fakultetskom vijeću koje se sastaje idući ponedjeljak sa zahtjevom za solidariziranjem u vidu nesankcioniranja studenata i podrške našem cilju i metodi kojom se služimo. Poduzeti ćemo sve da do sankcija ne dođe, no ukoliko se takvo što ipak dogodi, zasigurno će uslijediti daljnje akcije.

Kako komentirate da je u Splitu, od ukupno 2800 studenata na fakultetu, na Plenumu glasalo samo 98, od kojih su se 64 studenta izjasnila za blokadu, 14 ih je bilo protiv, 20 studenata je bilo suzdržano?

Smatramo da je glavni problem opća apatija i duboka hibernacija studentskog pokreta u Splitu. Studenti u Splitu počeli su se buditi tek nedavno, zajedno s kolegama s ostalih hrvatskih sveučilišta u borbi za potpuno javno financirano obrazovanje na svim razinama. Zbog aktualnosti trenutka, svi relevantni mediji prenijeli su informaciju o plenumu na kojem se razmatrala mogućnost blokade Fakulteta. Činjenica da je splitski Filozofski raštrkan na sedam lokacija diljem grada, dodatno nam otežava komunikaciju i koheziju. Također, istaknuli bismo kako su plakati s pozivom na plenum postavljeni na svim lokacijama fakulteta i to nekoliko dana ranije, kao i obavijest na službenom blogu nezavisne studentske inicijative za pravo na besplatno obrazovanje. Referendum kao metoda donošenja odluka ne predviđa raspravu, argumentaciju i razmjenu mišljenja, već samo odgovor na jedno postavljeno pitanje i potrebno je jako mnogo vremena da ga se kvalitetno odradi. Plenum će se za vrijeme blokade održavati svakodnevno, tako da će svi studenti moći direktno utjecati svojim glasom na daljnji tijek i ishod same blokade.

Jeste li zadovoljni dosadašnjim odazivom studenata na ostalim fakultetima?

Postoji određen broj studenata ostalih fakulteta splitskog sveučilišta koji sudjeluju u radu inicijative, što je veliki korak ka ujedinjavanju studentskog tijela na području Splita. Trenutno je inicijativa najbrojnija na Filozofskom fakultetu zbog toga što se na njemu izučavaju humanističke znanosti, te se u usporedbi s ostalim fakultetima na njemu najviše razvija kritička misao. Provedbom bolonjskog procesa ova je praksa bitno dovedena u pitanje, no to je neka druga tema. Zadovoljni smo odazivom, no uvijek može puno bolje i u budućnosti ćemo se usredotočiti na širenje solidarnosti među studentima na našem sveučilištu.

Koji su vam daljnji koraci ukoliko se ne odobre vaši zahtjevi?

Blokada kao najradikalnija metoda stvaranja pritiska na nadležne institucije planirana je sve do ispunjenja naših zahtjeva. Ukoliko se izglasa deblokada nastavnog procesa, plenum će odlučiti o mogućim daljnjim akcijama pritiska, tek nakon što se razmotre svi prijedlozi, te izglasa najbolji. Ponavljamo, smatramo da je blokada najbolji mogući oblik borbe jer nam otvara prostor za artikulaciju zahtjeva i aktivni angažman – manjak dobro poznat svima koji studiraju po bolonjskom procesu.

Mislite li da će ova blokada imati više efekta nego ona provedena ranije ove godine?

