sdrugestrane

subota, 19.05.2012.





pita me sinoć, mislim li na njega.

šutim, ne odgovaram na poruku.
ako kažem istinu
zakotrljati će se nešto što ću željeti odmah zaustaviti.
ako kažem laž
prekinuti će se tada niti koje želim da ostanu između nas.

a tišinom uspostavljen mir je predragocjen.

kako da mu kažem (razmišljam o tom)
da je njegov trag ostao neizbrisiv.
da je još uvijek samnom, tu negdje
ispred, iza, pored mene
i da bih željela da ostane samnom zauvijek takav
beztjelesni, bezglasni,
takav da ga i dalje osjetim i čujem.

ponekad ga tako mogu i zagrliti i zagnjuriti lice u njegov pulover
i saslušati njegove riječi kojima je znao tako dobro pogoditi bit stvari.
ponekad vidim djelić njegove kože
ili neku boru na licu, ili smješak koji je tako znao promijeniti njegov izraz.
znam, to je nedostajanje, ono obično
kao i kad nam nedostaje sat na ruci koji zaboravimo kod kuće.

zato šutim
da ne pokrenem nešto što ću odmah poželjeti zaustaviti







- 23:29 - Komentari (11) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>