Komentari

northernexposure.blog.hr

Dodaj komentar (19)

Marketing

  • sewen

    Koja divna prostranstva posjeduješ!

    avatar

    23.05.2009. (08:06)    -   -   -   -  

  • izvorni život

    Pozdrav. Već sam se bio pitao gdje si. :)
    Ti me malo sa svojim životnim stilom podsjećaš na one emisije "Idemo na put s Goranom Milićem". Btw, to su odlične emisije, a i tebi onda mora da je slično u životu.

    avatar

    23.05.2009. (10:27)    -   -   -   -  

  • žubor vode

    Obožavam rijeke i gradovi bez njih su mi kao bez duše.
    Pamtim vožnju Vltavom, ali danju i vjerujem da je noćna vožnja privlačnija jer noć daje svemu
    tajanstvenost.
    Pozdrav

    avatar

    24.05.2009. (22:15)    -   -   -   -  

  • cistiliste

    putovanja..nedostaju mi..ali da sjećanja na njih..auh:))

    avatar

    25.05.2009. (14:21)    -   -   -   -  

  • Sa dva prsta po tipkovnici

    Volim čitati postove kao putopise ili sjećanja na putovanja!Pogotovo ako su to rijeke.Prvi puta ostavljam osmjeh,ne i zadnji :-))))

    avatar

    25.05.2009. (15:47)    -   -   -   -  

  • Živjeti svoj život

    @ gaura
    Sjećanja dolaze s godinama, baš kao i patina zar ne?
    Sviđa mi se tvoja definicija sjećanja, baš odlično.

    @ sewen
    Hvala, majstore riječi.

    @ izvorni_zivot
    Nemam u životu sličnosti s Milićevim emisijama, a voljela bih da imam. Milić putuje i radi posao koji voli, ja putujem kako bih pobjegla od posla koji ne volim. Jedino...oboje volimo putovanja.

    @ žubor vode
    Te noći smo stali na tren usred Vltave, radi podizanja (ili spuštanja, ma nema veze) neke brane u rukavcu. I stajali smo tako u tišini, a na obali su bili rascvjetani jorgovani plavi i bijeli. I pamtiti ću taj trenutak još dugo...htjela sam da potraje satima. I ja volim rijeke, mene podsjećaju na vene tijela Zemlje.

    @ čistilište
    Hranim se jednim i drugim. Nekada sam mislila kako će mi život biti vječito putovanje s kratkim stanicama. Toliko volim putovati. Kada sam odrasla vidjela sam kako je život baš to. Sjećanja su bonus.

    @ Dida
    Zadivljuje me koliko ljudi vole rijeke? Hvala ti na osmjehu, dobrodošao.

    avatar

    25.05.2009. (19:15)    -   -   -   -  

  • n@t@

    Ipak je lipo vratiti se , zar ne ? Pogotovo ako imas lipa sjecanja vezana za te gradove :-)
    Meni je uvik najtezi odlazak , to me ubije uvik iznova ... pa Boze dragi koliko bi onda ja puta tribala da budem mrtva dosad ...hehe ..... Svidja mi se ovaj duet Beslica i Cetinskog :-)) Topli pozdrav ti ostavljam !

    avatar

    25.05.2009. (19:48)    -   -   -   -  

  • Živjeti svoj život

    @ n@t@

    Draga, da li si pobijedila vrijeme? Očito jesi. Što se odlazaka tiče, meni ne padaju teško. Jednostavno je, čim dalje od slijepog crijeva svijeta gdje sam sada čini se privlačnim. I kako ne mogu vratiti se u najljepše malo mjesto na svijetu jer me ovdje veže posao, odlasci su nešto čemu se veselim.
    I još...nisam stigla isprobati onaj recept, ali imam opravdanje. Uživala sam u knedličkama i pivu, a zatim u urmašicama i pastrvama. Pusa.

    avatar

    25.05.2009. (21:30)    -   -   -   -  

  • n@t@

    E , da draga ...evo vrnila se ja ;-) Znam , nije nimalo lako , ali sta se moze :-( Kad uspijes odletis , obidjes svoje rodno misto , ... i to je to .... a bit ce bolje !
    Pa imas bome pravo opravdanje ...hehe , ma salim se , kad uspijes pokusaj - pozaliti neces , garantiram :-)

    avatar

    26.05.2009. (14:31)    -   -   -   -  

  • smotani

    znaš draga..često sam šetao uz Unu...baš u Bihaću...i vežu me lijepe uspomene..baš kao i ti, zaljubljen sam gledao čas rijeku, čas moju dragu... i boja te rijeke, tako čista , tako bistra..i danas me podsjeća na njezine oči..i, u pravu si....gradi se, izgrađuje..ali, čuo sam konačno će i most proširiti..i nadam se, ostaviti mi one čevape tamo:)))
    a Prag...eh, nisambio... i ne znam..ali, ko zna, jednom.......ma bit će ljubavi i za njega.....
    i jesi, da znaš da si starija..ali ja sam, svi smo... ide vrijeme;)
    topli ti veernji pozdrav ostavljam;)