Iako konačan cilj – besplatno visoko obrazovanje za sve – prošlom blokadom nije ostvaren, bilo bi krivo proglasiti je neuspješnom. Kao i prosvjedi prije nje, blokada je proizvela mnoge važne i pozitivne učinke. Osim što su se, na prije blokade nezamisliv način, studenti konačno pokrenuli i pretvorili u bitan politički faktor, stvorivši pritom i progresivan organ studentskoga direktno-demokratskog odlučivanja (plenum), postignuti su i neki vrlo opipljivi rezultati: a) proces komercijalizacije školstva je bar privremeno usporen; b) diplomski studiji su u ovoj i prošloj akademskoj godini besplatni za sve (da nije bilo prosvjedâ i blokadâ, danas bi ih svi plaćali – prosvjedi i sama prijetnja blokadom su naveli nadležne na kratkoročne ustupke, misleći da će tako utišati studente), c) cijene školarinâ na preddiplomskim studijima se nisu povećavale (da nije bilo prosvjedâ i blokadâ, danas bi nedvojbeno bile više na većini fakultetâ), d) odgođeno je donošenje izrazito lošega novoga Zakona o sveučilištima koji bi uveo nove mjere komercijalizacije u visokoobrazovni sektor.

Treba biti svjestan činjenice da su ovakve političke akcije dugotrajne i da se malo što može riješiti u svega nekoliko tjedana. Rezultat može doći tek kao posljedica dugotrajne borbe. To što konačni cilj nije postignut nakon prve blokade ne znači da je cilj nemoguć ili loš. Komercijalizacija obrazovanja nije proces koji se dogodio slučajno, kao plod nedužne greške inače dobronamjernih birokrata. Stoga se ne može očekivati da će se obustaviti sâm od sebe, pogotovo s obzirom na goleme financijske interese koji su tu u igri. To međutim nije razlog za defetizam. Riječ je o objektivnim datostima kojih treba biti svjestan. Umjesto da nas obeshrabre, one predstavljaju neotklonjiv razlog za ustrajnost u nastavku borbe.

Izvor: mojfaks.com

Poštovanim predstavnicima medija i javnosti,

Obavještavamo vas da je jučer, 26. studenog nastava u glavnoj zgradi Filozofskog fakulteta u Splitu u potpunosti blokirana od ranih jutarnjih sati. Održalo se samo nekoliko ispita i kolokvija, kako je i izglasano na plenumu. Nastava je na Klerikatu blokirana od 12 sati unatoč sprječavanju ulaska u zgradu studentima zaključavanjem Fakulteta. Izjave dekana u medijima stoga su obične falsifikacije. Održan je alternativni program na fakultetu - tribina o studentskim problemima te projekcija filma, nakon čega je uslijedio plenum u 20 sati.

Unatoč konstantnom isticanju od strane Uprave, kako je protiv metode blokade većina studenata Filozofskog fakulteta, te unatoč mogućnosti glasovanja protiv same blokade većinskom odlukom prisutnih izglasan je nastavak blokade. Smatramo da je glavni problem opća apatija i duboka hibernacija studentskog pokreta u Splitu. Studenti u Splitu počeli su se buditi tek nedavno, zajedno s kolegama s ostalih hrvatskih sveučilišta u borbi za potpuno javno financirano obrazovanje na svim razinama. Zbog aktualnosti trenutka, svi relevantni mediji prenijeli su informaciju o plenumu na kojem se razmatrala mogućnost blokade Fakulteta. Činjenica da je splitski Filozofski raštrkan na sedam lokacija diljem grada, dodatno nam otežava komunikaciju i koheziju. Također, istaknuli bismo kako su plakati s pozivom na plenum postavljeni na svim lokacijama fakulteta i to nekoliko dana ranije, kao i obavijest na službenom blogu nezavisne studentske inicijative za pravo na besplatno obrazovanje. Referendum kao metoda donošenja odluka ne predviđa raspravu, argumentaciju i razmjenu mišljenja, već samo odgovor na jedno postavljeno pitanje i potrebno je jako mnogo vremena da ga se kvalitetno odradi. Plenum će se za vrijeme blokade održavati svakodnevno, tako da će svi studenti moći direktno utjecati svojim glasom na daljnji tijek i ishod same blokade.

Idući plenum održati će se večeras u 20 sati, te pozivamo sve studente Fakulteta da se ovaj put odazovu i iskoriste mogućnost koju imaju - demokratskim putem izglasati (de)blokadu!

