Koja je NAJbolja stambena štedionica? Koji je NAJbolji fond? Koje je životno osiguranje NAJbolje? Koja dionica, banka, kredit? Odjednom bi svi htjeli najbolje. No postoji li uopće nešto što je NAJbolje? Postoji li NAJbolji auto? Ja mislim da ne postoji. Svatko od nas ima nešto što je njemu najbolje. Ista je stvar i s financijskim proizvodima i ulaganjima. Većina toga ovisi o nama. Dva frenda mogu kupiti istu dionicu i jedan će na njoj zaraditi, a drugi izgubiti. Naravno da će imati potpuno drugačije mišljenje o toj dionici. Koga poslušati?

Samo to pitanje "što je najbolje?" nekako mi u sebi krije stav: ja bih da mi neko servira ribu da je pojedem jer mi se neda učiti kako se riba lovi. (hvala gospodinu koji me na ovo podsjetio). Nemam ništa protiv da se skrati vrijeme učenja, zašto bi netko gubio vrijeme istraživajući sve proizvode kad može pronači nekoga tko je to sve proučio i pitati ga koji je proizvod najbolji, međutim takva informacija nam ne pomaže previše ako ne znamo što je nama najvažnije.

Kada i ako se odlučite uložiti novac u bilo što prvo krenite od sebe. Što vi želite? Ako želite ostvariti maksimalnu moguću dobit onda ste svjesni da to za sobom povlači i veliki rizik i obrnuto. Kod kupnje različitih proizvoda ja gledam potpuno različite stvari na primjer:

1. Najbolja stambena štedionica - budući je sigurnost novaca u svima jednaka ako samo želim štedjeti - biram onu koja donosi najveću dobit na uložena sredstva.
Ako želim dići kredit gledam koja ima najmanju kamatu i kakvi su uvjeti u banci za dobivanje kredita. Bacam pogled i na otplatne tablice da vidim ima li zaista razlike ili je manja kamata samo marketing. Znači dobit mi u ovom slučaju nije toliko važna.

2. Najbolji fond? Kako više vjerujem sebi nego fond manageru izabrao bih obveznički ili mješoviti fond koji ima stabilan rast bez prevelikih oscilacija. Zašto? Pa zato jer ja osobno ne očekujem da će mi fond zaradit neku veliku lovu i kad ulažem u fond ulažem zato jer trenutno nemam ništa bolje na vidiku. Glavni cilj mi je nadmašiti inflaciju za par postotaka. Često ulažem u novčani fond jer iako je prinos najmanji nema ulazno/izlaznih naknada, mogu kupovati putem internet bankarstva i novce u fondu držim relativno kratko (par mjeseci) umjesto na računu.

3. Najbolje životno osiguranje - nisam još pisao o njima, ali budem. Imam životno i meni je najbolje ono koje ima snažan brand (ime). Zašto? Zato jer mi je to garancija da će biti tu za 30 godina kad istekne osigranje i da će mi isplatiti lovu ako dođe do sranja. Važno mi je i da nema puno sudskih tužbi protiv njih i raspitujem se kod ljudi koji su imali to osiguranje jesu li dobili novce.

4. Dionica? Jako mi je važno da je likvidna - da se njome trguje te da ima prostora za značajan porast cijene. Tražim sigurnu dionicu koja će na duži rok ostvariti zaradu jer nemam vremena stalno imati na oku rizične dionice i pratit što se događa s njima.

Od svega nabrojanog trenutno koristim samo životno osiguranje. Sav ostali novac sam uložio u biznis što je isto jedna od sljedećih tema. Što je vama važno i što vi očekujete od svojih ulaganja? Kada sami sebi odgovorite na to pitanje izbor je jednostavan. Samo pogledajte što se nudi na tržištu.

Sad se možda neki pitaju zar ne bi bilo bolje da sam ja jednostavno istražio sve što se nudi na tržištu i samo ovdje na blog napisao imena NAJboljih? Znate ono TOP 10 i te fore? Po mogućnosti da još i boldam tako da ne morate čitati cijeli tekst već samo otrčite i kupite. U početku sam imao takvih ambicija, istražio sam životna osiguranja, štedionice i tak to. No što sam dublje ulazio u sve to sam više kužio da najbolje ne postoji odnosno da je odgovor za svakog čovjeka drugačiji. Odustao sam od potrage za NAJboljim i sada tražim nešto dovoljno dobro za mene;) Skoncentrirajte se na ono što vi želite i što vama treba i onda to pronađite. To je najbolje.

A najgore što možete napraviti je da odluku u potpunosti prepustite nekom drugom - nekome kome vjerujete više nego sebi. Kad se radi o vašem novcu nitko nije pametniji od vas. Slušajte sebe. Ne kažem da ne trebate poslušati nečiji savjet - poslušajte, sakupite informacije, ali konačnu odluku donesite sami. Važno je da se nakon odluke dobro osjećate. Preuzmite svoj novac u svoje ruke to je najsigurniji način da uspijete. Ako i propadnete barem nećete moći nikoga okriviti.

Stalno si nešto razmišljam kako zaraditi na nekretninama, al u Hrvatskoj. Koliko god gledam te povoljne kredite jednostavno ne mogu nikak složit da uzmem kredit kupim i iznajmim stan koji će sam sebe otplaćivat i još malo i zaraditi, ne? Nema šanse iako se u nekim knjigama hvale kak je to moguće. Možda na marsu (SAD?), ali ja to ne vidjeh ovdje. Osim toga i ta zarada od najma kad se usporedi s cijenom stana nije bog zna što. Ispada mi nekakvih 5-6% godišnje. Kad još oduzmemo troškove oko održavanja tog stana možda i manje. O činjenici da možda neću imati iznajmljen stan svih 12 mjeseci ne želim ni razmišljat.
U najboljem slučaju trebao bi skupit barem 50% svoje love i ostatak uzeti na kredit. Onda bi najam pokrivao ratu kredita i još bi nešto ostalo. Ali od kud mi casha za pola stana?

Ono što je jako dobro kod nekretnina je to što će banke rado dati kredit za njihovu kupnju. Često čujem komentare u stilu: zašto bi kupio stan i iznajmljivao kad bi mogao s tom lovom sigurno zaraditi više od 5% godišnje. Ma ne sumnjam ja da bi mogao, ali ti NEMAŠ toliko love. A ako uzmeš kredit od banke onda bi mogao dobit lovu i zaraditi, ali ne na iznajmljivanju već na preprodaji nekretnina. Znači kupiti jeftino neki stan, preurediti ga i prodati skuplje. Možda napraviti od njega poslovni prostor pa skuplje iznajmljivati samo nemojte loviti ambasadore i strance jer to svi rade;) (u stvari tko zna možda i uspijete). Kupite stan u kvartu koji nije IN, ali bi uskoro mogao biti. I onda strpljivo čekajte. Možda nije loše kupiti i samo zemljište? Ja sam prodao samo jedan stan i kupio drugi tako da nemam baš velikog iskustva sa dilanjem stanova, ali ima ljudi koji to dosta uspješno rade. Kako to rade? Isto kao i oni uspješni s dionicama. Kupuju podcjenjene stanove i čekaju da cijena naraste ili sami srede stan i prodaju ga skuplje. Naravno na zaradu se plaća porez, ali bože moj. To nam ionako može biti dodatni prihod uz osnovni posao. Recimo jedan stan godišnje "okrenemo". To bi baš bilo cool. Računajte da morate zaraditi minimum 15% (idealno bi bilo 20% i više) da vam se uopće isplati. Naime 5% ćete morati platiti porez na promet + vaše vrijeme i novac da to sredite - na kraju bi lako mogli završiti i u minusu ako ne pazite. Nakon par kupnji i prodaja mogli bi skupiti svojih 50% casha za kupovinu stana koji bi onda iznajmljivali i on bi u potpunosti otplaćivao ratu kredita što i je moj cilj, a ne da ja moram još nadoplaćivati.

