sdrugestrane

III etapa, o istom

ex@jesmoinismo, http://sub-littera.blog.hr/
ex@svismoisti, http://viridiana.blog.hr


ti i ja

između nas rasprostire se surovi krajolik
daleki vrhunci,
pustare,
mračne šume pune tajni.

ipak

ponekad pejzaž između nas zadobije ljepše boje, mirise i bistrinu zraka.
zaoble se oštri vrhovi klisura i sve sjene zadobiju blagost ljetnog dana.
sav nemir, sav otpor se istopi.


i zbog toga, iako znam da smo izgubljeni jedno za drugo
raširim ruke, potrčim tim krajolikom i prepustim mu se








egon schiele


.....





rilke mladom pjesniku

zadržite se na prirodi, na onom jednostavno u njoj, na onom malenom, što jedva da itko zamjećuje, a što neočekivano

može postati velikim i neizmjernim; ako osjećate tu ljubav za neznatno i ako posve jednostavno, služeći mu, pokušate zadobiti povjerenje onog što izgleda siromašno: tad će vam sve postati jednostavnijim, jedinstvenijim i nekako pomirljivijim, možda ne u vašem umu, koji zaostaje, čudeći se, nego u vašoj najdubljoj svijesti, u vašem bdijenju i znanju.









biti zagledan u prostranstvo
u nebo
plavetnilo mora ili
zelenilo šuma i ravnica
zaista je potrebno

kao kruh
voda
misao

pogled u daljinu
postavlja pitanja
traži odgovore

svemu daje pravo mjesto

"Riječi i slike iz ovog posta idu dobro zajedno: govore o pustinjačkoj naravi naših duša koje samuju na nekim planinskim vrhuncima, na izgubljenim otočićima usred Pacifika, na pješčanim talasima dalekih pustinjskih krajolika, dok su nam tijela ovdje, među ljudima, sa svakodnevnim osmijesima koji ne moraju biti lažni, ali su ipak jedan plićak koji ne može mnogo. No, ako se taj planinski vrhunac u nama nekako uspije povezati ili spojiti s tim osmijehom na površini, ljudi će to prepoznati i biti dirnuti, a tada taj osmijeh, samo jedan mali dragi osmijeh, može pomaknuti brda i učiniti čuda. Takve su te prividne nespojivosti u nama..".. (@Mariano Aureliano






bilo je to poput potočića koji daje naslutiti prostranu i golemu rijeku čiji se potencijal, jednom otkriven, više ne može zaboraviti.

azar nafisi - stvari o kojima sam šutjela









"Živjeti bi moglo značiti postojati u očima onih koje volimo. Doista, što bi drugo moglo značiti - živjeti?"
Fališ mi 2 - Mani Gotovac



I jesam i nisam

Progutala me poplava
koja tek treba nadoći.
Okovan sam u zatvoru
kojeg će tek podići.
Partiju šaha nisam ni započeo,
a već sam matiran
Ni čašu vina nisam popio,
a već sam pijan.
Na bojno polje nisam izašao,
a već sam ranjen i ubijen.
Više privid i stvarnost
ne razlikujem.
Poput sjenke...
ja i jesam,
i nisam.

- Rumi







činilo se kao da sam ušla u sobu kojoj dugo, dugo nisam bila i
da sam tamo zatekla drugu polovicu sebe,
koju sam odjednom otkrila i koju nisam poznavala.

mani gotovac - fališ mi





Je li cijeli naš život niz bezimenih krikova u pustinji ravnodušnih zvijezda?

Ernesto Sabato - tunel



"Ni ljubav, ni istinski susreti, čak niti duboka neslaganja nisu posljedica slučajnosti nego su na tajanstveni način sačuvani za nas.
Koliko sam se puta u životu iznenadio što, među mnoštvom osoba koje postoje na svijetu, nailazimo na one koje su na neki način posjedovale kazalo naše sudbine, kao da smo pripadali nekoj istoj tajnoj organizaciji, ili poglavljima iste knjige.
Sudbina se ukazuje u znakovima i dokazima koji izgledaju beznačajni, ali koje kasnije prepoznajemo kao
odlučujuće.

Ernesto Sabato - Otpor

....


Vjerojatno postoje riječi upućene upravo našem položaju koje bi, kad bismo ih zbilja mogli čuti i razumjeti, za naš život
bile ljekovitije od jutra ili proljeća, a možda bi za nas navukle nov izraz na lica stvari. Kolikim ljudima se otvorilo novo doba
u životu nakon čitanja neke knjige.
Možebit da za nas postoji knjiga koja će rastumačiti naša čudesa i razotkriti nam nova. Trenutačno neizgovorive stvari
mogli bismo negdje naći izgovorenima. Ista pitanja koja uznemiruju, zbunjuju i smućuju nas nadolazila su u svoje doba
svim mudrim ljudima; i nitko nije bio izostavljen, a svatko je na njih odgovarao sukladno mogućnostima, svojim riječima
i svojim životom.

Henry David Thoreau - Walden