POZIV ZAPOSLENICIMA FILOZOFSKOG FAKULTETA NA SOLIDARIZIRANJE SA STUDENTIMA

Radna grupa za međuplenumsku suradnju
- Studentska prostorija -

(Radovanova 13)

10:00 – 11:00


Medijska grupa
- Studentska prostorija -

(Radovanova 13)

13:00 – 14:00


Radna grupa za informiranje
- Studentska prostorija -

(Radovanova 13)

12:00 – 13:00


Radna grupa za tehnička pitanja
- Dvorana 1 -

(Radovanova 13)

18:00 – 20:00

Pozivamo sve zainteresirane na PLENUM

četvrtak, 26.11. u 20 sati
u velikoj dvorani (blokiranog) Filozofskog fakulteta u Splitu (Radovanova ulica)!

Na izborima možete glasovati svakih četiri godine.
Na plenumu možete glasovati svaki dan!

Odlučite sami o svojoj budućnosti.
Dođite na plenum i dignite ruku za svoju budućnost- podržite besplatno obrazovanje za sve
(preddiplomski, diplomski i postdiplomski studij).

Znanje nije roba!!!

Mi, studenti i studentice, udruženi u zahtjevu za ukidanje naplaćivanja visokoškolskog obrazovanja na svim razinama (preddiplomskoj, diplomskoj i postdiplomskoj), preuzeli smo 25.11.2009. u 14 sati Filozofski fakultet u Splitu.

U svjetlu činjenice da je pravo na obrazovanje pravo koje pripada svima, neovisno o imovinskom stanju pojedinca, naša je akcija znak prosvjeda protiv bezobzirnog i socijalno neosjetljivog oduzimanja tog prava.

Blokiramo nastavni proces te ćemo kroz niz tribina i predavanja u sklopu alternativnog programa ukazati na destruktivne procese neoliberalizacije društva. Iako je obrazovanje tema kojoj ćemo posvetiti najviše pozornosti, nećemo zanemariti ni druge teme od presudne društvene važnosti.

Nećemo dopustiti da javna dobra budu pretvorena u robu!

Na solidarnost pozivamo i profesore te se nadamo njihovoj aktivnoj pomoći pri artikulaciji i realizaciji naših zajedničkih ciljeva.

Obavještavamo Vas ovim putem da je dana 25.11. u 14 sati na Filozofskom fakultetu u Splitu plenum studenata, nakon duge rasprave, većinom glasova (glasali su samo studenti Filozofskog fakulteta u Splitu) podržao prijedlog da se u cilju nastavka borbe za besplatno i svima dostupno obrazovanje (preddiplomski, diplomski i postdiplomski studij, bez obzira na imovinsko stanje i gdje je jedini kriterij znanje) blokira Filozofski fakultet u Splitu, pri čemu se blokira nastavni proces, a dopušta održavanje kolokvija i ispita, prema rasporedu. Svim prisutnima pročitan je i kodeks ponašanja koji vrijedi za vrijeme trajanja blokade, a kojim se, među ostalim, promovira nenasilne metode svih postupaka i dopušta nesmetani boravak u prostorijama fakulteta studentima i profesorima. Također je dogovoreno da se u prostorijama blokiranog fakulteta održava alternativna nastava i da studenti održavaju repeticije zainteresiranim kolegama. Određeno je da se danas (25.11.) u 18 sati održi informativna tribina o besplatnom obrazovanju. Slijedeći plenum zakazan je za četvrtak, 26.11. u 20 sati.

Srdačan pozdrav

Potaknuti stalnim pokušajima namjernog "izvrtanja" i falsificiranja naših zahtjeva (i konačnog cilja) koji se perpetuiraju kroz medije i kroz izjave predstavnike struktura moći, donosimo naše ponovno objašnjenje "besplatnog obrazovanja" kao temeljnog ljudskog prava. Ostatak novoblokadnog FAQ-a možete naći u desnom stupcu u rubrici "Osnovne informacije"!