Većina ljudi će naravno biti sretna da imaju jedan stan i neće im padati na pamet prolaziti "kompliciranu" proceduru oko uzimanja kredita još jednom i ulagati u još jedan stan, ali ne i vi. Vi ćete htjeti nekoliko nekretnina kako bi zbrinuli djecu, a i sebe u starosti. Ako propadne "vaš penzioni fond" prodate jedan stan i platite si starački dom ili šta već želite.

Kako pronaći podcjenjeni stan?
Nažalost događa se da ljudi često moraju HITNO prodati stan. Razlozi su nebitni, ali je činjenica da su spremni (ili moraju) popušiti par somova eura samo da što prije dobiju novac.Tu bi onda trebali vi uskočiti i vještim pregovaranjem kupiti stan:)))) Jako jednostavno zar ne? Druga varijanta je da naletite na zapušten stan kojem onda smanjite cijenu na temelju potrebnih ulaganja. Uglavnom trebali biste čitati plavi oglasnik i pratiti situaciju. Recimo primjetiti ćete da se neki stanovi prodaju mjesecima (godinama čak!) Onda lijepo odete kod vlasnika i kažete čovjeku: ej stari pa nema šanse da prodaš stan za tolku lovu. Kolko ono dugo već pokušavaš? 10 mjeseci? Kaj misliš da što duže čekaš da su šanse veće da naletiš na budalu? Čuj ak nisi do sad prodal .... nastavak prepuštam vašim prodajnim vještinama;)

Uglavnom kao i za sve u životu trebate uložiti prvo u sebe i znanje, a onda možete očekivati uspjeh. I to jako veliki uspjeh.

Stan koji sam ja kupio je dosta dobio na vrijednosti (oko 20%) tako da sam trenutno "malo u plusu". Iako kad gledam koliko kamata plaćam mjesečno baš sam se i mogao malo strpiti i živjeti u manjem stanu te skupiti više svoje love. No dobro ne žalim se. Taj porast cijene otprilike je jednak plaćenim kamatama za kredit:) Bojim se da cijena neće još znantno ići gore i zato se sad trudim što prije vratiti taj kredit.

Glavna fora kod nekretnina je upravo taj tuđi novac (poluga) koji uzimate od banke. I to vrlo lagano, lakše i povoljnije nego za bilo koju drugu svrhu. Ako nikad do sada niste razmišljali o ulaganju u nekretnine vrijeme je da počnete. Stranci (pogotovo englezi) su se jako zapalili za našu obalu. Puno kupuju i cijene rastu.

Eh da skoro sam zaboravio. Prednost kupovanja nekretnina preko kredita banaka je u tome što stanovi moraju biti uknjiženi odnosno moraju imati "čiste papire" kako bi banka mogla staviti hipoteku. To je dobro jer ukoliko se vi baš ne kužite, banka se jako dobro kuži, a što je dobro za nju dobro je i za vas. Stanje na gruntovnici se popravlja. U najnovijem broju Narodnih novina vidim da su mijenjali zakon o zemljišnim knjigama. Nisam detaljno čitao, ali mi se na prvi pogled čini da će zapošljavati nove ljude (dodaju se novi članci spominju se referenti itd.) što je dobro. Kad se zakon i praksa srede biti će vrlo jednostavno kupiti i prodati stan i mislim da bi to moglo povećati cijene stanova.

I što na kraju zaključiti? Ako imate veeeeliku plaću i dobre jamce možete uzeti kredit i kupiti još jednu nekretninu te na njoj zaraditi. Tzv. hipotekarni krediti kod nas praktički postoje samo na papiru. Uvjeti su nemogući i bolje je ići na stambeni kredit. Ako nemate još ni svoj stan, šta da kažem - pobrinite se prvo za to.

Mislim da tu i nema neke dvojbe bolje je biti podstanar. Ne trebaš se ništa brinuti sve ti je namješteno ti samo plaćaš i uživaš:) Ne, ne zezam se fakat si ponekad tak mislim. Ovo je dosta velika tema i najbolje je da napravim par primjera (po zahtjevima čitaoca) Ja ću krenut s jednim primjerom i svojim objašnjenjem, a za dalje ćemo vidjeti.

1. Uzet ću primjer kredit od 50.000 EUR-a i kamatom od 5,5% znam da su kamate i više, ali recimo da uspijete dobiti taj kredit. E sad na 20 g. mjesečna rata je 343,94 EUR odnosno cca 2.540 kn mjesečno!! Ukoliko imate plaću od 4.744 kn netto odnosno 7.000 kn bruto, još vam ostane novaca da možete (pre)živjeti. No računamo da se vjenčate i da ćete imati dvije prosječne plaće tako da to neće biti problem. Za 50 tis EUR mislim da se može kupiti nekakav stan.

Ako vam je to PRVI stan ne plaćate porez na promet od 5% (do određene kvadrature i vrijedi samo za polovne stanove!) I imate poreznu olakšicu do 12.000 kn na kamatu koju plaćate po kreditu.

PREDNOSTI KUPNJE VLASTITOG STANA
- imate svoj stan
- trentno ne plaćate porez na promet od 5% (do određene kvadrature) ako je prvi stan
- porezna olakšica na plaćene kamate (ako je prvi stan)
- stanu može narasti cijena i možete ga skuplje prodati kasnije
- ne mogu se sjetit više ni jedne....

Prvih 8 godina otplate kredita platiti ćete kamata 19.216 EUR odnosno ISTO koliko biste platili i podstanarstvo od 200 EUR mjesečno! Znači jednaka količina novca je otišla u vjetar samo je jednom to bila vaš najmodavac, a drugi put banka.

Spomenutom plaćom dobili bi oko 3.540 kn godišnje povrata poreza odnosno 28.320 kn (cca 3.820 EUR) za 8 godina. Nakon toga bi se iznos smanjivao jer plaćamo sve manje i manje kamate.

Da sumiramo: plaćate 343,94 EUR mjesečno i nakon 8 godina (96 mjesečnih rata) platili ste 33.018 EUR od toga je 19.216 kamata (vjetar) i 13.802 EUR je otplata glavnice, ali ste dobili povrat poreza od 3.820 EUR

Za 20 godina platiti ćete ukupno 32.546 EUR kamata cca 135 EUR mjesečno.

PREDNOSTI PODSTANARSTVA
- ostatak novaca možete investirati
- porezna olakšica na 50% iznosa koji plaćate, pod uvjetom da ste prijavljeni
- manji početni troškovi, ne trebate kupovati namještaj, televizor i sl. i već pogađate - ostatak novaca možete investirati ;))

Ajmo sad malo drugačije. Recimo da možete izdvojiti tih 343,94 EUR mjesečno. Platite podstanarstvo 200 eur i ostane vam 143,94 eur. Upucate to npr. u stambenu štedionicu na 5 godina i uštedite 10.600 EUR.
Onda nakon isteka tih 5 godina dignete kredit samo što sada uzmete na 15 godina umjesto na 20 i uzmete samo 40.000 jer ste 10 tis eur sami uštedjeli.
Mjesečna rata za tih 15 godina je 327 eur, a ne 344 eur (na 15 godina to je već ušteda od 3.000 EUR-a), a da ne govorim da ćete ukupno kamate platiti samo 18.830 eur za razliku od 32.546 eur koliko bi platili da ste ODMAH uzeli kredit. Podatak koji je vrijedan razmišljanja.
U oba slučaja imate svoj stan nakon 20 godina. Samo je jedan brži i skuplji, a drugi jeftiniji.

Ukoliko ste sposobni možete tu razliku od rate kredita i podstanarstva uložiti i bolje nego što je to stambena štednja i zaraditi još više. Pet godina je dosta vremena da obrnete svoj novac.
Što se poreznih olakšica za podstanarstvo tiče, ako ste prijavljeni u mom primjeru (200 EUR mjesečno i bruto plaća 7.000 kn) porezna olakšica je oko 2.600 kn godišnje.

Poanta je da se ne zaletavate. Ako uzimate kredit uvijek napravite tako da možete još jedan dio novaca investirati ili sakupite novac za investiranje pa onda uzimajte kredit. Svatko najbolje poznaje svoju situaciju i zna koliko može izdvajati. Općenito je bolje imati što kraći rok otplate jer onda plaćate manje kamate, mada možete namjerno ići na maksimalan rok otplate (30 godina) i onda plaćati manju mjesečnu ratu i ostatak investirati.

