Franja i Franjo

01.06.2007., petak

Kažu da se nečija povijesna uloga može sagledati tek nakon podužeg povijesnog odmaka. I dok o Lenjinu, Stepincu, Stjepanu Radiću i drugim likovima možemo samo čitati u knjigama, o Titu, Tuđmanu, Račanu i drugima s kojima smo proveli dio svog života, možemo i sami nešto reći ili napisati. Moje asocijacije na Franju Tuđmana bile bi slijedeće. Dao bih se zakleti da sam ga sretao u tramvaju za vrijeme studiranja u Zagrebu (općenito katkada vučem neka banalna sjećanja i pamtim frapantne sitnice čak i iz djetinjstva). Stariji gospodin znao je izaći na stanici u bivšoj Ulici socijalističke revolucije ispred tadašnje Doma JNA, jednom je bio jako nervozan i posvadio se s mladićem koji je smetao na izlasku iz tramvaja, a mi smo se dalje vozali do Kenedijevog trga. Kasnije 90.-te postaje poznati lik iz medija. Moj pokojni dida znao je cinično reći: „ma on je Titin oficir“ (dida nije volio Titu), a mi smo znali reći didi:“baš ti fizički jako sliči“. Došle su godine svekolikog nacionalnog ponosa i borbe za međunarodno priznanje i neovisnost Hrvatske. Što misliti o čovjeku koji je znao reći točno što to Hrvati žele, a još k tome imao je i viziju kako to postići? Didu su pitali da li smiju staviti HDZ-ovu predizbornu plakatu na našu kapiju. Dida je rekao:“Samo da ja vidim da li će se netko usuditi skinuti ju!“. Dide Franje više nema, a nema ni Franje s plakate. Plakat je postao neobična uspomena, komad papira koji je nadživio ljude. Došao je rat, a potom i mir, a Franjo Tuđman je nakon „Bljeska“ dolazio prvi put u Okučane. Bio sam na svega par koraka od njega i vidio ga vrlo raspoloženog i zadovoljnog, duhovitog i srdačnog. Ni traga od nervoze. Zezao se kao nekad moj dida. Zbijao šale, a svi oko njega trudili su se na stotinu načina dodvoriti mu se, nešto mu reći, fotografirati se s njim. Ja sam sve to gledao iz blizine i nisam se mogao opustiti i biti ležeran. Imao sam obveze vezane uz njegov dolazak i boravak. Kad je otišao helikopterom za Zagreb, laknulo mi je (to sam čak rekao javno, pa sam zbog toga imao i problema jer je jedan smutljivac na jednom mjestu upitao „.A što je onaj mislio kad je rekao da mu je laknulo kad je Predsjednik otišao?“. To je značilo da smo posao odradili dobro, da se nije dogodilo ništa što bi bilo koga ugrozilo i da su svi mediji bili zadovoljni pruženom logističkom potporom. Prolazile su godine, svašta se događalo, naš Predsjednik je umro. Neki moji bliski rođaci išli su mu se pokloniti pokraj odra. Ja sam ga s sjetio onakvog kakvog sam ga sreo u Gornjim Bogićevcima, a i dan danas ta mi je slika nekako živa. Ovih dana su odlučili da će Franji Tuđmanu podići i spomenik u našoj Novoj Gradiški. Sjećam se da za svog predsjednikovanja nije niti jednom došao u naš grad (jer kako su rekli neki, imao je prije nekakvih neugodnosti u novogradiškom kraju, pa ga se nerado sjećao). Gledam njegove spomenike (poput ovoga s fotografije iz Slavonskog Broda) i to me podsjeća na Titu, Lenjina, Staljina i slično, i moram priznati da mi se ne sviđa. Neće beton, bronca, željezo, sačuvati uspomenu na čovjeka, to se radi na drugi način. Ili je taj život i djelo vrijedilo, ili nije? Znat ćemo za 50, stotinu ili više godina u budućnosti. Opet paše ona izreka mog dida Franje koju sam već citirao, a glasi: „Poštuj ti mene dok sam živ!“. Ponekad osjetim nekakav unutarnji ponos što sam imao čast živjeti, a i dati skroman doprinos stvaranju Hrvatske kakvu danas živimo. Moje najjače oružje, kao i danas, su riječi iz srca i glave, a one će uvijek nekom odgovarati a nekome ne.

- 10:57 - Komentari (2) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

<	lipanj, 2007					>
P	U	S	Č	P	S	N
				1	2	3
4	5	6	7	8	9	10
11	12	13	14	15	16	17
18	19	20	21	22	23	24
25	26	27	28	29	30

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Što se to događa u malom gradu daleko od metropole?
Da li smo provincija? Da li nam je stalo do glazbe, kulture, umjetnosti, informacija?
Kad će nam biti bolje?
Što je bitak?
"život na sjeveru" na slavonski način

Linkovi

Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr