Ako se čuvaš od ružnih stvari....
25.05.2008., 14:13
«Ako se čuvaš od ružnih stvari,
Propustit češ i one lijepe....»
Bila je to presudna rečenica... Još nedavno nisam se mogla odlučiti bi li se petljala sa dragim ('prijateljevim' frendom), ali ne više zbog 'prijatelja', nego zbog sebe same. Toliko sam se puta razočarala u posljednje vrijeme, toliko me toga pogodilo, da više ni ne brojim... Toliko se panično bojim te boli da sam se zaista na neko vrijeme odrekla dečkiju, nisam se imala volje ni sa kime petljati, samo sam potajno htjela nekog normalnog, nekoga tko će me voljeti i tko će, ono najbitnije, ostati uz mene kad mi postane stalo. I zato sam dragog toliko uporno odbijala, nisam mu htjela biti blizu, nisam mu htjela dopustiti da me zagrli... I onda mi je najbolja frendica ispričala kako je razgovarala s njim, i on joj je rekao istu stvar. Nije htio vezu, nije se htio puno vezati, htio je samo da se nas dvoje malo zabavimo. I htio je odustati jer ga ne doživljavam. A zatim mu je izgovorila gore spomenutu rečenicu. Ako se čuvaš od ružnih stvari, propustit češ i one lijepe. ˛Vidiš, nisam tako o tome razmišljao.˛ Najbolje je to što nisam ni ja. Kao da sam taj dio zaboravila. Kao da sam smetnula s uma da se i meni može koji put dogoditi nešto lijepo, da i ja mogu uživati u tuđem zagrljaju bez opterečenja kako će to završiti. Stoga sam odlučila odganuti sve svoje strahove i opustiti se, pokušati s njim i vidjeti hoće li to iči ili ne. Jer znam da bi mi bilo krivo da nisam ni pokušala, znam da bi mi bilo krivo da sam ga prepustila nekoj drugoj... Jer to je ono što inače radim, bježim....
Ti si jedna velika maza.
Jesam.
I ja sam velika maza.
Jesi, dragi, jesi.
Sigurno ti to smeta.
Ne. Uživam u svakom trenu...
Uvući ću ti se pod kožu.
Možda.
Već sam ti se malo uvukao pod kožu.
Možda, malo...
Od prvog trena kada je obavio svoje ruke oko mene i poljubio me znala sam da nisam pogriješila, da mi je drago što sam pokušala. I njemu je bilo drago.. Koliko mi je samo puta to ponovio... I koliko je samo bilo lijepo probdjeti noć posutu poljupcima, zaspati u zoru, i probuditi se od tuđih poljubaca... Da, to je bilo ono što me jutrima budilo ovih dana, njegov zagrljaj, poljupci i komešanja... Htjela ja ili ne, nisam se nakon toga htjela vratiti u san. Htjela sam uživati u svakom trenu. I jesam, zaista jesam. Toliko sam se navikla na takva buđenja da mi je čudno što me nitko ne budi ujutro, što imam viška mjesta na krevetu, i što me ujutro dočeka samo hladna temeratura sobe od otvorenog prozora, a ne ono toplo tijelo koje me grije... Navikla sam se na tepanja, na poljupce preko stola, na lijepe riječi... Navikla sam se da uživam u onome što imam, po prvi put u životu...
Stalo mi je do tebe. Je li tebi stalo do mene?
Malo...
Lažeš. Puno ti je stalo. Zašto to ne želiš priznati?
Malo mi je stalo. Svaki dan sve više i više...
A što bi učinila ako moram otiči?
Ne znam. Ali teško bi mi palo.
Bi li ti falio?
Bi.
Zašto se bojiš voljeti me?
I sam si rekao, možeš brzo otići.
Nismo ni raspravljali o tome jesmo li zajedno, ni što će biti kasnije. Samo mi je rekao da sve ovisi o meni, koliko sam se spremna potruditi i vezati. I odlučila sam da sam spremna. Premda mi je rekao da može otiči bilo kad iz Zagreba, mogu ga poslati bilo gdje. Ma neće to biti brzo, nije Hrvatska tako velika... Rekao mi je da i kad ode kući, da će me posječivati. Toliko sam bila sretna, i shvatila da sam već, malo suludo, ali zaljubljena. Sve do... do neki dan.... Nazvao me i rekao da odlazi... u drugu državu. Šef ga šalje i mora ići. Ostala sam kao ukopana sjediti na krevetu. ˛Imali bi više vremena da si prije htjela biti sa mnom...˛ A ja, luda, mislila da imam svo vrijeme svijeta... Nije fer. Stvarno nije fer. Kao da me nije dovoljno pogodilo sve u zadnje vrijeme. Kao da mi nije dosta boli. Kao da mi nije suđeno da budem sretna. Jer svaki put kad mi postane stalo... loše završi...
A tolike planove imamo... Htjela sam da konačno zavoli Zagreb, da vidi svu njegovu ljepotu, da se skupa sunčamo u miru moje vikse na obroncima Medvednice, htio je da idem sa njim jedan vikend kući... Jučer sjedimo na kavi, i opet planiramo, i planiramo, a tko zna hoće li se to ostvariti...
I jedino pitanje koje mi ne izlazi iz glave je zašto se baš meni ovo događa?
Volim te.
Ma ludo jedna, ne možeš me već voljeti, tek si me upoznao.
Ali volim te. I ti voliš mene. Samo to ne želiš priznati.
Ne mogu te već voljeti, ne poznam te dovoljno...
Komentari (10) • Print • #
| < |
svibanj, 2008 |
> |
| P |
U |
S |
Č |
P |
S |
N |
| |
|
|
1 |
2 |
3 |
4 |
| 5 |
6 |
7 |
8 |
9 |
10 |
11 |
| 12 |
13 |
14 |
15 |
16 |
17 |
18 |
| 19 |
20 |
21 |
22 |
23 |
24 |
25 |
| 26 |
27 |
28 |
29 |
30 |
31 |
|
Prosinac 2008 (1)
Listopad 2008 (2)
Rujan 2008 (1)
Kolovoz 2008 (3)
Srpanj 2008 (3)
Lipanj 2008 (2)
Svibanj 2008 (5)
Travanj 2008 (3)
Ožujak 2008 (4)
Veljača 2008 (4)
Siječanj 2008 (9)
Prosinac 2007 (7)
Studeni 2007 (7)
Listopad 2007 (4)
Rujan 2007 (4)
Kolovoz 2007 (5)
Srpanj 2007 (2)
Lipanj 2007 (3)
Svibanj 2007 (6)
Travanj 2007 (3)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Komentari On/Off
Ovaj blog je počeo sa sitnicama iz mog života, nesretnim ljubavima, uobičajenim stvarima, a s vremenom se pretvorio u bajku, u moj život iz snova sa ljubavi mojih snova... I tako, sada sam u sretnoj vezi, mada često na daljinu, sa njegovim čestim odlascima i dolascima i mojim isčekivanjem trenutka kada će zauvijek ostati tu, pored mene....
moja e-mail adresa:
mala.neshvacena@hotmail.com
.................................................
Blogovi koje rado čitam...
all my angels
Ana :)
andjel
Anđeli slomljenih krila
Branko
Cora
CoRbeau
Demor
Doll
Kutak za rasterecenje
*Lady :)
Luche
(=maja=)
miss independent
Nanita
*new start*
Ono što nas ne ubije to nas jača
Pupsy
Renči1989
ružičasti svijet jedne plavuše
...sweet but dangerous...
sweety girl
Svakodnevne besmislice
Svašta, al nek je uzbudljivo
studentica22
*...toxic angel...*
Tuzna i sama
Uživaj u životu, imaš puno vremena biti mrtav
Vilina duša
Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
Time traveler's wife
CLARE: It's hard being left behind. I wait for Henry, not knowing where he is, wondering if he's okay. It's hard to be the one who stays. I keep myself busy. Time goes faster that way.
I go to sleep alone, and wake up alone. I take walks. I work until I'm tired. I watch the wind play with the trash that's been under the snow all winter. Everything seems simple until you think about it. Why is love intensified by absence?
Long ago, men went to sea, and women waited for them, standing on the edge of the water, scanning the horizon for the tiny ship. Now I wait for Henry. He vanishes unwillingly, without warning. I wait for him. Each moment that I wait feels like a year, an eternity. Each moment is as slow and transparent as glass. Through each moment I can see infinite moments lined up, waiting. Why has he gone where I cannot follow?
HENRY: How does it feel? How does it feel? Sometimes it feels as though your attention has wandered for just an instant. Then, with a start, you realize that the book you were holding, the red plaid cotton shirt with white buttons, the favorite black jeans and the maroon socks with an almost-hole in one heel, the living room, the about-to-whistle tea kettle in the kitchen: all of these have vanished.
It's ironic, really. All my pleasures are homey ones: armchair splendor, the sedate excitements of domesticity. All I ask for are humble delights. A mystery novel in bed, the smell of Clare's long red-gold hair damp from washing, a postcard from a friend on vacation, cream dispersing into coffee, the softness of the skin under Clare's breasts, the symmetry of grocery bags sitting on the kitchen counter waiting to be unpacked.
And Clare, always Clare. Clare in the morning, sleepy and crumple-faced. Clare with her arms plunging into the papermaking vat, pulling up the mold and shaking it so, and so, to meld the fibers. Clare reading, with her hair hanging over the back of the chair, massaging balm into her cracked red hands before bed. Clare's low voice is in my ear often.
