Koraci... Evo me. Malo starije, malo umornije s još malo više prtljage. Gdje sam bila? Skitala sam Pragom i Bihaćem. Sjedila sam na krmi riječnog broda usred noći, usred Vltave. Sjedila sam kraj zelene Une dvadeset godina kasnije, usred Bihaća. I opet sam se vratila zaljubljena u Prag. I opet sam se vratila zaljubljena u Unu. Jesam li biseksualna kada su gradovi i rijeke u pitanju? A cijelo vrijeme sam se sjećala prijašnjih godina kada Bihać nije bio gradilište ružnih kuća i zapuštenih groblja. Kada je bio zelen kao i ja. Kada sam bila mlađa, kada sam bila željna dodirnuti svijet rukom. Izgleda nadrealno vratiti se nakon puno godina u gradove kojima sam davno poklonila dio srca. I sjediti opet na istim mjestima, stariji, iskusniji, gorči. Sjećati se derneka, društva, korza, mostova. I ma što rekli, ali nekako mi paše sada ovo dolje uz grad gdje sam šetala zaljubljena u rijeku. Nebitno je zvao se on Vrbas ili ona Una, ovdje se radi samo o ljubavi. I o malo sjećanja. |