28.06.2007., četvrtak
U mislima sam u plavoj fazi
26.06.2007., utorak
Plavi naš DINAMO (kao More i Nebo)
25.06.2007., ponedjeljak
Breze, Dragalić i sjećanja
18.06.2007., ponedjeljak
Ne skačite mi po živcima!
 Ljepota mora, ozon u plućima, ugodna klima, cvjetna iznenađenja na svakom koraku, i to je Hvar kojeg se još sjećam s nedavnog putovanja. U ove sparne dane kod nas u Slavoniji skrivamo se po hladovini, pijemo puno tekućine, ne osjećamo se baš najbolje, a iz vremenske prognoze saznajemo da nas tek sljeduje prava žega negdje u četvrtak. Na ovakav pritisak ne može ništa dobro doći s visina, samo kakvo nevrijeme (kao jučer u Osijeku). Puno je vlage u zraku, nema baš puno cirkuliranja zraka, pa smo svi kao u loncu ( a lonac na štednjaku). Opet nekakve panike i frke na poslu, no ja sam već na sve to navikao. Neki vole dići frku, pa onda torbicu na rame i „u lajs“ (baviti se pčelarstvom za radnog vremena i zujati okolo da im prođe vrijeme). Kad bi ja samo pričao što svaki dan radim, nekima bi bilo teško i slušati. Ja samo šutim i radim i vidim kako su drugi (za sebe) jako snalažljivi i naplate svaku svoju sitnicu. Nikada nisam bio nekakav lakomac i prokletinja, a uvijek sam imao i ruku na srce Bog mi je dao da sam uvijek i sa malo zadovoljan i sretan. Uživajte u boji ovog cvijeća i Mediteranu, pa i na ovakav način i ne dajte da vas sekiraju kojekakvi bezveznjaci. Ja ih se klonim, pogotovo sad kad su ovakve sparine. Jednostavno nemam živaca za živčenjake. Ovima što mene pokušavaju sekirati poručujem:“Cure popite si svoje tablete pa i danas i torbicu na rame.“. Svatko zna svoje. |
16.06.2007., subota
Motivi s mora
   Kao sa razglednica izgledale su mi fotke s mora kad sami vidio prebačene u PC. Ne moraš biti nekakav profesionalac kako bi zamijetio ljepotu okoliša oko Splita, Hvara i tih dalmatinskih otoka. Ako ikako budem mogao svakako ću ondje doći još koji put. Mora da je lijepo jedriti i ploviti onako uz obalu i mirisati more sa svega nekoliko metara udaljenosti. Kod nas u Slavoniji ovih dana je užasno sparno. Jutros mi se čak i zavrtjelo u glavi dok sam sa Hani (kujica) bio u vrtu za vrijeme jutarnje rose pa sam se vratio u kuću. Možda je tlak, možda problemi s kičmom ili nešto treće? Danas apsolutno nisam fit i čak se osjećam pospano i umorno pa ću se držati hlada i odmora i pustiti sve obveze u kraj. Uživajmo zajedno u moru.    |
15.06.2007., petak
S ekrana mog PC-a
 Ne mogu odoljeti a ne pokloniti vam ljepotu rascvjetanih kaktusa kraj mora u Hvaru. Drugim riječima ovaj lijepi motiv kojeg sam ondje snimio, krasi ekran mog PC-a ovih dana. Tu se inače izmjenjuju fotografije mog sina, supruge i meni lijepih i dragih motiva prirode (biljaka i životinja). Doživjeh i malu nezgodu šećući kraj agava. Vrh jedne od njih porezao me poput žileta po lijevoj ruci. Potekla je i krv tankim mlazom, a milimetri su me dijelili od ozbiljnije povrede krvnih žila. Pomislio sam kako je ta priroda uz more lijepa ali i okrutna, navikla na buru, nevrijeme i sol, a ne na maženje i prenemaganje. Sretoh na Hvaru i poznate face poput ministra Šukera, nogometaša Tudora, novinara Latina, voditeljice Pokos, a sad mi žao što nisam više vremena proveo uz more u osami s pjenom valova i okrutnim agavama i rascvjetanim kaktusima. |
A gdje su djevojke?
