I treba sve zapisati, da se ne zaboravi... prijatelju lijepo te pozdravljam i želim da ti bude lijep dan državnosti...a kod mene, ni zastave ne vise, tek pokoja...sramota...
25.06.2007. (17:37)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dragi bajo moj, na ovaj mi tvoj post kao komentar ispada moja pjesma, koju ti evo poklanjam:
DVIJE BREZE NA GROBU
Dvije stare breze ko nekad ruke majke brižno grle grob. Lišće im vjetar njiše a one priginju glave sve niže, niže. Kao da žele skriti grob obrastao travom a iskopan sramom.
Kapi su kiše što se slijevaju niz lišće možda jedini plač poslije smrtnog mu krika smješanog u krvavi koktel s kletvom koja mu se teško cijedi preko modrih ispucanih usana.
Na grobu tek znamen mali, stidni s par plastičnih slova. I još jedna godina nova. Ovdje u miru počiva N.N. vojnik što je uspio izbrojati 23 ljeta. Na njegovu mladost podsjeća tek jedan samonikli cvjetak donešen vjetrom tko zna od kuda kao i vojnik.
Zaboravljeni grob zaboravljenog vojnika. Ostatak prve svijeće, trava i smeće kroz koje stidno proviruje kičasti znamen. Onaj na njegovoj ruci već je davno struno.
A mati mu se još nada i moli za povratak bar kada. Ne tješe je priče o vitezovima. Ta zna ona svog sina. Nikad se isticao nije jer znao je do kuda smije. Tek je počeo rijetku bradu da brije. I snije.
O sudbini svojoj sanjao sigurno nije niti o nekakvom viteštvu što se u smrti krije. On je sanjao život i ljubav dragu i svatove svoje i pjesmu. Njegove nedopjevane sada pjevaju drugi oni što vikahu hura, ljudi. Mi vam jamčimo sreću, novu zbilju samo mi vas vodimo k cilju. Hura i ne mislite ništa jer za vas mislimo mi.
Hura, hura i grob u kojem trijumfira obmana i laž nad kojim su magalomanija i prevara slavodobitno raširile svoja bestidna krila.
Dal znao je vojnik ovaj zašto su mu ukrali život, da li je nazrijeti mogo epilog?
Dvije žalosne breze posađene davno za nekog drugog sad plaču same nad ovom tugom. Sagibaju čelo zagrljene u luk I one mu prave slavoluk.
A majka se i dalje moli i nada
26.06.2007. (00:28)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
novogradiščanin
fala ti Baća, čast mi je i zadovoljstvo primiti takav komentar
26.06.2007. (16:39)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
gay
buuuuu
16.07.2007. (14:04)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Rib@rnica
I treba sve zapisati, da se ne zaboravi... prijatelju lijepo te pozdravljam i želim da ti bude lijep dan državnosti...a kod mene, ni zastave ne vise, tek pokoja...sramota...
25.06.2007. (17:37) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
baca iva
Dragi bajo moj, na ovaj mi tvoj post kao komentar ispada moja pjesma, koju ti evo poklanjam:
DVIJE BREZE NA GROBU
Dvije stare breze ko nekad ruke majke
brižno grle grob.
Lišće im vjetar njiše
a one priginju glave sve niže, niže.
Kao da žele skriti grob obrastao travom
a iskopan sramom.
Kapi su kiše što se slijevaju niz lišće
možda jedini plač
poslije smrtnog mu krika
smješanog u krvavi koktel s kletvom
koja mu se teško cijedi
preko modrih ispucanih usana.
Na grobu tek znamen mali, stidni
s par plastičnih slova.
I još jedna godina nova.
Ovdje u miru počiva N.N. vojnik
što je uspio izbrojati 23 ljeta.
Na njegovu mladost podsjeća tek
jedan samonikli cvjetak
donešen vjetrom tko zna od kuda
kao i vojnik.
Zaboravljeni grob
zaboravljenog vojnika.
Ostatak prve svijeće, trava i smeće
kroz koje stidno proviruje
kičasti znamen.
Onaj na njegovoj ruci već je davno struno.
A mati mu se još nada
i moli za povratak bar kada.
Ne tješe je priče o vitezovima.
Ta zna ona svog sina.
Nikad se isticao nije
jer znao je do kuda smije.
Tek je počeo rijetku bradu da brije.
I snije.
O sudbini svojoj sanjao sigurno nije
niti o nekakvom viteštvu što se u smrti krije.
On je sanjao život i ljubav
dragu i svatove svoje
i pjesmu.
Njegove nedopjevane
sada pjevaju drugi
oni što vikahu hura, ljudi.
Mi vam jamčimo sreću, novu zbilju
samo mi vas vodimo k cilju.
Hura i ne mislite ništa
jer za vas mislimo mi.
Hura, hura i grob
u kojem trijumfira obmana i laž
nad kojim su magalomanija i prevara
slavodobitno raširile
svoja bestidna krila.
Dal znao je vojnik ovaj
zašto su mu ukrali život,
da li je nazrijeti mogo epilog?
Dvije žalosne breze posađene davno
za nekog drugog
sad plaču same nad ovom tugom.
Sagibaju čelo zagrljene u luk
I one mu prave slavoluk.
A majka se i dalje moli i nada
26.06.2007. (00:28) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
novogradiščanin
fala ti Baća, čast mi je i zadovoljstvo primiti takav komentar
26.06.2007. (16:39) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
gay
buuuuu
16.07.2007. (14:04) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...