A oni zaposleni koji čitaju ovaj blog i još žive kod roditelja (oooo da ima i takvih) ili imaju riješeno stambeno pitanje imaju odlične šanse da jako dobro prođu u životu (financijski mislim) Samo trebate uštedjeti što više možete i to pametno investirati. Blago vama.

NEDOSTACI KUPOVINE STANA
- osim visokih početnih troškova ne vidim neki nedostatak. Svatko bi trebao imati svoj stan, ali ne pod svaku cijenu. Mislim da je bolje imati nešto novaca koji možemo dalje investirati i koji nas može "osloboditi" nego da se odmah vežemo za stan s prevelikom mjesečnom ratom i čekamo 25 godina da to otplatimo, a u međuvremenu spajamo kraj s krajem.

NEDOSTACI PODSTANARSTVA
- dok mi skupljamo lovu, cijene stanova bi mogle još skočiti, pa ćemo poslije za iste novce dobiti manji stan
- ne isplati se na duži rok jer troškovi rente premašuju troškove kredita za stan.

I za kraj evo linka pomoću kojega možete sami računati koliko ćete kredita uzeti po kojoj kamati koliko ćete platiti kamata itd. Jest da je na engleskom ali je zgodno jer daje zbroj kamate po godinama. Znate koliko plaćate podstanarstvo, znate koliko vam kredita treba i pod kojim uvjetima ga možete dobiti pa se bacite na računanje šta i kako.

Kalkulator

Ne znam što vi mislite, ali stvarno mi već idu na živce svi oni savjeti samopomoći (eng. self-help) po raznim časopisima kako treba paziti s tim karticama, ako previše trošiš prereži je i baci u smeće i sl. Ja npr. obožavam kartice. Imam jednu dobru, ali sad ću si nabaviti još jednu novu. Što će mi još jedna kartica? Ma sa ovom zna biti problema ponekad pa je bolje da imam dvije. Moja logika je zašto bi platio danas ako mogu platiti za mjesec dana i to bez da platim kamatu, a cijena u dućanu je ista? Znate kaj je još fora? Kamate za tih mjesec dana plaća trgovac kod kojeg kupujete:))) Novac za to vrijeme može stajati na računu i donositi 5% kamate godišnje. (nemojte me pitati na kojem računu - ne reklamiram dok mi ne plate). Dokle god uredno i redovito otplaćujete sve što potrošite na karticu odnosno ne plaćate nikakve kamate ja ne vidim problem. Problemi nastaju sa revolving karticama pomoću kojih možete stalno trošiti bez da ikada vratite cijeli iznos. Naravno na preostali iznos se stalno obračunavaju prilično velike kamate koje masno plaćate.
Problem je ako i potrošite sav cash pa onda još potrošite i na karticu ili još gore - koristite minus po tekućem računu. Ukoliko ste se već uvalili u minus po karticama i tekućem onda je po meni najbolje da uzmete nenamjenski kredit u malo većem iznosu i podmirite sve obveze i još vam nekaj love ostane za rezervu. Tako ćete onda otplaćivati samo jedan kredit po manjoj kamati i kada ga otplatite to je to. Nema više problema s likvidnošću dok će te se s karticama i minusom vrtiti beskonačno (i najvjerojatnije to radite)
Ako malo bacite račun na papir shvatiti ćete da vam se to više isplati. Kada uzimate novac ulazeći u minus to je isto kao da vam je netko JEDNOM posudio novac. Onda dođe plaća i vi to vratite, ali za par dana, nekad i isti dan;) ponovo posudite. Vrtite uvijek istih par tisuća kuna. Ako se baš nikako ne možete sami izvući uzmite spomenuti nenamjenski kredit ili zamolite nekog da vam posudi lovu da se tog riješite. Nije čak toliko stvar ni u iznosu kamata koje plaćate, ovisno o dopuštenom minusu to je cca 1.000 kn godišnje možda i manje, nego o psihološkom pritisku. Nećete se dobro osjećati ako ste dužni i uvijek u crvenom. Možda ste se već navikli da ste uvijek u minusu i to vas više ne brine - onda ste već u kritičnoj fazi i hitno nešto učinite da se tog riješite.

Kontrola potrošnje
Nije stvar u tome koliko uspijete zaraditi već koliko uspijete sačuvati. Ako je to ništa ili jako malo imate veliku poteškoću. Kak će vaš novac radit za vas kad ga nemate, eeee??? Nemateeee!
Čital sam u jednoj knjizi kak treba zapisivati kaj ste kupili, potrošili itd. I dobro krenem ja zapisivati da vidim gdje mi lova curi. Prvo sam krenuo s običnim papirom A4, a na kraju sam završio s jednom kompleksnom excel tablicom u kojoj sam pratio po svim mjesecima, prihode, rashode i trenutna stanja svih računa. Jebeni svemirski brod. Još malo programiranja i mogao sam to prodavati ko software za osobne financije umjesto onog Quickena ili MS money koji su ionak za amerikance. Možda bi se čak i obogatio?! Nema veze. Poanta je da sam pune tri (slovima: TRI) godine zapisival sve troškove. Znao sam točno gdje svaka lipa odlazi, ne kuna, nego doslovce lipa. I sad si vi sigurno mislite da sam pokrpao sve rupe i uštedio kojih par somova eurića. Ma jesam kurac. Apsolutno mi to niš nije pomoglo, osim kaj sam izgubil puno korisnog vremena nad tim tablicama. Zato odjebite tu "kontrolu potrošnje" i primite se zarađivanja!! Nitko nije postao bogat skupljajući lipe. Ozbiljno. To su priče za siromašne ljude kako bi ostali siromašni. Kao ono, bogati su škrtice pa zato imaju, da kak da ne bi.. i onda poslije čitate kak su potrošili 150.000$ na običnu večeru. Ne nasjedajte na te siromašne fore!!! Ne sakupljajte mrvice. Ne kažem da se treba razbacivati s novcem i da treba ostavljati sitniš u dućanu, ali nemojte izigravati škote. Da se isplati škoti bi vladali svjetom umjesto amerikanaca.
Najbolje je da si lijepo otvorite trajni nalog i maznete jedan dio plaće (barem 10%) na stranu prije nego uopće krenete trošiti. Vrlo brzo će te se priviknuti da vam je plaća parsto kuna manja. Provjereno;) Nakon toga slobodno spičkajte ostatak kao i do sada. Javite mi kak vam ide.

"Nema loših kredita" - reče moj profesor s faksa. I bio je pravu. Ja još nisam vidio ili čuo za LOŠ kredit, a vi? Svaki kredit je dobar samo je pitanje njegove namjene. Kaj bu te napravili s tim novcima? Kad bi vam ja otkrio jednu povjerljivu insajdersku informaciju da će određena dionica za tjedan dana sigurno porasti za 300% jer slijedi preuzimanje i kad biste mi vjerovali, da li biste uzeli kredit s kamatom od 10% mjesečno? Naravno, uzeli bi koliko god love možete jer bi za tjedan dana zaradili 300%, vratili kredit i ostatak love stavili u džep.
E sad, ukoliko ne znate kak zaraditi 300% u tjedan dana nemojte uzimati takav kredit. Vrlo jednostavno.

Neki ljudi se boje kredita, boje se dugova, obveze itd. Neki idu u krajnost i plaćaju sve cashom. Ok. razumijem ljudi ne znaju i boje se. Međutim kredit odnosno tuđi novac je jedna od najboljih poluga pomoću koje se možete obogatiti. Svi bogataši masovno koriste tuđi novac kako bi još više povećali svoje bogatstvo. Ne vidim razloga zašto vi ne biste učinili isto. Evo čitam o gospodinu H. koji je napravio onaj neboder kraj Cibone i sad radi naselje u Svetoj Nedjelji. Nema šanse da bi on išta od toga napravio da mu vi niste dali novac. Da, svi vi koji štedite u banci i za to dobivate sitnu kamatu omogućujete bogatašima da se još više bogate. Vrijeme je da uzmete svoj novac u svoje ruke. Ipak ste vi najpametniji kad je vaš novac u pitanju.