 Da ne bi bilo da smo na Hvaru fotografirali samo pjevače i kojekakav muški spol, evo nešto što ide u prilog definitivno ljepšem spolu. More pobuđuje praiskonske strasti i to je svojevrstan povratak prirodi, samom sebi, pra-embriju koji je možda jednom davno baš izašao iz mora. Pola žena pola riba to je navodno sirena? Svaka je djevojka sirena kad ju gledate u moru, a ako ju gledate u čamcu, mogla bi biti i ribarica, školjkašica, ili već nešto treće (ako ju gledate u kuhinji mogla bi biti i kuharica?). Ove djevojke su se izgleda eto uputile negdje u provod, na kupanje ili već nešto treće. Što će im muškarci kad se izgleda dobro zabavljaju i bez njih? Ako mi se posreći, slijedeći ovogodišnji boravak na moru mogao bi mi biti još ljepši jer bi moja prava ekipa (supruga i sin) trebala biti sa mnom. Priznajem, žao mi je bilo što nismo zajedno, ali ako Bog da nadoknadit ćemo to vrlo skoro negdje u Istri ili opet u Pakoštanama. Ovo je prvi u nizu „pravih morskih“ motiva, slijedi ostatak. |
14.06.2007., četvrtak
Pjevači 5
 Žera iz „Crvene jabuke“ se izgleda „naderao kao mačak“ (čitaj cuga) pa nije mogao nastupiti na festivalu, no može biti da postoji i drugi razlog jer pouzdano znam da nije bio zadovoljan smještajem pa si je čak išao kupiti i televizor kojeg nije imao u sobi. Ovo je trenutak kada je s ekipom malo išao na susjedne otočiće, a eto ukrcaj je baš imao ispred našeg „Sunčanog Čarlija“ (naše mjesto za okrjepu) kojeg se opet sjećam po gazdi lokala koji nije na račun kuće „zavrtio“ niti jednu rundu, mada smo mu ostavili poprilično love. Zadnji dan smo ovaj lokal demonstrativno ignorirali i udomili se u simpatičnom „Jazz-ba“ kafiću. Pogledajte te SMB „starke“. Kako li samo u toj obući smrde noge? Ne da mi se više danas pisati, ostale fotke podsjećam pogledajte na: http://foto.novagradiska.com/thumbnails.php?album=46 U slijedećim postovima malo ćemo se pozabaviti predivnim motivima mora i obale na Hvaru  |
Pjevači 4
 Narodnjaci zarađuju najviše a odmah nekako iza njih oni što se turbo furaju na domoljublje ove teške 2007. poratne godine(Thompson i Škoro) pa je granica među njima meni se čini vrlo mala. I nije čudo da su si međusobno kumovi. Baš mislim da bi se po zaradama u Hrvatskoj mogla napraviti grupa G8 najrazvijenijih. Dakle uz ovu trojicu trebalo bi odabrati još 5 (a to baš ne bi bilo niti teško). Treba poštovati svačiji rad i ljudskost pa tako ja cijenim i ovo što Mato Bulić radi. Tko misli da zna i može, neka proba, ali ja mislim da će teško biti tako efektan i s pravim predispozicijama kao što ih ima Mate Bulić. Ljudi prepoznaju iskrenu interpretaciju, iskustvo i srdačnost, a to on zasigurno ima. Mislim da ovoj vrsti glazbe baš i nije mjesto zajedno sa ostalim zabavnjacima, no Jura H. je stari lisac, a on jako dobro zna da je Mato Bulić koka koja nese samo zlatna jaja (treba samo podmetnuti gnijezdo). |
Pjevači 3