Kako javlja Rijeka Danas, u sinoćnjoj emisiji Otvoreno (VIDEO) na temu aktualnih studentskih prosvjeda među gostima je bio i Ivan Bota, novi predsjednik Hrvatskog studentskog zbora. Na pitanje gledatelja je li u član neke stranke gospodin Bota je odgovorio da nije. Međutim, zaboravio je spomenuti da je bio član HDZ-a do prije godinu i pol kada je, kako nam je sam potvrdio u telefonskom razgovoru, zamrznuo članstvo u stranci. Ivan Bota je tako kao član HDZ-a 2006. na izborima za Mjesne odbore grada Trilja izabran za predsjednika Mjesnog odbora Tijarice. Ovaj slučaj još jednom pokazuje da je HSZ iznimno politizirano tijelo na čije čelo ne dolaze sposobni već podobni i da nije tijelo koje predstavlja studente već je tijelo koje služi HDZ-u da drži studente pod kontrolom. (sp)


Ivan Bota (lijevo) i Andro Gudelj (desno) mašu stranačkom zastavom HDZ-a

IZVJEŠTAJ S 13. PLENUMA STUDENATA SVEUČILIŠTA U SPLITU


Na 13. Plenumu studenata Sveučilišta u Splitu raspravljalo se o ukidanju dvaju ispitnih termina na Filozofskom fakultetu i mogućnostima daljnje borbe protiv komercijalizacije visokog školstva. Nakon prezentacije i detaljnog upoznavanja plenuma s relevantnim dokumentima Fakulteta i Sveučilišta koji reguliraju pravo na polaganje ispita, te nakon usporedbe s odgovarajućim pravilnicima riječkog i zagrebačkog sveučilišta zaključeno je da će se s daljnjim aktivnostima pričekati do idućeg fakultetskog vijeća koje se održava u idući ponedjeljak. Prisutni članovi Vijeća istaknuli su kako će se založiti za ostvarivanje navedenog studentskog zahtjeva za vraćanjem dvaju ispitnih termina.

Nakon poduže rasprave, radna grupa za međuplenumsku suradnju izvijestila je Plenum o trenutačnoj situaciji na hrvatskim i europskim sveučilištima na kojima se upravo odvijaju blokade nastave. Plenumu je prikazan kratki film o represiji uprave na riječkom Filozofskom fakultetu. Pljeskom je pozdravljena odlučna akcija riječkih studenata protiv ograničavanja autonomije fakulteta i slobode kretanja. Iduća točka dnevnog reda bila je rasprava o daljnjim mjerama borbe za besplatno obrazovanje.

Nakon rasprave o metodama odlučivanja potencijalne blokade, zaključeno je da plenum kao tijelo i dalje ima legitimitet donositi sve relevantne odluke vezane uz daljnje djelovanje studenata. Nadalje, odlučeno je da će se sutra, 25. studenog blokirati Velika dvorana Filozofskog fakulteta u Radovanovoj ulici s početkom u 12 sati, nakon čega će se održati Plenum. Na istom će se donijeti odluka o nastavku blokade.

Nakon što je u petak izglasana blokada Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli, jutros je i uspješno provedena. U nastavku posta možete pročitati kratku izjavu za medije koju možete naći i na njihovoj web stranici http://drustvoznanja.org/, kao i program blokade za današnji dan.

Na prepunom plenumu Filozofskog fakulteta odlučeno je da danas započinje blokada nastavnog procesa i preuzimanje kontrole nad fakultetom po modelu proljetne blokade. Izglasan je kodeks ponašanja za vrijeme studentske kontrole nad fakultetom.

Na plenumu riječkog Filozofskog fakulteta je na današnjem plenumu izglasana blokada za sljedeća 24 sata nakon što su se studenti probili u zgradu unatoč mjerama koje je njihova Uprava danas poduzela. Studentima je ključeve Fakulteta odbio predati v.d. dekana Branko Rafajac. Idući plenum održat će se u utorak, 24. studenog u 18 h.


REPRESIJA NA FILOZOFSKOM U RIJECI

Studentice i studenti, neposredno prije Plenuma, odlučile/i su natpolovičnom većinom odbiti prisilno legitimiranje te zaključile/i da imaju pravo na neometani ulazak u zgradu Fakulteta. Zaštitari, na nalog v.d dekana Rafajca, prvotno nisu dopustili takav „nekontrolirani“ ulazak na što je reakcija prisutne studentske populacije rezultirala koordriniranim zajedničkim ulaskom zbog kojeg su redari – popustili.

U ponedjeljak, 23. studenoga, točno u podne će se blokirati nastava u najvećoj dvorani Filozofskog fakulteta u Zagrebu, u D7. Nakon što se dvorana blokira, uslijedit će plenum na kojemu će se odlučivati kako dalje: treba li blokirati nastavu na cijelom Fakultetu, nastaviti blokadu samo D7 ili pak pokušati iznaći nove, alternativne načine borbe za besplatno obrazovanje. Pročitajte više u izvještaju s plenuma

Na plenumu, koji je započeo u 16 sati, izglasana je blokada Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli! Kao dan početka odabran je ponedjeljak, čime se broj fakulteta koji će početkom sljedećeg tjedna krenuti u blokade penje na tri! Sve novosti, kao i službenu objavu, moći ćete pronaći na njihovoj stranici Društvo znanja, a u međuvremenu pročitajte članak u Glasu Istre "Pulski studenti izglasali blokadu - od ponedjeljka staje nastavni proces", koji prvi od mainstream medija javlja o "prvom sveučilištu u zemlji koje je za ponedjeljak izglasalo potpunu blokadu"

Kako javlja Novi list, borba za besplatno obrazovanje nastavlja se i u Rijeci. Nakon Zagreba, i Riječani su na plenumu izglasali djelomičnu blokadu - blokirat će se, naime, dvorana 210, a blokada započinje u ponedjeljak, 23. studenog. Dvorana će ostati blokirana do 18 sati, kada počinje plenum na kojemu će se glasati o nastavku blokade, odnosno o eventualnom blokiranju cijelog Fakulteta. Izvještaj s jučerašnjeg plenuma u Rijeci možete pročitati ovdje

Povodom Međunarodnog dana studenata koji se obilježava 17. studenog, studenti diljem svijeta održali su niz prosvjednih akcija, pregled kojih donosimo u nastavku. Za to vrijeme na brojnim su sveučilištima širom Europe nastavljene okupacije fakultetâ i sveučilištâ koje na nekim njemačkim i austrijskim visokoškolskim institucijama traju već i po nekoliko tjedana.

Na nekim su europskim sveučilištima blokade, koje su u jednom trenutku bile prekinute, sada ponovno nastavljene. Na Sveučilištu u Kamezu u Albaniji studenti su 4. studenog započeli okupaciju ali i štrajk glađu, te su neki od studenata po završetku štrajka prevezeni u bolnicu u jako lošem stanju. U ovom trenutku blokirano je preko 70 sveučilišta i fakulteta u Europi dok u SAD-u studenti prosvjeduju ili blokiraju na sveučilištima u Illinoisu, San Franciscu, Los Angelesu, San Diegu i Santa Cruzu.

U nastavku donosimo pregled akcija koje su održane 17. studenog, blokada koje su u tom trenutku bile na snazi, kao i kartu trenutno okupiranih visokoškolskih institucija.

