
Bać' Iva ( www.bacaiva.blog.hr) koji je eto povodom jučer objavljivanja 300.-tog posta obznanio da će prestati pisati, sve je nas (svoje virtualne prijatelje) nasekirao i razžalostio. Sad se mi domišljamo kako ćemo ga odgovoriti od te odluke. Za njegov 60.-ti rođendan poklonih mu šest čamaca na Savi na meni vrlo dragoj fotografiju snimljenoj u Davoru. Što bi rekli naši stari „ poštivali smo se otkad smo se upoznali“. Igrom slučaja to je i jedini bloger koji je predložio da se sastanemo i osobno se upoznamo, što smo i jednog dana upriličili, mada sam ja priznajem kao i uvijek bio vrlo skeptičan prema nepoznatima. Napričali smo se ljudski, pa i obišli neka zanimljiva sela novogradiškog kraja i sve u svemu bio je to jedan doista lijepo proveden dan koji mi je ostao u vrlo lijepom sjećanju. Neki moji poznanici bili su oduševljeni kad su krenuli čitati njegove postove (koje sam im preporučio) i sve u svemu ljepota ljudskosti i ljubavi prema našoj Slavoniji se svakim danom sve se više umnožavala.Još jednom sam se uvjerio da postoje ljudi koji su odlučili ostaviti trag iza sebe, ali ne samo osnivajući obitelj, brinući o djeci i potomstvu, nego i pišući o svom kraju onako lijepo ljudski bez želje da time sebi kupe neke bodove i materijalnu korist. Baća mi je poklonio i neke svoje knjige u kojima se ljubav prema Slavoniji prelijeva kao prepuna čaša. Zbog Baće sam još više zavolio Slavoniju u kojoj sam rođen i kojoj kanim umrijeti. Bilo mi je krivo što mi nikad ni otac niti djed nisu znali tako lijepo govoriti o Slavoniji kao što to zna Baća. Zbog njega sam se osjećao ponosan prolazeći autom kraj putokaza za Đakovo, Štitar, Vinkovci, Gradište, Županja, Vukovar i kao da nisam normalan, onako sam u autu kažem si naglas: „Evo me Baća u našoj Slavoniji! E da si sad tu pa da ti mene provedeš po tim svojim selima di si odrastao.“ Ovih dana opet sam bio u Brodu i na Savi ugledao dva kajakaša kako treniraju veslajući uzvodno. Kao u životu, naizgled se utrkuju, a zapravo voze onako iz gušta i zbog treninga. Tako i mi katkada pišemo te postove. Meni je ovo 360.-ti, a Baća ih ima 300. Kakve to veze ima? Nisam se nikad opterećivao formalnostima, kao što je broj odrađenih radnih zadataka, godina na poslu ili nečeg drugog. Volim se zapravo najviše natjecati sam sa sobom. Voli bih da Baća ne prestane pisati jer sam kao i mnogi drugi navikao svaki dan skoknuti do njega i pročitati što je napisao. Treba katkada znati „imati petlju“ i imati svoje mišljenje i kritički stav o svemu (znati veslati uzvodno), a ne se samo dodvoravati moćnicima koji se samo rotiraju u svojim foteljama. Ovih dana slušao sam neke nove mlade političare koji se busaju u prsa i kao oni će se boriti za Slavoniju. Ostao sam razočaran. Poslije Baćinih postova osjećaj je upravo suprotan. Budeš ponosan si što si Hrvat, Slavonac, Šokac i vjernik katolik.
|