 Zvali smo ga Lukica, nekako je omalen, ali simpatičan dečkić koji je eto isto u zadnje vrijeme jako popularan. „Proljeće je, a u meni trava, srce kaže ti si ona prava“-šalili smo se sa jednim stihom iz jednog od njegovih hitova. Sreo sam i njegovu zgodnu seku (jednu od one dvije simpatične voditeljice iz „Po ure torture“). One su baš onako prave i dajem im plus 5 za izgled i simpatičnost. O Luki Nižetiću sve najbolje. U sitnim satima šetao je nekakvog „komada“, pa ako ima curu, neka ima, što kažu babe „nek' ide u svoj Božji red“. Puno se šetao po Hvaru kao da je željan intervjua i fotografiranja. Često se presvlačio pa je svakih nekoliko sati izgledao drugačije. Djevojke s Hvara su mu isto dobacivale u prolazu: „Gdje si slatki Lukice!“ i slično. |
Pjevači 2
 Toše Proeski simpatičan i ljubazan mladić kojeg očito velika logistička ekipa priprema za to da bude mega zvijezda, što mu očito kao i svakom mladom i ambicioznom čovjeku trenutno jako pogoduje. Tko ne bi bio zvijezda? Oduševio me njegov koncert nakon službenog dijela kada je izveo raznovrstan repertoar od pjesama Đorđa Novkovića, svojih velikih hitova do inozemnog repertoara Metalic-e, Tine Turner, Roby Wiliams-a i drugih. Samo se ljubazno smješka i u 90% slučajeva pristaje na intervju.. Voli se fotografirati i snimati, a priznajmo da ga i kamera voli, a da o obožavateljicama ne govorimo. Dvije djevojke iz Nove Gradiške povukle su put Hvara, putovale cijeli dan i noć, odgledale koncert, a onda se bez spavanja sutradan vraćale kući stopom i na druge načine. To je volja. Domicilno stanovništvo na Hvaru (Dalmatinci i domaći glazbenici) bilo je pomalo skeptično pa i ponekad cinično prema mladoj pjevačkoj zvijezdi iz Makedonije. Ja mu čestitam na uspjehu i posebno ističem fenomenalni njegov prateći band. Njegov basista je od suhog zlata a i drugi su prva liga. |
Pjevači 1
 E pa s obzirom da imam nekolicinu svježih fotografija nekih pjevača ( nedavno snimljenih za vrijeme 11.-tog HRF-a) hajde da ne propadnu (da se ne ucrvaju) i da ih obožavatelji mogu posjedovati, objaviti ću ih u nekoliko slijedećih kraćih postova. Prvi je Dražen Zečić o kojem je gotovo ovisna jedna moja rođaka (reže vene kad čuje njegove pjesme). Meni općenito ti laki zabavnjaci baš ne leže u uhu. Ja sam više za nešto čvršći rock ili pak kad sam nešto u domoljubnom zanosu, može koja tambura. Dakle sa Zečićem sam imao prigodu razgovarati u više navrata. Pamtim kad mu je djevojka (koja je s njim nastupila u Novoj Gradiški) peglala hlače i košulju, a nas dvojica smo doista ugodno razgovarali prije nastupa. Jednostavan je i prijazan i sve najbolje mogu reći o tom čovjeku kojeg dakako površno poznajem. Dakle odjednom je zagrmilo i uslijedio je pljusak na glavnom hvarskom trgu, pa smo svi malo pokisli dok su nastajale ove fotografije. U roku od 5 minuta kao da ništa nije bilo, Sunce je sve osušilo i eto kao da se poigralo s nama pticama pjevicama. |
12.06.2007., utorak
More i Hvar na dar
 Uživao sam 3 dana na Hvaru zajedno s još dvojicom kolega s posla. Totalno smo se opustili (nismo se sekirali nizašto) i imam dojam da sam poprilično napunio istrošene baterije. Jučer i danas primjećujem da sam nekako brži i poletniji i da sam u puno boljoj tjelesnoj kondiciji. S kičmom nemam problema a čini mi se da sam i „skinuo“ koji kilogram (baš na mjestima gdje je trebalo). Dakle autom od Nove Gradiške do Splita, pa čekanje izvanrednog trajekta, problemi sa smještajem, pa onda svečanost na kojoj smo preuzeli neka priznanja, zatim zafrkancija i nešto malo rada i puno mog fotografiranja onako iz gušta. Slijedi opet zafrkancija, nešto malo kupanja i sunčanja, malo jela, puno hodanja, i lijepi povratak na predivnom velikom trajektu do Splita pa onda brza vožnja do Nove Gradiške u kojoj smo bili već u nedjelju popodne. Dosta vremena smo proveli (i potrošili) u kaffe-u „Sunčani Čarli“ gdje nas škrti gazda nije častio niti jednom rundom iako je i sam priznao da smo mu tih dana bili daleko najbolji ($$$) gosti. To mjesto nam je odgovaralo jer je to bilo „usko grlo“ (svega 4 metra od naših stolica do mora, a tu jednostavno moraju proći svi od pjevača, jahtaša,…). Jednu večer smo zaružili u „Carpe Diem-u“ ( ipak možda idealnom mjestu za nas). Zadnji dan smo se „preselili“ u „Jazz-bar“ gdje nam je bilo totalno cool zahvaljujući simpatičnom osoblju i posjetiteljima iz svih krajeva svijeta ( Velika Britanija, Japan, Filipini, SAD,…). Nisam do sada nikada bio na otocima, a moram priznati da činjenicom da se ne mogu vratiti kući kad mi se hoće (kopnom) nisam bio nešto posebno oduševljen. Na hvarskom trgu letjele su mi lastavice iznad glave, a stigli smo baš za vrijeme tijelovske procesije u koju sam se eto slučajno uključio dolazeći do mjesta gdje smo preuzimali akreditacije. Tri kave i mineralne na glavnom trgu platili smo 86 kuna(?) ali kad je bal nek' je bal (ali kavu više nismo pili). Iako smo očekivali kakav takav smještaj u hotelu, u općoj katastrofi od organizacije festivala završili smo u vrlo lošem privatnom smještaju na vrhu brda kod bakice (gazdarice) od 97 godina. U sobi smo provodili najmanje vremena (škorpiončići i pauci su plazili po zidovima). Ručali smo s radnicima koji grade hotele, večerali s direktorima i poznatim facama s estrade, tulumarili sa bogatim jahtašima, a šalili se s konobarima u ugostiteljskim djelatnicima koji su sezonska radna snaga izu Slavonije i Bosne. S obzirom da ovaj moj blog i onako posjećuje samo nekolicina meni dragih virtualnih prijatelja, kad kliknete na ovaj link: http://foto.novagradiska.com/thumbnails.php?album=46 Uz malo truda vrlo lako ćete otkriti moj identitet (kojeg je zapravo sve što dalje sve gluplje skrivati). Dakle ja sam jedan od one trojice (onaj u crnoj a prije toga i u plavoj majici). Sad sam eto vidio gdje neke ptice lete u kasnu jesen iz naše Slavonije (kako bi prezimile u toplijem kraju). U jednom od razgovora mobitelom, moj pašo Branko je rekao (kao da je znao): „Bit će ti se teško vratiti u zbilju!“. Bio je u pravu. |
02.06.2007., subota
Uzvodno je lakše zajedno
 Bać' Iva ( www.bacaiva.blog.hr) koji je eto povodom jučer objavljivanja 300.-tog posta obznanio da će prestati pisati, sve je nas (svoje virtualne prijatelje) nasekirao i razžalostio. Sad se mi domišljamo kako ćemo ga odgovoriti od te odluke. Za njegov 60.