Akcije povodom Međunarodnog dana studenata, 17. studenog

Veći broj studentskih menzi u gradu Zagrebu okupiran je zaštitarima izvjesne privatne zaštitarske tvrtke koji revno provjeravaju identitete studenata komparirajući ih sa odgovarajućim računima da bi utvrdili koriste li studenti blagodati studentskog blagovanja služeći se vlastitim ili tuđim X-icama. Posljednja u nizu akcija Studentskog centra u Zagrebu u vidu legitimiranja studenata (i eventualnog budućeg oduzimanja X-ica) za svoj jedini cilj ima nadomještanje nedostatka novca u troškovima SC-a koje još nije pokrilo Ministarstvo, a što je obveza tog istog Ministarstva. Već smo u ranijim tekstovima upućivali na, u najmanju ruku, mešetarski pronicljive, ali i socijalno i etički niske udarce službene ekonomske strategije SC-a. Intervjui i izjave SC-ova ravnatelja, gospodina Vidovića u kojima objašnjava najnoviji patent svoje "postsanacijske" politike, zadnjih su dana popunile hrvatski medijski prostor. U takvom kontekstu izdavačkih i emiterskih divova, mail jedne ogorčene kolegice očito nije izazvao interes ni u mediju koji se voli kititi apozicijom javnog. Prenosimo njen kratak osvrt poslan HRT-u i pozivamo vas da se učlanite u jednu i(li) drugu grupu protiv ovakve prakse, na društvenoj mreži Facebook.

Izvor i fotografije: Slobodni Filozofski

Dislexia i AktiviST predstavljaju: "Male aktivističke priče"

[projekcija dokumentarnog filma + razgovor + prezentacija Restartovog
community video portala - gost Oliver Sertić]

Oliver Sertić - medijski je aktivist, producent i novinar iz Zagreba. Osnivač je Restart Media Centra koji se bavi edukacijom, produkcijom i distribucijom socijalno angažiranog filma i videa. Programski je voditelj jedinog dokumentarnog kina u regiji - Dokukina Croatia. Režirao je nekoliko kratkih dokumentarnih filmova. Surađivao je i još surađuje s brojnim filmskim festivalima u regiji. Suosnivač je Revije amaterskog filma - RAF. Restart-ov Community video-portal, trenutno u beta fazi, na jednom mjestu želi okupiti, sve koji rade ili žele raditi socijalno-angažirani, aktivistički video u regiji. Na njemu se nalaze angažirane reportaže, kratki dokumentarni filmovi ili pak amaterski aktivistički video uratci koji imaju prenijeti neku poruku i uključiti javnost u raspravu o nekom pitanju. Restart putem videa promovira ljudska prava, grassroots i nezavisne alternativne i političke akcije, posebno one koje nije moguće vidjeti mainstream medijima. Počelo se snimati u Hrvatskoj. Dio programa objedinili su pod nazivom Restartove "Male aktivističke priče". Prikazati će video-priče i reportaže snimane na akcijama: blokadu Filozofskog, plenum na otvorenom Hrvatskih studija, "Potpis uz modifikacije", kao i anti NATO prosvjed.

Izvor: Infoshop Dislexia

Podsjećamo vas da će se u ponedjeljak 9.11. u 9:00 sati u Studentskoj prostoriji održati radni sastanak grupe za informiranje. Dođite u što većem broju radi konačnog dogovora oko organiziranja tribina na sveučilištu i oglašavanja idućeg, XII. Plenuma splitske nezavisne studentske inicijative za pravo na besplatno obrazovanje, a koji će se održati u srijedu 11.11. u Velikoj dvorani Filozofskog fakulteta u Radovanovoj 13 s početkom u 18:00 sati.

Naša borba i dalje traje!

Pročitajte pismo podrške studentskom pokretu otpora u Austriji XI. Plenuma splitske nezavisne studentske inicijative za pravo na besplatno obrazovanje. Još uvijek traju blokade nastave na deset sveučilišta u zemlji.

Jutros, oko 11 sati povodom Međunarodnog dana akcije protiv komercijalizacije obrazovanja održana je simbolična mini-akcija splitskih studenata okupljenih u Nezavisnu studentsku inicijativu. Okupilo se 15-ak studenata ispred ulaza u područni ured Ministarstva znanosti obrazovanja i sporta, a potom i Rektorata splitskog Sveučilišta, koji se nalaze u istoj zgradi.