Banke nisu glupe, naprotiv vrlo su pametne. Međutim vi morate biti pametniji. Morate vi njih iskoristiti umjesto oni vas. Ljudi se najčešće zajebu i odmah uzmu stan na 15-25 godina i onda ga jedva otplaćuju kak bi imali "nekaj svoje". Ta potreba za posjedovanjem, ja i moje, ih upuca u startu i kad prođe 20 godina otplate kredita prošlo je i pola radnog vijeka. I kak ćete se sada obogatiti? Polako ljudi. Nemojte se zaletavat. Ako ste redovno zaposleni svaka banka će vam rado "uvaliti" stambeni kredit.
Nego vratimo se mi na svrhu, kak će vama vaš stan zaraditi novac? Preformulirat ću pitanje: kak će taj novac koji ste uzeli vama zaraditi novi novac ako sebi kupite stan? Gdje je tu vaša zarada, korist? Nemojte mi samo reći imat ću stan. Je, super puno penzića sad "ima" svoj stan i prodaju ga, ma kaj prodaju, mole i mijenjaj ga da bi se netko brinuo za njih. Ako samo želite imati svoj stan lako bi se moglo dogoditi završite na isti način.
Vi uzimate novac vi snosite rizik, vi biste trebali dobiti neku lovu, nagradu, a ne banka. Banka je sebe osigurala protiv rizika, jeste li vi sebe? Pokušajte razmišljati kao gospodin H. On će zaraditi daleko više nego banka koja mu je dala kredit i to je u redu jer ON snosi rizik.
Ne znam gdje sad živite i kakva je vaša životna situacija, ali umjesto da se brinete i trošite svoje vrijeme na koji je "najpovoljniji kredit", u kojoj se banci najviše isplati uzeti kredit, koja ima najmanju kamatu, tko će mi biti jamac, potrošite toliko vremena razmišljajući što ćete s tim novcem. Hoćete li zaraditi svojih 20%, 50% ili 300% s tim novcem, zahvaliti se banci i ponoviti postupak još par puta? :))) Ili nećete ništa zaraditi nego samo banci vratiti gomilu para? :(

Samo trenutak, molim. khmmm. khmmmmm. da vidim što kaže moja kristalna kugla. Gledam u kuglu i osjećam toplinu - hebi ga stan mi nema klimu. Sve mi je više i više vruće, gorim. Eh, što bi mi sad dobro došao jedan sladoled. Sladoled? Sad je ljeto i sigurno će ljudi više jesti sladoled nego zimi jer tak? Tak je. To znači da će skočiti prodaja sladoleda i firma koja proizvodi sladoled će puno zaraditi. Ako firma puno zaradi mogla bi joj i cijena dionice porasti? Kupujem dionice LEDA. Zar ne? Ne! Mislim ak ćete tak razmišljat možda da radije lovu stavite u kladionicu na crveno. Veća šansa da ste u pravu. e, i ak bude crveno molim i meni jedan dio;)

Postoje dvije osnovne vrste procjena dionica: fundametalna i tehnička analiza.

Ova fundametalna metoda procjenjuje dionicu na temelju podataka o firmi: tko su vlasnici, tko je manager i jeli uspješan, kakvi su im poslovni rezlutati, kakavo je stanje u njihvoj industrijskoj grani, itd. itd. Znači prati se što više informacija o firmi kako bi na temelju njih zaključili jeli dobra za uložiti ili ne.

Tehničku analizu boli briga kak se firma uopće zove. Dobro nije baš tak, al nisam ni daleko od toga. Ona se oslanja na analizu razno-raznih grafova. Ti grafovi nastaju kako se cijena dionice mijenja i koliko je komada dionica kupljeno ili prodano. Za objasniti neku od ovih analiza jednostavno nemam kompetencija, ali svodi se na to da se gledanjem u te grafove i praćenjem određenih pokazatelja može prepoznati trenutak kada će cijena dionica pasti ili porasti.

Mislio sam malo pisati o teroriji dionica i analizama, ali se onda sjetih da postoji gomila stručnih knjiga o tome i da sam malo zabrijao. Ja vas samo trebam zainteresirati, a ne sve napisati zar ne?

Kak sam ja uložio u dionice?
Bit ću iskren - prvu dionicu sam kupio jer mi je netko rekao da je ta dionica ok. Srećom naletio sam na pravu osobu i jako dobro zaradio (nisam se obogatio ak na to mislite, ali kad se gleda postotak zarade to je nešto fenomenalno preko 200% u dvije godine.)

Onda sam samostalno kupio još dvije dionice i popušio. Znate kak sam birao dionice? Hmm. Imam nekaj love kaj da kupim Podravku ili Kraš? Cijena i jedne i druge je bila tu negdje oko 200 kn. I tak eci peci pec uzmem ja Podravku - pa to je dobra firma jer tak? Je dobra je. Ok. I spušim lovu. Podravka padne, a Kraš skoči na 280. I kaj još nije bilo dovoljno da sam spušil nego mi još žena kaže: pa rekla sam ti da uzmeš Kraš! (ona voli čokolade)

Prvo kaj (po meni) trebate napraviti je nabavit financijska izvješća od firme čiju dionicu želite kupiti. Vjerujte mi ovo skoro nitko ne radi. Neda se ljudima to čitat i razumjet. Kad to malo proučite, odnosno kad se naučite čitati financijska izvješća (cca. 3-6 mjeseci učenja) idete dalje.

Ono što bi trebali skužiti je da li cijena dionice na tržištu odgovara vrijednosti firme iz njezinih financijskih izvješća. Ako je cijena dionice na tržištu kad se pomnoži sa brojem dionica manja od aktive firme znači da je dionica potcjenjena odnosno da je knjigovodstvena vrijednost manja od tržišne. Vrlo vjerojatno postoji dobar razlog zašto je to tako i na vama je da to saznate. Kad shvatite što je to onda možete odlučiti kupiti to ili ne odnosno procjeniti hoće li se u budućnosti situaciji izmjeniti.

U stvari ja zastupam strategiju kupovanja (investiranja) "jeftinih firmi", znate ono kad je rasprodaja ili akcija i cijene su niže za 20, 30, 50%? Onda se isplati kupiti jer znaš di si dobro prošao. Znači treba pronaći dionicu koja je dobra, kvalitetna, a "jeftina" i onda je kupiti. Kad nakon nekog vremena dođe na svoju pravu vrijednost onda je prodate, a u međuvremenu dobivate dividendu. Trebate gledati dugoročno i nemojte odluke donositi na temelju novinskih članaka to će napraviti svi oni ostali - "kladioničari" ;). Naravno lakše napisat nego napraviti. Treba stvarno dosta znanja i iskustva, ali se definitivno isplati.

Drugi relativno siguran način je da "nanjušite" preuzimanje. To je ono kad jedna firma kupuje drugu. Obično se tu kupuje po visokim cijenama i onda možete dobro zaraditi. Samo opet ponavljam, nemojte odluke donositi na temelju vijesti iz novina. Još se sjećam priče o Croatia osiguranju i "vrlo skorom" preuzimanju. Škvadra se popalila, a ono ništa. Pokušajte što bolje upoznati situaciju tu zaista ima jako puno za (na)učiti.

I na kraju mi bismo trebali ući u Europsku uniju i sad neki špekuliraju kako će općenito cijene dionica skočiti. Znate kaj? Takve sam slične priče slušao kad sam kupio Podravku ono tipa uletiti će mirovinski fondovi, nemaju kaj drugo kupiti, Podravka je na prvoj kotaciji i u nju mirovinski fondovi mogu ulagati, a Kraš nije i cijena bu sigurno išla gore. Malo sutra.

Uglavnom ono što "svi znaju" više nije vijest i cijena dionice neće porasti na temelju toga. Kad se svi nagnu na jednu stranu brod se prevrne kako to netko mudro ima u svom potpisu na jednom forumu. Ništa ne može zamjeniti zdrav razum. Pa ako Čović (predsjednik uprave Plive) proda svoje dionice po 560 kn to vam valjda nekaj znači ne? Sigurno ih nije prodao jer mu je hitno zatrebala lova ili zato kaj zna da će za mjesec dana cijena biti 650 kn?

Molim gospodina koji čita blog i ne da mu se pokrenuti vlastiti blog o dionicama neka bar ubaci koji komentar ;)

Da ima ih i u Hrvatskoj, jest da smo relativno nerazvijeno tržište, ali situacija je iz dana u dan sve bolja. Dionicama se trguje na burzi (ko voćem i povrćem na placu - stvarno nije neka velika razlika, sve je to zakon ponude i potražnje). Znate one scene iz filmova? Wall street? Škvadra urla, dere se, maše rukama u prepunoj dvorani, telefoni, ekrančići, pizde materine i ostalo - e toga vam u Hrvatskoj nema. Jebi ga sorry, nema adrenalina, šore, urlanja, a mislim si i možda je tako i bolje pa ljudi bi se poklali. Zamislite da vam netko kupi dionicu ispred nosa? He, he, he...pa razbili bi ga.

Kak je to kod nas? Ma dosadno, kao da surfaš po blogovima koji nemaju veze s novcem ;) Sve je elektronski umreženo, dionice su dematerijalizirane (nema mahanja s papirima) i brokeri kupuju za vas dionice preko kompjutera. Jedino "uzbudljivije" iskustvo, je kaj vi za prvi put morate otići do brokera uplatit mu lovu na račun i ispunit nalog za kupnju određenih dionica. No nakon kaj to obavite zavalite se doma za kompić, postavite si home page na exploreru na trenutne cijene dionica ili još bolje www.rast.hr i uživate.

Jebi ga za dionice stvarno trebate imati živce, pratiti vijesti, zdrave pameti (najvažnije), ne bi bilo loše i pročitati koju knjigu, a za početak prosurfati po netu npr. na ovom LINKU. Ima tamo forum o dionicama u Hrvatskoj samo se škvadri neda stalno ponavljati iste stvari, a vama se sigurno neće dati kopati po arhivi da nađete koji zanimljiv tekst, ipak morat će te se potruditi, ako želite uložiti svoj novac u dionice i zaraditi. Obavezno detaljno pročačkajte ovaj site: Zagrebačka burza da se upoznate sa osnovama.

Eto to bi otprilike bilo to što vam je potrebno da krenete. :))) Brokera ima na svakom ćošku (imaju ih banke, a možete malo i sami poguglati po netu) i bez njega nemrete nikak kupiti dionice. U stvari možete prek plavog oglasnika, ako netko prodaje, ali budući to nisam radio nemrem baš niš reči o tome.

Jeli to rizično, opasno?

Evo već čujem škvadru iz zadnjeg reda kako viču i upozoravaju (jel tak zdenko) Mislim to je jako opasno, izuzetno opasno, opasno u PM, bješte od dionica ko od vraga! Navlačim ljude da izgube novce? Nemojte slučajno čitati dalje, brzo ugasite kompjuter!!!!!

Šta još ste tu? Onda znači da ste dovoljno hrabri da se uhvatite u koštac sa polugom pomoću koje vaš novac može zaraditi jako puno novog novca.

Znate tko gubi novac na dionicama? Oni koji se hoće na brzinu obogatiti. Ključno je ovo na brzinu. Znate onu škvadru kaj baca lovu na loto i kladionice? E to vam je ta ista škvadra samo kaj ova vjerojatno ima završen faks pa se prave pametni s dionicama.

To je u stvari jako dobro jer je takvih ljudi puno uvijek više od onih koji u stvari žele zaraditi na dionicama. Formulu za uspješno trgovanje dionicama moglo bi se štampati u dnevnim novinama svaki dan i znate kaj? I dalje bi funkcionirala. Ljudima se jednostavno neda čekati, nemaju discipline, nestrpljivi su i lako ih je preplašiti. Pohlepa i strah su glavni krivci za gubitak. Ako ih pobjedite šanse za uspjeh su jako velike.
Strah se lako može pobjediti znanjem, a pohlepu ćete morati riješiti sami sa sobom. Što prije to bolje.

Ulaganje u dionice je rizičnije i "opasnije" od ulaganja u investicijske fondove te je potrebno puno više obrazovanja. I jednom i drugom slučaju možete popušiti lovu. Samo postoji jedna "mala" razlika. U oba slučaja možete izgubiti samo onoliko koliko ste uložili, ali, ALI, zarada u dionicama može biti PUNO veća od zarade u fondu.

Koji su tu rizici?

Najveći rizik je da kompletno hrtvatsko gospodarstvo ode kvragu. Znate ono kompletno odemo u bananu ko Argentina nedavno.
Ukoliko se to ne dogodi već imamo šanse da nešto zaradimo. Drugo kaj se gadno može dogoditi je da krepa tržište dionica, ono škvadra se preplaši i neće više ulagati u dionice - razlozi uopće nisu bitni. Bitno je da vi možete popušiti.
Treće kaj se može dogoditi je da uložite u krivu dionicu. Onda ste si sami krivi;)

He, he, prvo sam mislio napisati na šta se sve plaća, a onda si opet mislim previše toga ima ionako nam uzimaju gdje stignu;) Ovo će nadam se biti puno zanimljivije.

Pa krenimo redom. Navesti ću neke stvari za koje ja znam, a ako i vi nešto znate javite pa da dodamo.

Dakle porez (niti prirez niti doprinose) nećete platiti (za sada) i to kao fizička osoba na:

- kamatu koju zaradite oročenjem u banci
- kamatu i državne poticaje koje dobijete kroz stambenu štednju
- zaradu od životnog osiguranja (ako koristite porezne olakšice platiti ćete porez samo na onaj iznos koji ste uplatili i koristili kao olakšicu, ali ono što osiguranje zaradi onih par % dobiti godišnje na to nećete platiti ništa)
- na zaradu iz investicijskog fonda
- na zaradu koju ostvarite trgujući dionicama! (u zakonu navodno stoji nešto, ali se trenutno ne primjenjuje)
- na dobitke na lottu i igrama na sreću
- zaradu od prodaje nekretnine ako ste je imali u vlasništvu duže od tri godine ili ako ste živjeli u njoj
- i šećer na kraju.... ne plaćate porez na zaradu koju ostvarite prodajući udjele vlastite firme!!!

Eto ako se sjetim još nečega pa ću ubaciti. Osim navedenog vaša firma vama može isplatiti 1600 kn godišnje NEOPOREZIVO. Obično se to isplaćuje kao božićnica (ili uskrsnica) anyway firma ima pravo svakom stalno zaposlenom isplatiti taj iznos. Da li će vam i kada to isplatiti ovisi naravno o vlasniku firme. Isto tako može studentu na praksi isplatiti do 1500 kn mjesečno.

Meni je osobno najinteresantinije ovo zadnje navedeno. Naime ukoliko osnujete svoju firmu (društvo sa ograničenom odgovornošću skraćeno d.o.o.) i uložite par godina rada da firmu postavite na noge kasnije je možete prodati i sve što zaradite ide vama. Nema nikakvih poreza, prireza, davanja itd. Zamislite si samo koliko bi se tu dalo zaraditi.
Većina ljudi kad osniva firmu zamišlja sebe kao direktora ili radnika u njoj. Ja to prije vidim kao još jedan odličan način da oplodim svoj novac. Osim toga ne morate prodati sve - prodajte pola ili 49% tako da i dalje ostanete "glavni". U stvari prodajte 51% i prepustite posao nekom drugom, a vi otvorite novu firmu i ponovite postupak.
Za daljnje čitanje preporučam Porezni propisi

Hrvatska je relativno mala zemlja u kojoj ima već preko tridesetak različitih fondova koji niču ko gljive poslije kiše. Svaki put kad se otvori neki novi pitam se tko će to uložiti baš u taj fond. Fondovi (ovisno o vrsti) ulažu u dionice, obveznice, blagajničke zapise i ostale vrijednosne papire. "Navodno" ih vode specijalni menadžeri koji raspolažu najsofisticiranijom modernom tehnologijom i metodama za procjenu rizika, svim mogućim informacijama (i onim nemogućim) a tu su po potrebi i strani savjetnici za ulaganja u inozemstvu itd. itd. Reko bi čovjek ludnica, pa nemreš izgubit lovu:))) Moram ih malo zezati kad već prate blog.
Osim toga oni podjele rizik (stručno: disperziraju) na više različitih dionica pa ako jedna od njih podbaci (čitaj: firma ode vrit) opet nije tako strašno u globalu, ulažu u najkvalitetnije vrijednosne papire (ne bilo koje), jednostavni su za kupnju i prodaju. Super. Namjenjeni su, kako je netko pravilno primjetio, "masama ljudi". Svakome. U stvari zasnivaju se na pretpostavci da se vama, pojednicu jednostavno neće dati zajebavati pratiti tržište svaki dan, gledati financijska izvješća firmi da bi vidjeli koja valja, a koja ne, pratiti makroekonomske vijesti, računati rizik, izloženost itd. - oni će odraditi "dosadni posao" za vas, a vi samo berete lovu. Jednostavno pokušavaju vas uvjeriti da su pametniji od vas (najčešće i jesu) i da svoj novac (ili barem dio) prepustite njima. Međutim:



Vi ste ti koji birate i odlučujte gdje će te novac i koliko uložiti.
Činjenica je da su neki fondovi u Americi stvarno obogatili mnoge obične ljude poput vas ili mene koji se ne kuže previše u financije, ali je isto tako činjenica da su neki ljudi izgubili dobar dio svojih novaca i umjesto laganog ljenčarenja u penziji morali su se ponovo zaposliti. Ne želimo da se vama dogodi isto.

Stvar je u tome što fondovi u principu prate tržište, a tržište je predvidljivo ko sedmica na lotu. Tržište malo raste pa malo više pada, onda opet raste onda dođe kriza, a nakon toga polet i tako se to stalno izmjenjuje. No kad se sve to zbroji i oduzme na kraju je ipak pozitivan rezultat - tako barem kažu podaci iz prošlosti. Jedino je loše ako vama treba lova baš kad je tržište u banani, a po Murphyevom zakonu možete biti sigurni da će to biti baš u tom trenutku.

Ja sam osobno uložio u jedan inv. fond negdje 2001.g. Uložio sam par tisuća kuna, a početna cijena je bila 10. (mislim EUR-a). I onda sam sljedećih mjeseci samo gledao kako cijena pada i pada i pada...Nakon par godina sam jednostavno poludil i prodal udjele i izgubio cca 20-30% od uloženog. Gledam ja danas taj fond i vidim da je nakon moje prodaje cijena još roknula, ali se sada već oporavila i da sam imao živaca čekati do danas ne bi baš tolko popušio.

Da li ćete vi imati više "sreće" (ja ne vjerujem u sreću), bolji nos za te stvari ja ne znam. Činjenica je da sam ja uletil jer sam "negdje od nekoga" čuo kak je to super stvar i kak možeš otići bogat u penziju... Nisam imao pojima tko vodi fond, u koje dionice ulaže, kakvo je stanje na tržištu, ma jednostavno nisam imao pojima da skratim priču. Nemojte samo i vi tak uletit ili ako već "morate" uletiti neka to bude sa što manje novaca u početku.

Ono što sam kasnije pročitao u jednoj knjizi je jedna zgodna strategija za ulaganje u investicijske fondove koju ću sada objasniti.

Dakle uzet ću svoj primjer:
Godina je 2001. negdje polovica godine uzmimo da je to 01.07.2001. Cijena jednog udjela fonda iznosi 10 EUR. Ja nadobudno kupujem 100 udjela (ajde dobro kupio sam manje, ali ovak mi je lakše računat :)) i za to plaćam 1.000 EUR. I šta sad? Ništa, tri godine kasnije 01.07.2004. cijena jednog udjela je 8,9 EUR. Ja imam 100 komada znači 890 EUR, a kupio sam za 1.000. Znači popušio sam 110 EUR-a. Što sam zeznuo? Pa zeznuo sam što sam svu lovu koju sam imao uložio odjednom u fond. Naravno moglo se dogoditi da sam baš kupio kad je cijena bila najniža i onda bi fino zaradio. Međutim pogađati najnižu cijenu je nemoguće i najbolje je da od toga odmah odustanete ili uplatite lotto.

Evo strategije koja mi se sviđa, a koju sam (pre)kasno otkrio:
01.07.2001 kupujem samo 10 udjela u fondu umjesto 100 po cijeni od 10 EUR i platim ih 100 EUR.

01.08.2001. mjesec dana kasnije cijena je pala na 9,8 uzimam drugih 100 eur i kupujem 10,2 udjela (100 / 9,8). Naime cijena je pala pa je sada jedan udio jeftiniji i za isti iznos (100 EUR) dobijem više udjela. Sada ukupno imam 20,2 udjela u fondu (ide to i na više decimala, nema frke s te strane)

01.09.2001. cijena je još roknula i sada je 9,5 ja ponovo uzimam 100 eur i kupujem 10,53 udjela (100 / 9,5) te sada imam 30,73 udjela - da skratim priču nadalje ću pisat samo cijenu udjela i koliko ukupno imam - uvijek kupujem za 100 EUR.

01.10.2001. cijena je 9, ukupno imam 41,84 udjela
01.11.2001. cijena je 8,8 ukupno imam 53,2 udjela
01.12.2001. cijena je 8,6 ukupno imam 64,83 udjela
01.01.2002. cijena je 8 ukupno imam 77,33 udjela
01.02.2002. cijena je 7,5 ukupno imam 90,66 udjela
01.03.2002. cijena je 7 ukupno imam 104,95 udjela
01.04.2002. cijena je 7,3 ukupno imam 118,64 udjela

i to je to. Ispucao sam svojih 1.000 eur. Nadam se da nisam fulao u zbrajanju. Ono što je zanimljivo je da sada imam 118,64 udjela, a ne 100 koliko bih imao da sam sve kupio odjednom na početku. Danas 01.07.2004. je cijena, kao što smo rekli, 8,9 eur. Fond još nije dostigao ni početnu cijenu, a kamoli da je nešto zaradio, a prošle su već tri godine!!!

No je li to baš tako... u prvom slučaju ja sam kupio 100 udjela i platio ih 1.000 eur, u drugom slučaju ja sam svaki mjesec kupovao po sitno i na kraju za tih istih 1.000 EUR kupio 118,64 udjela. Normalno da sam ih više kupio kad je pala cijena pa su bili jeftiniji. Nego, da vidimo koliko sam spušio u tom drugom slučaju. Znači 118,64 puta 8,9 = 1.055,90 EUR. MOOOOOOOLIIIIIM? Množim još jednom i opet isto. Ne samo da NISAM ništa spušio nego sam čak i zaradio i to 55,90 EUR!!! Možda nije bog zna što, ali je ipak bolje nego izgubiti 110 EUR-a! Nažalost vrijedi i obrnuto recimo da smo svaki mjesec kupovali po 100 EUR i da je fond stalno rastao i onda na kraju (kada prodajemo) da je cijena pala izgubili bi.

Naravno ima različitih strategija, možete smanjivati iznos za koji kupujete udjele kada cijena raste ili povećavati kada cijena pada. Ili uvijek kupiti isti broj udjela bez obzira na cijenu.

Vrste fondova - ukratko, ali stvarno kratko jer vidim da će još biti tekstova o njima.

Dakle najjednostavnije imamo novčane fondove - oni su što bi se reklo full sigurni, a zarada je malo bolja od oročene štednje (nekad je i lošija), zatim su tu obveznički fondovi ulažu u obveznice, zarada je malo bolja, ali je i rizik malo veći. I na kraju su dionički koji ulažu u dionice i oni su najrizičniji, ali mogu najviše i zaraditi. Te tri vrste su po meni najvažnije.

Što sada, koji je sljedeći korak? Ovisi o vama i koliko ste skloni riziku. Ukoliko se odlučite ulagati u neki fond barem pročitajte njegov prospekt i neka to za početak bude mali iznos novca kojeg si možete priuštiti da izgubite. Ne očekujte čuda, ali pokušajte naučiti što više možete. Btw. nisam spomenuo, udjele u fondovima možete kupovati u bankama. Sve veće banke imaju "svoje" fondove pa je najbolje to odraditi na licu mjesta. Neke omogućuju da to odradite i putem internet bankarstva što je dosta zgodno. Raspitajte se i za naknade i minimalne iznose za koje se mogu kupiti udjeli.

Kako trenutno stvari stoji izgleda jako zanimljivo. Ukoliko godišnje uplatite 5.000 kn od države dobijate još 1.250 kn poticajnih sredstava (kao i kod stambene štednje) plus, tih 5.000 kn vam je i porezna olakšica (kao i kod životnog osiguranja) pa dobivate povrat poreza na kraju godine. Gdje je onda fora? Fora je u tome što ne možete uzeti novce prije svoje 50-te godine života. Ako ste blizu pedesete svakako bi vam se isplatilo iskoristiti te pogodnosti, ali ako niste razmislite još jednom. Osim malo veće ulazne naknade koje fond zaračunava negativno je i to što se vaš novac vrti u istim onim financijskim papirima u koje možete i sami uložiti - zašto bi plaćali provizije. Državni poticaji su primamljivi, ali tko zna koliko će potrajati. 20 godina? Sumnjam. Sve u svemu nije nešto što bih preporučio mladom čovjeku. Ako želite štediti za penziju bolje je uzeti životno osiguranje. Isto ostvarujete poreznu olakšicu samo nema ovih 1.250 kn poticaja od države međutim u slučaju da vam se nešto dogodi ugovorena svota se isplaćuje vašoj djeci odnosno nasljednicima. To je jedna sigurnost koja nema cijene.
Naravno na vama je da odlučite što vam se više isplati. Gledajući kratkoročno, pa čak i dugoročno veća je zarada u 3. stupu. Ukoliko nemate nekoga tko je financijski ovisan o vašim prihodima osim vas samih možda je to odlično rješenje da si podebljate penziju no ako to nije slučaj uzmite prvo životno osiguranje i ostatak (ako ga ima) uložite u 3. stup ili nešto još bolje.

slučaj 1. Budući imate pravo na osobnu olakšicu od 18.000 kn godišnje ukoliko niste radili svih 12 mjeseci (ili niste dobili plaću za svih 12 mjeseci) u godini OBAVEZNO tražite povrat poreza. To je obično slučaj kada tek počnete raditi ili kad se vratite iz vojske, porodiljskog i sl. Možete dobiti prilično veliki povrat poreza nemojte to propustiti.

slučaj 2. Ukoliko cijele godine imate istu plaću, ali u jednom mjesecu dobijete bonus ili neku veću isplatu (osim božićnice do 1.600 kn jer je ona neoporeziva) također imate pravo na povrat poreza. Naime vaš poslodavac koji vam obračunava plaću za taj mjesec će morati uplatiti više poreza i prireza nego da se taj iznos bonusa ravnomjerno podjeli kroz sve mjesece u godini. Zbog toga će nastati razlika koju trebate tražiti nazad.

Svake godine u isto vrijeme u plavom oglasniku osvanu oglasi: "Ispunjavam godišnju prijavu poreza za 100-200 kn." Čitam i mislim si jebote pa da nađem 100 ljudi koji to ne znaju ispuniti zaradim 10-20 tis kn za mjesec dana! Ludnica! To je posao budućnosti. Što kompliciranije to bolje. Više ljudi će jednostavno odustati i od samog pokušaja ispunjavanja prijave i posao će cvjetati. Ne znam koliko ljudi je zaista platilo nekome da im to ispuni. na kraju krajeva 100 kn fakat nije puno, ako ćete dobiti povrat poreza od par tisuća kuna zar ne?
Međutim koliko ja znam svi su se manje više snašli i nažicali nekoga da im besplatno pomogne ispuniti tu prijavu. Ili to samo meni prodaju spiku da im ne uzmem 100 kuna? :) Nije važno, važno je da skužite kak to nije niš strašno i kak si možete spremiti 100 kn u džep ili nekaj popiti.

Dakle, država je propisala da svaka fizička osoba koja je normalno zaposlena ima pravo na poreznu olakšicu od 18.000 kn godišnje odnosno 1.500 kn mjesečno. (18.000 / 12 = 1.500) Što to točno znači? Ako ste pročitali prvi tekst na ovom blogu vidjeli ste da se POREZ obračunava na vašu bruto plaću tek nakon što se ona umanji za doprinose od 20% (15% za 1. stup i 5% za 2. stup mirovinskog osiguranja = odnosno penziju) i nakon što se umanji za poreznu olakšicu. Ukoliko niste pročitali taj tekst svakako bacite pogled radi lakšeg razumjevanja.

1) Bruto plaća npr. iznosi 7.000 kn, a nakon umanjenja za obvezne doprinose od 20% (1.400 kn) iznosi 5.600 kn.

2) Sada na red dolazi ta naša olakšica od 1.500 kn pomoću koje ćemo smanjiti 5.600 kn na 4.100 kn (5.600-1.500). Tih 4.100 kn se još naziva i porezna osnovica. Tek sada se obračunava POREZ i to samo na tih 4.100 kn. Kako imamo čak 4 porezna razreda (15% do 3.000 kn, 25% od 3.000 do 6.250 kn, 35% od 6.250 do 21.000 i 45% preko 21.000 kn) to se daljnje računanje komplicira...
Važno je napomenuti da se ovih 3.000, 6.250 i 21.000 kn odnose na POREZNU OSNOVICU, a ne na vašu bruto plaću. Iako je bruto plaća 7.000 kn odnosno više od 6.250 kn na nju se NE obračunava porez od 35% već puno manje.
U našem primjeru porezna osnovica je 4.100 kn, za prvih 3.000 kn porez je 15% odnosno 450 kn. Za ostalih 1.100 kn (4.100-3.000) porez je 25% odnosno 275 kn. Kada zbrojimo ispada da je ukupni porez 450+275 = 725 kn. Osim poreza obračunava se i prirez. Za Zagreb je prirez 18% i on se obračunava na IZNOS POREZA što znači računamo 18% od 725 kn = 130,5 kn. Uf, nadam se da ste do sada sve polovili. Ako niste sjednite malo i odmorite pa ponovo pročitajte kad skupite energije.

3) Znači imamo bruto plaću = 7.000 kn
smanjimo bruto plaću za doprinose = 1.400 kn
POREZNA OLAKŠICA = 1.500 kn
smanjimo bruto plaću za porez = 725 kn
smanjimo bruto plaću za prirez = 130,5 kn
ispada da je neto plaća 4.744,50 kn (7.000-1400-725-130,5). Važno je još jednom objasniti: od bruto plaće ne oduzimamo poreznu olakšicu već nju samo koristimo kad računamo poreznu osnovicu.

Zakaj bi ja sad dobil povrat poreza i na temelju čega????? ne kužim.

Ma ne kužim ni ja. Ak ste cijele godine normalno radili i svaki mjesec dobili istu plaću to je to. Nema povrata poreza.

Da bi ste dobili neki povrat poreza trebate koristiti neku od olakšica. Budući njih sad fakat ima dosta ja ću napisati za jednu jer je princip računanja isti.

Porezna olakšica za životno osiguranje
Država to potiče kao i u svim ostalim zemljama jer želi da njeni ljudi budu sigurni i da se dobro osjećaju, a ako im se nešto dogodi da je njihova obitelj kolko tolko zbrinuta. Ma da bi riječ rekao, prava porezna olakšica koju treba iskoristiti.

Pitanje je: ako ja uplaćujem 400 kn mjesečno za životno osiguranje odnosno godišnje 4.800 kn koliko ću dobiti povrata poreza?!?!

Odlično pitanje, a evo i odgovora za naš primjer: 1.416 kn. U nastavku je objašnjeno kak smo došli do toga pa tko ima živaca neka čita dalje :)

Tih 400 kn koje mjesečno uplaćujemo povećava našu poreznu olakšicu. Znači ona sada više nije 1.500 kn već 1.900 kn odnosno 22.800 kn godišnje umjesto dosadašnjih 18.000 kn.

Krenimo ponovo:
Znači imamo bruto plaću = 7.000 kn
smanjimo bruto plaću za doprinose od 1.400 kn dođemo do 5.600 kn
POREZNA OLAKŠICA = 1.900 kn i sada je naša nova porezna osnovica 3.700 kn (5.600 - 1.900)
Porez za prvih 3.000 kn je i dalje 450 kn (15% x 3.000), a ostatak je 700 kn (umjesto 1.100) i porez na tih 700 kn iznosi 175 kn (25% x 700) umjesto dosadašnjih 275 kn. Ukupan porez je 450+175 = 625 kn.

Samim time se smanjio i prirez jer njega računamo iz poreza. 18% od 625 kn je 112,5 (prije je bio 130,5)

Ukupan porez i prirez sada iznose 737,5 kn

A naša neto plaća bi bila 4.862,50 kn ( 7.000-1.400 - 625 -130,5) odnosno 118 kn više. Kada tih 118 kn pomnožimo sa 12 mjeseci ispada da će naš ukupan povrat poreza iznositi 1.416 kn. To je skoro 30% od onoga što smo uplatili za životno osiguranje.

Malo je bad kaj morate čekati cijelu godinu da dobijete povrat, ali možete skeširati i cijeli iznos u 12 mjesecu (svih 4.800 kn) i tražiti povrat love već u 2. mjesecu, a uz malo sreće lova će bit na vašem računu već u 5.-tom. Prije ljeta.

VAŽNO: Ukoliko koristite poreznu olakšicu za životno osiguranje na kraju isteka osiguranja trebat ćete platiti 15% poreza i prirez na iznos koji ste uplatili odnosno na iznos koji ste koristili kao olakšicu. ALI, jedan veliki ALI: to ćete platiti tek nakon 20 godina odnosno kad istekne vaše osiguranje!!! Za to vrijeme ćete, nadam se i zahvaljujući ovom blogu, uložiti taj novac od povrata poreza i ostvariti još veću zaradu.

Pa čak ni direktori na visokim položajima. Oni su se obogatili masnim bonusima i kupnjom firminih dionica koje su kasnije prodavali i to obično par dana prije nego je firma propala. Eh, da treba znati kad treba prodati :)))) Njihova plaća je u usporebi s tom lovom kiki-riki (peanuts). Morao sam vam ovo odmah reći tako da vam izbijem iz glave kako ćete se obogatiti vlastitim radom. Nećete. Jedini način da se obogatite je da dio onoga što zaradite zaposlite da radi za vas. Trebate smisliti neku polugu, sredstvo koje će vam pomoći da se vaš novac što brže okrene i multiplicira. Nisu svi ljudi za sve, ali svatko je barem za nešto.
Ne znam koji posao radite, ali razmislite postoji li način da pojednostavite vaš posao? Imate li mogućnost da nekako napravite više posla uz manje vašeg fizičkog rada. Prvi primjer koji meni pada na pamet je recimo frizerski salon. Ako sami radite možete ošišati šta ja znam ..... 20-ak ljudi dnevno? I to je otprilike to. Jednostavno ste ograničeni i ne možete ošišati 100 ljudi dnevno kako bi više zaradili. Međutim možete zaposliti jednog radnika. Taj radnik također može ošišati 20 ljudi dnevno. Vi ćete ga platiti, ali jedan dio novaca će ostati vama. Odlična poluga je i internet pomoću kojega možete doći do tisuće ljudi kojima možete prodati svoj proizvod. Usporedite to s nekim tko još prodaje od vrata do vrata. U stvari sve oko nas je poluga: auto, brod, avion, nekretnine, poznanstva, vrijednosni papiri, znanje, blog, sve su to stvari koje možemo i moramo upotrijebiti. Ja sam se osobno odlučio za financijske proizvode koji su mi dostupni jer još nemam neku veću količinu novaca. Koristim životno osiguranje na temelju kojega ostvarujem povrat poreza, a dobivam i povrat jer plaćam kamate po kreditu za stan, malo stavljam u stambenu štednju ili odradim neki honorarni posao, a nešto je ostalo i u obveznicama. Jedno kratko vrijeme sam bio i u dionicama i odlično zaradio, ali sam prekinuo jer mi je žena obećala ako joj posudim pare za njen biznis da će mi za godinu dana vratiti duplo. Mislim da sam dobro investirao budući uskoro istječe to razdoblje, a dionica iz koje sam izašao još nije toliko narasla mada nije daleko od toga, anyway kak sam mogao odbiti ženu?

Ukoliko radite sve više i više, a ne dobivate proporcionalno više novaca znači da ste u stvari vi nečija poluga i da taj netko zarađuje na vama. I to je normalno - ne možemo svi odmah postati vlasnici nekog biznisa. Prvo par godina odgulimo za nekoga dok ne naučimo kak to ide, a onda mijenjamo ploču. Tražimo više novaca ili mijenjamo radno mjesto ili otvaramo svoj biznis. Problem je što se večina ljudi uljeni i ostane nečija poluga do kraja života. Nemojte da se to dogodi i vama. Smislite svoju polugu pomoću koje ćete se osloboditi.

Poluga je fenomenalna stvar. Na kraju krajeva cijelo ljudsko društvo se razvilo zato jer je čovjek koristio mozak i različite poluge pomoću kojih je nadvladao sve oko sebe. I vi trebate učiniti isto. Ne morate postati Bill Gates ili šta ti ja znam. Dovoljno je da zaradite svoj prvi milijunček i postignete financijsku neovisnost, a poslije možete krenuti i prema pravom bogatstvu. Zašto ne?

Opet sam se malo bacio u računanje... Na primjer, ako mjesečno potrošite 5.000 kn i netko vam pokloni 200.000 kn koliko mjeseci možete živjeti od tog novca? Na prvi pogled netko bi krivo rekao 40 mjeseci, ali taj sigurno nije pročitao tekst o kamati koji se nalazi malo niže. Dovoljno je te novce staviti u investicijski fond sa prosječnim prinosom od 8% godišnje i možemo produžiti svoje uživanje za otprilike 6 mjeseci. Ako smo malo sposobniji možda i duže. Koliko novaca vam zaista treba? Koji je to magični iznos kojeg kad bi nekim čudom ostvarili više ne bi trebali raditi do kraja života? Hej, nisam ja protiv rada nego samo razmišljam na glas;)

Vjerojatno je manji nego što mislite. Da ste kojim slučajem dobili "samo" milijun kuna kod onog dosadnog Tarika na kvizu mogli bi od tog novca živjeti do kraja života bez da potrošite i jednu kunu od tog miljunčeka. Da, dobro ste pročitali tih milijun kuna pametno i sigurno uloženih bi vam donosili više od 5.000 kn mjesečno i na kraju biste ih mogli ostaviti djeci i unucima da i oni žive od kamata. Ne mora to čak biti niti neki investicijski fond dovoljno je kupiti državne obveznice (je, je od ove naše države - od Republike Hrvatske) koje donose kamatu od 6,13%.

Znači potrebno je samo doći do prvog milijuna i on će se dalje brinuti za vas. Naravno što prije krenete ostvariti taj cilj to su vam šanse veće jer vrijeme stvara novac. Možda vam se milijun čini puno, nedostižno, ali nije tako. Naš radni vijek je oko 40 godina i za to vrijeme uz prosječnu hrvatsku plaću od 4.000 kn zaradimo skoro 2 milijuna kuna. Eh jebi ga sad - tko može živjeti od zraka 20 godina kako bi skupio svoj prvi milijun? Jesi li ti normalan? Ma jesam samo nisam završio misao do kraja...