-ti rođendan poklonih mu šest čamaca na Savi na meni vrlo dragoj fotografiju snimljenoj u Davoru. Što bi rekli naši stari „ poštivali smo se otkad smo se upoznali“. Igrom slučaja to je i jedini bloger koji je predložio da se sastanemo i osobno se upoznamo, što smo i jednog dana upriličili, mada sam ja priznajem kao i uvijek bio vrlo skeptičan prema nepoznatima. Napričali smo se ljudski, pa i obišli neka zanimljiva sela novogradiškog kraja i sve u svemu bio je to jedan doista lijepo proveden dan koji mi je ostao u vrlo lijepom sjećanju. Neki moji poznanici bili su oduševljeni kad su krenuli čitati njegove postove (koje sam im preporučio) i sve u svemu ljepota ljudskosti i ljubavi prema našoj Slavoniji se svakim danom sve se više umnožavala.Još jednom sam se uvjerio da postoje ljudi koji su odlučili ostaviti trag iza sebe, ali ne samo osnivajući obitelj, brinući o djeci i potomstvu, nego i pišući o svom kraju onako lijepo ljudski bez želje da time sebi kupe neke bodove i materijalnu korist. Baća mi je poklonio i neke svoje knjige u kojima se ljubav prema Slavoniji prelijeva kao prepuna čaša. Zbog Baće sam još više zavolio Slavoniju u kojoj sam rođen i kojoj kanim umrijeti. Bilo mi je krivo što mi nikad ni otac niti djed nisu znali tako lijepo govoriti o Slavoniji kao što to zna Baća. Zbog njega sam se osjećao ponosan prolazeći autom kraj putokaza za Đakovo, Štitar, Vinkovci, Gradište, Županja, Vukovar i kao da nisam normalan, onako sam u autu kažem si naglas: „Evo me Baća u našoj Slavoniji! E da si sad tu pa da ti mene provedeš po tim svojim selima di si odrastao.“ Ovih dana opet sam bio u Brodu i na Savi ugledao dva kajakaša kako treniraju veslajući uzvodno. Kao u životu, naizgled se utrkuju, a zapravo voze onako iz gušta i zbog treninga. Tako i mi katkada pišemo te postove. Meni je ovo 360.-ti, a Baća ih ima 300. Kakve to veze ima? Nisam se nikad opterećivao formalnostima, kao što je broj odrađenih radnih zadataka, godina na poslu ili nečeg drugog. Volim se zapravo najviše natjecati sam sa sobom. Voli bih da Baća ne prestane pisati jer sam kao i mnogi drugi navikao svaki dan skoknuti do njega i pročitati što je napisao. Treba katkada znati „imati petlju“ i imati svoje mišljenje i kritički stav o svemu (znati veslati uzvodno), a ne se samo dodvoravati moćnicima koji se samo rotiraju u svojim foteljama. Ovih dana slušao sam neke nove mlade političare koji se busaju u prsa i kao oni će se boriti za Slavoniju. Ostao sam razočaran. Poslije Baćinih postova osjećaj je upravo suprotan. Budeš ponosan si što si Hrvat, Slavonac, Šokac i vjernik katolik. |
01.06.2007., petak
Franja i Franjo
 Kažu da se nečija povijesna uloga može sagledati tek nakon podužeg povijesnog odmaka. I dok o Lenjinu, Stepincu, Stjepanu Radiću i drugim likovima možemo samo čitati u knjigama, o Titu, Tuđmanu, Račanu i drugima s kojima smo proveli dio svog života, možemo i sami nešto reći ili napisati. Moje asocijacije na Franju Tuđmana bile bi slijedeće. Dao bih se zakleti da sam ga sretao u tramvaju za vrijeme studiranja u Zagrebu (općenito katkada vučem neka banalna sjećanja i pamtim frapantne sitnice čak i iz djetinjstva). Stariji gospodin znao je izaći na stanici u bivšoj Ulici socijalističke revolucije ispred tadašnje Doma JNA, jednom je bio jako nervozan i posvadio se s mladićem koji je smetao na izlasku iz tramvaja, a mi smo se dalje vozali do Kenedijevog trga. Kasnije 90.