nedjelja, 28.11.2010.
 toliko je strašnih i teški riječi bilo ispisano brzinom izgovorenih putovale su između nas slagale se kao piramida, slovo po slovo, dosizale emotivni vrhunac. kad je ugroženo nešto važno i mora se zaštiti tada dobijemo snagu lava iako smo presavinuti napola od jeze i straha. pljuskale su riječi, silovale, mučile, masakrirale. jesam li postala gora od svog protivnika? moj protest otpor i obrana bili su izjednačeni s njegovim prijetnjama ucjenom i zahtjevima. nabraja sve što posjeduje, sve što može služiti kao sredstvo uništavanja sve što je nekad bilo naše blisko intimno i tajno sada služi da se postigne pobjeda, kontrola, uspostavi ponovo moć. kako neki teško prihvaćaju odluke i želje drugih. tad njihova priroda pokaže drugo lice, ono koje se skriva pred svijetom. tada vidimo kako slabo poznajemo jedni druge i kako lako uronimo u snove i tvrdokorno se uz njih vežemo. nakon buđenja suočimo se s strancem, ovakvim ili onakvim. sada je šutnja, umirila se zvijer u nama. dokle dokle   |
četvrtak, 25.11.2010.
|
Vampir On vodi mene u noć Ruka mu je mala topla mekana On vodi mene u noć Oči mame prazne plave vodene otrov vina riječi podsmjeha Ja skrivam svoju dušu od njega On grli moje tijelo i pije pije moje usne i pleše pada pijan od moje krvi I čeka čas da se tijelo moje mrtvo sruši ispruži i on da zgrabi moju bijelu dušu i s njome bljesne kroz noć u bezdanu tamu AB.Šimić  sudbina, usud ili nešto treće postavila mi ga je na put kradljivca moga tijela i duše. upala sam u zamku svojih tlapnji kao ulov lovca u šumi uvjerena da mi se događa nešto posebno veliko snažno važno moj je put skrenuo negdje drugdje i više nisam u to uvjerena ali on ne pušta svoj stisak, ne sluša što govorim, ne gleda moje oči ne vidi ne čuje samo kaže: izazivaš tragediju  |
petak, 19.11.2010.
 kao da odnekud sve krene krivo nezaustavljivo otklizi u neželjenom smjeru. i nađemo se u novom prostoru kojeg smo gledali kod drugih, o kojem smo dosad govorili, šaputali, čitali i sudili dobro zaštićeni svojom sudbinom. odjednom smo na drugoj strani od ugodno postavljenog života, od dobrih i lijepo posloženih ritmova, navika i odnosa. više nismo dio nasmješenih, ležernih ili pomirenih s sobom, već smo na vjetrometinama, rubovima, skliskim i opasnim područjima i sa neizvjesnošću očekujemo slijedeće poteze vlastite, drugih, sudbine ili života samog?  |
utorak, 09.11.2010.
otoci
|
kad se prožimamo s nekime kad ga volimo, mrzimo, ili smo hladni ili nam je svejedno, tad kao da smo na pustom otoku s tom osobom, ona nas voli, ili mrzi ili je hladna ili je njoj svejedno. kad stupimo na takav malen otok za dvoje, kad zakoračimo u tu avanturu očekujemo mnogo, ponekad ništa. bude tu mnoštvo nijansi mogućnosti višeslojnosti. na svakom koraku vrebaju na nas beskrajne i zagonetne dubine i širine ljudske duše. svaki otok velik je i važan događaj život je arhipelag a mi smo moreplovci koji pamte svako kopno na koje smo se tokom života iskrcali.  |
subota, 06.11.2010.
|
pusti me
pusti me kako se bilo lako zavarati tišinom šutnjom mirom sad osjećam kako mi svaka stanica i nerv uznemireno drhte kako mi strah, ljutnja, nemir kolaju i pulsiraju tijelom i kako bi lako ta uzburkana masa iz mene izletila, buknula, vrisnula. nikada me neće pustiti pritajio se poput lovca koji čeka da mu se ulov opusti, zaboravi na oprez sada je iskočio iz busena i njegovo oružje opet prijeti, zahtjeva. jednom kad te omča zakači, kad pustiš da ti se omota oko vrata, uvjeren si da je to najljepše što ti se moglo dogoditi, jer ti ne vidiš omču, vidiš "bisere, grimize i purpure" kako ti se pod noge prosipaju. kako li nas zablude u našoj zaluđenosti osvajaju kao pobjednici svoj teritorij, a ostavljaju zgarišta i blato kad nas napuštaju. govorim: ne možeš vratiti ono što je nepovratno ni ponovo pronaći ono što je izgubljeno.   |