I hate to be where she is not, when she is not. And yet, I am always going, and she can't follow.
Cascada
Everytime We Touch Lyrics
I still hear your voice when you sleep next to me
I still feel your touch in my dreams
Forgive me, my weakness, but I don't know why
Without you it's hard to survive
'Cause everytime we touch, I get this feeling
And everytime we kiss, I swear I could fly
Can't you feel my heart beat fast, I want this to last
Need you by my side
'Cause everytime we touch, I feel the static
And everytime we kiss, I reach for the sky
Can't you hear my heart beat so,
I can't let you go
Want you in my life
Your arms are my castle, your heart is my sky
They wipe away tears that I cry
[Everytime We Touch lyrics on http://www.metrolyrics.com]
The good and the bad times, we've been through them all
You make me rise when I fall
'Cause everytime we touch, I get this feeling
And everytime we kiss, I swear I could fly
Can't you feel my heart beat fast, I want this to last
Need you by my side
'Cause everytime we touch, I feel the static
And everytime we kiss, I reach for the sky
Can't you hear my heart beat so,
I can't let you go
Want you in my life
'Cause everytime we touch, I get this feeling
And everytime we kiss, I swear I could fly
Can't you feel my heart beat fast, I want this to last
Need you by my side
Linkin Park
"Leave Out All The Rest"
I dreamed I was missing
You were so scared
But no one would listen
Cause no one else cared
After my dreaming
I woke with this fear
What am I leaving
When I'm done here
So if you're asking me
I want you to know
[Chorus]
When my time comes
Forget the wrong that I've done
Help me leave behind some
Reasons to be missed
And don't resent me
And when you're feeling empty
Keep me in your memory
Leave out all the rest
Leave out all the rest
[End Chorus]
Don't be afraid
I've taken my beating
I've shared what I made
I'm strong on the surface
Not all the way through
I've never been perfect
But neither have you
So if you're asking me
I want you to know
[Chorus]
When my time comes
Forget the wrong that I've done
Help me leave behind some
Reasons to be missed
Don't resent me
And when you're feeling empty
Keep me in your memory
Leave out all the rest
Leave out all the rest
[End Chorus]
Forgetting
All the hurt inside
You've learned to hide so well
Pretending
Someone else can come and save me from myself
I can't be who you are
[Chorus]
When my time comes
Forget the wrong that I've done
Help me leave behind some
Reasons to be missed
Don't resent me
And when you're feeling empty
Keep me in your memory
Leave out all the rest
Leave out all the rest
Forgetting
All the hurt inside
You've learned to hide so well
Pretending
Someone else can come and save me from myself
I can't be who you are
I can't be who you are
Elemental
Jednog dana
[Remi]
Trenutak istine je... Kratak i ne dogadja se cesto. Zato, zavali
Se, opusti se, pronadji neko mjesto, jer ove rijeci koje izricem
Su iskrene, i u njima nema niceg drugog osim istine...
U neko gluho doba noci u mraku sobe ja se prisjecam
Svih stvari sto sam nekad radila, sad za to osjecam
Samo prezir, iskljucivo moj osobni
Da ne bude kompleksno, ajmo rade biti doslovni:
Ja nisam stala iza svega sto sam napravila
I nisam svoju svaku pogresku odmah ispravila
Izrekla sam teske rijeci, a mislila jos gore
Iz ponosa pognula glavu nisam, a da jesam bilo bi bolje
Stari frendovi, sjecate se kak smo znali brijati,
Trgom i po Varsavskoj, Mimari, sam se smijati
Al od srca, onak kak nisam dosta dugo
Sad sve gledam pod drugim svjetlom i obavijam se tugom
Izreko bi laz svatko ko bi odgovorio
Da nikad nije nikog izdao, u paklu gorio
Bi skupa sa mnom, al ja sam previse lazi podnijela
I stvorila si deblju kozu koju nebi raznijela
Ni najjaca paljba tudjih podlih komentara
Davno je bilo kad me brinulo dal me neko ogovara
Dal sam podobna, da budem odabrana
Jedna od pjesnika, da li cu biti izabrana
Da ne gledaju kroz mene kao da i ne postojim
Vec da posve svjesni, njihovo carstvo jednog dana ja cu zvati svojim
Jednog dana, jednog dana ja cu zvati svojim...
REFREN
Kad jednog dana dodje tren, (kad dodje tren)
Kad jednog dana dodje pravi tren, (kad dodje pravi tren)
Ja stat cu ponosna, al nikad sama,
Jednog dana, jednog dana
Kad jednog dana dodje tren, (kad dodje pravi tren)
Kad jednog dana dodje pravi tren, (kad dodje pravi tren)
Ja stat cu ponosna, al nikad sama,
Jednog dana, jednog dana, jednog dana, jednog dana...
Ja stat cu ponosna, al nikad sama,
Jednog dana, jednog dana
Uz pomoc nebeskiih sila mozda se kocka i okrene
Da nagradi moju iskrenost, da rijesi sve probleme,
Znam da svi nose breme, ali se moje cini najteze
Gledam iz gornje perspektive, pitam se zasto stvari krecu nadolje
Odsada nadalje, znam da se moram spremiti za najgore
Al opet nadati se najboljem u onom najdaljem kutu mog razuma
Nesto mi govori da pobjegnem i da spasim se od bezumlja
Jer fakat vise ne znam ja
Dal je problem u meni il u drugima?
(u meni il u drugima...u meni il u drugima...
Dal je problem u meni il u drugima...)
Svoje probleme ne vide samo oni koji ih stvaraju
Kad ih pogledam u oci znam da me opet ogovaraju
Mozda izgledaju jace, al znam zasigurno
Da ce im slava kratko trajat, jer ne govore nista smisleno
Krivi se pozivaju na intelekt,
Krivi glume filozofe, a repaju na playback,
Ja sam ostvarila snove, sad tocno znam sto radim
Htjela sam samo biti mc, a danas carstvo gradim
ne okrecem se proslosti, ne idem glavom kroz zid,
Ne zelim da mi se smiju, ili da osjecam stid
Sad sam jaca nego ikad, jednom cu opet biti dama
Ako ne danas, niti sutra, onda barem jednog dana
REFREN
Kad jednog dana dodje tren, (dodje tren)
Kad jednog dana dodje pravi tren, (dodje pravi tren)
Ja stat cu ponosna, al nikad sama,
Jednog dana, jednog dana
Kad jednog dana dodje tren, (jednog dana)
Kad jednog dana dodje pravi tren, (jednog dana)
Ja stat cu ponosna, al nikad sama,
Jednog dana, jednog dana, jednog dana, jednog dana...
Ja stat cu ponosna, al nikad sama,
Jednog dana, jednog dana
Elemental
Ladice
Htjela bi pamtit samo sretne dane, nisam glupa,
Al dolaze u paru, loši i dobri skupa
U glavi nemam mjesta za sve detalje
zato pamtim bitne, izbacujem manje.
Pobjeda je bilo malo, porazi pretegnu
Kao kamen povuku, kao žica stegnu,
Žene su čudne, pa i kada nam krene
Volimo biti jadne, unesrećene.
Ja protiv prirode, odbacujem memorije
Selektivni reset, da budem za pet.
Puštam pauzu, stišćem play
Mm… Bit ću okay
Misli te kazne kad si sam pa te zavrte kao vrtlog
nosim nasmijanu masku, a plačem ispod
Moje lice nije lijepo, al moje lice je moje
s ožiljcima od poraza koji mi ne stoje.
Puna sam rezova, prekida i pogrešaka
Rabljena, voljena, ponekad iskorištena,
Sunce je reklo doći, moram ga dočekati spremna
Mjesec nije loš, al bez sunca sam izgubljena
Sutra, bit ću nova, smiješim se tome
I pjesme će bit sretnije, nada zadnja tone
Puštam pauzu, stišćem play
Mm… Bit ću okay.
Refren:
U ladice svoje, ja stavit ću sve
pirove pobjede, stare otrcane
neka ostanu zaključane.
Na police nove, ja stavit ću sve
ponosne pobjede, nove, svjetlucave
i još napravit mjesta, za nove…
U ladice svoje, ja stavit ću sve
pirove pobjede, stare otrcane
neka ostanu zaključane.
Na police nove, ja stavit ću sve
ponosne pobjede, nove, svjetlucave
i još napravit mjesta, tako je.
Linkin Park
"In Pieces"
Telling me to go
But hands beg me to stay
Your lips say that you love
Your eyes say that you hate
There's truth in your lies
Doubt in your faith
What you build you lay to waste
This truth in your lies
Doubt in your faith
All I've got's what you didn't take
[Chorus]
So I, I won't be the one
Be the one to leave this
In pieces
And you
You will be alone
Alone with all your secrets
And regrets
Don't lie
[End Chorus]
You promise me the sky
Then toss me like a stone
You wrap me in your arms
And chill me to the bone
There's truth in your lies
Doubt in your faith
All I've got's what you didn't take
[Chorus]
So I, I won't be the one
Be the one to leave this
In pieces
And you
You will be alone
Alone with all your secrets
And regrets
Don't lie
So I, I won't be the one
Be the one to leave this
In pieces
And you
You will be alone
Alone with all your secrets
And regrets
Don't lie
[End Chorus]