-te postaje poznati lik iz medija. Moj pokojni dida znao je cinično reći: „ma on je Titin oficir“ (dida nije volio Titu), a mi smo znali reći didi:“baš ti fizički jako sliči“. Došle su godine svekolikog nacionalnog ponosa i borbe za međunarodno priznanje i neovisnost Hrvatske. Što misliti o čovjeku koji je znao reći točno što to Hrvati žele, a još k tome imao je i viziju kako to postići? Didu su pitali da li smiju staviti HDZ-ovu predizbornu plakatu na našu kapiju. Dida je rekao:“Samo da ja vidim da li će se netko usuditi skinuti ju!“. Dide Franje više nema, a nema ni Franje s plakate. Plakat je postao neobična uspomena, komad papira koji je nadživio ljude. Došao je rat, a potom i mir, a Franjo Tuđman je nakon „Bljeska“ dolazio prvi put u Okučane. Bio sam na svega par koraka od njega i vidio ga vrlo raspoloženog i zadovoljnog, duhovitog i srdačnog. Ni traga od nervoze. Zezao se kao nekad moj dida. Zbijao šale, a svi oko njega trudili su se na stotinu načina dodvoriti mu se, nešto mu reći, fotografirati se s njim. Ja sam sve to gledao iz blizine i nisam se mogao opustiti i biti ležeran. Imao sam obveze vezane uz njegov dolazak i boravak. Kad je otišao helikopterom za Zagreb, laknulo mi je (to sam čak rekao javno, pa sam zbog toga imao i problema jer je jedan smutljivac na jednom mjestu upitao „.A što je onaj mislio kad je rekao da mu je laknulo kad je Predsjednik otišao?“. To je značilo da smo posao odradili dobro, da se nije dogodilo ništa što bi bilo koga ugrozilo i da su svi mediji bili zadovoljni pruženom logističkom potporom. Prolazile su godine, svašta se događalo, naš Predsjednik je umro. Neki moji bliski rođaci išli su mu se pokloniti pokraj odra. Ja sam ga s sjetio onakvog kakvog sam ga sreo u Gornjim Bogićevcima, a i dan danas ta mi je slika nekako živa. Ovih dana su odlučili da će Franji Tuđmanu podići i spomenik u našoj Novoj Gradiški. Sjećam se da za svog predsjednikovanja nije niti jednom došao u naš grad (jer kako su rekli neki, imao je prije nekakvih neugodnosti u novogradiškom kraju, pa ga se nerado sjećao). Gledam njegove spomenike (poput ovoga s fotografije iz Slavonskog Broda) i to me podsjeća na Titu, Lenjina, Staljina i slično, i moram priznati da mi se ne sviđa. Neće beton, bronca, željezo, sačuvati uspomenu na čovjeka, to se radi na drugi način. Ili je taj život i djelo vrijedilo, ili nije? Znat ćemo za 50, stotinu ili više godina u budućnosti. Opet paše ona izreka mog dida Franje koju sam već citirao, a glasi: „Poštuj ti mene dok sam živ!“. Ponekad osjetim nekakav unutarnji ponos što sam imao čast živjeti, a i dati skroman doprinos stvaranju Hrvatske kakvu danas živimo. Moje najjače oružje, kao i danas, su riječi iz srca i glave, a one će uvijek nekom odgovarati a nekome ne. |
| < | lipanj, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Što se to događa u malom gradu daleko od metropole?Da li smo provincija? Da li nam je stalo do glazbe, kulture, umjetnosti, informacija?
Kad će nam biti bolje?
Što je bitak?
"život na sjeveru" na slavonski način
Linkovi
Blog.hrForum.hr
Monitor.hr