"sad osjećam kako mi svaka stanica i nerv uznemireno drhte kako mi strah, ljutnja, nemir kolaju i pulsiraju tijelom i kako bi lako ta uzburkana masa iz mene izletila, buknula, vrisnula"
Jesi li pokušala tu neugodnu situaciju promatrati kao izazov koji je pred tebe iz nekog razloga postavljen da upravo kroz njega naučiš kontrolirati kako da se ove emocije više ne pojave i više nikada ne preuzmu kontrolu nad tobom na ovakav način. Jer to je savršeno moguće. A tko to nauči tome se otvaraju vrata stvarne unutrašnje snage i moći koja inače nije moguće nikako drugačije otvoriti.
Sve stvari u ovom svijetu iluzija mogu imati beskonačno mnogo značenja, ali stvarno značenje i smisao im dajemo mi jer o nama ovisi koliko će nas ovakvi izazovu u buduće pohoditi. Ako naučimo poruku oni jednostavno prestaju postojati jer više nemaju svrhe. Dok ne naučimo postaju sve neugodniji i neugodniji dok nas ihi ne slome ili ne nađeno efikasan način da ih prevladamo.
Govorim iz osobnog iskustva jer sam prošao kroz to i dok to nisam naučio - svaki puta sam se osjećao kao sve poderanija krpa koju je tenk realnosti gazio. A sada više nije tako i osjećaj je jako dobar.
Čisto kao orijentir : S. Covey iz knjige "7 navika uspješnih ljudi" Navika br. 1 - "Budite proaktivni ne reaktivni". Naučite da možete odabrati kako ćete reagirati na izazove kakvi god oni bili i da tako možete naći riješenja za koja niste niti slutili da postoje. Osvjestiti događaj koji vas vodi ka reakciji koju ne želite da se ponovno događa i jednostavno odaberite emotivno stanje u kojem vi želite biti, Djeluje trenutačno.
:-)
06.11.2010. (16:49)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Moramo samo biti ustrajni u tome da si donosimo ljepotu, i činimo samima sebi dobro. Bez obzira na bisere, grimize i purpure. Trebamo uvijek i u svakome trenu znati izaći iz zamke. Racionalizacijom.
06.11.2010. (21:33)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Samo ti možeš znati što je posrijedi. Nitko drugi nije vrijedan tumačenja. Ona dva vriska na početku artikuliraju se sama po sebi u tekst koji čini objašnjenje. Emotivna osjetljivost podloga je na kojoj u stvarnosti stvorit će se radnja. Ja to gledam kao na stavljanje ruku u vrelu vodu. Upornost boli upozorit će nas na kritičnu visoku temperaturu koju tkivo mehanički više ne može podnijeti. Nekome je prag boli visok, nekome pak nizak, tako da uvjetovani refleks reagira sam po sebi. To ne vrijedi za osobe čiji je užitak bol. Čini mi se kako kroz povijesnost ljudskih odnosa tolerancija na bol je veća kod žena. One su osuđene na iskustvo kazne i boli već u prvim odlomcima biblije. Njihove živote krojili su roditelji određivanjem ženika već u mladoj dobi. Nije bez razloga vapaj mlade tih vremena: Neka bude bilo kakav, samo neka me ne tuče. To je nekada bilo, ali toga ima i danas. Što zaključiti o položaju žene do danas? Dobra je ako je potčinjena svom muškarcu. To više nije izbor. To je imperativ sredine. Nije lako biti žena.
07.11.2010. (14:48)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
toluen
"sad osjećam kako mi svaka stanica i nerv uznemireno drhte
kako mi strah, ljutnja, nemir kolaju i pulsiraju tijelom
i kako bi lako ta uzburkana masa iz mene izletila, buknula, vrisnula"
Jesi li pokušala tu neugodnu situaciju promatrati kao izazov koji je pred tebe iz nekog razloga postavljen da upravo kroz njega naučiš kontrolirati kako da se ove emocije više ne pojave i više nikada ne preuzmu kontrolu nad tobom na ovakav način. Jer to je savršeno moguće. A tko to nauči tome se otvaraju vrata stvarne unutrašnje snage i moći koja inače nije moguće nikako drugačije otvoriti.
Sve stvari u ovom svijetu iluzija mogu imati beskonačno mnogo značenja, ali stvarno značenje i smisao im dajemo mi jer o nama ovisi koliko će nas ovakvi izazovu u buduće pohoditi. Ako naučimo poruku oni jednostavno prestaju postojati jer više nemaju svrhe. Dok ne naučimo postaju sve neugodniji i neugodniji dok nas ihi ne slome ili ne nađeno efikasan način da ih prevladamo.
Govorim iz osobnog iskustva jer sam prošao kroz to i dok to nisam naučio - svaki puta sam se osjećao kao sve poderanija krpa koju je tenk realnosti gazio. A sada više nije tako i osjećaj je jako dobar.
Čisto kao orijentir : S. Covey iz knjige "7 navika uspješnih ljudi" Navika br. 1 - "Budite proaktivni ne reaktivni". Naučite da možete odabrati kako ćete reagirati na izazove kakvi god oni bili i da tako možete naći riješenja za koja niste niti slutili da postoje. Osvjestiti događaj koji vas vodi ka reakciji koju ne želite da se ponovno događa i jednostavno odaberite emotivno stanje u kojem vi želite biti, Djeluje trenutačno.
:-)
06.11.2010. (16:49) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sarah Bernardht
Moramo samo biti ustrajni u tome da si donosimo ljepotu, i činimo samima sebi dobro.
Bez obzira na bisere, grimize i purpure.
Trebamo uvijek i u svakome trenu znati izaći iz zamke. Racionalizacijom.
06.11.2010. (21:33) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
meroveus
Samo ti možeš znati što je posrijedi. Nitko drugi nije vrijedan tumačenja. Ona dva vriska na početku artikuliraju se sama po sebi u tekst koji čini objašnjenje. Emotivna osjetljivost podloga je na kojoj u stvarnosti stvorit će se radnja. Ja to gledam kao na stavljanje ruku u vrelu vodu. Upornost boli upozorit će nas na kritičnu visoku temperaturu koju tkivo mehanički više ne može podnijeti. Nekome je prag boli visok, nekome pak nizak, tako da uvjetovani refleks reagira sam po sebi. To ne vrijedi za osobe čiji je užitak bol.
Čini mi se kako kroz povijesnost ljudskih odnosa tolerancija na bol je veća kod žena. One su osuđene na iskustvo kazne i boli već u prvim odlomcima biblije. Njihove živote krojili su roditelji određivanjem ženika već u mladoj dobi. Nije bez razloga vapaj mlade tih vremena: Neka bude bilo kakav, samo neka me ne tuče. To je nekada bilo, ali toga ima i danas. Što zaključiti o položaju žene do danas? Dobra je ako je potčinjena svom muškarcu. To više nije izbor. To je imperativ sredine. Nije lako biti žena.
07.11.2010. (14:48) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...