Pored ulaza u Ministarstvo izvjesili smo transparent s natpisom ''Znanje nije roba'', te pridržavali drugi s natpisom ''Mi studiramo, oni profitiraju!'' blokirajući time i sam ulaz, te dijelili istoimene letke i lijepili poruke na papirićima. Nakon davanja izjava za medije otišli smo na ulaz u Rektorat. Ondje smo posjedali po ulaznim skalama ispod prethodno postavljenog drugospomenutog transparenta i lijepili poruke na papirićima dok smo očekivali dolazak rektora. Nakon par sati čekanja napokon smo ga i dočekali, te odmah obasuli pitanjima. Samorazumljivo, niti na jedno pitanje nije bilo izravnog odgovora jer ''se još uvijek radi na tome'', ''nije do kraja definiran kriterij uspješnosti'', "rektori rade sve u korist studenata", "raspolažu premalim budžetom" dok se istovremeno troše milijuni kuna na nepotrebne projekte i izgradnju infrastrukture. Financiranje samo prve godine studija od iduće akademske godine nije ono što su studenti zahtjevali, jer će se novčano penalizirati neupisani ECTS bodovi na svim ostalim razinama studija.


Mi zahtjevamo potpuno ukidanje školarina i nećemo dopustiti da oni profitiraju na račun našeg školovanja.

Jedan svijet - jedna borba!

Na XI plenumu NSIST, održanom 4. studenoga na Filozofskom fakultetu, odlučeno/raspravljano je sljedeće:

- izglasano je da moderator ima pravo u okviru rasprave iznositi vlastito mišljenje uz prethodno jasno naglašavanje da je riječ o vlastitom, a ne stavu Plenuma
- novoosnovana grupa za informiranja je dobila zadatak bavljenja pisanjem u časopisu Universitas i sličnim publikacijama, a u svrhu dodatnog informiranja javnosti.
- Osnovana međuplenumska grupa
- Plenum je izvješten o stanju u Austriji i Njemačkoj, kao i o akcijama u drugim gradovima u Hrvatskoj. Izglasana je podrška kolegama iz Austrije i pisanje pisma podrške
- Načeto pitanje moguće ponovne blokade i novopečenog Povjerenstva (pitanje Budakove ''besplatne'' prve godine ostavljeno za drugi put)
- Raspravljalo se o načinima informiranja studenata i o potrebi organiziranja tribina informativnog karaktera (spomenuto da bi došli i studenti iz Zagreba, te da su izrazili želju/bi mogli doći i neki poznatiji profesori/novinari na istu, a možda neku drugu tribinu)
- Izglasana akcija povodom Međunarodnog dana akcije da blokiramo nakratko ulaze u Rektorat/podružnicu MZOŠ.

Plenum NSIST

Nakon Austrije, gdje se trenutno u blokadi nalazi devet sveučilišta u šest austrijskih gradova (nakon Beča, pridružili su im se Graz, Linz, Innsbruck, Klagenfurt i Salzburg), blokade su krenule i u Njemačkoj. U utorak, 3. listopada, započela je blokada na Sveučilištu u Heidelbergu, a u srijedu, 4. listopada, pridružili su im se i studenti i studentice sa Sveučilišta u Münsteru te Sveučilišta u Potsdamu. U četvrtak će biti održan i prvi plenum na Sveučilištu u Marburgu gdje je također, čini se, na pomolu blokada.

Aktualna zbivanja u Austriji možete pratiti na njihovoj stranici unsereuni.at, a razvoj događaja u Njemačkoj pogledajte na stranici unsereunis.de. Osim već pokrenutih te blokada koje su u procesu pokretanja, u velikom broju gradova diljem Europe studenti/ce povodom današnjeg Međunarodnog dana borbe protiv komercijalizacije obrazovanja pripremaju i masovne prosvjede.