    avatar

    26.05.2009. (18:39)    -   -   -   -  

  • bastet

    Još jedan divan lirski post iz tvoje, gotovo, poetske radionice... :)
    Sjećanja! Sjećanja ne stare i naši su vjerni i dragocjeni pratitelji tijekom cijelog života. Nitko nam ih ne može oduzeti. Te sjene događaja, dragih ljudi, mjesta... Vjerne otiske naših emocija koje ožive zajedno sa slikama. Bogatstvo starog čovjeka se zasigurno mjeri i riznicom lijepih sjećanja koje je u sebi pohranio. Mora da je lijepo (i utješno) prebivati u svojoj starosti na taj način! Ali do tada, naravno, još imamo puno vremena skupljati sjećanja i brižljivo ih spremati u ladice svoje svijesti...

    avatar

    26.05.2009. (22:41)    -   -   -   -  

  • Živjeti svoj život

    @ n@t@

    Drago mi je što si se vratila, baš me veseli.

    @ smotani

    Dakle, most...renoviraju ga. Kažu kako jedan stup ispod luka nije baš stabilan, pa su odlučili renovirati cijeli most. Restoran kraj mosta sa genijalnom hranom zove se "Paviljon", vrijedi probati sve s jelovnika, savršeno. Inače, puno se gradi po Bihaću i puno se toga promijenilo. Ali, mladosti ne nedostaje.

    @ bastet

    Hvala ti draga na tvojim lijepim riječima. Skupljam svoja sjećanja kao perlice, potpuno bezbrižno. A onda ih vadim u neka sparna poslije podneva kada se zaželim otvorenih cesta. Valjda se to zove odrastanje?

    avatar

    26.05.2009. (23:43)    -   -   -   -  

  • Tina. ^^

    uživala sam čitajući tvoj blog. Zaista posjeduje taj neki " stil " koji ima rijetko koji blog.
    Naravno, našla sam u tvom tekstu dio koji me se najviše dojimio ... I sjediti opet na istim mjestima, stariji, iskusniji, gorči.

    Pozdrav veliki

    avatar

    28.05.2009. (17:24)    -   -   -   -  

  • gologuzan

    Dirnula si me tako duboko, da su mi skoro suze došle na oči.
    Sjećanja, sjećanja...
    Prekrasno je ako ostanu sjećanja, život je jedan, kratak i brzo prolazi.Dok se okreneš ljudi se mijenjaju, mi se mijenjamo, polako nestaje sve poznato, grade se neke nove građevine, pokušavaju uništiti naša sjećanja, ali ono u srcu i mirisi prošlosti ostaju zauvijek netaknuti.
    Halid je to otpjevao kao nitko do sad!
    Prekrasno si ovo napisala, i sjetila me na jednu veliku ženu koja je slučajno ili po nekom nepisanom zadatku bila moja majka. Nakon duge i teške bolesti, patnji i bolesti, na samom kraju života, slušala je ovu pjesmu, plakala i zahvaljivala na lijepim sjećanjima, prvim ljubavima, prekrasnim mirisima koji su joj uz ovu pjesmu prolazili kroz nozdrve, tijelo i srce, i nakon toga otišla spokojno i zahvalna na lijepim sjećanjima.
    Hvala ti na ovom postu, već dugo vremena bježim od misli na nju, jer me boli pomisao da je više nema, a ti si mi ih vratila, nekako uz puno sreće i sa mnogo manje boli u srcu.

    avatar

    03.06.2009. (09:57)    -   -   -   -  

  • Nisam ja odavde

    živjela ljubav i sjećanja :o)))))))

    avatar

    04.06.2009. (08:56)    -   -   -   -  

  • n@t@

    JUST SO U KNOW
    ....oooO...............
    .....(....)...Oooo....
    ......)../.....(....)...
    . ....(_/.......)../....
    ...............(_/......
    ... I WAS .............
    .......... HERE ....... TOOO :-))

    avatar

    04.06.2009. (14:34)    -   -   -   -  

  • smotani

    u prolazu, laganoj šetnji... topli večernji pozdrav ti ostavljam.....i, polako. uz ovu predivnu pjesmu, idem polak dalje.........:)

    avatar

    04.06.2009. (20:36)    -   -   -   -  

  • Živjeti svoj život

    @ sanas_divine

    Hvala ti na lijepim riječima. Pozdrav i tebi, od sveg srca.

    @ gologuzan

    Jako me se dojmio tvoj komentar. Nisam znala što bih ti odgovorila pa sam šutjela, danima. Ni sada ne znam što bih rekla osim....počašćena sam. Hvala ti.

    @ Nisam ja odavde

    Živjela, nego što!

    @ n_@_t_@

    Volim kada si ovdje.

    @ smotani

    Prijatelju dragi, drago mi je kada u svojim šetnjama svratiš ovdje.

    avatar

    06.06.2009. (22:36)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...